intervju

Alen Brlek: Pisati kao da nekome govoriš da ga voliš

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa

 Još jedan pjesnik u našem je užem izboru. 'Pisanje mi dođe kao tehnika disanja' - Alen Brlek, između ostalog, o fasciniranosti jezikom i pat poziciji svoje generacije. Pročitajte posljednji u nizu intervjua s finalistima. 

Gdje i kako živiš?

Trenutno, treći put, u Dugom Selu, ali zaista se nikad nisam uspio identificirati s nekim mjestom ili rutinom koju bih vam mogao opisati. Živim uglavnom u svojoj glavi, u koju sam donio i srce pa tako promatram svijet i u njemu nastojim biti antena mira.

Gdje izlaziš i što ima zabavnog u tome?

Ne izlazim, povremeno se družim sa sestrama i nekolicinom prijatelja, kućna varijanta, i ta su druženja uvijek popraćena zajedničkim kuhanjem večere, sviranjem, slušanjem glazbe, razgovorima; a kako smo svi vrlo različite osobe kojima se ne oduzima od prostora, stvara se divna dinamika.

Što je tebi, i za tebe, književnost?

Prostor u kojem se osjećam potpuno sigurno, čak i onda kad si postavljam pitanja o smislu i vrijednosti toga prostora.

Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Jezik. Fascinira me koliko je tu, u nama i oko nas, a koliko ga malo poznajemo iako je potekao od nas. Mi smo veliki prasak onoga što je danas jezik, i to je zapravo jedini alat kojim možemo uobličiti svijet u sebi i sebe u svijetu. Paradokslano, što više zaobilazimo pravila, stvaramo nove riječi, sintakse, zvučne obrasce, aprostor se širi i uobličavanje je preciznije.

A ono najgore?

Financijski aspekt.

Koje su tvoje teme?

Trudim se ne određivati tematski, jer svijet nije tema, sve se događa odjednom i isprepleteno. Pripadate nekoj zajednici u isto vrijeme kada pokušavate shvatiti tko ste, a to se događa u isto vrijeme kada volite nekoga i nastojite definirati ljubav, okruženi ratovima i zajednicom koja zakazuje iskazati ljubav svakom pedlju postojanja, koje je postalo jako čudno s novim znanstvenim otkrićima i mogućim tumačenjima stvarnosti. No, ljubav.

Što ti je motiv za pisanje?

Ako ''p'' okrenete za 180 stupnjeva, postane ''d''. Pisanje mi dođe kao tehnika disanja, duhovna praksa.

Što te drži?

''Tko poznaje riječi može promijeniti svijet.'' Terence McKenna

Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu/okolici i ima li tu nešto što bi želio istaknuti, reći, napomenuti?

Po onome što vidim na književnim događanjima, rekao bih da postoji i da nam je pjesništvo bogato.

Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Teško mi je reći koji su najvažniji jer svatko donosi nešto drugo, pokreće drugačije mehanizme u nama i uči nas drugačijim stvarima. No, na pamet mi padaju filmovi Tarkovskog, već neko vrijeme tekstovi i muzika grupe Alt j, pjesništva Celana, Marka Pogačara, Darka Šeparovća, Anite Pajević, Ajle Ramić, proza Irvina Yaloma, Olje S. Ivančević, vizualni i audio radovi Sanje Anđelković, filozofske crtice Jasona Silve, …, ima ih zaista mnogo i svakodnevno. Od zaista književnika i ostalih umjetnika, do strpljivosti kojom su baka i djed, dok su mogli, obrađivali zemlju, ili snaga majke i sestara.

Kako vidiš svoju generaciju?

Kao generaciju koja se nalazi između shvaćanja nevolje ovog svijeta i nemogućnosti da nešto učini. Mislim da iza nas će ostati uputstva.

Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Svakako. Neke sam spomenuo kao utjecaje, a mogao bih dodati još mnoge… neki od njih su Marija Dejanović, Goran Čolakhodžić, Monika Herceg, Dalibor Tomasović, Snežana Nikolić, Minela Masleša, Ocean Voung, Athena Farrokhzad, …, nabrajanja su nezahvalna pa ću tu stati.

Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Pa, iako razina slobode nije ni približno onakva kakva bi trebala biti, ovo je posljedica rasta te razine i jednostavno se događa da autorice zauzimaju prostor koji im odavno pripada.

Što je ono što bi želio napisati?

Pjesmu koja će učiniti nešto za ovaj svijet.

Što ti znači (ako išta) da si ušao u uži izbor 7Km?

Ovaj uži izbor mi znači mnogo, jer mi govori da ima smisla to što radim i donosi mi dovoljno mira da nastavim s razvijanjem i pisanjem proze. U mom su srcu, ovaj uži izbor i nagrada Na vrh jezika, na istome mjestu.

Što pisac treba raditi?

Pisati, i sve što i o čemu piše, pisati kao da nekome govori da ga voli.

***

Alen Brlek (1988., Zagreb) osnovnu i srednju školu završio u Puli i Rovinju. Dobitnik nagrade Na vrh jezika 2013. godine za zbirku poezije Metakmorfoze, u nakladi Algoritma. Objavljivan u e-časopisu Književnost uživo, Zarezu, Fantomu slobode, zborniku Tko čita?, internet portalima Strane, Kritična masa. Sudionik nekoliko regionalnih i međunarodnih književnih festivala. U pripremi druga zbirka poezije naslova Pratišina.

foto: Nikola Kuprešanin