Marija Dejanović rođena je 1992. godine u Prijedoru. Živi u Sisku i Zagrebu. Objavljivala je pjesme u raznim časopisima i zbornicima. 2015. je godine bila među pohvaljenima na natječaju za nagradu „Goran“. Novije pjesme objavljuje na svom blogu. Studira komparativnu književnost i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Moji sinovi konji
1.
Mojim se sinovima konjima
uvijek pokvare zubi
na prvoj godini fakulteta.
Tako je uvijek bilo,
čak i u vremenu prije institucija
i prije konja.
U primisli je tako od pamtivijeka,
zapisano u tijelima temelja koji trunu
ispod velikih štala,
našeg obitavališta.
2.
Stariji se sin danas vratio.
Dostojanstven, obrazovan konj
vitkih nogu i mišićavog vrata.
Kad bi kralježnicu podvio pod ekvator,
mogao bi leđima držati Zemlju
kao zrno graška u kolijevci.
Tu sposobnost skriva u oku,
odmahuje repom i ne govori mnogo.
Kad se smije, zabacuje glavu
kao što je to činio sunovrat.
Iz otvora, umjesto peludi,
provire četiri praznine
i još toliko crnih polja.
3.
Mlađem se danas pojavila stigma.
Krdo se strčalo niz obronke i brda,
preko jezera i rijeka
da ga vidi.
Kad su pristigli,
sjedio je u drvenom stolcu
sa sva četiri kopita ispružena.
Oslobođen, zub je sam kružio
i brusio jednu od nogu
prijestolja u koje je posađen.
4.
Nakon što je preciznim pokretom repa
pomeo savjete zabrinutih
rekli smo da je bogohulan
i odrekli se.
Nije više otvarao usta
čak ni da bi jeo i pjevao. Zatvorio se
u sobu čiji su zidovi
netaknut plačan snijeg.
Kao da se nije sjećao ničeg,
samo razlomljenog stakla.
Nekad se čini da ga čujemo noću
kako u krhotinama njišti.
5.
Moji sinovi konji previše puše.
Čekali smo cijelu jesen da dođu k sebi,
promole glave iz oblaka koje stvaraju.
Umjesto toga, nabiru još usahle trave
i motaju u debele snopove,
ognjene krjesove
koje zatim udišu, pušu u smrtnu trublju
i gle, gdje koja vlat ispadne
nastane pašnjak
za sljedeće generacije.
Dok im se glave ritmično njišu
u nečujnom praporcu čađe
od njihovih poroka nastaju
oblaci, kiše i grmljavine.
6.
Na tanjuru su zrnca zobi poslagana
u uredne hrpe. Slamnate kuće
bez krovova.
Njegova je površina prazna.
Zato se može dogoditi
da me ozrcali. Tu mogućnost obilno koristi,
spaja moj lik sa krezubim kućama.
Kad uzme sebi nešto moje,
u udarcu se raspadne. Postane kost.
Sad su oba tanjura prazna.
U potrazi smo za novim kućama,
ali nigdje,
nitko ih nema.
7.
Začula se migrena u tlu
kad je postavio posljednji zub.
Naša se kula vidi iz svemira.
Prestrašeni naši su neprijatelji.
Nećemo znati što se dogodilo
ili kad, ali Stariji će povesti
konje u vatru.
Bez magije uz nas
i bez specifičnog znamenja,
imamo samo smeđu otpornost
njegova ogrubjela vrata.
8.
Znamo da potkove donose sreću.
Skinula sam dvije sa zida i gledala kroz njih
da vas čuvam kao daleka majka.
9.
Osvanulo je:
sunce zemlju uzima k sebi.
Krdo konja proganjano
četrdeset dana
okuplja se oko svojih tragova.
Kad zaobiđu velebno kamenje
zaškripi ono malo
i zaplače.
Tako je nastala pustinjska rijeka,
tako se skupilo krdo
oko izbora manjeg zla.
10.
Ponudili su mu nož. Izvoli, odreži
mjesecu dno
da njegova plodnost istekne ženi na leđa.
U svjetlosti, postat će devom.
Devi ćemo dati da proguta nož
pa će iz trbuha izrasti rog.
Taj je način odbio kopitom.
Ponudili su mu nož i rekli evo,
odreži si urasli nokat
što ti priječi da šakom združenih prstiju
uzimaš svjetlosno žito
sebi za žezlo.
Taj je razlog odbio vratom.
Ipak su ga uzeli, opremili oklopom,
obložili ga vatrenim taljenjem žlica.
Tako je. Sada si mjesečev nož.
Prereži dakle svoj vrat
i daj nam da pijemo.
11.
Iz tla izrastaju ježevi:
procvjetalo grumenje suše. Pazi gdje staješ,
u skrovitosti žive mu mnoge
što iskoče da bježe ili bodu.
Prve se zovu kobilice.
Mudre su im glave klesane
da nalikuju našima
kad ostare.
Druge su nimfe.
Vanjštinom mladolike,
skrivaju stoljetni žalac
što su onomad ukrale obadu
kad se u njih zaljubio.
12.
Kad je zubljonoša proždirao
sela i gradove, rijeke,
ostale stvari što imaju granice
u strahu su drhtale kostima.
Jedino je mlađi rekao
okote, dođi
i daj mi da pogledam gnoj iz tvog zuba.
I doista, zubljonoša se pomami za njegovom mladošću
i razmaže istek po zidovima.
Mlađi se razjari,
ustukne
jer ono što je vidio bilo je krdo
stasalo u krvi njegova brata.
13.
Konjska će smrt uvijek dostići konje
jer plovi u vodi koju su slijedili.
Odakle je nesreća potekla
i čiji joj zubi omeđuju trajanje
nije zapisano. To je naslikano
na stjenkama špilje
ali u njoj je mrak.
Čak i da nije,
da su tisuće zvijezda šupljine na krovu
ne bi mogao reći.
Jer su mu žvale nataknuli na riječ
i svezali konopom sva putovanja.
14.
Krdo se skupilo na najveći kamen
i izraslo iz njega kao trublja.
Stariji je stajao na samom vrhu
dok su plamteći jezici prijetili suncu:
slični smo ti po svojstvima,
suviše smo ti blizu,
u čađi nam se sjaje činele
koje iskašljavamo
kada god poželimo.
Dio je konja postao
balkon koji ga uzdiže
pa se učini da je govornik
torzo, da nema vlastite noge
i da nikamo ne ide.
15.
Poželjela sam svući vlastitu kožu
da nam načinim nepropustan krov.
Majčice, nemoj,
rekao je mlađi
meso će ti ogoljeno postati grubost.
Kad nas umorno i gladno
posjeti vrijeme,
ti ćeš biti previše kruta
da te skuhamo za gozbu.
16.
Kad je buzdovan savladao otpor
njegove štale
zatekli smo ga kako sjedi,
bezub,
u središtu oslikane kapele.
Oblaci, ptice, crvena mora,
sve je nastalo trajanjem
njegovih zuba.
Svezali smo mu kopita
i ostavili ga da leži na podu
kao kontinent.
Neće se više nijedan moj sin
okušati u stvaranju svijeta.
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.