proza

Tomislava Albertović: Hrana za svinje

Tomislava Albertović (1977., Vinkovci) diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Objavila je zbirku kratkih priča 'Terorizam na slavonski' (Matica hrvatska, 2008.), zastupljena je u književnim časopisima (Quorum, Vijenac, Zarez, Ekran priče), a također je i autorica brojnih igrokaza za osnovnoškolce.



                       

Hrana za  svinje

 

 

   Vidjeli su ga jučer, s njom, rekla je mama.

   Sjedila je iza Eve, za kuhinjskim stolom, i zabola joj tu rečenicu – strjelicu ravno u leđa. Nije skinula prastaru ofucanu bundu kojoj je na nekim mjestima nedostajalo dlake, kao da ima neku kožnu bolest. A Eva ju je više puta zamolila da ne dolazi u toj bundi.

   Eva je prala suđe. Kroz kuhinjski je prozor dopiralo toplo jutarnje svjetlo obasjavajući joj srebrnasto suđe i ruke. Cijeli je prizor bio svetački. Poput prizora sa starih bakinih slika uokvirenih crvotočnim drvenim okvirom unutar kojega je Isusovo užareno srce pržilo krevet na kojem je spavala.

   Znam, naposljetku je rekla mami ne okrećući se, kao da priča o vremenu. Javili su mi jučer. Anka mi je javila, čim ga je vidjela.

   Do nosnica joj je došao bljutavi dim majčine cigarete koju je sama motala, predanošću strpljivog tvorničkog radnika. Sjedila je s cigaretom u jednom kutu usana i pomoću malog stroja pravila nove. Kao da joj zapaljena cigareta daje snagu da ih napravi još.

   Ne znam što mu je, stvarno ne znam što mu je. I to pred svima, pred cijelim gradom, kako ga samo nije stid, procijedila je mama. Nervozno je vrtjela malu žlicu u kavi praveći u šalici minijaturnu oluju.

   Goran, Evin muž, vara ju već par mjeseci. I ne skriva se, kao da želi da svi vide što radi. Kao da namjerno želi da sve stigne do Eve. S nekom plavušom, možda plastičnom i iznutra i izvana, a možda i toplom i dragom ženom, to Eva nije mogla znati. Mučio ju je početak, kad je i kako sve to počelo. Zašto je počelo? No nije ga mogla pronaći, odmotati to klupko do kraja.

   Uzela je kuhinjski nož i stala rezati tikvu na  kocke pazeći da budu iste veličine i oblika. Nož je glatko prolazio kroz tikvino meso. Pazi, sad režeš tikvicu, napravi to kako treba, dovrši taj posao, mrmljala je sama sebi.

   Čudila se što mama nije primijetila tragove jučerašnje borbe: napuklo staklo na stoliću u dnevnoj sobi i sitni bijeli komadići bivše vaze, tamo, kraj kauča. Sinoć je došao kući, da, došao je, s nekim glupim i odsutnim izrazom na licu, Evi su već javili da su ga vidjeli, i to joj je Anka javila, ta brbljava Anka ju je nazvala i gotovo ushićeno objavila da ga je vidjela s tom možebitnom barbikom, i Eva ga nije pitala kad je došao, samo ga je gurnula silovito na vrata čim je ušao i počela vrištati, bacati nezaustavljive kugle bijesa na njega, gdje si bio, kurvaru jedan, gdje si bio, vidjeli su te, svinjo muška, i on se brzo ustao i otišao u dnevnu sobu, sjeo na kauč, pogledom bušio rupu u tepihu. Eva je kružila oko njega i siktala. Iznervirana njegovim odgovorom (to nisam bio ja, nisu mene vidjeli, o čemu ti pričaš), zgrabila je tu malu bijelu vazu i katapultirala ju u njegovu glavu svom snagom,  ali on je dignuo ruke i vaza se raspala na sitne bijele komadiće, kao da se u sobi nakratko pojavio snijeg.

   Spustio je ruke i nastavio piljiti u pod. Eva je promatrala te komadiće i pogledala njegove ruke, zašto nema nijednu posjekotinu na rukama? Ponovo je svom snagom navalila na njega udarajući ga gdje god je stigla. A on je samo sjedio poput nemoćna starca.

   Nećeš baš ništa reći, ponovo se oglasila mama. I dalje je vrtjela žlicu u rukama.

    S radija je dopirala glazba, s udaljenih valovitih brda, pjesma sretnih i snenih pastira.

   Eva nije željela govoriti. Nije željela raspravljati. Rasprava iziskuje napor. Njezine su riječi razbijene zajedno s onom vazom, nestale su u zraku, raspršile se.

   Još jutros, misli su ju razarale iznutra bockajući joj mozak poput ubojitih pčela. Svi su poslovi započeti, ali su ostali nedovršeni.

   Sada je rezala krumpir. Također na pravilne kockice. Potom je sve te kockice stavila kuhati posolivši vodu. Barem će svinje biti zadovoljne. Taj posao mora dovršiti.

   Gdje je on, uostalom?, mama nije odustajala, iznervirana Evinom šutnjom.

   Ne znam, procijedila je Eva. Nije došao kući, ne znam gdje je.

   Jesi li ga zvala?

   Nisam.

   Zavlada šutnja. Mamina su pitanja bila potrošena, strpljenje izlizano.

   Što to kuhaš?, prebacila se na svakodnevan život.

   Hranu za svinje, odgovorila je.

   Mama je konačno ustala od stola i stala šetati po kuhinji.

   Ne znam što bih rekla. Stvarno ne znam što bih rekla. A ni te svinje ti nisu trebale. Što će ti svinje?

   Držala je jednu ruku na leđima i kružila oko kuhinjskog stola poput nestrpljivog mornara na kopnu. Evi se učini poput starice.

   Idem, imam posla, rekla je naposljetku, pozdravila i krenula prema vratima.

   Kad je mamina prisutnost nestala, uzela je lonac s kuhanom hranom za svinje, obula velike stare čizme i uputila se u svinjac.  Čizme su joj bile prevelike, činilo joj se da hodaju iza nje, da ju prate. Dan je bio topao i sličio na kristal, jasan i čist.

   Otvorila je vrata svinjca. Odmah su joj se približile dvije male, umiljate svinje koje je Goran jednog dana dovezao i smjestio u svinjac i za koje je Eva odavno znala da njihovo meso neće moći jesti.

   Bacila im je toplu hranu u dugački kameni valov.

   Zatim je uzela komadić tikvice i bacila ga svojem mužu, omamljenom i prekrivenom krvlju, svezanom u kutu, sličnom palom i istrošenom anđelu.

                                                                                   

                                                                                                 

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg