intervju

Alen Brlek: Pisati kao da nekome govoriš da ga voliš

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



 Još jedan pjesnik u našem je užem izboru. 'Pisanje mi dođe kao tehnika disanja' - Alen Brlek, između ostalog, o fasciniranosti jezikom i pat poziciji svoje generacije. Pročitajte posljednji u nizu intervjua s finalistima. 

Gdje i kako živiš?

 

Trenutno, treći put, u Dugom Selu, ali zaista se nikad nisam uspio identificirati s nekim mjestom ili rutinom koju bih vam mogao opisati. Živim uglavnom u svojoj glavi, u koju sam donio i srce pa tako promatram svijet i u njemu nastojim biti antena mira.

 

Gdje izlaziš i što ima zabavnog u tome?

 

Ne izlazim, povremeno se družim sa sestrama i nekolicinom prijatelja, kućna varijanta, i ta su druženja uvijek popraćena zajedničkim kuhanjem večere, sviranjem, slušanjem glazbe, razgovorima; a kako smo svi vrlo različite osobe kojima se ne oduzima od prostora, stvara se divna dinamika.

 

Što je tebi, i za tebe, književnost?

 

Prostor u kojem se osjećam potpuno sigurno, čak i onda kad si postavljam pitanja o smislu i vrijednosti toga prostora.

 

Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

 

Jezik. Fascinira me koliko je tu, u nama i oko nas, a koliko ga malo poznajemo iako je potekao od nas. Mi smo veliki prasak onoga što je danas jezik, i to je zapravo jedini alat kojim možemo uobličiti svijet u sebi i sebe u svijetu. Paradokslano, što više zaobilazimo pravila, stvaramo nove riječi, sintakse, zvučne obrasce, aprostor se širi i uobličavanje je preciznije.

 

A ono najgore?

 

Financijski aspekt.

 

Koje su tvoje teme?

 

Trudim se ne određivati tematski, jer svijet nije tema, sve se događa odjednom i isprepleteno. Pripadate nekoj zajednici u isto vrijeme kada pokušavate shvatiti tko ste, a to se događa u isto vrijeme kada volite nekoga i nastojite definirati ljubav, okruženi ratovima i zajednicom koja zakazuje iskazati ljubav svakom pedlju postojanja, koje je postalo jako čudno s novim znanstvenim otkrićima i mogućim tumačenjima stvarnosti. No, ljubav.

 

Što ti je motiv za pisanje?

 

Ako ''p'' okrenete za 180 stupnjeva, postane ''d''. Pisanje mi dođe kao tehnika disanja, duhovna praksa.

 

Što te drži?

 

''Tko poznaje riječi može promijeniti svijet.'' Terence McKenna

Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu/okolici i ima li tu nešto što bi želio istaknuti, reći, napomenuti?

 

Po onome što vidim na književnim događanjima, rekao bih da postoji i da nam je pjesništvo bogato.

 

Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

 

Teško mi je reći koji su najvažniji jer svatko donosi nešto drugo, pokreće drugačije mehanizme u nama i uči nas drugačijim stvarima. No, na pamet mi padaju filmovi Tarkovskog, već neko vrijeme tekstovi i muzika grupe Alt j, pjesništva Celana, Marka Pogačara, Darka Šeparovća, Anite Pajević, Ajle Ramić, proza Irvina Yaloma, Olje S. Ivančević, vizualni i audio radovi Sanje Anđelković, filozofske crtice Jasona Silve, …, ima ih zaista mnogo i svakodnevno. Od zaista književnika i ostalih umjetnika, do strpljivosti kojom su baka i djed, dok su mogli, obrađivali zemlju, ili snaga majke i sestara.

 

Kako vidiš svoju generaciju?

 

Kao generaciju koja se nalazi između shvaćanja nevolje ovog svijeta i nemogućnosti da nešto učini. Mislim da iza nas će ostati uputstva.

 

Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

 

Svakako. Neke sam spomenuo kao utjecaje, a mogao bih dodati još mnoge… neki od njih su Marija Dejanović, Goran Čolakhodžić, Monika Herceg, Dalibor Tomasović, Snežana Nikolić, Minela Masleša, Ocean Voung, Athena Farrokhzad, …, nabrajanja su nezahvalna pa ću tu stati.

 

Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

 

Pa, iako razina slobode nije ni približno onakva kakva bi trebala biti, ovo je posljedica rasta te razine i jednostavno se događa da autorice zauzimaju prostor koji im odavno pripada.

 

Što je ono što bi želio napisati?

 

Pjesmu koja će učiniti nešto za ovaj svijet.

 

Što ti znači (ako išta) da si ušao u uži izbor 7Km?

 

Ovaj uži izbor mi znači mnogo, jer mi govori da ima smisla to što radim i donosi mi dovoljno mira da nastavim s razvijanjem i pisanjem proze. U mom su srcu, ovaj uži izbor i nagrada Na vrh jezika, na istome mjestu.

 

Što pisac treba raditi?

 

Pisati, i sve što i o čemu piše, pisati kao da nekome govori da ga voli.

 

***

 

Alen Brlek (1988., Zagreb) osnovnu i srednju školu završio u Puli i Rovinju. Dobitnik nagrade Na vrh jezika 2013. godine za zbirku poezije Metakmorfoze, u nakladi Algoritma. Objavljivan u e-časopisu Književnost uživo, Zarezu, Fantomu slobode, zborniku Tko čita?, internet portalima Strane, Kritična masa. Sudionik nekoliko regionalnih i međunarodnih književnih festivala. U pripremi druga zbirka poezije naslova Pratišina.

 

foto: Nikola Kuprešanin

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg