intervju

Ana Rajković: Moja je generacija pristala na kompromis

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



Kako ponovni ulazak u finale komentira prva dobitnica nagrade, Ana Rajković, što joj je to donijelo i što joj znači te kako vidi svoju generaciju, pročitajte u prvom u nizu intervjua s autorima užeg izbora.

  

-  Gdje i kako živiš?

Živim u Slavonskom Brodu gdje veći dio vremena provodim u pokretu. Nastojim maksimalno iskoristiti dan. Nekada to znači intenzivna popodneva pisanja/čitanja, a nekada jednostavno dokoličarsko prepuštanje dobroj mjuzi i kofeinu.

 

-   Gdje izlaziš? I što je zabavno u tome?

Oduvijek sam voljela live svirke... privlačila me ta intimna atmosfera koju ona stvara; prostori u kojima se odvijaju pružaju ugodan osjećaj smiraja, koji je ponekad potreban.

 

-  Što je za tebe književnost?

Hm… književnost je neki međuprostor... između mene i stvarnosti. Ona otvara novi prostor u kojemu se ponekad ne snalazim najbolje, ali iznova otvara neka nova pitanja, stvari o kojima bih htjela znati više…

 

-  Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Književnost ima različite razine koje pružaju različite stvari. Kao njezinu najbolju odliku istaknula bih stvaranje različitih svjetova, mogućnost kreacije, imaginacije koju ona pruža. Ona na mene ima sedativni učinak. Umiruje i pruža nadu da su drugačiji svjetovi mogući.

 

-   A ono najgore?

Ponekad me vodi na mjesta na kojima radnije ne bih bila.

 

-   Koje su tvoje teme?

Pokušavam biti tematski promiskuitetna. Pisala sam i kratke satirične priče i one u kojima je bilo elemenata fantastike. Ne mislim da moram biti definirana žanrom ili temom. Volim skakati, ispitivati novo, analizirati.

 

-   Što je motiv za pisanje, za tebe?

Motiv je uvijek novi. On uglavnom proizlazi iz neke životne situacije, iz pročitanog teksta, odgledanog filma ili jednostavno iz popodnevnog zujanja uz kavu.

 

-   Što te drži?

Drži me moja mama koja me uvjerava kako će na kraju ipak sve biti OK.

 

-   Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu / okolici; ima li tu nešto što bi željela istaknuti?

Nažalost, Brod nije baš ogledni primjerak književne živosti. Većina mladih, koja nešto piše ne živi u gradu, nego u Zagrebu ili Osijeku. Na taj način brodska književna scena zapravo pati od velikog deficita.

 

-   Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano ili nevezano za tvoje pisanje?

Ima ih mnogo. Nekako se najradije vežem uz tamni zvuk 1970-ih, Doorse i cijelu tu scenu. Određena kontemplativnost koju pronalazim u toj glazbi povukla me prema nekoj introspekciji koja se onda posljedično javlja i u pričama. Što se tiče isključivo književnog utjecaja, na mene je najviše utjecaja ostavio Márquez i magijski realizam. Fascinira me ta narativna mogućnost ispreplitanja mogućeg i nemogućeg u jedinstvenu tematsku cjelinu. Zapravo cijela jedna plejada latinoameričkih autora od Borgesa i Márqueza do Isabele Allende, je i razlog zbog kojega sam počela pisati.

 

-   Kako vidiš svoju generaciju (općenito)?

Imam osjećaj da smo zaspali. Da smo se prerano pomirili s nekim stvarima. Kao da nikada nismo imali onaj mladenački bunt koji smo trebali imati. Mislim da smo pristali na kompromis, zadovoljavajući se nekim mrvicama koje sada mahnitalo čuvamo kako bismo osigurali vlastitu egzistenciju.

 

-   Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Jako mi se sviđa ono što radi Ružica Aščić. Njezina zbirka Dobri dani nasilja zbilja je ostavila dojam na mene.

 

-   Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to  ipak signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Mislim da je to svakako pozitivan iskorak. Rodni aspekt se često zanemaruje u književnosti. Stoga je ovo svakako jako dobar znak. Radi se svakako o iskoraku u odnosu na neka prethodna razdoblja, ali rekla bih i da je pokazatelj određenog emancipatorskog potencijala kojega nove autorice nose sa sobom.

 

-   Što je ono što bi željela napisati?

Joj… željela bih puno toga napisati. Prvo bih ipak željela objaviti zbirku kratkih priča kao neku inicijaciju za nešto duže forme, poput romana.

 

-   Bila si prva dobitnica ove Nagrade. Kako si to doživjela i primila?

To mi je bio veliki vjetar u leđa. Jako je lijepo dobiti priznanje za nešto. Nisam od onih koja u nihilističkoj maniri negira značenje nagrade. Mislim da su one potvrda određenog rada i truda koji stoji iza njih. Svatko od nas prolazi kroz različite oblike propitivanja, vezane uz kvalitetu teksta, pa čak i smisao pisanja. Mislim da u tom kontekstu svaka nagrada pruža motivaciju za daljnji rad.

 

-   Što ti znači (ako išta) da si opet ušla u uži izbor 7Km?

Prije svega potvrdu da ono što pišem i dalje nešto vrijedi.

 

-   Što pisac treba raditi?

Mislim da pisac ne treba biti ograničen na neki svoj imaginarni svijet jer ono što autori rade uvelike nadilazi granice tipkovnice. Iako postoji mnogo prijepora oko toga stava, smatram da oni moraju biti društveno angažirani, ukazivati na određene anomalije koje se javljaju jer upravo pisci svojim radom, istraživanjima i promišljanjima najbolje znaju da su drugačiji svjetovi mogući i tu spoznaju bi trebali podijeliti s ostatkom društva, pogotovo ako uzmemo u obzir trenutnu situaciju u svijetu i sve ono što se događa oko nas.

 

 

***

 

Ana Rajković (1983.) diplomirala je povijest i hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Polaznica je poslijediplomskog doktorskog studija Moderne i suvremene hrvatske povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Suradnica je portala Vox Feminae i H-Altera te članica redakcije Novi plamen. Finalistica je nekoliko književnih natječaja te dobitnica nagrade „Sedmica i Kritična masa“ za kratku priču Volim te Arthure Rimbaude. Priča ''Revolucija na ulazu A1'' objavljena joj je u zbirci kratkih priča Prvih dvadeset uboda.

    

poezija

Lara Mitraković: Lov na ptice pjevice

Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.

proza

Sven Popović: Ulomak iz romana 'Uvjerljivo drugi'

Nekada se čini: sve se obrnulo. Klinci odrastaju brže, ali sporije postaju odrasli. Svijet je vruć krumpir, tridesete su nove osamnaeste, a velike priče o odgovornosti predane su sve samo ne odgovorno – i treba plesati što dulje –ili tako barem u jednom novozagrebačkom naselju izgleda Emiru, Iliji i Fricu, a najviše onome oko koga se sve vrti, Mladome Piscu, bezimenom junaku novog romana Svena Popovića.
Nakon Neba u kaljuži (Meandar, 2015.), Popović je ove godine objavio i 'Uvjerljivo drugi' roman (Fraktura) iz kojeg donosimo dio uvodnog poglavlja.

poezija

Vigor Vukotić: Geometrija kolodvora

Vigor Vukotić (1991., Zagreb) diplomirao je antropologiju i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji srednje škole, a pjesme i kratke priče objavljivao je u Vijencu, Republici i UBIQ-u. Član je Književne grupe 90+.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

poezija

Maša Seničić: Nametljive oaze

Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.

poezija

Josip Vdović: Zračna struja

Josip Vdović rođen je 1992. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest. Dosad svoju poeziju nigdje nije objavljivao.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg