proza

Ilija Đurović: Crne ribe

Ilija Đurović (Podgorica, 1990.) od 2010. objavljuje u crnogorskim i regionalnim časopisima za književnost. Priče su mu objavljene u antologijama „Vranac – najbolja kratka priča 2010“ (Podgorica, 2010.), „A Sea of Words“ (Barcelona, 2011., 2012.), „Dosta je bilo priče“ (Crna Gora, Hrvatska, 2011.), Best European Fiction 2016 (Dalkey Archive Press, SAD, 2015.). Objavio je zbirku priča „Oni to tako divno rade u velikim ljubavnim romanima“ (Žuta kornjača, 2014).



 

CRNE RIBE

 

 

    Nakon prolaska kroz Nikšić, uz rijeku, ka šumama na istoku, ulazi se u grad Plužine. S puta se vidi nepomično sivo, vještačko jezero. Iznad kafane Dildo izgrađen je novi grad. Stari je pod vodom, sedamdeset metara duboko. Bio sam na vještačkom jezeru u vještačkom gradu.

     Del Arno, organizator dana SM kratke priče i vlasnik kafane Dildo, nakon dva minuta razgovora ponudio mi je piće. Popio sam prvu votku i naručio još jednu. Preko ivice kristalne čaše jezero je bilo blistava hauba u zimzelenoj dosadi.

      Ono je Misi, rekao je. Vidio sam crni oblik u svjetlu. Bila je jedino biće na obali.

       To je autorka iz Zagreba, više porn nego SM, upoznaćete se. Crna kosa i crna odjeća izgledali su privlačno u pejzažu borova i vode. Misi je krenula ka nama.

       Uživaš, rekao je Del Arno.

       Čekam da se pojavi čudovište.

       Ovo je Salo, Del Arno me predstavio i pozvao nas na doručak.

       Tokom jela uglavnom je pričao o sebi. Rođen je u Plužinama, živio u Podgorici, studirao u Beogradu. U Podgorici je često svraćao u Zwanglos II. Među gostima je upoznao nekoliko SM fanova. Neki od njih su pisali priče. Čitali su mu svoje stvari. Nakon dvadeset godina vratio se u Plužine i otvorio kafanu s apartmanima. Pokrenuo je portal za SM književnost i objavljivao djela prijatelja. Kad mu je uređivanje sajta dosadilo napravio je mali festival SM kratke priče i četvrtu godinu zaredom okupljao anonimne autore. Bio sam jedini gost iz Crne Gore. Misi je otkrio na slabo poznatom portalu za kvir književnost. Mene je našao na hrvatskom porno-forumu. Uprkos smrti Plužina njegovi apartmani su radili, privlačio je strance željne skupog planinskog ugođaja i od dijela zarade finansirao mali festival.

    Misi je predložila da se provozamo nakon doručka. Pitali smo Del Arna što preporučuje turistima. Na komadu papira nacrtao je mapu sa imenima sela na starom putu Plužine-Žabljak. Ja idem ispred, rekla je. Sjela je na motor parkiran pored kafane. Ušao sam u kola i krenuo za njom ka izlazu iz grada.

     Na skretanju ka Trsi gledao sam kako se utegnuto dupe motoristkinje naginje sa kožnog sjedišta. Udaljavali smo se od sivog jezera, livade su se završavale u planinama. Kad smo naišli na tablu sa znakom Pišče, Misi se zaustavila. Ispred kuće s krovom do zemlje, sjedio je muškarac. Podigla je vizir i pitala kuda možemo do Prutaša. Ovuda, rekao je i dlakavom rukom pokazao ulicu. A što je ovo, pitala je. Kafana. Misi se nasmijala. Jebeš festival i Del Arna, ovo mi bolje izgleda, rekla je i pogledala oko nas. Osjećao sam kako se približava novi napad. Moja pluća bila su kaktusi davljeni planinskim vazduhom. Pokušavao sam da kontrolišem disanje.

      Popili smo pivo i krenuli dalje. Put je postajao teži. Ispod vrha Prutaš drugi put smo se zaustavili. Misi je izvadila flašu votke iz ranca. Rekla je kako pretpostavlja da oboje želimo provod na Del Arnovom festivalu. Skinula je usku opremu za vožnju, opkoračila me i lako nas dovela do kratkog, dosadnog orgazma. To je bilo upoznavanje tijela. Nakon pauze, iz kofera na motoru izvukla je prvu igračku tog dana. Rebrasta sprava mogla je istovremeno da uđe u analni otvor muškarca i žene. Spojio sam nas. Bio je to prvi put da sa nekim iskoristim pravu igračku. U stvarnom životu moje SM želje trulile su kao neosunčane biljke. Još od ranog puberteta najbolnija zadovoljstva bila su ono što sam želio, ali nikad nisam našao partnere za sebe. Nisam mogao da dišem ako nemam nekog da me stegne za grlo, da me vezuje i muči dok svršavamo. Kod kuće, roditeljski prezir bio je potpun od trenutka kad je majka otvorila sto u mojoj sobi i našla jeftine igračke kupljene u jedinom, slabo opremljenom seks-šopu u gradu. Umjesto stvarnih mučenja imao sam sajtove za odabrane i masturbacije s davljenjem. Djevojkama sam uvijek polako otkrivao sklonost ka povređivanju, ali sve bi na kraju pobjegle. Kad smo izvukli igračku iz nas, Misi je očistila i spakovala u torbu. Obukli smo se i krenuli.

    Nakon nekoliko kilometara uspona i krivina stigli smo do Sedla. To je bio sljedeći vrh na Del Arnovoj mapi. Pratio sam kazaljku temperature motora kako se podiže ka nebu zajedno s dvije hiljade metara visokim kamenom u obliku sprave u koju bih vezao Misi i ulazio u nju iz bolnog zaleta na ljuljašci. Ponovo smo se zaustavili. Misi je pila votku i pričala. Rekla je da su njene priče roller-coasteri, skupa i kvalitetna skalamerija s koje uglavnom silaziš usran. Prije nekoliko godina otvorila je izdavačku kuću Porns&Noble i objavila prvu knjigu. Izdavači su govna, rekla je. Poljubio sam je i zamolio da me udari između nogu. Kad sam legao na travu stavila je dva prsta u mene. Lako je pronašla prostatu. Uhvatila me za testise i kombinacijom četiri stiska – tri kratka jaka, jedan duži i jači, što je bio SM citat prvih taktova Betovenove Pete simfonije – iscijedila posljednje kapi.

      Tog jutra Del Arno nam je pričao o bogumilskim grobovima iznad jezera. Oni su bili sljedeća tačka na našoj mapi. Parkirali smo se na kraju asfaltiranog puta i krenuli uz liticu, do čistine između drveća. Našli smo tri izdvojena stećka okrenuta ka brani i gradu. Zbog nepomične, mrtve rijeke poželio sam da više nikad ne vidim jezero. Pogledao sam stećke i odabrao kamen s primitivnim crtežom muškarca. Misi je iz džepa izvadila kesicu meksičkog zadovoljstva. U zlatnom prahu bilo je različitih kombinacija čilija napravljenog da ne ošteti sluzokožu.

    Ležao sam i gledao Misi. Spavala je. Bila je najljepša, jedina žena u mom životu. Probudila se i rekla da je vrijeme da krenemo. Vozili smo prema Plužinama. Kad smo se parkirali ispred Del Arnove kafane otišli smo do plaže. Krenula je ka jezeru. Gledao sam kako se pretvara u crnu ribu i nestaje u vodi.

 

    Znao sam da Misi neće ponovo izaći. Otišao sam do Del Arna na večeru. Del Arno je znao za Misi. Sad si upoznao našu Pepeljugu, rekao je. Bio je pijan. Gledao je koga će od pisaca nakon prvog čitanja da odvede u najbolji apartman. Rekao sam mu da se ne osjećam dobro. Nije me slušao. Ušao sam u kola i krenuo ka Podgorici, ka zidovima što me čitavog života dijele od hrkanja roditelja u sobi pored. Napisao sam priču za Misi. U priči, okrenuo sam se na ulasku u Nikšić, kod kafane Riverside, i vratio se u vještački grad. Ostavio sam kola ispred kafane Dildo i spustio se do plaže. Sjeo sam na obalu. Ništa se nije događalo. Voda je bila odvratna. Pored mene je ležalo nekoliko gostiju SM festivala, pijanih i spremnih za jebanje. Odbio sam njihovo društvo i prespavao u šatoru s parom iz Rusije. Sljedeće večeri kamperi su otišli, ja sam ostao.

      Spavao sam na plaži, kamenje je postajalo hladnije. Onda se pojavila Misi, zagrlila me i pretvorila u crnu ribu. Ušla je sa mnom u vodu i pokazala mi tajne jezera. Od tada plivamo kroz ostatke kamenih kuća, parimo se i povređujemo svakog dana. Gledamo ugojene somove kako odvlače leševe radnika hidrocentrale što upadaju u vodu i ostaju sa nama. Nikad nisam poželio da izađemo. Jezero je duboko i na dnu je grad. Kad automobili slete sa mosta sisamo njihova stakla dok sporo tonu. U zavisnosti od toga jesu li samoubice ili nesrećni slučajevi, putnici u kolima na početku pokušavaju da otvore vrata, polome prozor, trzaju se ili čekaju kraj. Niko ne izvlači davljenike i olupine. Odsjaji metalik-sivog tla naše su jedino sunce. Kroz njega ćemo plivati srećno, u vodenom bolu do kraja života. 

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg