intervju

Katja Grcić: Književnost je mjerna jedinica

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



  Katju smo na Kritičnoj masi predstavili izborom iz 'Nosivih konstrukcija', a u uži izbor Nagrade ušla je pričom Tri muškarca idu ulicom. Čemu se nada, iz čega sve dopiru utjecaji i za čime traga njena generacija?

 

-   Gdje i kako živiš?

Živim u Splitu i to unutar Bermudskog trokuta koji čine Poljudski stadion, Pomorska škola i noćni klub Vanilla. Svakodnevica se da sažeti u nekoliko riječi: kuhanje, spavanje, knjige, joga, more, Marjan, ljudi, strani jezici, susjedin pas imenom Viski.  

Taj ritam povremeno prekinem putovanjem, stvaranjem, društvenim igrama uz vino, plesom.

Od svih godišnjih doba najmanje volim ljeto, zato sam mu posvetila svoju drugu knjigu koja uskoro izlazi u izdanju Meandra.

 

-   Gdje izlaziš i što je zabavno u tome?

U kinoteku i kazalište (lutaka). Povremeno se ukažu i neki sjajni koncerti. Zabavno je to što uđem u neke nove, drugačije svjetove.

 

-   Što je tebi  i za tebe književnost?

Mjerna jedinica.

 

-   Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Što je svatko može stvarati.

 

-   A ono najgore?

Što je svatko može stvarati.

 

-   Koje su tvoje teme?

Do sada: svojstva materijala, susreti na plaži, vrste tkanina, međuljudski odnosi, Wes Anderson, neobični nazivi crkava, izolacija, obitelj.

 

-   Što ti je motiv za pisanje?

Komunikacija.

 

-   Što te drži?

Kičma.

 

-   Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu i okolici, i ima li tu nešto što bi željela istaknuti?

Postoji. Ima zanimljivih autora i često se susrećemo i družimo. Čini mi se da je i zadarska scena sve aktivnija i bogatija.

 

-   Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji, bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Studirala sam germanistiku i anglistiku, pa su utjecaji iz tih kulturnih prostora svojedobno imali jak utjecaj na mene. Ali kasnije čitam i otkrivam razne druge kulture i autore. Što se književnosti tiče: Harry Mulisch, Tove Jannson, Kenzaburo Oe, Max Frisch, J. M. Coetzee, Nicole Krauss, Akutagawa, Delphine de Vigan, Mihail Šiškin, David Foenkinos, Cees Nooteboom, Alessandro Baricco, Philip Roth… to je beskonačan niz. Film, kazalište, ostale vizualne umjetnosti, glazba, suvremeni ples – sve su to područja iz kojih dolaze direktni ili indirektni utjecaji na ono što radim.

 

-   Kako vidiš svoju generaciju općenito?

U stalnoj potrazi za nečim što je već tu. Osim toga, mnogi su zakočeni unutar jednog od svojih polariteta, pa su kruti prema svemu što ne rezonira s time. Posljedica toga jest da se sve drugo i drugačije odbacuje, degradira ili ismijava. Ima ih i koji su silno kritični prema svemu što ih okružuje, ali im je zato samosvijest prilično nerazvijena. Ja bih prije svega voljela vidjeti malo više odgovornosti i solidarnosti, ne samo unutar svoje generacije, već društva u cijelosti. Nadam se da ćemo u budućnosti početi glasnije i jasnije artikulirati svoje želje i potrebe i da naše borbe neće uvijek biti usmjerene protiv nečega, već da će biti u službi dugoročnih ciljeva zajedničke dobrobiti, kako nas, tako i generacija koje dolaze.

 

-   Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Trenutno čitam zadarsku pjesnikinju Martinu Vidaić. Njena zbirka Tamni čovjek Birger je nešto što barem jednom dnevno nekome spomenem da mora pročitati. Inače što se domaćih autora tiče, pratim poeziju, prozu znatno manje. Više nego dobar dojam su ostavili Olja Savičević, Ivana Bodrožić, Alen Brlek, Nada Topić, Marko Pogačar, Asja Bakić, Ljuba Lozančić, Marija Andrijašević, Marko Tomaš… to su neka imena koja mi padaju na pamet i za koja mislim da se mogu svrstati u moju generaciju. Što se proze tiče, knjiga Maksimum jata autorice Tee Tulić, to je neovozemaljski jezik i stil.

 

-   Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Izgleda da se omjer lijepo izbalansirao. Pa ipak, kako je to svojedobno rekla moja draga kolegica Tanja Mravak, borba za žensku emancipaciju nije gotova dok se ne izborimo za dokolicu. Umjetnice i autorice s kojima sam u kontaktu uglavnom čeznu za tim nedostižnim blaženstvom koje im se katkad priviđa, poput fatamorgane, u pustinji obaveza, projekata, rokova, natječaja, honorarnih poslova, stalnih poslova, kućanskih poslova, brige o djeci. Ili kako to Tanja kaže – žene povazdan samo rade.

 

-   Što je ono što bi želio napisati?

J. M. Coetzee, jedan od mojih omiljenih autora, rekao je da kad bi mogao, pisao bi „nešto mračnije, nešto što bi se, kad jednom poteče iz pera, neobuzdano razlilo papirom poput razlivenog crnila, poput sjenki koje prelijeću mirnom površinom vode, poput munje koja para nebo.“ Eto, tako nešto i ja priželjkujem.  

 

-   Što ti znači, ako išta, da si ušla u uži izbor 7Km?

Uži izbor je mala stvar za autora, ali velika za njegovu taštinu. Veseli me, naravno, ako ništa drugo, biti s Brlekom u društvu.

 

-   Što pisac treba raditi?

Nema univerzalne formule. Netko treba sjesti i pisati, nekome bi bilo bolje da prestane pisati - pogotovo ako stalno piše jednu te istu priču. Taj bi za promjenu trebao manje pisati, a više živjeti. Vjerujem da u svakome od nas postoji mjesto gdje su pohranjene magične upute, samo što je za mnoge to svojevrsna Atlantida, nešto prema čemu ideš, a postoji mogućnost da toga uopće nema. Pa ipak, posao pisca, kao uostalom i svakog umjetnika, jest ostati na putu. 

 

***

Katja Grcić (1982., Split) njemački i engleski jezik i književnost diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Stručna usavršavanja tokom studija omogućena su joj pri Sveučilištu Karl-Franz u Grazu, te na Institutu za prevoditelje i  tumače u Beču. Nakon dugogodišnjeg objavljivanja u časopisima (Quorum, Pobocza, Vijenac, Zarez, Mogućnosti, Tema i dr.) i na radiju, 2015. objavljuje prvu zbirku pjesama pod nazivom “Nosive konstrukcije” u izdanju MeandarMedia. Pojedine pjesme prevedene su joj na poljski, češki, slovenski, engleski i njemački jezik. U pripremi je i njena druga zbrika poezije pod nazivom “Ljeto” koja u izdanju Meandra izlazi 2017. Osim poezije piše i prozu, te dramske tekstove. 

 

foto: Edi Matić

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg