poezija

Perica Dujmović: Svojatanje se ne isplati kada je prekasno

Perica Dujmović (1980., Rijeka) nakon završene klasične gimnazije u Pazinu upisuje studij povijesti umjetnosti te latinskog jezika i rimske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je između ostalog i u Quorumu, Poeziji, Vijencu, Zarezu, Knjigomatu. 2008. godine dobitnik je književne nagrade Zdravko Pucak za neobjavljenu zbirku pjesama autora do 30 godina te mu je 2009. izišla prva zbirka poezije 'Na dnu šalice moje kave nema mjesta pesimizmu'. 2010. godine finalist je izbora za pjesničku nagradu Na vrh jezika. Pjesme koje ćete pročitati dio su druge, još neobjavljene pjesničke zbirke 'Gotovo Mediteran'.



 

Mačka

 

rekla je toliko te sad volim da me sve boli.

prislonio sam vječno vlažan dlan na njena prsa

prstima provjeravajući rebraste čuvare

ne bih li se uvjerio

da još uvijek revno štite samo središte slatkih bolova.

onda smo šutjeli

nekoliko trenutaka i nekoliko trenutaka

zašutjelo je s nama.

stopala se bez riječi sudarala.

poslije sam izbjegavao navalu poljubaca

i čitao joj obahajivan.

rekla je i ja bih sad obilazila,

ali ne njive, nego tvoju kožu.

ali samo ako mogu biti mačka,

a ti vruća kaša.

 

 

Kanjoni naših koža

 

povremeno se uplače

od siline različito ključajućih osjećaja.

kako kaže, od viška sreće.

zove me zatim leći na krevet, pored nje.

malo je otvoren prozor pa se prostorija ispunja

koječime. nadiru, kucaju, ržu

vonjevi i krici svakodnevnice izvana. mi iznutra

isparavamo polako u polumraku

na tridesetak stupnjeva lipnja.

plus onih nekoliko nadolazećih

iz toplane koju međusobno razmjenjujemo

blizinom naših tjelesa.

ne dira nas previše postojanje

ni cijelo to sranje vani,

sve to kao da dopire tek do prozorske daske,

zadržava se nekom nevidljivom silom

pa klone upetljano

među poparene, prežednjele begonije na njoj.

danas je dan neuobičajeno usporen,

dotičemo se samo otiscima prstiju.

naša bića, sve ono što jesmo, tromo je.

naše misli, stvari u sobi oko nas.

naša budućnost, sasvim ljudska nadanja

naša i ono malo pokretnina koje posjedujemo.

naše vjenčano prstenje uglavljeno u kanjone

naših nabubrenih koža.

sve čudno usporava

nekom praznom

i oslobađajućom

manirom.

 

 

Zri

                                                                                                                          

zri za kapcima kako istokom rana suncu sjajna

zori casablanca navire u krv drznula se mrzla stasom

žarka agava je sama kad plodi sobom zrela zamre

raj cjelivajući je srpnjem žešće tržnica je nabreklim

voćem svim izbezumljuje mekša cijedi te zagrizla

usnica srsima tim roji se kako casablanca sramom

vrvi vretenasta besramno obla more grabi rukom

tijelo otvrdnjuje slabinama izgara veo prostire bujna

posteljom zore oboružava grešno tvoj rât casablanca je

ljepotica na slanim žalima prežaljuje u trenu tamni

kosom do iznemoglosti gušiš se lakše gubiš razum

uzdahe traži svježije rubove kože odgriza lažno zubima

slast nenastanjena je obala brodi sjemenjem iberijskim

bridi jezikom izludila me casablanca je divlja španjolska

señorita u njoj proveo sam u njoj mjesec dana jedne noći

 

 

Clint Eastwood se pojavljuje na horizontu

                                                                                                                          

clint eastwood se ukazuje na obzoru,

uzviknula si, a na tvome se licu

uzbuđenju nije nazirao nikakav kraj,

ni najmanje vrišteći končić,

tv se nutkan sav tresao od euforije,

a ja sam zapomagao, vapio za the endom

već na početku dviju mazgi za sestru saru,

slinila si za mnom baš svaki božji dan,

ovjekovječila čak te silne sline strasti

noćima, besanim polaroidima, crvenim očima,

kako sam ja rastao, ti si postajala manja,

darujuća, svakim novim putem sve pokornija,

izlizala se koža na određenim mjestima,

netragom su nestali svi bivši mokri snovi,

svaki smo jedincati trag opreza razvrgnuli,

soba nam je znala bazdjeti po konjušnici, sve dok

mi taj krvavi s.o.b. nije maznuo karizmu, sve dok

se taj mladi i stasiti clint eastwood prljava lica

nije pojavio na konju na horizontu

frajerirajući se.

 

 

Patrick Stewart se pokazuje za mjesecom

 

patrick stewart se razotkriva iza onog mjeseca,

prošaptala si, a u tvojim golim očima

od romantike nije zazirala nikakva crna rupa,

ni najmanje nebesko tijelo,

tv je sve više sličio na otvor kapetanskih odaja,

a ja sam jadikovao, proklinjao reprizu

već na špici novog nastavka nove generacije,

puzila si po meni baš svaku vražju noć,

a

ovaj

put

je

ovdje

nastupila

cenzura, sve dok

mi taj slatkorječivi s.o.b. nije okrao frizuru, sve dok

se taj postariji i rafinirani patrick stewart ćelava tjemena

nije pojavio usred naše znojne konferencije 1 na 1 

teleportiravši se s komandnog mosta

ugusto.

 

 

Otok

 

raste paralelno s kartom.

paralelno s kreditom u švicarskoj banci.

poželjan oblik, pitate?

zvjezdača,

rašlje,

polipeptid, smočnica, alabama.

zvrk.

kvadratura kruga.

na ve ili na u ili a, b, c, č, ć, d, dž, đ...

na šiber.

po potrebi pust za vaš užitak.

sa sve 4 strane okružen,

osim s dvije koje je naš šeik

odokružio.

rajski i pakleni,

zelen,

žut,

iž.

fluorescentnoosunčan.

sve su opcije otvorene.

kamenit, bremenit ili armiranobetonski,

ciglen, zemljan ili express popločen onim

što je ostalo od efeza ili leptis magnae.

za vaš gušt i čvorast kao bačva dom perignona.

perverzno krezoliko pozlaćen. 

uz dodatnu opremu sve je moguće.

trpaj, brate, trpaj

na megatone

pijeska i igara,

bagera i kamiona, silikona,

vila, penthouseova,

heliodroma i aerodroma, drombulja za foru,

las palmas

i zečica. samo 

da je što veće,

da nas ne pokose kompleksi.

od loptanja i nafte,

od mediteranskog tržišta

štogod će se i ušparat.

raste kako raste karta.

sukladan za popizdit.

pod garancijom.

na akciji.

evo sad će,

samo što nije.

 

 

Sedmi porat, ljetno tlo

 

svakoga novog jutra, kako se bliži vrhunac danu,

obala i tlo postaju suriji, nebesa nad njima zlokobnije

prijeteća. svojataš sve ono o čemu si snio kada si

u prerano toplim izlascima sunca buđen isprekidanim

prozujivanjem dosadnih beštijica nakratko pootvarao

oči nanovo svježem danu, upravo onome koji je o

vrhuncu, i tako naivno utrapljivao sve dragocjene 

ostatke sjećanja svojih noćnih slika ili ih mijenjao

za albume prostih i skoro pa priprostih. svojatanje se

ne isplati kada je prekasno. a činilo se gotovo prelako.

poniznost sjećanja. miris prošlih poraza. letargija svih

strasti. dvojina nedjeljivog. uskogrudnost i spora magija

straha. besmislenost ili-ili odlučivanja. rast normalnosti.

to su sada tvoje maksime. tvoja brutalna municija.

kako se bliži vrhunac danu, zrak postaje sve sparniji,

pučina pod njim učmalija. otisnuti se samo je, misliš,

izvjesnost, stvar vremena. sporost situacije određuje

cijeli tijek te stvari. pitanje jest: ili ovo ili situirati se

na kakvoj običnoj obali. vrlo besmislen izbor, sve

dok pišeš pjesme koje počinju kako počinju.

 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg