Anita Pajević (Mostar, 1989.) diplomirala je hrvatski jezik i književnost, dobitnica je prve nagrade “Mak Dizdar” za najbolji neobjavljeni pjesnički rukopis 2015. godine, a za zbirku Perlinov šum (Slovo Gorčina, Stolac, 2016.) osvojila je drugu nagradu Fondacije Nijaz Slipičević.
TUGA MI JE MALI TROMB
u bakinoj sobi sve se od tri sata
pomjera ili kreće
madrac se, tako mi svega,
proteže ako sjedneš
iz jastuka po parketu posvuda djetelina
živi su ti jastuci, bako, i neću da spavam na njima ako tebe nema
kad je baka prenijeta u svoj sandučić boje kave
jastuci su udarali licima od plafon
vješalice tiho poispadale iz ormara
kišobran se ukišobranio i zamolio prisutne za mir
jedno je stablo prešlo za stol i poželjelo da je antitusik
u stomaku mi pet mjeseci, kao i baki, raste guma
trebalo je smrtovnicu složiti od 'to mi je za mriti kad budem' fotografije
možda bi djeci trebali raditi slikovnice pred pogreb
stablo dva zaključalo se u ormar i jako ispupavalo mentu iz svojih grana
fišek sušene kamilice izbacivao je
barice vlage na mirisne šalove
u kojima se zadržala
pokoja tanka vlas
neki šarafići su, dok si spavala, bako, zakucani točno ispred nas
dio sam gume povratila dok se baka izvlačila van, šireći divovski kupus od krila i poljupcem nam svima mahnula (to bih da je uradila)
na pogrebima ne gutajte žvake
ugumenit će ih u grlu tuga
PRŽENI SAN
niz ulicu mamin trbuh čudno se kotrlja
dimnjaci otpuštaju tamjan u snu
ne podnosim telefone
treba izbjeći
anoniman svrab
puštam te puštam te
od sebe
kao maline iz utrobe
vidjela sam mamine geranijume kako u lončanicama šeću
po bakinoj sobi
b., hoćeš poslije brinuti o meni?
smirena sam
zar ne vidiš da dišem
na
usta
jučer je svoju dušu iz kreveta
u posljednju šalicu čaja prelila
susjeda s broja tri jedan osam
na karminama
zamijenivši bakine papuče sa svojima
slučajno vele
ili
negdje usred bašte
u proljetnoj noći
danica ruke raspolovi oko sebe
poput lubenica što ih čuva
za jedan tri osam
lidijin mali cvijet
kako me se učilo prebacivati loptu preko električnih žica i ostati živa
prišit ću si dugme za kosu
dugme je svijet s četiri otvora
stalna ponuda robne kuće hit
solovjov još večeras igra u kinu partizan
dok se naši roditelji grle po dvoranama uz čolu
adrijanine jugopenkale udaraju step i
jednom godišnje pišu dirljive govore
pred sarajevsku olimpijadu
i ući će jedan, ući će dva
zavibrirat će februarski zrak od maminih treptaja
i bluza s tamnim ružicama i jedan panj od kojeg su tati pluća zapela
a mama sve to vidjela pa nam prepričavala
kao mala zatvorila bih se u kupatilo i mirisala kožu s kaiša dok se ne bih onesvijestila
što je taj dan zbunio ptice i šarplaninca
vjerujem da je bio baš taj
koji ga je na obali posljednji onjušio
bio je neki veliki, sigurno, a šarplaninac je div od psa
sestra je skupljala grudice deke među prstima
ja sam bila zadužena čuvati stražu na prozoru ako se tata slučajno vrati
do vrata ne bih stigla da sam ga vidjela odmah bi mu prozor i ruke otvorila da nam uleti
neki snijeg veličine diska vejao je po krovu dede franje preko puta nas
mama, dok je čekala da ga pokriju, mora da se sakrila tu večer u maramicu
maloj ću seki uključiti radio
a da je tad bar bilo mumijevih na radiju kao na tv-u
pjevušile bismo joj potiho sestra i ja
kad sunce zađe i mrak te snađe
da se bakino čekanje ne uznemiri
u čapljini se s baterijom vide samo crna guma na tatinoj glavi i prsima pa opet ništa
i mamine zelenim borom bojene oči
i tanki mantil iz razvitka u kojemu joj je zimi led
smrt se uteže u crni triko
i odjednom voland baš i nije simpatičan
pitaj me isto kasnije
jer nije stvar fikcije
nego straha kojeg istjerujem iz leđa u kauč
neću da se sjećam borova što klize iz maminog lijevog oka
i sestrinog povlačenja majice do peta
i svakog težeg udarca, sluteći da je njegov, od kapiju
FAKTORI NJEŽNOSTI
zalijevala sam jutros prozore u kući
i spojila sve produžne kablove na jedan
i spavala s podignutim koljenom
usnula polja puna malih skakavaca
oguljeno krzno srušilo me na cestu
i odvuklo u brlog i obuklo šlapice i odvelo u zoo
tamo su medvjedicu kotrljali po kavezu kao kliker
šapama je gnječila modre oči i tražila suosjećanje
i bili smo ljudi, a ona zvijer
i bili smo veća zvijer od zvijeri
udarit ću u mislima vjetar i pincetom iz zemlje izvući guju
neću više čekati da se otkriješ ispod toga krzna
da u povrtnjaku prostreš svoj identitet pred nas
neki glasovi, dok ih slušaš, mnogo su mekši s mrežastih zvučnika
a svako strpljenje i svaki čovjek jednako ne ozdravlja
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.