intervju

Mira Petrović: Dobra knjiga jedna je od najboljih definicija sreće

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



Prošle godine osigurala si je mjesto u širem izboru, dok su je ove godine priče 'Nešto se mora dogoditi' i 'Moglo je i drugačije' dovele među sedam finalista. Standardnim setom pitanja predstavljamo Miru Petrović. 

 

-   Gdje i kako živiš?

Živim u Splitu sa svojom „psicom“ koju sam udomila prije sedam mjeseci. Kad je ne treniram i ne trčim s njom uokolo, pripremam sate jer predajem engleski u Školi stranih jezika. Radim u svaka doba; nekad napišem nešto na svome blogu, promišljam o upisu doktorata iz književnosti i zadnji put iščitavam svoj roman prije nego što ga ili bacim u smeće ili nekome pošaljem, ali uglavnom se većinu vremena žalim: na manjak sati u danu i nedovoljno sna, na posao, na psa, na vremensku prognozu. Mada ljudi najčešće tvrde da sam vedra i onda ne znam što im je. Možda jer se često smijem.

 

- Gdje izlaziš i što je zabavno u tome?

U parkove za pse haha, jer kad nisam na poslu, onda sam s Lotom. Nekad odemo u kafić i bacimo koji pitar s cvijećem da ne bude dosadno. Ako naiđe dobar koncert, to ne propuštam. Niti dobar film. Samo što Splitu nedostaje raznovrsnosti u zabavi jer mi smo grad koji se voli vrtjeti u krug. Inače sam penzija jer mi je i jedanaest navečer postalo plafon.

 

-   Što je tebi (i za tebe) književnost?

Izvor novih spoznaja; osjećaj da dok ima dobre pisane riječi, svijet ipak neće propasti. Ishodište promjena. Drugačiji tijek misli. Glazba. Meni je dobra knjiga jedna od najboljih definicija sreće. Bilo koje polje umjetnosti bi prema mom mišljenju trebalo služiti da život učini manje mehaničkim i da čovjeka probudi. Da plače, da se smije, samo da ne šuti.

 

-   Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Pruža mi mogućnost da se izrazim i otkrijem nešto novo o sebi. Možda čak da se nosim sa svojih sto tisuća, kako bi rekao Pirandello. Nigdje drugdje ne osjećam toliko slobode. Imam prazan papir i sve je na meni, ja imam kontrolu. Bez pisanja i bez čitanja vidim samo kaos i nered, manjak ljepote, mržnju, neorganiziranost. Kad pišem, krojim svoja pravila, nitko drugi ih ne nameće.

 

-   A ono najgore?

Puno ljudi piše, a čak i takvi malo čitaju. Ima puno prosječnih djela, malo vrhunskih. Ja bih danas objavljivala samo ono što premješta kosti. Pritom ne mislim na originalost jer – što već nije rečeno? Ali ako je nešto poteklo jer je moralo teći, onda se to osjeti. Mislim da svatko tko piše zna kad ima dobru priču, sve ostalo bi trebalo ostati u ladici, a nekad se u tome čovjek zabuni zbog vlastite bahatosti ili taštine. Osim toga, knjige su danas kao neki nepoznat svijet rezerviran za čudake i sinonim dosade. Ako nekome kažeš da pišeš i da voliš čitati, većini populacije to nije zanimljivo. Takav stav bi nekako trebalo promijeniti jer smo u suprotnom svi zapeli. A ako gledam sam čin pisanja, onda je najgore kad imam ideju koju nikako da ispoljim na pravi način. I strah da nikad neću napisati nešto uistinu veliko.

 

-   Koje su tvoje teme?

Identitet i seksualnost, psihološki aspekt lika, izgubljenost, što se dogodi kad um odluta u logičnosti vlastite iracionalnosti. Nasilje i zlo, neka tamna strana svakog čovjeka izražena u većoj ili manjoj mjeri, nisu nešto što je samo po sebi zanimljivo, već reakcija koju tako nešto izazove u drugome, zatim razlozi, povod, posljedice. Propitkivanje granica u bilo kojem smislu je ono što me vodi najčešće. Međuljudski odnosi i njihove tišine usred buke.

 

-   Što ti je motiv za pisanje?

Potraga za istinom iza nečega što sam vidjela ili čula, iskorištavanje potencijala toga nečega. Možda čak potraga za objašnjenjem, pokušaj razumijevanja pozadine svake priče, uloge likova u njoj. Nema tu puno razmišljanja kad krene, i koliko god se osjećala slobodno, nekad mi se čini kao da je netko drugi u svemu tome dirigent.

 

-   Što te drži?

Nezadovoljstvo i grintavost. Kava. Zanimljive priče drugih ljudi s kojima ne moram živjeti dvadeset i četiri sata dnevno. Samoizrugivanje. Humor općenito.

 

-   Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu / okolici, ima li tu nešto što bi željela istaknuti?

Kako ne, još otkako sam bila studentica, krenuo je The Split Mind, i funkcionira već dugi niz godina. Postoje i drugi krugovi, ali nisam pokušala postati dio takvih. Ima tu nešto paradoksalno u meni – želim da se moje stvari čitaju, ali ne želim o njima puno pričati. Osim toga, kako uvijek radim navečer, zapravo niti ne mogu otići na neka predstavljanja i promocije. Na Bookvicu koja se održava u klubu Quasimodo nisam otišla otkako sam se u školi zaposlila, a prije sam bila redoviti gost. Neko vrijeme je bila aktualna i Bookara koju je vodio Marijo Glavaš, to je isto bilo zanimljivo. Glavno je da ima ponude.

 

-   Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Moja najveća ljubav je Toni Morrison. Voljena, Ljubav, Jazz... sve što ta žena napiše je vrhunsko. Semantički i sintaktički kompleksno i jednostavno predivno. Ona je potpuno promijenila prikaz američke povijesti svojim pristupom ropstvu kao nečemu što nije ubilo humanost u čovjeku. Teme rase, spola, ljubavi i mržnje, ljepote, sve to kod nje poprima nove dimenzije... O talijanskoj književnosti da i ne govorim. Taj jezik sam studirala i za njega sam poprilično vezana, puno više nego za engleski koji predajem, pa tako i za njihovu književnu scenu. Margaret Mazzantini (Napokon rođen, Ne miči se) i Melania Mazzucco (nažalost nije prevedena) su mi jedne od dražih. Drago mi je da su ovdje prepoznali Elenu Ferrante. Da ne spominjem uopće Ammanitija koji je čudo od pisca sa svojom sposobnošću da poveže likove koji naizgled nemaju veze s vezom. Kod njega volim tu nevjerojatnu sadržajnost, prividnu jednostavnost. On je, primjerice, pisac kojeg preporučim onima koji baš i ne vole čitati. Nitko mi još nije rekao da im se nije svidio. Ali kad pišem, filmovi i glazba su ono što najčešće bude okidač i što najviše utječe na konačno sjedanje za stol.

 

-   Kako vidiš svoju generaciju?

Kao izgubljeno jato riba koje ne zna ni kud ni kamo. Ali traži načine.

 

-   Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Od naših uglavnom volim poeziju. Obožavam Marija Glavaša, njegove pjesme čitam kad god sam loše volje. I njegov roman „Libreto za mrtve kitove“ mi je bio divan. Marija Andrijašević sa svojim pjesmopričama mi je isto zanimljiva. Sviđaju mi se i Ružica Aščić i Natalija Miletić, nekako mi njih dvije baš pogode „u sridu“.

 

-   Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to ipak signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Možda jer je književnost sinonim slobode izražavanja. Ako se već i država i crkva i mediji bave pitanjima obitelji i prava na pobačaj – tijela, izgleda, načina ponašanja kao da su žene neki „drugi“ o kojima svi imaju pravo nešto reći i umjesto njih odlučivati – onda barem možemo pisati na miru. Da papir postane prostor promjena. Ne znam što bih drugo rekla jer o tome nisam niti razmišljala dosad.

 

-   Što je ono što bi željela napisati?

Scenarij za film. I od nekih svojih kratkih priča bih voljela napraviti film. Htjela sam i dramu napisati ovo ljeto, samo što za to još uvijek nemam dovoljno discipline.

 

-   Što ti znači, ako išta, da si ušla u uži izbor 7Km?

Puno mi znači jer volim ovaj portal, pratim, čitam, sviđaju mi se priče koje se objave u sklopu ovog natječaja i drago mi je da sam ušla u uži izbor u takvoj konkurenciji.

 

-   Što pisac treba raditi?

Osluškivati.

 

 

***

Mira Petrović (1989., Split) diplomirala je engleski i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Splitu. Dobitnica je Vranca 2015 za priču „Svašta se može dogoditi“, koja je prevedena na engleski jezik i objavljena u internet časopisu „Underpass“, te druge nagrade na natječaju „Ulaznica 2016“.  Književna kritika 'Niccolò Ammaniti: Pokupit ću te i odvesti' objavljena je u Večernjem listu. 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg