poezija

Anita Pajević: Faktori nježnosti

Anita Pajević (Mostar, 1989.) diplomirala je hrvatski jezik i književnost, dobitnica je prve nagrade “Mak Dizdar” za najbolji neobjavljeni pjesnički rukopis 2015. godine, a za zbirku Perlinov šum (Slovo Gorčina, Stolac, 2016.) osvojila je drugu nagradu Fondacije Nijaz Slipičević.



 

TUGA MI JE MALI TROMB 

 

u bakinoj sobi sve se od tri sata
pomjera ili kreće
madrac se, tako mi svega,
proteže ako sjedneš
iz jastuka po parketu posvuda djetelina

živi su ti jastuci, bako, i neću da spavam na njima ako tebe nema

kad je baka prenijeta u svoj sandučić boje kave
jastuci su udarali licima od plafon
vješalice tiho poispadale iz ormara
kišobran se ukišobranio i zamolio prisutne za mir
jedno je stablo prešlo za stol i poželjelo da je antitusik
u stomaku mi pet mjeseci, kao i baki, raste guma
trebalo je smrtovnicu složiti od 'to mi je za mriti kad budem' fotografije
možda bi djeci trebali raditi slikovnice pred pogreb
stablo dva zaključalo se u ormar i jako ispupavalo mentu iz svojih grana
fišek sušene kamilice izbacivao je
barice vlage na mirisne šalove
u kojima se zadržala
pokoja tanka vlas
neki šarafići su, dok si spavala, bako, zakucani točno ispred nas

dio sam gume povratila dok se baka izvlačila van, šireći divovski kupus od krila i poljupcem nam svima mahnula (to bih da je uradila)

na pogrebima ne gutajte žvake
ugumenit će ih u grlu tuga

 

 

PRŽENI SAN

 

niz ulicu mamin trbuh čudno se kotrlja

dimnjaci otpuštaju tamjan u snu

ne podnosim telefone

treba izbjeći

anoniman svrab

 

puštam te puštam te

od sebe

kao maline iz utrobe

 

vidjela sam mamine geranijume kako u lončanicama šeću

po bakinoj sobi

b., hoćeš poslije brinuti o meni?

smirena sam

zar ne vidiš da dišem

na

usta

 

jučer je svoju dušu iz kreveta

u posljednju šalicu čaja prelila

susjeda s broja tri jedan osam

na karminama

zamijenivši bakine papuče sa svojima

slučajno vele

 

ili

 

negdje usred bašte

u proljetnoj noći

danica ruke raspolovi oko sebe

poput lubenica što ih čuva

za jedan tri osam

lidijin mali cvijet

kako me se učilo prebacivati loptu preko električnih žica i ostati živa

 

prišit ću si dugme za kosu

dugme je svijet s četiri otvora

stalna ponuda robne kuće hit

solovjov još večeras igra u kinu partizan

dok se naši roditelji grle po dvoranama uz čolu

adrijanine jugopenkale udaraju step i

 jednom godišnje pišu dirljive govore

pred sarajevsku olimpijadu

 

i ući će jedan, ući će dva

zavibrirat će februarski zrak od maminih treptaja

i bluza s tamnim ružicama i jedan panj od kojeg su tati pluća zapela

a mama sve to vidjela pa nam prepričavala

kao mala zatvorila bih se u kupatilo i mirisala kožu s kaiša dok se ne bih onesvijestila

što je taj dan zbunio ptice i šarplaninca

vjerujem da je bio baš taj

koji ga je na obali posljednji onjušio

bio je neki veliki, sigurno, a šarplaninac je div od psa

sestra je skupljala grudice deke među prstima

ja sam bila zadužena čuvati stražu na prozoru ako se tata slučajno vrati

do vrata ne bih stigla da sam ga vidjela odmah bi mu prozor i ruke otvorila da nam uleti

neki snijeg veličine diska vejao je po krovu dede franje preko puta nas

mama, dok je čekala da ga pokriju, mora da se sakrila tu večer u maramicu

maloj ću seki uključiti radio

a da je tad bar bilo mumijevih na radiju kao na tv-u

pjevušile bismo joj potiho sestra i ja

kad sunce zađe i mrak te snađe

da se bakino čekanje ne uznemiri

u čapljini se s baterijom vide samo crna guma na tatinoj glavi i prsima pa opet ništa

i mamine zelenim borom bojene oči

i tanki mantil iz razvitka u kojemu joj je zimi led

 

smrt se uteže u crni triko

i odjednom voland baš i nije simpatičan

pitaj me isto kasnije

jer nije stvar fikcije

nego straha kojeg istjerujem iz leđa u kauč

neću da se sjećam borova što klize iz maminog lijevog oka

i sestrinog povlačenja majice do peta

i svakog težeg udarca, sluteći da je njegov, od kapiju

 

 

FAKTORI NJEŽNOSTI

 

zalijevala sam jutros prozore u kući

i spojila sve produžne kablove na jedan

i spavala s podignutim koljenom

usnula polja puna malih skakavaca

oguljeno krzno srušilo me na cestu

i odvuklo u brlog i obuklo šlapice i odvelo u zoo

tamo su medvjedicu kotrljali po kavezu kao kliker

šapama je gnječila modre oči i tražila suosjećanje

i bili smo ljudi, a ona zvijer

i bili smo veća zvijer od zvijeri

udarit ću u mislima vjetar i pincetom iz zemlje izvući guju

neću više čekati da se otkriješ ispod toga krzna

da u povrtnjaku prostreš svoj identitet pred nas

neki glasovi, dok ih slušaš, mnogo su mekši s mrežastih zvučnika

a svako strpljenje i svaki čovjek jednako ne ozdravlja

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg