Josip Zlodre (1989., Mostar) dosad je objavljivao poeziju u zbornicima Rukopisi 31, Junaci urbane bede, Kapija istoka i zapada, i u Zarezu. Trenutno živi u Zagrebu.
Zvukovi
Dok razmišljam o tome je li svaki zvuk
stvoren zato da ga se čuje,
u mojoj blizini netko stišava televizor.
Zvukovi odlaze u daljinu, dijeleći se na
subatomske čestice, dijeleći se na
dobre i loše, one s dozvolom i one bez nje.
Jednog dana oni će moći reći
da su živjeli u nečijem kratkoročnom pamćenju,
a netko će ih upitati kako su mogli
tako da žive, i kako ih to nije uništilo.
Richard Zorge kaže Aleksandru Hemonu
u sedam svojih
špijunskih života
nisam naučio
ništa važno
jedino možda to
da mrak
uvijek traje
dulje nego
noć
Kolektivno dobro
Taj 82-godišnji starac s kojim se najprije
svađam oko slobodnog mjesta u autobusu.
Da bi ga zatim u nevjerici slušao dok govori
kako svakog starijeg od 80 godina
treba zatući toljagom.
Međutim, kako vožnja odmiče
komentiramo kašnjenje autobusa i
situacija se polako smiruje.
Pomažem mu pronaći dokumente
i on me gurka rukom u znak zahvalnosti.
U trenutku kad stižemo na granicu
već smo spremni stati zajedno
protiv kašnjenja, sporosti administracije, države.
Još malo i vičemo, nama ne trebaju granice!
On se prisjeća Tita, a ja ga izmišljam.
Nakon toga nam vraćaju dokumente, i njega upozoravaju
na neispravnost istih, ali ga ipak puštaju da prođe.
On im odgovara samo: Neka dođu, dat ću im vatru.
U idućem mjestu ja izlazim i pozdravljam ga,
a dok on mrmlja odgovor mislim samo jedno.
Vatra, to je jezik
svetih i nedosanjanih,
mrvica magije u
zdjeli dosade,
sva daljina
koju smo prešli
i koja sad stoji
negdje u vakuumu.
Nešto kao
kolektivno dobro.
Pekmez
prosvjed je kondenzacija naroda;
to je kotao pun gorkih naranči
nad kojim čarobnjaci
maštaju pekmez
naslonjeni uz žlicu olova
kao da govore
ne gledajte nas
mi smo na bolovanju
ali koga da onda gleda glava
dok oči traže
aneksiju pejsaža
previše je dana u noći
i obrnuto
svaki prosvjed počinje
u nominativu
a završava u genitivu
samo brojevi spavaju
snom pravednika
oni ne znaju
za pojam
domaćeg terena
niti osjećaju posebnu
sklonost prema
pekmezima
Osnove
onaj osjećaj
vraćanja
nekim osnovama
znaš
bilo da se radi o
načinu na koji
slažeš košulju
vremenu koje utrošiš
na pranje zubi
ritualu koji možda
prakticiraš
prije ustajanja
možda je to
strana kreveta
na kojoj radije
spavaš ili
tvoja metoda
liječenja mamurluka
naposljetku
smjer u kojemu
čitaš
novine
taj osjećaj
mekokuhanog
povratka
gdje li
je
nestao
Picigin
ne može se napisati pjesma o moru
ono je ipak preduboko
i svaki pokušaj je
kao zavijuša
u piciginu
lopta koja se
ne može uhvatiti
ali za koju svi
svejedno viču
dobra
Kineski me pjesnici traže da im napišem pjesmu
kažu da je prestao
pisati poeziju
i postao pjesnik
otišaviši u legendu
tako duboko
da je opet izašao
s one strane
Sladoled
Heraklit možda nikad nije
probao sladoled
ali zbog njega ja danas ne mogu
dvaput pojesti isti
To me tjera da razmišljam
o uzrocima stvari
koji se nalaze na
najrazličitijim mjestima
od havajske plaže
i običnog mjehura sapunice
preko konzervirane ideologije
ništa sasvim nečujno
postaje nešto
o tome ponešto slute
čak i planine
one znaju da samoća
opstoji samo u sredini cvijeta
i da neka mjesta
postoje tako dugo
da im se ime istroši
pa im treba nadjenuti novo
ono što nas
svaki dan poražava
je da ljudi za to
koriste kositrene
vojnike
koji znaju da
kad se jednom otopi
sav sladoled
na svijetu
umjesto njega ostat će
stablo badema
i oko njega
jasan krug
od soli
policijska traka
na kojoj piše
ne prilazi,
radioaktivno
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.