proza

Tomislava Albertović: Hrana za svinje

Tomislava Albertović (1977., Vinkovci) diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Objavila je zbirku kratkih priča 'Terorizam na slavonski' (Matica hrvatska, 2008.), zastupljena je u književnim časopisima (Quorum, Vijenac, Zarez, Ekran priče), a također je i autorica brojnih igrokaza za osnovnoškolce.



                       

Hrana za  svinje

 

 

   Vidjeli su ga jučer, s njom, rekla je mama.

   Sjedila je iza Eve, za kuhinjskim stolom, i zabola joj tu rečenicu – strjelicu ravno u leđa. Nije skinula prastaru ofucanu bundu kojoj je na nekim mjestima nedostajalo dlake, kao da ima neku kožnu bolest. A Eva ju je više puta zamolila da ne dolazi u toj bundi.

   Eva je prala suđe. Kroz kuhinjski je prozor dopiralo toplo jutarnje svjetlo obasjavajući joj srebrnasto suđe i ruke. Cijeli je prizor bio svetački. Poput prizora sa starih bakinih slika uokvirenih crvotočnim drvenim okvirom unutar kojega je Isusovo užareno srce pržilo krevet na kojem je spavala.

   Znam, naposljetku je rekla mami ne okrećući se, kao da priča o vremenu. Javili su mi jučer. Anka mi je javila, čim ga je vidjela.

   Do nosnica joj je došao bljutavi dim majčine cigarete koju je sama motala, predanošću strpljivog tvorničkog radnika. Sjedila je s cigaretom u jednom kutu usana i pomoću malog stroja pravila nove. Kao da joj zapaljena cigareta daje snagu da ih napravi još.

   Ne znam što mu je, stvarno ne znam što mu je. I to pred svima, pred cijelim gradom, kako ga samo nije stid, procijedila je mama. Nervozno je vrtjela malu žlicu u kavi praveći u šalici minijaturnu oluju.

   Goran, Evin muž, vara ju već par mjeseci. I ne skriva se, kao da želi da svi vide što radi. Kao da namjerno želi da sve stigne do Eve. S nekom plavušom, možda plastičnom i iznutra i izvana, a možda i toplom i dragom ženom, to Eva nije mogla znati. Mučio ju je početak, kad je i kako sve to počelo. Zašto je počelo? No nije ga mogla pronaći, odmotati to klupko do kraja.

   Uzela je kuhinjski nož i stala rezati tikvu na  kocke pazeći da budu iste veličine i oblika. Nož je glatko prolazio kroz tikvino meso. Pazi, sad režeš tikvicu, napravi to kako treba, dovrši taj posao, mrmljala je sama sebi.

   Čudila se što mama nije primijetila tragove jučerašnje borbe: napuklo staklo na stoliću u dnevnoj sobi i sitni bijeli komadići bivše vaze, tamo, kraj kauča. Sinoć je došao kući, da, došao je, s nekim glupim i odsutnim izrazom na licu, Evi su već javili da su ga vidjeli, i to joj je Anka javila, ta brbljava Anka ju je nazvala i gotovo ushićeno objavila da ga je vidjela s tom možebitnom barbikom, i Eva ga nije pitala kad je došao, samo ga je gurnula silovito na vrata čim je ušao i počela vrištati, bacati nezaustavljive kugle bijesa na njega, gdje si bio, kurvaru jedan, gdje si bio, vidjeli su te, svinjo muška, i on se brzo ustao i otišao u dnevnu sobu, sjeo na kauč, pogledom bušio rupu u tepihu. Eva je kružila oko njega i siktala. Iznervirana njegovim odgovorom (to nisam bio ja, nisu mene vidjeli, o čemu ti pričaš), zgrabila je tu malu bijelu vazu i katapultirala ju u njegovu glavu svom snagom,  ali on je dignuo ruke i vaza se raspala na sitne bijele komadiće, kao da se u sobi nakratko pojavio snijeg.

   Spustio je ruke i nastavio piljiti u pod. Eva je promatrala te komadiće i pogledala njegove ruke, zašto nema nijednu posjekotinu na rukama? Ponovo je svom snagom navalila na njega udarajući ga gdje god je stigla. A on je samo sjedio poput nemoćna starca.

   Nećeš baš ništa reći, ponovo se oglasila mama. I dalje je vrtjela žlicu u rukama.

    S radija je dopirala glazba, s udaljenih valovitih brda, pjesma sretnih i snenih pastira.

   Eva nije željela govoriti. Nije željela raspravljati. Rasprava iziskuje napor. Njezine su riječi razbijene zajedno s onom vazom, nestale su u zraku, raspršile se.

   Još jutros, misli su ju razarale iznutra bockajući joj mozak poput ubojitih pčela. Svi su poslovi započeti, ali su ostali nedovršeni.

   Sada je rezala krumpir. Također na pravilne kockice. Potom je sve te kockice stavila kuhati posolivši vodu. Barem će svinje biti zadovoljne. Taj posao mora dovršiti.

   Gdje je on, uostalom?, mama nije odustajala, iznervirana Evinom šutnjom.

   Ne znam, procijedila je Eva. Nije došao kući, ne znam gdje je.

   Jesi li ga zvala?

   Nisam.

   Zavlada šutnja. Mamina su pitanja bila potrošena, strpljenje izlizano.

   Što to kuhaš?, prebacila se na svakodnevan život.

   Hranu za svinje, odgovorila je.

   Mama je konačno ustala od stola i stala šetati po kuhinji.

   Ne znam što bih rekla. Stvarno ne znam što bih rekla. A ni te svinje ti nisu trebale. Što će ti svinje?

   Držala je jednu ruku na leđima i kružila oko kuhinjskog stola poput nestrpljivog mornara na kopnu. Evi se učini poput starice.

   Idem, imam posla, rekla je naposljetku, pozdravila i krenula prema vratima.

   Kad je mamina prisutnost nestala, uzela je lonac s kuhanom hranom za svinje, obula velike stare čizme i uputila se u svinjac.  Čizme su joj bile prevelike, činilo joj se da hodaju iza nje, da ju prate. Dan je bio topao i sličio na kristal, jasan i čist.

   Otvorila je vrata svinjca. Odmah su joj se približile dvije male, umiljate svinje koje je Goran jednog dana dovezao i smjestio u svinjac i za koje je Eva odavno znala da njihovo meso neće moći jesti.

   Bacila im je toplu hranu u dugački kameni valov.

   Zatim je uzela komadić tikvice i bacila ga svojem mužu, omamljenom i prekrivenom krvlju, svezanom u kutu, sličnom palom i istrošenom anđelu.

                                                                                   

                                                                                                 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg