panorama

Jonathan Bousfield: Rijeka Rock City

It was the port city of Rijeka that led the way when it came to Croatia’s relationship with the electric guitar, and it is Rijeka that preserves most in terms of rock and roll heritage today. Label boss Goran Lisica Fox famously described Rijeka as a ‘musical Galapagos’, a self-contained city that always stood apart from the main landmass of popular culture. Indeed the city’s position in Croatia can be compared to that of Manchester in the UK: a place whose mixture of provincial isolation and self-reliance paradoxically puts it at the centre of national creativity.



 Long-time journalist and chronicler of the Rijeka music scene Velid Đekić was keen to take me to Dežmanova ulica, a typical street of grey-brown apartment blocs just below Rijeka’s Gubernatorial Palace. It is here that a discreet plaque marks the former site of Husar (1957-1964), Croatia’s first ever rock and roll club, and arguably the first such club in the whole of communist-controlled Europe. Husar didn’t initially host any live acts, but it did offer a chance to hear the latest vinyl records, brought into the city by visiting sailors. “After communist Yugoslavia’s 1948 split with Stalin’s USSR”, Đekić explains, “the port of Rijeka was open to all kinds of western ships; rock and roll came as the cultural baggage.”

The culture of rock and roll, punk and indie music is so ingrained in Croatian history that it has almost become part of the country’s identity. It’s a narrative that is usually presented as a story centred on the capital Zagreb. However it was the gritty port city of Rijeka that led the way when it came to Croatia’s relationship with the electric guitar, and it is arguably Rijeka that preserves most in terms of rebel heritage today.

It was certainly Rijeka that gave birth to Croatia’s first ever rock and roll band in 1960; an outfit named Uragani (“The Hurricanes”). According to Đekić, who has chronicled the Rijeka scene in books 91 Decibel and Red! River! Rock!, “Uragani leader Dario Ottaviani was the first Croatian to write a rock and roll song. Ottaviani’s schoolmate Ante Škrobonja was the first real rock photographer in Eastern Europe.”

Đekić goes on to reveal that Rijeka hosted some of the first ever gigs by British bands to tour in communist Europe. Colin Hicks and the Cabin Boys - a band that would have disappeared into anonymity were it not for the fact that Hicks was the brother of Tommy Steele - played at Rijeka’s historical Teatro Fenice (then known as Kino Partizan) in 1960. Appearing at the same venue six years later were British beat group The Rockin’ Vickers, a band that featured legend-in-the-making Ian Lemmy Kilmister on guitar.

Although the Husar disappeared long ago (the basement in question is now occupied by a table-tennis club), there is at least one Rijeka rock club that played a pivotal role in musical history and which still exists today. Hidden away in the graffiti-covered Kružna ulica just beyond the main Korzo, OKC Palach is one of the oldest continually-running rock clubs anywhere in Europe. Affectionately dubbed “Croatia’s answer to CBGBs” by Đekić, it was opened in 1966 as a student canteen, before being taken over by medical students with ambitions of holding dance evenings.

As co-founder Ivan Saftić once told local newspaper Novi List, the club didn’t own any proper DJ equipment in the early days, and disco entertainment was provided by repeatedly throwing coins into a jukebox. Palach quickly developed into a highly successful live-music club, however, attracting the biggest local names and generating enough money to retain a state of semi-independence from the student-union structures from which it first sprung.

Initially named Index, the club was re-christened Palach in 1969 in honour of Jan Palach, the Czech student who set himself alight in the centre of Prague in January 1969 in protest at his country’s occupation by forces of the Warsaw Pact. A group of civil engineering students from Rijeka had been on an excursion to Czechoslovakia at the time, and came up with the idea of changing the club’s name. It was a controversial move that underlined an aspect of Rijeka that was to grow in importance in the years that followed – a taste for the provocative gesture. Although Yugoslavia had been sharply critical of the Soviet invasion of Czechoslovakia, the question of Yugoslav-Soviet relations was far too sensitive an area to be left to a bunch of students. It’s probably thanks to Rijeka’s provincial position that the name was allowed to stick – it’s doubtful whether a club called Palach would have been allowed in Zagreb or Belgrade.

 

Continue reading

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg