intervju

Katja Grcić: Književnost je mjerna jedinica

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



  Katju smo na Kritičnoj masi predstavili izborom iz 'Nosivih konstrukcija', a u uži izbor Nagrade ušla je pričom Tri muškarca idu ulicom. Čemu se nada, iz čega sve dopiru utjecaji i za čime traga njena generacija?

 

-   Gdje i kako živiš?

Živim u Splitu i to unutar Bermudskog trokuta koji čine Poljudski stadion, Pomorska škola i noćni klub Vanilla. Svakodnevica se da sažeti u nekoliko riječi: kuhanje, spavanje, knjige, joga, more, Marjan, ljudi, strani jezici, susjedin pas imenom Viski.  

Taj ritam povremeno prekinem putovanjem, stvaranjem, društvenim igrama uz vino, plesom.

Od svih godišnjih doba najmanje volim ljeto, zato sam mu posvetila svoju drugu knjigu koja uskoro izlazi u izdanju Meandra.

 

-   Gdje izlaziš i što je zabavno u tome?

U kinoteku i kazalište (lutaka). Povremeno se ukažu i neki sjajni koncerti. Zabavno je to što uđem u neke nove, drugačije svjetove.

 

-   Što je tebi  i za tebe književnost?

Mjerna jedinica.

 

-   Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Što je svatko može stvarati.

 

-   A ono najgore?

Što je svatko može stvarati.

 

-   Koje su tvoje teme?

Do sada: svojstva materijala, susreti na plaži, vrste tkanina, međuljudski odnosi, Wes Anderson, neobični nazivi crkava, izolacija, obitelj.

 

-   Što ti je motiv za pisanje?

Komunikacija.

 

-   Što te drži?

Kičma.

 

-   Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu i okolici, i ima li tu nešto što bi željela istaknuti?

Postoji. Ima zanimljivih autora i često se susrećemo i družimo. Čini mi se da je i zadarska scena sve aktivnija i bogatija.

 

-   Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji, bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Studirala sam germanistiku i anglistiku, pa su utjecaji iz tih kulturnih prostora svojedobno imali jak utjecaj na mene. Ali kasnije čitam i otkrivam razne druge kulture i autore. Što se književnosti tiče: Harry Mulisch, Tove Jannson, Kenzaburo Oe, Max Frisch, J. M. Coetzee, Nicole Krauss, Akutagawa, Delphine de Vigan, Mihail Šiškin, David Foenkinos, Cees Nooteboom, Alessandro Baricco, Philip Roth… to je beskonačan niz. Film, kazalište, ostale vizualne umjetnosti, glazba, suvremeni ples – sve su to područja iz kojih dolaze direktni ili indirektni utjecaji na ono što radim.

 

-   Kako vidiš svoju generaciju općenito?

U stalnoj potrazi za nečim što je već tu. Osim toga, mnogi su zakočeni unutar jednog od svojih polariteta, pa su kruti prema svemu što ne rezonira s time. Posljedica toga jest da se sve drugo i drugačije odbacuje, degradira ili ismijava. Ima ih i koji su silno kritični prema svemu što ih okružuje, ali im je zato samosvijest prilično nerazvijena. Ja bih prije svega voljela vidjeti malo više odgovornosti i solidarnosti, ne samo unutar svoje generacije, već društva u cijelosti. Nadam se da ćemo u budućnosti početi glasnije i jasnije artikulirati svoje želje i potrebe i da naše borbe neće uvijek biti usmjerene protiv nečega, već da će biti u službi dugoročnih ciljeva zajedničke dobrobiti, kako nas, tako i generacija koje dolaze.

 

-   Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Trenutno čitam zadarsku pjesnikinju Martinu Vidaić. Njena zbirka Tamni čovjek Birger je nešto što barem jednom dnevno nekome spomenem da mora pročitati. Inače što se domaćih autora tiče, pratim poeziju, prozu znatno manje. Više nego dobar dojam su ostavili Olja Savičević, Ivana Bodrožić, Alen Brlek, Nada Topić, Marko Pogačar, Asja Bakić, Ljuba Lozančić, Marija Andrijašević, Marko Tomaš… to su neka imena koja mi padaju na pamet i za koja mislim da se mogu svrstati u moju generaciju. Što se proze tiče, knjiga Maksimum jata autorice Tee Tulić, to je neovozemaljski jezik i stil.

 

-   Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Izgleda da se omjer lijepo izbalansirao. Pa ipak, kako je to svojedobno rekla moja draga kolegica Tanja Mravak, borba za žensku emancipaciju nije gotova dok se ne izborimo za dokolicu. Umjetnice i autorice s kojima sam u kontaktu uglavnom čeznu za tim nedostižnim blaženstvom koje im se katkad priviđa, poput fatamorgane, u pustinji obaveza, projekata, rokova, natječaja, honorarnih poslova, stalnih poslova, kućanskih poslova, brige o djeci. Ili kako to Tanja kaže – žene povazdan samo rade.

 

-   Što je ono što bi želio napisati?

J. M. Coetzee, jedan od mojih omiljenih autora, rekao je da kad bi mogao, pisao bi „nešto mračnije, nešto što bi se, kad jednom poteče iz pera, neobuzdano razlilo papirom poput razlivenog crnila, poput sjenki koje prelijeću mirnom površinom vode, poput munje koja para nebo.“ Eto, tako nešto i ja priželjkujem.  

 

-   Što ti znači, ako išta, da si ušla u uži izbor 7Km?

Uži izbor je mala stvar za autora, ali velika za njegovu taštinu. Veseli me, naravno, ako ništa drugo, biti s Brlekom u društvu.

 

-   Što pisac treba raditi?

Nema univerzalne formule. Netko treba sjesti i pisati, nekome bi bilo bolje da prestane pisati - pogotovo ako stalno piše jednu te istu priču. Taj bi za promjenu trebao manje pisati, a više živjeti. Vjerujem da u svakome od nas postoji mjesto gdje su pohranjene magične upute, samo što je za mnoge to svojevrsna Atlantida, nešto prema čemu ideš, a postoji mogućnost da toga uopće nema. Pa ipak, posao pisca, kao uostalom i svakog umjetnika, jest ostati na putu. 

 

***

Katja Grcić (1982., Split) njemački i engleski jezik i književnost diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Stručna usavršavanja tokom studija omogućena su joj pri Sveučilištu Karl-Franz u Grazu, te na Institutu za prevoditelje i  tumače u Beču. Nakon dugogodišnjeg objavljivanja u časopisima (Quorum, Pobocza, Vijenac, Zarez, Mogućnosti, Tema i dr.) i na radiju, 2015. objavljuje prvu zbirku pjesama pod nazivom “Nosive konstrukcije” u izdanju MeandarMedia. Pojedine pjesme prevedene su joj na poljski, češki, slovenski, engleski i njemački jezik. U pripremi je i njena druga zbrika poezije pod nazivom “Ljeto” koja u izdanju Meandra izlazi 2017. Osim poezije piše i prozu, te dramske tekstove. 

 

foto: Edi Matić

proza

Jana Kujundžić: Mi, one od nekada

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jana Kujundžić (1990.) diplomirala je sociologiju na Hrvatskim studijima u Zagrebu i masterirala rodne studije (Gender studies,) na Central European Universityju u Budimpešti. Osim kratkih priča piše i feminističke kritike događanja u Hrvatskoj i u svijetu kao i kritike filmova i serija za portale Libela i Voxfeminae.

proza

Paula Ćaćić: Franzenova 'Sloboda'

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

S dvije kratke priče u širi izbor ušla je i Paula Ćaćić (1994., Vinkovci), studentica indologije i južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uz nagrađivane kratke priče i poeziju, Ćaćić piše i novinske tekstove za web portal VOXfeminae.

proza

Sven Popović: Ljubav među žoharima (Iz rukopisa)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

S prva tri ulomka romana u rukopisu Svena Popovića, započinjemo objavljivanje šireg izbora nagrade ''Sedmica&Kritična masa 2017''.
Popović (1989., Zagreb) je diplomirao komparativnu književnost i engleski jezik i književnost te amerikanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Književni prvijenac „Nebo u kaljuži“ (Meandarmedia) objavljuje 2015. Jedan je od osnivača „TKO ČITA?“, programa namjenjenog mladim autorima. Priče su mu uvrštene u „Best European Fiction 2017“ (Dalkey Archive Press). Živi i ne radi u Zagrebu.

proza

Maja Jurica: Miris biskvita

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Jurica (1990., Split) studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru.

proza

Anita Vein Dević: Ulomak iz romana 'Ukradeno djetinjstvo'

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Anita Vein Dević (1987., Karlovac) magistrirala je na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Piše poeziju, kratke priče, i nastavak romana „Ukradeno djetinjstvo“.

proza

Martin Majcenović: Medvjeđa usluga

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Martin Majcenović (1990.) diplomirao je kroatistiku i lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratka proza objavljivana mu je između ostalog i u Zarezu, Autsajderskim fragmentima, Booksi... Sudjelovao je u užim izborima na natječajima za kratku priču Broda kulture (2013. i 2016.) i FEKP-a (2014.) Član je Književne grupe 90+, a piše za portal Ziher.hr.

proza

Marija Solarević: Itinerar

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marija Solarević (1987., Zagreb) diplomirala je pedagogiju i etnologiju s kulturnom antropologijom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, osvajila je MetaFora nagradu u organizaciji Knjižnice Vladimira Nazora, u Centru za kreativno pisanje pohađa radionice i stvara kolumnu o književnosti i pop-kulturi. Trenutno piše zbirku kratkih priča "Noćne ptice".

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg