poezija

Perica Dujmović: Svojatanje se ne isplati kada je prekasno

Perica Dujmović (1980., Rijeka) nakon završene klasične gimnazije u Pazinu upisuje studij povijesti umjetnosti te latinskog jezika i rimske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je između ostalog i u Quorumu, Poeziji, Vijencu, Zarezu, Knjigomatu. 2008. godine dobitnik je književne nagrade Zdravko Pucak za neobjavljenu zbirku pjesama autora do 30 godina te mu je 2009. izišla prva zbirka poezije 'Na dnu šalice moje kave nema mjesta pesimizmu'. 2010. godine finalist je izbora za pjesničku nagradu Na vrh jezika. Pjesme koje ćete pročitati dio su druge, još neobjavljene pjesničke zbirke 'Gotovo Mediteran'.



 

Mačka

 

rekla je toliko te sad volim da me sve boli.

prislonio sam vječno vlažan dlan na njena prsa

prstima provjeravajući rebraste čuvare

ne bih li se uvjerio

da još uvijek revno štite samo središte slatkih bolova.

onda smo šutjeli

nekoliko trenutaka i nekoliko trenutaka

zašutjelo je s nama.

stopala se bez riječi sudarala.

poslije sam izbjegavao navalu poljubaca

i čitao joj obahajivan.

rekla je i ja bih sad obilazila,

ali ne njive, nego tvoju kožu.

ali samo ako mogu biti mačka,

a ti vruća kaša.

 

 

Kanjoni naših koža

 

povremeno se uplače

od siline različito ključajućih osjećaja.

kako kaže, od viška sreće.

zove me zatim leći na krevet, pored nje.

malo je otvoren prozor pa se prostorija ispunja

koječime. nadiru, kucaju, ržu

vonjevi i krici svakodnevnice izvana. mi iznutra

isparavamo polako u polumraku

na tridesetak stupnjeva lipnja.

plus onih nekoliko nadolazećih

iz toplane koju međusobno razmjenjujemo

blizinom naših tjelesa.

ne dira nas previše postojanje

ni cijelo to sranje vani,

sve to kao da dopire tek do prozorske daske,

zadržava se nekom nevidljivom silom

pa klone upetljano

među poparene, prežednjele begonije na njoj.

danas je dan neuobičajeno usporen,

dotičemo se samo otiscima prstiju.

naša bića, sve ono što jesmo, tromo je.

naše misli, stvari u sobi oko nas.

naša budućnost, sasvim ljudska nadanja

naša i ono malo pokretnina koje posjedujemo.

naše vjenčano prstenje uglavljeno u kanjone

naših nabubrenih koža.

sve čudno usporava

nekom praznom

i oslobađajućom

manirom.

 

 

Zri

                                                                                                                          

zri za kapcima kako istokom rana suncu sjajna

zori casablanca navire u krv drznula se mrzla stasom

žarka agava je sama kad plodi sobom zrela zamre

raj cjelivajući je srpnjem žešće tržnica je nabreklim

voćem svim izbezumljuje mekša cijedi te zagrizla

usnica srsima tim roji se kako casablanca sramom

vrvi vretenasta besramno obla more grabi rukom

tijelo otvrdnjuje slabinama izgara veo prostire bujna

posteljom zore oboružava grešno tvoj rât casablanca je

ljepotica na slanim žalima prežaljuje u trenu tamni

kosom do iznemoglosti gušiš se lakše gubiš razum

uzdahe traži svježije rubove kože odgriza lažno zubima

slast nenastanjena je obala brodi sjemenjem iberijskim

bridi jezikom izludila me casablanca je divlja španjolska

señorita u njoj proveo sam u njoj mjesec dana jedne noći

 

 

Clint Eastwood se pojavljuje na horizontu

                                                                                                                          

clint eastwood se ukazuje na obzoru,

uzviknula si, a na tvome se licu

uzbuđenju nije nazirao nikakav kraj,

ni najmanje vrišteći končić,

tv se nutkan sav tresao od euforije,

a ja sam zapomagao, vapio za the endom

već na početku dviju mazgi za sestru saru,

slinila si za mnom baš svaki božji dan,

ovjekovječila čak te silne sline strasti

noćima, besanim polaroidima, crvenim očima,

kako sam ja rastao, ti si postajala manja,

darujuća, svakim novim putem sve pokornija,

izlizala se koža na određenim mjestima,

netragom su nestali svi bivši mokri snovi,

svaki smo jedincati trag opreza razvrgnuli,

soba nam je znala bazdjeti po konjušnici, sve dok

mi taj krvavi s.o.b. nije maznuo karizmu, sve dok

se taj mladi i stasiti clint eastwood prljava lica

nije pojavio na konju na horizontu

frajerirajući se.

 

 

Patrick Stewart se pokazuje za mjesecom

 

patrick stewart se razotkriva iza onog mjeseca,

prošaptala si, a u tvojim golim očima

od romantike nije zazirala nikakva crna rupa,

ni najmanje nebesko tijelo,

tv je sve više sličio na otvor kapetanskih odaja,

a ja sam jadikovao, proklinjao reprizu

već na špici novog nastavka nove generacije,

puzila si po meni baš svaku vražju noć,

a

ovaj

put

je

ovdje

nastupila

cenzura, sve dok

mi taj slatkorječivi s.o.b. nije okrao frizuru, sve dok

se taj postariji i rafinirani patrick stewart ćelava tjemena

nije pojavio usred naše znojne konferencije 1 na 1 

teleportiravši se s komandnog mosta

ugusto.

 

 

Otok

 

raste paralelno s kartom.

paralelno s kreditom u švicarskoj banci.

poželjan oblik, pitate?

zvjezdača,

rašlje,

polipeptid, smočnica, alabama.

zvrk.

kvadratura kruga.

na ve ili na u ili a, b, c, č, ć, d, dž, đ...

na šiber.

po potrebi pust za vaš užitak.

sa sve 4 strane okružen,

osim s dvije koje je naš šeik

odokružio.

rajski i pakleni,

zelen,

žut,

iž.

fluorescentnoosunčan.

sve su opcije otvorene.

kamenit, bremenit ili armiranobetonski,

ciglen, zemljan ili express popločen onim

što je ostalo od efeza ili leptis magnae.

za vaš gušt i čvorast kao bačva dom perignona.

perverzno krezoliko pozlaćen. 

uz dodatnu opremu sve je moguće.

trpaj, brate, trpaj

na megatone

pijeska i igara,

bagera i kamiona, silikona,

vila, penthouseova,

heliodroma i aerodroma, drombulja za foru,

las palmas

i zečica. samo 

da je što veće,

da nas ne pokose kompleksi.

od loptanja i nafte,

od mediteranskog tržišta

štogod će se i ušparat.

raste kako raste karta.

sukladan za popizdit.

pod garancijom.

na akciji.

evo sad će,

samo što nije.

 

 

Sedmi porat, ljetno tlo

 

svakoga novog jutra, kako se bliži vrhunac danu,

obala i tlo postaju suriji, nebesa nad njima zlokobnije

prijeteća. svojataš sve ono o čemu si snio kada si

u prerano toplim izlascima sunca buđen isprekidanim

prozujivanjem dosadnih beštijica nakratko pootvarao

oči nanovo svježem danu, upravo onome koji je o

vrhuncu, i tako naivno utrapljivao sve dragocjene 

ostatke sjećanja svojih noćnih slika ili ih mijenjao

za albume prostih i skoro pa priprostih. svojatanje se

ne isplati kada je prekasno. a činilo se gotovo prelako.

poniznost sjećanja. miris prošlih poraza. letargija svih

strasti. dvojina nedjeljivog. uskogrudnost i spora magija

straha. besmislenost ili-ili odlučivanja. rast normalnosti.

to su sada tvoje maksime. tvoja brutalna municija.

kako se bliži vrhunac danu, zrak postaje sve sparniji,

pučina pod njim učmalija. otisnuti se samo je, misliš,

izvjesnost, stvar vremena. sporost situacije određuje

cijeli tijek te stvari. pitanje jest: ili ovo ili situirati se

na kakvoj običnoj obali. vrlo besmislen izbor, sve

dok pišeš pjesme koje počinju kako počinju.

 

 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg