intervju

Marko Gregur: Književnost je mogućnost putovanja i nadogradnje čovjeka

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



Koprivničanin Marko Gregur ove se godine predstavio Danom za izlazak, a kako je komentirao ulazak u uži izbor i nagrade koje je dosad dobio, pročitajte u intervjuu.

 

-   Gdje i kako živiš?

Živim u Koprivnici, to je moj grad. Mjesto u kojem uvijek možeš biti svuda i sa svima, a opet sa sjajnim mjestima za samoću. Lijepo je, jer nema straha da ti se nešto loše može dogoditi. Lijepo je, i jer su tu svi moji. Oni koji su moje ishodište i moj cilj.

 

-   Gdje izlaziš i što je zabavno u tome?

Makar sam još mladi pisac, doduše na izlaznim vratima, ipak više nisam baš tako mlad pa su i mjesta mojih izlazaka uglavnom kafići i Interspar. Uživam  i kad se doma zatvorim pa izađem u likove.

 

-   Što je tebi, i za tebe, književnost?

Mogućnost putovanja i nadogradnje svakodnevice, odnosno čovjeka. Nešto što je u meni i od čega sam dobrim dijelom sastavljen.

 

-   Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem?

To što me odvodi na različita mjesta i što mi daje priliku da pročitam pametne i smiješne rečenice i misli od veoma zanimljivih ljudi.

 

-   A ono najgore?

To što me odvodi na različita mjesta. Šalim se, književnost za mene nema nijednu manu. To je slijepa ljubav koja traje od djetinjstva. Moja sjećanja na školske praznike su da sam popodne čitao, a navečer igrao nogomet.

 

-   Koje su tvoje teme?

Često se, kad se govori o nečijem pisanju, spomene kako autor piše o običnim, malim ljudima, a obični ljudi, u koje spada većina nas, zanimaju i mene. Običan, svakodnevni život sa sukobima niskog intenziteta koji su uvijek tu, ali nedovoljno snažni da natjeraju na reakciju koja bi dovela do promjene. Isto tako, zanimaju me ti isti obični ljudi u odnosu na velike teme, odnosno načini na koje se mali ljudi nose s velikim temama i kako reagiraju na njih.

 

-   Što ti je motiv za pisanje?

Ljudi pišu jer imaju potrebu nešto reći i jer misle da je to zanimljivo, da je njihov pogled na stvari takav da može otkriti nešto što drugi možda ne vide. Mislim da je to motiv svih pisaca pa tako i moj.

 

-   Što te drži?

Potreba da nešto kažem. Ne razmišljam o tome što me drži, jednostavno sam osoba koja čita i piše. Sjedim doma i mislim si: idem pisati. Jednako kao što netko pomisli: idem trčati. Dobro, istina, i taj trkač i ja imamo valjda neku ideju u glavi da ćemo se od toga osjećati bolje.

 

-   Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu / okolici i ima li tu nešto što bi želio istaknuti?

Jednom sam u polu-šali rekao da je u mojem gradu lakše naletjeti na bukvu nego na urednika. Meni se to sviđalo jer su mi ti neki kružoci, u kojima ljude povlačiš za rukave, oduvijek bili odbojni. Ono što je možda zanimljivo je da imamo nekoliko mladih kritičara, rođenih '80-ih godina, što prije nije bio slučaj, a važno je za promoviranje autora koji nisu iz kulturnog centra. Najmlađa od njih je Mihaela Cik, koja upravo završava studij, a već je objavljivala u raznim časopisima; a nešto stariji i iskusniji su Matija Ivačić, bohemist koji radi na Filozofskom fakultetu, ujedno i prevoditelj, te Mario Kolar koji je za knjigu Nuspojave čitanja dobio Nagradu Julije Benešić za najbolju knjigu kritika. Nakon dugog planiranja pokrenuli smo književni časopis Artikulacije, koji uređujemo Darko Pernjak, Mario Kolar i ja, a pokrenuli smo i Alpe Jadran festival mladih pisaca na kojemu sudjeluju autori iz Austrije, Slovenije, Mađarske i Hrvatske.

 

-   Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bili vezani, bili nevezani za tvoje pisanje?

Matisse je rekao da je sačinjen od svega što je vidio. Slažem se s njim – mislim da su svi autori koje sam pročitao utjecali na mene, čak i oni koji mi se nisu svidjeli. U prvom redu na mene su utjecale knjige poput Zvižduk s Bukovca, Junaci Pavlove ulice, Judita ili Winnetou, zbog kojih sam u djetinjstvu zavolio književnost, zatim ruski i francuski klasici, ponajviše možda Balzac i Maupassant, Krleža i Matoš, Tadijanović i Mihalić sa svojom pjesmom Majstore, ugasi svijeću, pa onda sva sila suvremenih autora. Zadnje me je oduševio Stoner Johna Williamsa.

 

-   Kako vidiš svoju generaciju?

Čini mi se da se u posljednjih par godina moja generacija povezala i stasala. Ne samo u smislu pisanja i objavljivanja, nego i organiziranja književnih događaja. Andrija Škare, Sven Popović i Darko Šeparović rade program Tko čita?, Ivan Jozić je u Gavelli pokrenuo veoma posjećen program G-točka, u Zadru je Želimir Periš (nešto stariji, ali naš) koji s ekipom radi KaLibar bestiVal, a tu je i neizostavni urednik Kruno Lokotar, koji generaciju, osim što je prati kroz urednički posao, okuplja na festivalu Prvi prozak na vrh jezika. O nama brine i Roman Simić, koji nas redovito uključuje u svoj Festival europske kratke priče. I sam u Koprivnici vodim tribinu Libarenje na kojoj sam predstavio više autora. Tako da imam osjećaj da smo aktivni i da zbog te povezanosti možemo govoriti o generaciji.

 

-   Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Čitao sam većinu autora iz generacije, a osim ovih spomenutih u prethodnom odgovoru na pamet mi padaju Franjo Nagulov, Ivana Rogar, Korana Serdarević, Ilija Aščić, Ružica Aščić i jedan malo postarejši dičker, graničar, jer je rođen '79., Kristian Novak. Sad sam sigurno nekog izostavio, koga ću se sjetiti za par minuta… Sve spomenute i neke druge objavili smo u časopisu Artikulacije.

 

-   Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Kad pročitam nešto dobro, mislim: uf, ovo je dobro, ne o tome je li to napisala žena ili muškarac. Stvar je dobra ili loša, to mi je jedino važno. Što se tiče razdoblja od prije 15 godina, ne čini mi se da su muškarci bili u tolikoj većini, iako su vjerojatno bili većina – oni su samo bili medijski vidljiviji. Ono što mogu reći, jest da mi je drago da su u mojoj generaciji podjednako zastupljene osobe oba spola, ali teško mi je ovako, na prvu, reći je li to neka činjenica, odnosno posljedica nečega ili samo slučajnost.

 

-   Što je ono što bi želio napisati?

Upravo sam napisao tekst koji sam dugo želio napisati, o odnosu jedne žene i muškarca i njihovom pokušavanju da dobiju dijete, o životu u kojem su oni posvećeni tom cilju i u njima se rađa strah da će život provesti u čekanju. „Smrti većine ljudi obična su varka, u njima nije imalo što umrijeti“, mislim da je to napisao Bukowski, i to mi je dugo bilo u glavi. Kako postići ravnotežu između postizanja cilja, koji se bavi onime što će ostati iza nas, i življenja u trenutku. Roman bi trebao biti objavljen iduće godine u Hena comu, ako dobije potporu Ministarstva kulture.

 

-   Što ti znači (ako išta) da si ušao u uži izbor 7Km?

Nagrade me vesele, one su poticaj za daljnji rad i daju ti osjećaj da je to što radiš barem donekle dobro. Moderno je praviti se hladnokrvan, ali mene nagrade usreće. Kad se dogode nazdravim im s Martinom i osjećam se dobro. Ova nagrada u svom je kratkom postojanju postala značajno mjesto za autore mlađe generacije, što se vidi po autorima koji su sudjelovali, a zbog toga sam uostalom i poslao priču.

 

-   Što pisac treba raditi?

Pisac nažalost treba raditi. Nema sreću koji imaju neki drugi umjetnici, da može dobiti profesionalnu poziciju književnika. To bi svakako trebalo promijeniti. Mislim da bi s ukupan broj zaposlenih u državnoj i lokalnoj administraciji mogao podnijeti određen broj profesionalnih pisaca, odnosno  da bi Ministarstvo kulture moglo naći način da se određen zaposli određen broj pisaca, kako bi se svom poslu mogli posvetiti na isti način na koji mu se mogu posvetiti glumci u kazalištima ili glazbenici u orkestrima, a ne da fabulu stvaramo dok s posla jurimo na plac pa po djecu u vrtić.

 

***

Marko Gregur (Koprivnica, 1982.) piše poeziju i prozu, koju je objavljivao u mnogim domaćim časopisima i novinama, kao i u časopisima u desetak stranih zemalja (SAD, Austrija, Crna Gora, Srbija, Rusija, Bugarska, Španjolska, Slovenija, Kanada…). Dobitnik je više nagrada među kojima su i nagrade Ulaznica i Prozak za najbolji prozni rukopis autora do 35 godina starosti iz Republike Hrvatske. Objavio je zbirku poezije Lirska grafomanija (Naklada Ceres, 2011.), zbirke priča Peglica u prosincu (DHK, 2012.) i Divan dan za Drinkopoly (Algoritam, 2014.) te roman Kak je zgorel presvetli Trombetassicz (Hena com, 2017.) Uvršten je u antologiju mladih hrvatskih prozaika Bez vrata, bez kucanja (Sandorf, 2012.).

 

 

foto: Martina Gregur

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg