intervju

Katja Grcić: Književnost je mjerna jedinica

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



  Katju smo na Kritičnoj masi predstavili izborom iz 'Nosivih konstrukcija', a u uži izbor Nagrade ušla je pričom Tri muškarca idu ulicom. Čemu se nada, iz čega sve dopiru utjecaji i za čime traga njena generacija?

 

-   Gdje i kako živiš?

Živim u Splitu i to unutar Bermudskog trokuta koji čine Poljudski stadion, Pomorska škola i noćni klub Vanilla. Svakodnevica se da sažeti u nekoliko riječi: kuhanje, spavanje, knjige, joga, more, Marjan, ljudi, strani jezici, susjedin pas imenom Viski.  

Taj ritam povremeno prekinem putovanjem, stvaranjem, društvenim igrama uz vino, plesom.

Od svih godišnjih doba najmanje volim ljeto, zato sam mu posvetila svoju drugu knjigu koja uskoro izlazi u izdanju Meandra.

 

-   Gdje izlaziš i što je zabavno u tome?

U kinoteku i kazalište (lutaka). Povremeno se ukažu i neki sjajni koncerti. Zabavno je to što uđem u neke nove, drugačije svjetove.

 

-   Što je tebi  i za tebe književnost?

Mjerna jedinica.

 

-   Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Što je svatko može stvarati.

 

-   A ono najgore?

Što je svatko može stvarati.

 

-   Koje su tvoje teme?

Do sada: svojstva materijala, susreti na plaži, vrste tkanina, međuljudski odnosi, Wes Anderson, neobični nazivi crkava, izolacija, obitelj.

 

-   Što ti je motiv za pisanje?

Komunikacija.

 

-   Što te drži?

Kičma.

 

-   Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu i okolici, i ima li tu nešto što bi željela istaknuti?

Postoji. Ima zanimljivih autora i često se susrećemo i družimo. Čini mi se da je i zadarska scena sve aktivnija i bogatija.

 

-   Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji, bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Studirala sam germanistiku i anglistiku, pa su utjecaji iz tih kulturnih prostora svojedobno imali jak utjecaj na mene. Ali kasnije čitam i otkrivam razne druge kulture i autore. Što se književnosti tiče: Harry Mulisch, Tove Jannson, Kenzaburo Oe, Max Frisch, J. M. Coetzee, Nicole Krauss, Akutagawa, Delphine de Vigan, Mihail Šiškin, David Foenkinos, Cees Nooteboom, Alessandro Baricco, Philip Roth… to je beskonačan niz. Film, kazalište, ostale vizualne umjetnosti, glazba, suvremeni ples – sve su to područja iz kojih dolaze direktni ili indirektni utjecaji na ono što radim.

 

-   Kako vidiš svoju generaciju općenito?

U stalnoj potrazi za nečim što je već tu. Osim toga, mnogi su zakočeni unutar jednog od svojih polariteta, pa su kruti prema svemu što ne rezonira s time. Posljedica toga jest da se sve drugo i drugačije odbacuje, degradira ili ismijava. Ima ih i koji su silno kritični prema svemu što ih okružuje, ali im je zato samosvijest prilično nerazvijena. Ja bih prije svega voljela vidjeti malo više odgovornosti i solidarnosti, ne samo unutar svoje generacije, već društva u cijelosti. Nadam se da ćemo u budućnosti početi glasnije i jasnije artikulirati svoje želje i potrebe i da naše borbe neće uvijek biti usmjerene protiv nečega, već da će biti u službi dugoročnih ciljeva zajedničke dobrobiti, kako nas, tako i generacija koje dolaze.

 

-   Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Trenutno čitam zadarsku pjesnikinju Martinu Vidaić. Njena zbirka Tamni čovjek Birger je nešto što barem jednom dnevno nekome spomenem da mora pročitati. Inače što se domaćih autora tiče, pratim poeziju, prozu znatno manje. Više nego dobar dojam su ostavili Olja Savičević, Ivana Bodrožić, Alen Brlek, Nada Topić, Marko Pogačar, Asja Bakić, Ljuba Lozančić, Marija Andrijašević, Marko Tomaš… to su neka imena koja mi padaju na pamet i za koja mislim da se mogu svrstati u moju generaciju. Što se proze tiče, knjiga Maksimum jata autorice Tee Tulić, to je neovozemaljski jezik i stil.

 

-   Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Izgleda da se omjer lijepo izbalansirao. Pa ipak, kako je to svojedobno rekla moja draga kolegica Tanja Mravak, borba za žensku emancipaciju nije gotova dok se ne izborimo za dokolicu. Umjetnice i autorice s kojima sam u kontaktu uglavnom čeznu za tim nedostižnim blaženstvom koje im se katkad priviđa, poput fatamorgane, u pustinji obaveza, projekata, rokova, natječaja, honorarnih poslova, stalnih poslova, kućanskih poslova, brige o djeci. Ili kako to Tanja kaže – žene povazdan samo rade.

 

-   Što je ono što bi želio napisati?

J. M. Coetzee, jedan od mojih omiljenih autora, rekao je da kad bi mogao, pisao bi „nešto mračnije, nešto što bi se, kad jednom poteče iz pera, neobuzdano razlilo papirom poput razlivenog crnila, poput sjenki koje prelijeću mirnom površinom vode, poput munje koja para nebo.“ Eto, tako nešto i ja priželjkujem.  

 

-   Što ti znači, ako išta, da si ušla u uži izbor 7Km?

Uži izbor je mala stvar za autora, ali velika za njegovu taštinu. Veseli me, naravno, ako ništa drugo, biti s Brlekom u društvu.

 

-   Što pisac treba raditi?

Nema univerzalne formule. Netko treba sjesti i pisati, nekome bi bilo bolje da prestane pisati - pogotovo ako stalno piše jednu te istu priču. Taj bi za promjenu trebao manje pisati, a više živjeti. Vjerujem da u svakome od nas postoji mjesto gdje su pohranjene magične upute, samo što je za mnoge to svojevrsna Atlantida, nešto prema čemu ideš, a postoji mogućnost da toga uopće nema. Pa ipak, posao pisca, kao uostalom i svakog umjetnika, jest ostati na putu. 

 

***

Katja Grcić (1982., Split) njemački i engleski jezik i književnost diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Stručna usavršavanja tokom studija omogućena su joj pri Sveučilištu Karl-Franz u Grazu, te na Institutu za prevoditelje i  tumače u Beču. Nakon dugogodišnjeg objavljivanja u časopisima (Quorum, Pobocza, Vijenac, Zarez, Mogućnosti, Tema i dr.) i na radiju, 2015. objavljuje prvu zbirku pjesama pod nazivom “Nosive konstrukcije” u izdanju MeandarMedia. Pojedine pjesme prevedene su joj na poljski, češki, slovenski, engleski i njemački jezik. U pripremi je i njena druga zbrika poezije pod nazivom “Ljeto” koja u izdanju Meandra izlazi 2017. Osim poezije piše i prozu, te dramske tekstove. 

 

foto: Edi Matić

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg