proza

Tomislava Albertović: Hrana za svinje

Tomislava Albertović (1977., Vinkovci) diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Objavila je zbirku kratkih priča 'Terorizam na slavonski' (Matica hrvatska, 2008.), zastupljena je u književnim časopisima (Quorum, Vijenac, Zarez, Ekran priče), a također je i autorica brojnih igrokaza za osnovnoškolce.



                       

Hrana za  svinje

 

 

   Vidjeli su ga jučer, s njom, rekla je mama.

   Sjedila je iza Eve, za kuhinjskim stolom, i zabola joj tu rečenicu – strjelicu ravno u leđa. Nije skinula prastaru ofucanu bundu kojoj je na nekim mjestima nedostajalo dlake, kao da ima neku kožnu bolest. A Eva ju je više puta zamolila da ne dolazi u toj bundi.

   Eva je prala suđe. Kroz kuhinjski je prozor dopiralo toplo jutarnje svjetlo obasjavajući joj srebrnasto suđe i ruke. Cijeli je prizor bio svetački. Poput prizora sa starih bakinih slika uokvirenih crvotočnim drvenim okvirom unutar kojega je Isusovo užareno srce pržilo krevet na kojem je spavala.

   Znam, naposljetku je rekla mami ne okrećući se, kao da priča o vremenu. Javili su mi jučer. Anka mi je javila, čim ga je vidjela.

   Do nosnica joj je došao bljutavi dim majčine cigarete koju je sama motala, predanošću strpljivog tvorničkog radnika. Sjedila je s cigaretom u jednom kutu usana i pomoću malog stroja pravila nove. Kao da joj zapaljena cigareta daje snagu da ih napravi još.

   Ne znam što mu je, stvarno ne znam što mu je. I to pred svima, pred cijelim gradom, kako ga samo nije stid, procijedila je mama. Nervozno je vrtjela malu žlicu u kavi praveći u šalici minijaturnu oluju.

   Goran, Evin muž, vara ju već par mjeseci. I ne skriva se, kao da želi da svi vide što radi. Kao da namjerno želi da sve stigne do Eve. S nekom plavušom, možda plastičnom i iznutra i izvana, a možda i toplom i dragom ženom, to Eva nije mogla znati. Mučio ju je početak, kad je i kako sve to počelo. Zašto je počelo? No nije ga mogla pronaći, odmotati to klupko do kraja.

   Uzela je kuhinjski nož i stala rezati tikvu na  kocke pazeći da budu iste veličine i oblika. Nož je glatko prolazio kroz tikvino meso. Pazi, sad režeš tikvicu, napravi to kako treba, dovrši taj posao, mrmljala je sama sebi.

   Čudila se što mama nije primijetila tragove jučerašnje borbe: napuklo staklo na stoliću u dnevnoj sobi i sitni bijeli komadići bivše vaze, tamo, kraj kauča. Sinoć je došao kući, da, došao je, s nekim glupim i odsutnim izrazom na licu, Evi su već javili da su ga vidjeli, i to joj je Anka javila, ta brbljava Anka ju je nazvala i gotovo ushićeno objavila da ga je vidjela s tom možebitnom barbikom, i Eva ga nije pitala kad je došao, samo ga je gurnula silovito na vrata čim je ušao i počela vrištati, bacati nezaustavljive kugle bijesa na njega, gdje si bio, kurvaru jedan, gdje si bio, vidjeli su te, svinjo muška, i on se brzo ustao i otišao u dnevnu sobu, sjeo na kauč, pogledom bušio rupu u tepihu. Eva je kružila oko njega i siktala. Iznervirana njegovim odgovorom (to nisam bio ja, nisu mene vidjeli, o čemu ti pričaš), zgrabila je tu malu bijelu vazu i katapultirala ju u njegovu glavu svom snagom,  ali on je dignuo ruke i vaza se raspala na sitne bijele komadiće, kao da se u sobi nakratko pojavio snijeg.

   Spustio je ruke i nastavio piljiti u pod. Eva je promatrala te komadiće i pogledala njegove ruke, zašto nema nijednu posjekotinu na rukama? Ponovo je svom snagom navalila na njega udarajući ga gdje god je stigla. A on je samo sjedio poput nemoćna starca.

   Nećeš baš ništa reći, ponovo se oglasila mama. I dalje je vrtjela žlicu u rukama.

    S radija je dopirala glazba, s udaljenih valovitih brda, pjesma sretnih i snenih pastira.

   Eva nije željela govoriti. Nije željela raspravljati. Rasprava iziskuje napor. Njezine su riječi razbijene zajedno s onom vazom, nestale su u zraku, raspršile se.

   Još jutros, misli su ju razarale iznutra bockajući joj mozak poput ubojitih pčela. Svi su poslovi započeti, ali su ostali nedovršeni.

   Sada je rezala krumpir. Također na pravilne kockice. Potom je sve te kockice stavila kuhati posolivši vodu. Barem će svinje biti zadovoljne. Taj posao mora dovršiti.

   Gdje je on, uostalom?, mama nije odustajala, iznervirana Evinom šutnjom.

   Ne znam, procijedila je Eva. Nije došao kući, ne znam gdje je.

   Jesi li ga zvala?

   Nisam.

   Zavlada šutnja. Mamina su pitanja bila potrošena, strpljenje izlizano.

   Što to kuhaš?, prebacila se na svakodnevan život.

   Hranu za svinje, odgovorila je.

   Mama je konačno ustala od stola i stala šetati po kuhinji.

   Ne znam što bih rekla. Stvarno ne znam što bih rekla. A ni te svinje ti nisu trebale. Što će ti svinje?

   Držala je jednu ruku na leđima i kružila oko kuhinjskog stola poput nestrpljivog mornara na kopnu. Evi se učini poput starice.

   Idem, imam posla, rekla je naposljetku, pozdravila i krenula prema vratima.

   Kad je mamina prisutnost nestala, uzela je lonac s kuhanom hranom za svinje, obula velike stare čizme i uputila se u svinjac.  Čizme su joj bile prevelike, činilo joj se da hodaju iza nje, da ju prate. Dan je bio topao i sličio na kristal, jasan i čist.

   Otvorila je vrata svinjca. Odmah su joj se približile dvije male, umiljate svinje koje je Goran jednog dana dovezao i smjestio u svinjac i za koje je Eva odavno znala da njihovo meso neće moći jesti.

   Bacila im je toplu hranu u dugački kameni valov.

   Zatim je uzela komadić tikvice i bacila ga svojem mužu, omamljenom i prekrivenom krvlju, svezanom u kutu, sličnom palom i istrošenom anđelu.

                                                                                   

                                                                                                 

o nama

Nagradu Sedmica i Kritična masa za mlade pisce dobila je Marina Gudelj

Pobjednica ovogodišnje Nagrade Sedmica i Kritična masa za mlade autore je Marina Gudelj (1988.) iz Splita.
Marina Gudelj nagrađena je za priču "Lee".
U užem izboru Nagrade za 2017. bili su: Alen Brlek, Katja Grcić, Marko Gregur, Marina Gudelj, Mira Petrović, Iva Sopka i Ana Rajković.
Ovo je treća godina Nagrade koju sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Marina Gudelj: Mi smo generacija koja je dobila ostatke neke ranije i uljuljala se u pasivnost

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - UŽI IZBOR

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

proza

Elena Ferrante: Genijalna prijateljica

Romani Elene Ferrante s razlogom su postali svjetske uspješnice i jedan od književnih fenomena ovog desetljeća, kako po odazivu publike u različitim zemljama, tako i po sudu kritike.
"Genijalna prijateljica" – prvi je dio romaneskne tetralogije o Eleni i Lili, pronicljivim i inteligentnim djevojkama iz Napulja koje žele stvoriti život u okrilju zagušujuće, nasilne kulture.
Ovdje donosimo uvodna poglavlja romana, a knjigu u cjelini - što preporučujemo - možete pročitati u izdanju "Profila".
Roman je s talijanskog prevela Ana Badurina.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

poezija

Ognjen Obradović: Oticanja

Ognjen Obradović (1992., Užice, Srbija) diplomirao je dramaturgiju na FDU u Beogradu, a trenutno je na poslijediplomskom studiju Teorije dramskih umjetnosti, medija i kulture na istom fakultetu. Izvedene su mu drame i radio drame: Nedelja: juče, danas, sutra (2013., BDP), Put u Lisabon (2015., Radio Beograd), Da mi je da spustim ovu suzu (2016., Radio Beograd).
Donosimo nekoliko pjesama iz zbirke poezije Oticanja (2016.), za koju je Obradović dobio nagradu Mladi Dis.

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg