poezija

Perica Dujmović: Svojatanje se ne isplati kada je prekasno

Perica Dujmović (1980., Rijeka) nakon završene klasične gimnazije u Pazinu upisuje studij povijesti umjetnosti te latinskog jezika i rimske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je između ostalog i u Quorumu, Poeziji, Vijencu, Zarezu, Knjigomatu. 2008. godine dobitnik je književne nagrade Zdravko Pucak za neobjavljenu zbirku pjesama autora do 30 godina te mu je 2009. izišla prva zbirka poezije 'Na dnu šalice moje kave nema mjesta pesimizmu'. 2010. godine finalist je izbora za pjesničku nagradu Na vrh jezika. Pjesme koje ćete pročitati dio su druge, još neobjavljene pjesničke zbirke 'Gotovo Mediteran'.



 

Mačka

 

rekla je toliko te sad volim da me sve boli.

prislonio sam vječno vlažan dlan na njena prsa

prstima provjeravajući rebraste čuvare

ne bih li se uvjerio

da još uvijek revno štite samo središte slatkih bolova.

onda smo šutjeli

nekoliko trenutaka i nekoliko trenutaka

zašutjelo je s nama.

stopala se bez riječi sudarala.

poslije sam izbjegavao navalu poljubaca

i čitao joj obahajivan.

rekla je i ja bih sad obilazila,

ali ne njive, nego tvoju kožu.

ali samo ako mogu biti mačka,

a ti vruća kaša.

 

 

Kanjoni naših koža

 

povremeno se uplače

od siline različito ključajućih osjećaja.

kako kaže, od viška sreće.

zove me zatim leći na krevet, pored nje.

malo je otvoren prozor pa se prostorija ispunja

koječime. nadiru, kucaju, ržu

vonjevi i krici svakodnevnice izvana. mi iznutra

isparavamo polako u polumraku

na tridesetak stupnjeva lipnja.

plus onih nekoliko nadolazećih

iz toplane koju međusobno razmjenjujemo

blizinom naših tjelesa.

ne dira nas previše postojanje

ni cijelo to sranje vani,

sve to kao da dopire tek do prozorske daske,

zadržava se nekom nevidljivom silom

pa klone upetljano

među poparene, prežednjele begonije na njoj.

danas je dan neuobičajeno usporen,

dotičemo se samo otiscima prstiju.

naša bića, sve ono što jesmo, tromo je.

naše misli, stvari u sobi oko nas.

naša budućnost, sasvim ljudska nadanja

naša i ono malo pokretnina koje posjedujemo.

naše vjenčano prstenje uglavljeno u kanjone

naših nabubrenih koža.

sve čudno usporava

nekom praznom

i oslobađajućom

manirom.

 

 

Zri

                                                                                                                          

zri za kapcima kako istokom rana suncu sjajna

zori casablanca navire u krv drznula se mrzla stasom

žarka agava je sama kad plodi sobom zrela zamre

raj cjelivajući je srpnjem žešće tržnica je nabreklim

voćem svim izbezumljuje mekša cijedi te zagrizla

usnica srsima tim roji se kako casablanca sramom

vrvi vretenasta besramno obla more grabi rukom

tijelo otvrdnjuje slabinama izgara veo prostire bujna

posteljom zore oboružava grešno tvoj rât casablanca je

ljepotica na slanim žalima prežaljuje u trenu tamni

kosom do iznemoglosti gušiš se lakše gubiš razum

uzdahe traži svježije rubove kože odgriza lažno zubima

slast nenastanjena je obala brodi sjemenjem iberijskim

bridi jezikom izludila me casablanca je divlja španjolska

señorita u njoj proveo sam u njoj mjesec dana jedne noći

 

 

Clint Eastwood se pojavljuje na horizontu

                                                                                                                          

clint eastwood se ukazuje na obzoru,

uzviknula si, a na tvome se licu

uzbuđenju nije nazirao nikakav kraj,

ni najmanje vrišteći končić,

tv se nutkan sav tresao od euforije,

a ja sam zapomagao, vapio za the endom

već na početku dviju mazgi za sestru saru,

slinila si za mnom baš svaki božji dan,

ovjekovječila čak te silne sline strasti

noćima, besanim polaroidima, crvenim očima,

kako sam ja rastao, ti si postajala manja,

darujuća, svakim novim putem sve pokornija,

izlizala se koža na određenim mjestima,

netragom su nestali svi bivši mokri snovi,

svaki smo jedincati trag opreza razvrgnuli,

soba nam je znala bazdjeti po konjušnici, sve dok

mi taj krvavi s.o.b. nije maznuo karizmu, sve dok

se taj mladi i stasiti clint eastwood prljava lica

nije pojavio na konju na horizontu

frajerirajući se.

 

 

Patrick Stewart se pokazuje za mjesecom

 

patrick stewart se razotkriva iza onog mjeseca,

prošaptala si, a u tvojim golim očima

od romantike nije zazirala nikakva crna rupa,

ni najmanje nebesko tijelo,

tv je sve više sličio na otvor kapetanskih odaja,

a ja sam jadikovao, proklinjao reprizu

već na špici novog nastavka nove generacije,

puzila si po meni baš svaku vražju noć,

a

ovaj

put

je

ovdje

nastupila

cenzura, sve dok

mi taj slatkorječivi s.o.b. nije okrao frizuru, sve dok

se taj postariji i rafinirani patrick stewart ćelava tjemena

nije pojavio usred naše znojne konferencije 1 na 1 

teleportiravši se s komandnog mosta

ugusto.

 

 

Otok

 

raste paralelno s kartom.

paralelno s kreditom u švicarskoj banci.

poželjan oblik, pitate?

zvjezdača,

rašlje,

polipeptid, smočnica, alabama.

zvrk.

kvadratura kruga.

na ve ili na u ili a, b, c, č, ć, d, dž, đ...

na šiber.

po potrebi pust za vaš užitak.

sa sve 4 strane okružen,

osim s dvije koje je naš šeik

odokružio.

rajski i pakleni,

zelen,

žut,

iž.

fluorescentnoosunčan.

sve su opcije otvorene.

kamenit, bremenit ili armiranobetonski,

ciglen, zemljan ili express popločen onim

što je ostalo od efeza ili leptis magnae.

za vaš gušt i čvorast kao bačva dom perignona.

perverzno krezoliko pozlaćen. 

uz dodatnu opremu sve je moguće.

trpaj, brate, trpaj

na megatone

pijeska i igara,

bagera i kamiona, silikona,

vila, penthouseova,

heliodroma i aerodroma, drombulja za foru,

las palmas

i zečica. samo 

da je što veće,

da nas ne pokose kompleksi.

od loptanja i nafte,

od mediteranskog tržišta

štogod će se i ušparat.

raste kako raste karta.

sukladan za popizdit.

pod garancijom.

na akciji.

evo sad će,

samo što nije.

 

 

Sedmi porat, ljetno tlo

 

svakoga novog jutra, kako se bliži vrhunac danu,

obala i tlo postaju suriji, nebesa nad njima zlokobnije

prijeteća. svojataš sve ono o čemu si snio kada si

u prerano toplim izlascima sunca buđen isprekidanim

prozujivanjem dosadnih beštijica nakratko pootvarao

oči nanovo svježem danu, upravo onome koji je o

vrhuncu, i tako naivno utrapljivao sve dragocjene 

ostatke sjećanja svojih noćnih slika ili ih mijenjao

za albume prostih i skoro pa priprostih. svojatanje se

ne isplati kada je prekasno. a činilo se gotovo prelako.

poniznost sjećanja. miris prošlih poraza. letargija svih

strasti. dvojina nedjeljivog. uskogrudnost i spora magija

straha. besmislenost ili-ili odlučivanja. rast normalnosti.

to su sada tvoje maksime. tvoja brutalna municija.

kako se bliži vrhunac danu, zrak postaje sve sparniji,

pučina pod njim učmalija. otisnuti se samo je, misliš,

izvjesnost, stvar vremena. sporost situacije određuje

cijeli tijek te stvari. pitanje jest: ili ovo ili situirati se

na kakvoj običnoj obali. vrlo besmislen izbor, sve

dok pišeš pjesme koje počinju kako počinju.

 

 

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg