prose

Tea Tulić: Merman

J.A. Hopkins on Tulić’s writing in her novel, Hair Everywhere: “As the fragments gleam with images and insights, Tulić guarantees her story the vitality of fiction rather than allowing the prose to dwindle into maudlin memoir. Indeed, cumulatively, these short, tender sentences deliver something of a benediction, a gentle laying on of hands, to remind us all we’re human.” https://tinyurl.com/J-A-Hopkins-EuroLitNetwork

Read Tulić's short story, Merman, below. Translation by Mirza Purić.



 

 
In March, my husband gets up at five in the morning. He brushes his teeth, washes his face, puts on a pair of jeans, a hoodie, a brown corduroy jacket and a pair of trainers, kisses me and takes the bus to a nearby island. At the beginning of his forty-minute ride, he bids his fellow passengers a:

‘G’mornin.’

Every morning, when he arrives on the island, he pulls on a pair of rubber trousers reaching up to his belly. They are braced, bright yellow trousers. You are my sunshine, is what I say to him in the morning. He puts on the Wellingtons which he has brought from home. He walks into the semi-open hangar and strews salt and pours brine on anchovies and sardines. This he does with his gloves off, for small fish are delicate, they break easily. In the semi-open hangar, spring mornings are chilly. It’s quite cold, darling, is what he says to me.

The fish arrives in big plastic buckets. It’s salted fresh only. It’s salted whole, after it’s been drained of blood. It’s salted with koshering sea salt. It’s salted till October. My husband lines them up neatly, fishy after fishy next to fishy, puts salt between them, pours brine over them, lids them up then puts weights on the lid. Sardines are oilier, and the white crates in which they are kept soon turn brown with oil.

Every night, round seven, my husband sits in the tub, in a magnolia-scented bath, and rubs his fingers with lemon. After that he bends his knees, puts his head on the edge of the tub and takes a kip. Later, when we make love, he doesn’t touch me with his brown palms. He rests his elbows on the pillow and kisses me with his cracked lips, his palms facing upwards. We don’t breathe. Our bed is like a ship in a ship breaking yard, such are his cries, such are his snarls when we make love. It is almost morning, my husband whispers and sinks into sleep. He can’t stretch his legs in the bed, the wooden footboard gets in the way. I lie like a closed oyster, light and firm. Sleepless, I stare through the crack in my shell at his neck where wrinkles form a pattern like those on a sock. We never switch sides.

The hangar is like a tiger, he says, that sea is its swimming pool.

Sometimes I hear him whimpering in his sleep when he’s having a nightmare. In his dream, he slips into the mouth of the tiger, lands on the beast’s wet tongue, in his jeans and hoodie, and he can’t get up no matter what, nobody hears him, nobody reaches out their hand, everyone just keeps working in silence, and he’s wriggling and I don’t know if I should wake him up and tell him it’s all just a dream. I don’t know, I’m not sure.

He is so beautiful when he sleeps. If I were a big woman, I would sit on him with all my weight and strangle him like a two-day old kitten.

In the morning I bid him a G’mornin’.

My husband is burly, and when he walks, it’s as if his steps are yawning. He stumbles over me as if over a pet. I sometimes hide behind a tree and wait for him to turn around. Or leave. If we’re going to a birthday party, I’m the one who wraps and carries the present. If he’s had a lot of wine, the room takes on a smell which makes me put on my shoes and walk up and down the street. If we don’t go out, he washes up and rubs his fingers with coffee dregs, and divines. He says great beasts will devour us on a safari.

The fish arrives in big plastic buckets. It’s salted fresh only. It’s salted whole, after it’s been drained of blood. It’s salted with koshering sea salt. It’s salted till October. My husband lines them up neatly, fishy after fishy next to fishy, puts salt between them, pours brine over them, lids them up then puts weights on the lid.

Today, instead of the Wellingtons, he took his blue flip-flops to work. In the morning he said, I’m taking my blue flip-flops. He slipped in the hangar, fell, wallowed in the brine and laughed. When he got up, he salted everything that needed salting. Lidded it up and placed the weights. He took his big rubber trousers out in the sun, hosed them down and lit up a cigarette. On his ride home, no one would sit next to him. As if the others smell nicer, he texted me.

I didn’t reply. Tonight I’ll paint my face white and my lips black to make it easier for him to read them.

He came home at five in the afternoon, the sun was already down, our feet were already swollen. We ate some potatoes and two chicken drumsticks each. Two coffee cups were left in the sink, unwashed. I took him to the beach, we slowly stepped into the shallows, till the sea reached my breasts. He started swimming, swam a circle round me, then turned on his back, stuck his white belly out and stopped moving. I took him into my arms and carried him across the sea, between the land and the offing. Away from the island. He hugged me, laughed, brought his large feet together and splashed on the surface. With his flowing hair and gleaming skin, he looked like a merman. It is almost autumn, he whispered.

Translated by Mirza Purić

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg