proza

Enver Krivac: Čekaonica

Pročitajte neobičnu i duhovitu, sjajno napisanu priču "Čekaonica" Envera Krivca koju je autor čitao na riječkoj večeri Lit link festivala 2017.

Enver Krivac (1976.) multidisciplinarni je umjetnik rođen u Rijeci. Svestran u svom izričaju nadahnutom pop-kulturom i izvanknjiževnim izvorima, Krivac piše kratke priče, crta stripove i proizvodi glazbu koju kritika opisuje kao poetske, maštovite i razigrane. Njegova zbirka kratkih priča Ništa za pisati o kući (2013) osvojila je nagradu za mlade autore Prozak, a kritika je za nju izjavila da je “enciklopedija ideja, ali i mnogih mogućih pristupa pretvaranju tih ideja u književnost.” Poznat je po eksperimentiranju s jezikom, estetikom i humorom. Djeluje i kao skladatelj i producent u glazbenom kolektivu Japanski premijeri u kojem stvara glazbu za kazalište i dokumentarce.



 

Enver Krivac: ČEKAONICA

 

 

Ovo je čekaonica.

Kad prestane jednom, zvoni drugom. Zvoni za svakoga.

Ženi preko puta, lijepa je negdje ispod neodgovornih kilograma, svira dalmatinska šansona. Kao Mediteran, a ustvari zadnja Turska. Ali i Turska je Mediteran. Da, da, je, kaže muškarac koji sjedi do mene i pola slijedećeg sata od ukupno četiri i pol sata čekanja otpada na rasprave o sultanatu. Pun mi je kurac Turske, i dijakrono i ono drugo. U sebi navijam za gospodina jer i meni je. Onda opet zvoni i jedan manje.

Ja moram samo kod sestre. Ja sam zadnji. Ne, mi smo za drugog doktora. Ja moram samo nalaze dignuti.

Starom gospodinu u svjetoplavoj Polo majci i jeftinim tenisicama svira uvertira iz Wilhellma Tella u 8-bitnoj verziji. Treba mu dugo kako bi pronašao telefon u maloj muškoj torbici pa uvertira odsvira cijeli intro i stiže do jahačke teme proslavljene animiranim filmovima o mačku i mišu. Jeftini plesni hitovi, pjesme iz zabavnih parkova. Telefoni sviraju. Iza kuta čuju se drugi telefoni, zvukovi dolaska poruka. Čuju se uzdasi, fazirani pasivno-agresivni izdasi, zahtjevi za prepoznavanjem. Ja sam ovdje, ja postojim, ja čekam. Čekam, dakle postojim.

Čekaonicom dominiraju trajne frizure. Nekome se osjeti miris žvakače gume zalijepljene za poplat Startasice. Kombinirani pah dvaju različitih guma. Ljudi pokrivaju lica dlanovima i pušu. Neka si ti meni živ i zdrav, prijatelju moj! Tko je zadnji za kod doktorice? Ljubaznost je postala toliko rijetka da je ljudi smatraju flertom.

Gospođa u cvjetnoj košulji bez rukava koja je i haljina hladi se fasciklom u kojem se nalaze nalazi, recentna povijest bolesti. Hladi se svojim bolestima. Povijest bolesti pišu pobjednici bolesti. Ljudi ovdje su na točkice, na zvijezde, na male svastikice, na smajlije i fraunije, pečatirani i rezignirani, uznemireni, nestrpljivi, odmahuju glavama, gledaju se, šute, melju, jedu proverbijalna govna i mljackaju. Sa žlicom ih jedu.

Razumijem ja vas, gospođo, i ja sam doktor, praktički. Naime, ja sam bio prva pomoć.

Časnu sestru puštaju preko reda i ova ostaje unutra 45 minuta. Isprva razdragani nosioci križa oko vrata sad su nervozni i cmaču. Časna sestra izlazi. Podigla je recepte za vaginalete za sebe i sve svoje kolegice. Noćas će spavati dobro, kao bog za vrijeme holokausta. Očekivanje je jed koji se čeka dogoditi.

Tipovi koji ljeti hodaju u izrazito šarenim kratkim hlačama, s mudima u bermudama. Na nogama flipflop nakaradnosti. Šta je tvoj život jedan konstantni beach party? Takva glazba i svira iz mobitela, kao da ste svi na beach partyju. Na stoliću su časopisi stari sedam godina, brošure o Krku i autoimunim bolestima pluća.

Starija gospođa u, za ljeto, predebeloj čipkastoj haljini, hekl joj naglašava tijelo. Gledam ju pomnije, možda je starija od mene nekoliko godina. Stalno zaboravljam da nisam više mlad. Iza svake zgodne, istaknute žene iz marketinške agencije stoje još najmanje tri pretile i sa bolesnom štitnjačom koje rade njen posao. Ja sam samo za štitnjaču. Ja sam samo za previjanje. Ja sam samo za umiranje. A, onda dobro, može može.

Zujanje alarma iznad ulaza u različite ordinacije. Ne, ne, nije zvonilo ovdje, to je preko, kod doktora. A ja sam mislila da je zvonilo ovdje. Dobar dan, za sestru. Ko je zadnji? Samo za autoškolu potvrdu čekam. Ma evo, samo da mi skinu šavove. Ma evo, samo da mi odstrane drugu glavu koja mi raste na stopalu, stalno me nagovara da ubijem muža, ne mogu ju više slušati, moram to operirati. Ma evo, samo da mi vrate život. Ma evo, samo da samo da. Samo smo ja i gospođa za sestru, ovi ostali su za kod doktorice. Mi ne idemo kod doktorice, samo kod sestre. Mi smo samo za nalaze. Mi smo samo za previjanje. Mi smo samo za hladnu fuziju. Mi smo ovdje samo zbog para. Ja sam prva, još u jedanaest sam došla. Nisu oni toliko spori koliko im ovi u vladi ne daju da rade. Nisu oni tolko spori nego im se kompjuter pokvario. A i ti kompjuteri, prije nije bilo kompjutera pa je sve radilo. Tko je zadnji za kod doktorice? Mi smo samo za recept.

Mi smo samo za ovjeriti natpis na nadgrobnoj ploči. Molim vas, ako meni može pisati samo: Pardon. Samo to. Pardon. Lijepim velikim žljebnim fontom sa serifama od mahovine, molim lijepo, samo mi to napišite: Pardon.

Moje tijelo ne zna razliku da li nešto samo mislim ili tome uistinu svjedočim, govori dvadesetpeta žena po redu. Izazivam sebi fizičke reakcije izmišljajući scenarije u glavi. Nokti na nogama joj izgledaju kao nešto što se šalje u kuverti zajedno sa zahtjevom za otkupninu.

Ljudi se hlade zdravstvenim iskaznicama, iako su premale da bi stvorile značajnije strujanje zraka. Uglavnom pričaju o politici. Neinformirani bafuni na perenijalnom autofelacijskom tulumu. Jedna gospođa mi se obraća, kaže: Dok se vi mladi ne uključite u politiku ništa se neće dogoditi. Odgovaram joj: Između mene i aktivnog bavljenja politikom stoji prepreka od 33 kralješka. Državu samo toleriram cijelo vrijeme, kao nasilnika u autobusu, ne suprotstavljaš mu se, čekaš da dođe tvoja ili njegova stanica, presjediš i otrpiš njegove tantrume i idiotizam. Samo što ovaj nasilnik nikada ne napušta autobus, on je šole.

A vi ste pisac? Da, jesam, trenutno pišem biografiju bivšeg narkomana koji je postao skretničar u Hrvatskim Željeznicama. Knjiga se zove 'Od igle do lokomotive'. Nervozna prešetavanja, zvuk vuče japanki po pločicama.

Kako je pauza baš sad, baš sad kad sam ja na redu, glasno obznanjuje muškarac koji sjedi do mene. Sve ti je to borba ili bijeg, borba ili bijeg, objašnjava mi. Onda mi govori kako se kava nakon kuhanja ostavlja da se slegne, odmori. Može se piti kada se na površini pojave pukotine. Kao da je površinom lončića prošao ledolomac kavolomac i ostavio još crniji trag u crno-sivoj pjeni. U drugom vremenu i prostoru, muškarca koji sjedi do mene zvali bi prorokom.

Priča mi kako je na svojim putovanjima svijetom svašta doživio i proživio i kako je, jednom, u Tibetu, pušio iz ogromne lule napravljene od ljudskog femura. Wild, dude, wild. Na licu nosi umor jedriličara, kombinaciju iscrpljenosti i posvećenosti.

Ljudi iznad četrdesete uglavnom razmjenjuju podatke o svojim trajnim bolestima. Ja sam samo za sestru. Ja sam samo za brata. Ja sam samo za mokru čokoladu. Ja imam samo anksiozno-depresivni poremečaj. Ja imam samo predkancerogeno stanje pod tri upitnika. Ja imam samo juvenoju, strah od mladih i njihove kulture. Ja imam samo sjekiru u glavi, posljedicu manje obiteljske svađe. Ja sam samo za previjanje.

Čekaonicom trči dijete koje ima kockice na licu, kao oni koji se digitalno skrivaju po televizijama. Njegova majka objašnjava: To je bolest zaštite svjedoka.

Do kad ovako boli, pita jedna drugoga. On joj odgovara: Boli dok ne prestane. Moram se naručiti, a znaš kakvi su ovi naši, bolje ti je da ideš kod privatnika. Oni također daju krive ishitrene dijagnoze koje će vam pojesti sljedećih nekoliko mjeseci, ali vas pritom barem tretiraju kao čovjeka.

Nakon cijelog dana života u čekaonici doktorica me pita: A što je vama? Ništa, kažem. Nije mi ništa i ne osjećam ništa. Ne osjećam ni jednu jedinu prokletu stvar. Svi moji idoli su mrtvi, a moji neprijatelji su na vlasti.

Idite spavati ranije, pogledajte se na što ličite, govori mi. Odgovaram joj – Mi koji idemo spavati kasno kasno, dočekamo novi dan prije svih. Prve dane godišnjih doba, rođendane, obljetnice, nove frikin godine. Mi smo prije svih. Noćna straža, avangarda, tihi izvidnici bliske budućnosti.

Ona me gleda i šuti. Ovaj dan je ionako izgubljen za oboje. Vani se čuje skuter bez dvotaktola.

 


--  

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg