poezija

Marija Dejanović: Moji sinovi konji

Marija Dejanović rođena je 1992. godine u Prijedoru. Živi u Sisku i Zagrebu. Objavljivala je pjesme u raznim časopisima i zbornicima. 2015. je godine bila među pohvaljenima na natječaju za nagradu „Goran“. Novije pjesme objavljuje na svom blogu. Studira komparativnu književnost i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.



 

 

 

Moji sinovi konji

 

 

1.

 

Mojim se sinovima konjima

uvijek pokvare zubi

na prvoj godini fakulteta.

Tako je uvijek bilo,

čak i u vremenu prije institucija

i prije konja.

U primisli je tako od pamtivijeka,

zapisano u tijelima temelja koji trunu

ispod velikih štala,

našeg obitavališta.

 

 

2.

 

Stariji se sin danas vratio.

Dostojanstven, obrazovan konj

vitkih nogu i mišićavog vrata.

Kad bi kralježnicu podvio pod ekvator,

mogao bi leđima držati Zemlju

kao zrno graška u kolijevci.

 

Tu sposobnost skriva u oku,

odmahuje repom i ne govori mnogo.

 

Kad se smije, zabacuje glavu

kao što je to činio sunovrat.

 

Iz otvora, umjesto peludi,

provire četiri praznine

i još toliko crnih polja.

 

 

3.

 

Mlađem se danas pojavila stigma.

Krdo se strčalo niz obronke i brda,

preko jezera i rijeka

da ga vidi.

 

Kad su pristigli,

sjedio je u drvenom stolcu

sa sva četiri kopita ispružena.

 

Oslobođen, zub je sam kružio

i brusio jednu od nogu

prijestolja u koje je posađen.

 

 

4.

 

Nakon što je preciznim pokretom repa

pomeo savjete zabrinutih

rekli smo da je bogohulan

i odrekli se.

 

Nije više otvarao usta

čak ni da bi jeo i pjevao. Zatvorio se

u sobu čiji su zidovi

netaknut plačan snijeg.

 

Kao da se nije sjećao ničeg,

samo razlomljenog stakla.

Nekad se čini da ga čujemo noću

kako u krhotinama njišti.

 

 

5.

 

Moji sinovi konji previše puše.

Čekali smo cijelu jesen da dođu k sebi,

promole glave iz oblaka koje stvaraju.

Umjesto toga, nabiru još usahle trave

i motaju u debele snopove,

ognjene krjesove

 

koje zatim udišu, pušu u smrtnu trublju

i gle, gdje koja vlat ispadne

nastane pašnjak

za sljedeće generacije.

 

Dok im se glave ritmično njišu

u nečujnom praporcu čađe

od njihovih poroka nastaju

oblaci, kiše i grmljavine.

 

 

6.

 

Na tanjuru su zrnca zobi poslagana

u uredne hrpe. Slamnate kuće

bez krovova.

Njegova je površina prazna.

Zato se može dogoditi

da me ozrcali. Tu mogućnost obilno koristi,

spaja moj lik sa krezubim kućama.

 

Kad uzme sebi nešto moje,

u udarcu se raspadne. Postane kost.

 

Sad su oba tanjura prazna.

U potrazi smo za novim kućama,

ali nigdje,

nitko ih nema.

 

 

7.

 

Začula se migrena u tlu

kad je postavio posljednji zub.

 

Naša se kula vidi iz svemira.

Prestrašeni naši su neprijatelji.

 

Nećemo znati što se dogodilo

ili kad, ali Stariji će povesti

konje u vatru.

 

Bez magije uz nas

i bez specifičnog znamenja,

imamo samo smeđu otpornost

njegova ogrubjela vrata.

 

 

8.

 

Znamo da potkove donose sreću.

Skinula sam dvije sa zida i gledala kroz njih

da vas čuvam kao daleka majka.

 

 

9.

 

Osvanulo je:

sunce zemlju uzima k sebi.

Krdo konja proganjano

četrdeset dana

okuplja se oko svojih tragova.

 

Kad zaobiđu velebno kamenje

zaškripi ono malo

i zaplače.

 

Tako je nastala pustinjska rijeka,

tako se skupilo krdo

oko izbora manjeg zla.

 

 

10.

 

Ponudili su mu nož. Izvoli, odreži

mjesecu dno

da njegova plodnost istekne ženi na leđa.

U svjetlosti, postat će devom.

 

Devi ćemo dati da proguta nož

pa će iz trbuha izrasti rog.

 

Taj je način odbio kopitom.

 

Ponudili su mu nož i rekli evo,

odreži si urasli nokat

što ti priječi da šakom združenih prstiju

uzimaš svjetlosno žito

sebi za žezlo.

Taj je razlog odbio vratom.

 

Ipak su ga uzeli, opremili oklopom,

obložili ga vatrenim taljenjem žlica.

 

Tako je. Sada si mjesečev nož.

Prereži dakle svoj vrat

i daj nam da pijemo.

 

 

11.

 

Iz tla izrastaju ježevi:

procvjetalo grumenje suše. Pazi gdje staješ,

u skrovitosti žive mu mnoge

što iskoče da bježe ili bodu.

 

Prve se zovu kobilice.

Mudre su im glave klesane

da nalikuju našima

kad ostare.

 

Druge su nimfe.

 

Vanjštinom mladolike,

skrivaju stoljetni žalac

što su onomad ukrale obadu

kad se u njih zaljubio.

 

 

12.

 

Kad je zubljonoša proždirao

sela i gradove, rijeke,

ostale stvari što imaju granice

u strahu su drhtale kostima.

Jedino je mlađi rekao

okote, dođi

i daj mi da pogledam gnoj iz tvog zuba.

 

I doista, zubljonoša se pomami za njegovom mladošću

i razmaže istek po zidovima.

Mlađi se razjari,

ustukne

jer ono što je vidio bilo je krdo

stasalo u krvi njegova brata.

 

 

13.

 

Konjska će smrt uvijek dostići konje

jer plovi u vodi koju su slijedili.

Odakle je nesreća potekla

i čiji joj zubi omeđuju trajanje

nije zapisano. To je naslikano

na stjenkama špilje

ali u njoj je mrak.

 

Čak i da nije,

da su tisuće zvijezda šupljine na krovu

ne bi mogao reći.

 

Jer su mu žvale nataknuli na riječ

i svezali konopom sva putovanja.

 

 

14.

 

Krdo se skupilo na najveći kamen

i izraslo iz njega kao trublja.

 

Stariji je stajao na samom vrhu

dok su plamteći jezici prijetili suncu:

slični smo ti po svojstvima,

suviše smo ti blizu,

u čađi nam se sjaje činele

koje iskašljavamo

kada god poželimo.

 

Dio je konja postao

balkon koji ga uzdiže

pa se učini da je govornik

torzo, da nema vlastite noge

i da nikamo ne ide.

 

 

15.

 

Poželjela sam svući vlastitu kožu

da nam načinim nepropustan krov.

Majčice, nemoj,

rekao je mlađi

meso će ti ogoljeno postati grubost.

 

Kad nas umorno i gladno

posjeti vrijeme,

ti ćeš biti previše kruta

da te skuhamo za gozbu.

 

 

16.

 

Kad je buzdovan savladao otpor

njegove štale

zatekli smo ga kako sjedi,

bezub,

u središtu oslikane kapele.

 

Oblaci, ptice, crvena mora,

sve je nastalo trajanjem

njegovih zuba.

 

Svezali smo mu kopita

i ostavili ga da leži na podu

kao kontinent.

 

Neće se više nijedan moj sin

okušati u stvaranju svijeta.

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg