poezija

Mamasafari (i ostale stvari)

Zavirite u novu zbirku pjesama Olje Savičević Ivančević 'Mamasafari (i ostale stvari)'.
"Popudbina je možda prava riječ za sadržaj zbirke 'Mamasafari (i ostale stvari)' Olje Savičević Ivančević, jer tri ciklusa zbirke su manje ili više izravno vezana za putovanja", kaže se u pogovoru knjige. No, naravno, nije sve u temi - "ostale stvari" su ovdje važnije...



 

DIJETE I JA

Cijelo smo jutro dijete i ja služeći se oštrim oruđem s obale

Vadile nijema stvorenja iz mora.

Prvo smo ih izronile, mrežicama izvukle na rivu:

Tu su morska sisa trpovi i nekoliko velikih puževa i ostale životinje koje ne krvare pa se

Nije činilo posebno okrutno raskidati ih i zgnječiti potom

Prstima iščupati neku tajnu sedef sluzavo ukusno srce

Poučila sam je načinu na koji se zvijezda priprema za sušenje

I načinu na koji od ježinca uz malo pažnje može izraditi pepeljaru

Sunce je pripeklo i čitavo vrijeme bilo s nama u tom prljavom poslu oko

Proizvodnje suvenira

Napokon, dijete mi je pokazalo kako ubiti kamen:

Prvo ga oživiš, pa onda.

 

 

 

PISMO MUŽU

Nisam poginula u potresu i nije me ubila bomba koja je jučer, zbog predizborne kampanje, eksplodirala u Istanbulu. Znam da novine ne donose vijesti o omjeru tirkiza i purpura u ovom gradu, jer koga bi takvo što zanimalo, to su stvari za domaćice. Smrt je vijest, a od živih stvari one političke naravi.

Dragi, ti si zaboravio, preživjeli smo strah s obje strane nišana, bilo je to doma.

Nepravda koju nam nanosi tijelo, kaže iskustvo, mora jednom prestati.

Svi krvnici će iza brave, umirit će se tlo koje podrhtava, ali zadovoljština koju nazivamo pravdom neće doći. Ipak: postoje mnoga zadovoljstva, na to se isplati koncentrirati.

Jedini strah koji ću zadržati je onaj da će me iznenadni prekid programa, neka idiotska katastrofa, spriječiti da zgrabim tvoje ruke, i one druge sitne, koje su me dočekivale nespremnu, češljale i uporno gurale na zrak.

Ni danas ni sutra za čitavo čovječanstvo, kako god okreneš, ne postoji važnija vijest na svijetu od te da si našu malu, baš jučer, u Splitu, naučio voziti bicikl.

 

 

 

PLANINSKA TETA

Gdje je otišla naša teta sa crnim licem i plavim očima, pitali smo se.

Bila je već stara, al nikad prije nije napuštala selo i zaselak s kukurijekom i košnicom.

Svojeglava, brza i mršava, nosila je pijetla na ramenu, za doručak pila je rakiju, mogla je rasparati svinju za slaninu i puno je psovala, njene su priče bile sjajne i njene su oči bile blistave.

Kamo je otišla ta osebujna teta, mirisala je na kiselo vime i vunu i bježali smo iz njenog zagrljaja, a sad nam je, eto, žao.

Kažu da su je odveli u grad, našli smo je u gimnastičkoj dvorani sa starcima, bolesnu na školskoj strunjači. Pitala je: je li ovo zatvor, pa ako nije zašto ne smijem izaći?

Pitala je i: što je s mojim životinjama?

Tamo je otišla naša planinska teta s ovčjim pramenom u crnoj kosi. A ja sam otišla nad šumski bunar i viknula tajnu: jebem vam mater svima.

Odvukla je za sobom kuću, livadu, brdo, psa i mene. Kažu da ju je odveo mladi vojnik. Odvukla je za sobom sjenik, ovna, sušaru, šljivik, snijeg i ljeto i mene.

Tamo je otišla naša planinska teta, nije se vratila. Kažu da ju je odveo moj dragi ili netko njemu sličan.

Kasnije je došla i treća vojska i do temelja spalila kuću. Livadu, brdo, psa i mene. Ovna, šljivik, snijeg i ljeto i mene.

 

 

 

KAD SAM PRVI PUT VIDJELA TVOJE LICE

Kad si bio dječak sa crnim očima i crnim zubima ljubavi, kad si bila djevojčica sa crnim očima i bijelim zubima ljubavi, kad si bio moj nepreboljeni srednjoškolski dragi s usnama poderanim od poljubaca, kad si bio muškarčina sa sivim očima mornara, kad si bila moja draga prijateljica, kad sam bila smrtno zaljubljena u tebe tri nezaboravna zimska dana, kad mi nisi dala prići, kad sam ti ukrala momka ljubavi, kad sam te zavoljela iako si totalni kreten, debeo i ćelav i oženjen, ljubavi, kad sam te ostavila radi totalnog kretena, tebe koji si me najviše volio, ali mi nisi dao disati, znala sam da će nešto među nama biti,da ćemo se vjenčati i pravit djecu ljubavi, i moja kći sliči na lica mojih ljubavi kad sam ih vidjela prvi put i zauvijek.

 

 

 

DJEČAK I DJEVOJČICA

bilo je to na selu. ležali su ispod kamiona pokraj velike prednje gume. ona se ležeći na leđima rukom naslanjala na gumu. virile su joj žute sandale i gole potkoljenice s jedne strane i čitava glava s druge strane, ispod kabine. tako je imala dobar pregled zbivanja na livadi i pred kućom. ispred kuće njihovi su roditelji lovili bolesnog ovna. i ona je bolesna od neke rijetke opasne bolesti. on je tiho rekao da će je izliječiti pomoću cvijeća. u redu ako ti kažeš da će to pomoći, rekla je glasom bez nade. ali požuri da ne umrem. vratio se s kukurijekom, zumbulima, lišćem lješnjaka, djetelinom i zlaticama. ona je zatvorila oči, doktor joj je skinuo gaćice s malo zebnje u prstima, pa poslagao kukurijek, zumbule, lišće lješnjaka i ostalo od pupka naniže, a zatim joj je pažljivo, da se cvijeće ne raspe, obukao gaćice. rekao: sad će ti biti bolje.

 

 

 

BICIKL

Neka je slava biciklu! Bicikl i ja smo kentaur.

Između svega što na put kreće, bicikl ima pravu mjeru, pogotovo: u brzini kretanja, u snazi koju daje i uzima, u radosti.

U radosti,

koja nije puka sreća, a nije ni cigansko veselje,

zuji tihi, jednostavni mehanizam.

Radost

je pitomo srce ove metalne životinje.

Slava biciklu koji me iz moje ulice pronio kroz slavoluke zabranjenih hotelskih gradova i plaža, uvijek malo brži od čuvara.

Slava biciklu na nizbrdici koji nas je, zaslijepljene suncem i prašinom, spasio od seoskih pasa.

Slava biciklu na kojem sam se penjala po ljubav na jedan, a potom spuštala po ljubav na drugi kraj grada, bez bicikla to nikad ne bih uspjela, mlada, brza i puna ljubavi.

Čast i dika brižnom biciklu sa sjedalicom za bebu, kao i onom bez kočnica, onom za vjetrenje suknje po šumskim stazama, kao i onom koji opstaje na asfaltu.

A svakako, čast i nogari koju si naknadno ugradio na naš bicikl, jer je, čim luda vožnja stane, ta mala podrška neophodna za ravnotežu.

 

poezija

Lara Mitraković: Lov na ptice pjevice

Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.

proza

Sven Popović: Ulomak iz romana 'Uvjerljivo drugi'

Nekada se čini: sve se obrnulo. Klinci odrastaju brže, ali sporije postaju odrasli. Svijet je vruć krumpir, tridesete su nove osamnaeste, a velike priče o odgovornosti predane su sve samo ne odgovorno – i treba plesati što dulje –ili tako barem u jednom novozagrebačkom naselju izgleda Emiru, Iliji i Fricu, a najviše onome oko koga se sve vrti, Mladome Piscu, bezimenom junaku novog romana Svena Popovića.
Nakon Neba u kaljuži (Meandar, 2015.), Popović je ove godine objavio i 'Uvjerljivo drugi' roman (Fraktura) iz kojeg donosimo dio uvodnog poglavlja.

poezija

Vigor Vukotić: Geometrija kolodvora

Vigor Vukotić (1991., Zagreb) diplomirao je antropologiju i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji srednje škole, a pjesme i kratke priče objavljivao je u Vijencu, Republici i UBIQ-u. Član je Književne grupe 90+.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

poezija

Maša Seničić: Nametljive oaze

Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.

poezija

Josip Vdović: Zračna struja

Josip Vdović rođen je 1992. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest. Dosad svoju poeziju nigdje nije objavljivao.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg