intervju

Mira Petrović: Dobra knjiga jedna je od najboljih definicija sreće

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



Prošle godine osigurala si je mjesto u širem izboru, dok su je ove godine priče 'Nešto se mora dogoditi' i 'Moglo je i drugačije' dovele među sedam finalista. Standardnim setom pitanja predstavljamo Miru Petrović. 

 

-   Gdje i kako živiš?

Živim u Splitu sa svojom „psicom“ koju sam udomila prije sedam mjeseci. Kad je ne treniram i ne trčim s njom uokolo, pripremam sate jer predajem engleski u Školi stranih jezika. Radim u svaka doba; nekad napišem nešto na svome blogu, promišljam o upisu doktorata iz književnosti i zadnji put iščitavam svoj roman prije nego što ga ili bacim u smeće ili nekome pošaljem, ali uglavnom se većinu vremena žalim: na manjak sati u danu i nedovoljno sna, na posao, na psa, na vremensku prognozu. Mada ljudi najčešće tvrde da sam vedra i onda ne znam što im je. Možda jer se često smijem.

 

- Gdje izlaziš i što je zabavno u tome?

U parkove za pse haha, jer kad nisam na poslu, onda sam s Lotom. Nekad odemo u kafić i bacimo koji pitar s cvijećem da ne bude dosadno. Ako naiđe dobar koncert, to ne propuštam. Niti dobar film. Samo što Splitu nedostaje raznovrsnosti u zabavi jer mi smo grad koji se voli vrtjeti u krug. Inače sam penzija jer mi je i jedanaest navečer postalo plafon.

 

-   Što je tebi (i za tebe) književnost?

Izvor novih spoznaja; osjećaj da dok ima dobre pisane riječi, svijet ipak neće propasti. Ishodište promjena. Drugačiji tijek misli. Glazba. Meni je dobra knjiga jedna od najboljih definicija sreće. Bilo koje polje umjetnosti bi prema mom mišljenju trebalo služiti da život učini manje mehaničkim i da čovjeka probudi. Da plače, da se smije, samo da ne šuti.

 

-   Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Pruža mi mogućnost da se izrazim i otkrijem nešto novo o sebi. Možda čak da se nosim sa svojih sto tisuća, kako bi rekao Pirandello. Nigdje drugdje ne osjećam toliko slobode. Imam prazan papir i sve je na meni, ja imam kontrolu. Bez pisanja i bez čitanja vidim samo kaos i nered, manjak ljepote, mržnju, neorganiziranost. Kad pišem, krojim svoja pravila, nitko drugi ih ne nameće.

 

-   A ono najgore?

Puno ljudi piše, a čak i takvi malo čitaju. Ima puno prosječnih djela, malo vrhunskih. Ja bih danas objavljivala samo ono što premješta kosti. Pritom ne mislim na originalost jer – što već nije rečeno? Ali ako je nešto poteklo jer je moralo teći, onda se to osjeti. Mislim da svatko tko piše zna kad ima dobru priču, sve ostalo bi trebalo ostati u ladici, a nekad se u tome čovjek zabuni zbog vlastite bahatosti ili taštine. Osim toga, knjige su danas kao neki nepoznat svijet rezerviran za čudake i sinonim dosade. Ako nekome kažeš da pišeš i da voliš čitati, većini populacije to nije zanimljivo. Takav stav bi nekako trebalo promijeniti jer smo u suprotnom svi zapeli. A ako gledam sam čin pisanja, onda je najgore kad imam ideju koju nikako da ispoljim na pravi način. I strah da nikad neću napisati nešto uistinu veliko.

 

-   Koje su tvoje teme?

Identitet i seksualnost, psihološki aspekt lika, izgubljenost, što se dogodi kad um odluta u logičnosti vlastite iracionalnosti. Nasilje i zlo, neka tamna strana svakog čovjeka izražena u većoj ili manjoj mjeri, nisu nešto što je samo po sebi zanimljivo, već reakcija koju tako nešto izazove u drugome, zatim razlozi, povod, posljedice. Propitkivanje granica u bilo kojem smislu je ono što me vodi najčešće. Međuljudski odnosi i njihove tišine usred buke.

 

-   Što ti je motiv za pisanje?

Potraga za istinom iza nečega što sam vidjela ili čula, iskorištavanje potencijala toga nečega. Možda čak potraga za objašnjenjem, pokušaj razumijevanja pozadine svake priče, uloge likova u njoj. Nema tu puno razmišljanja kad krene, i koliko god se osjećala slobodno, nekad mi se čini kao da je netko drugi u svemu tome dirigent.

 

-   Što te drži?

Nezadovoljstvo i grintavost. Kava. Zanimljive priče drugih ljudi s kojima ne moram živjeti dvadeset i četiri sata dnevno. Samoizrugivanje. Humor općenito.

 

-   Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu / okolici, ima li tu nešto što bi željela istaknuti?

Kako ne, još otkako sam bila studentica, krenuo je The Split Mind, i funkcionira već dugi niz godina. Postoje i drugi krugovi, ali nisam pokušala postati dio takvih. Ima tu nešto paradoksalno u meni – želim da se moje stvari čitaju, ali ne želim o njima puno pričati. Osim toga, kako uvijek radim navečer, zapravo niti ne mogu otići na neka predstavljanja i promocije. Na Bookvicu koja se održava u klubu Quasimodo nisam otišla otkako sam se u školi zaposlila, a prije sam bila redoviti gost. Neko vrijeme je bila aktualna i Bookara koju je vodio Marijo Glavaš, to je isto bilo zanimljivo. Glavno je da ima ponude.

 

-   Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Moja najveća ljubav je Toni Morrison. Voljena, Ljubav, Jazz... sve što ta žena napiše je vrhunsko. Semantički i sintaktički kompleksno i jednostavno predivno. Ona je potpuno promijenila prikaz američke povijesti svojim pristupom ropstvu kao nečemu što nije ubilo humanost u čovjeku. Teme rase, spola, ljubavi i mržnje, ljepote, sve to kod nje poprima nove dimenzije... O talijanskoj književnosti da i ne govorim. Taj jezik sam studirala i za njega sam poprilično vezana, puno više nego za engleski koji predajem, pa tako i za njihovu književnu scenu. Margaret Mazzantini (Napokon rođen, Ne miči se) i Melania Mazzucco (nažalost nije prevedena) su mi jedne od dražih. Drago mi je da su ovdje prepoznali Elenu Ferrante. Da ne spominjem uopće Ammanitija koji je čudo od pisca sa svojom sposobnošću da poveže likove koji naizgled nemaju veze s vezom. Kod njega volim tu nevjerojatnu sadržajnost, prividnu jednostavnost. On je, primjerice, pisac kojeg preporučim onima koji baš i ne vole čitati. Nitko mi još nije rekao da im se nije svidio. Ali kad pišem, filmovi i glazba su ono što najčešće bude okidač i što najviše utječe na konačno sjedanje za stol.

 

-   Kako vidiš svoju generaciju?

Kao izgubljeno jato riba koje ne zna ni kud ni kamo. Ali traži načine.

 

-   Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Od naših uglavnom volim poeziju. Obožavam Marija Glavaša, njegove pjesme čitam kad god sam loše volje. I njegov roman „Libreto za mrtve kitove“ mi je bio divan. Marija Andrijašević sa svojim pjesmopričama mi je isto zanimljiva. Sviđaju mi se i Ružica Aščić i Natalija Miletić, nekako mi njih dvije baš pogode „u sridu“.

 

-   Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to ipak signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Možda jer je književnost sinonim slobode izražavanja. Ako se već i država i crkva i mediji bave pitanjima obitelji i prava na pobačaj – tijela, izgleda, načina ponašanja kao da su žene neki „drugi“ o kojima svi imaju pravo nešto reći i umjesto njih odlučivati – onda barem možemo pisati na miru. Da papir postane prostor promjena. Ne znam što bih drugo rekla jer o tome nisam niti razmišljala dosad.

 

-   Što je ono što bi željela napisati?

Scenarij za film. I od nekih svojih kratkih priča bih voljela napraviti film. Htjela sam i dramu napisati ovo ljeto, samo što za to još uvijek nemam dovoljno discipline.

 

-   Što ti znači, ako išta, da si ušla u uži izbor 7Km?

Puno mi znači jer volim ovaj portal, pratim, čitam, sviđaju mi se priče koje se objave u sklopu ovog natječaja i drago mi je da sam ušla u uži izbor u takvoj konkurenciji.

 

-   Što pisac treba raditi?

Osluškivati.

 

 

***

Mira Petrović (1989., Split) diplomirala je engleski i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Splitu. Dobitnica je Vranca 2015 za priču „Svašta se može dogoditi“, koja je prevedena na engleski jezik i objavljena u internet časopisu „Underpass“, te druge nagrade na natječaju „Ulaznica 2016“.  Književna kritika 'Niccolò Ammaniti: Pokupit ću te i odvesti' objavljena je u Večernjem listu. 

 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg