poezija

Josip Zlodre: Neka dođu, dat ću im vatru

Josip Zlodre (1989., Mostar) dosad je objavljivao poeziju u zbornicima Rukopisi 31, Junaci urbane bede, Kapija istoka i zapada, i u Zarezu. Trenutno živi u Zagrebu.



 

Zvukovi

 

Dok razmišljam o tome je li svaki zvuk

stvoren zato da ga se čuje,

u mojoj blizini netko stišava televizor.

Zvukovi odlaze u daljinu, dijeleći se na

subatomske čestice, dijeleći se na

dobre i loše, one s dozvolom i one bez nje.

Jednog dana oni će moći reći

da su živjeli u nečijem kratkoročnom pamćenju,

a netko će ih upitati kako su mogli

tako da žive, i kako ih to nije uništilo.

 

 

Richard Zorge kaže Aleksandru Hemonu

 

u sedam svojih

špijunskih života

nisam naučio

ništa važno

jedino možda to

da mrak

uvijek traje

dulje nego

noć

  

 

Kolektivno dobro

 

Taj 82-godišnji starac s kojim se najprije

svađam oko slobodnog mjesta u autobusu.

Da bi ga zatim u nevjerici slušao dok govori

kako svakog starijeg od 80 godina

treba zatući toljagom.

Međutim, kako vožnja odmiče

komentiramo kašnjenje autobusa i

situacija se polako smiruje.

Pomažem mu pronaći dokumente

i on me gurka rukom u znak zahvalnosti.

U trenutku kad stižemo na granicu

već smo spremni stati zajedno

protiv kašnjenja, sporosti administracije, države.

Još malo i vičemo, nama ne trebaju granice!

On se prisjeća Tita, a ja ga izmišljam.

Nakon toga nam vraćaju dokumente, i njega upozoravaju

na neispravnost istih, ali ga ipak puštaju da prođe.

On im odgovara samo: Neka dođu, dat ću im vatru.

U idućem mjestu ja izlazim i pozdravljam ga,

a dok on mrmlja odgovor mislim samo jedno.

Vatra, to je jezik

svetih i nedosanjanih,

mrvica magije u

zdjeli dosade,

sva daljina

koju smo prešli

i koja sad stoji

negdje u vakuumu.

Nešto kao

kolektivno dobro.

 

 

Pekmez

 

prosvjed je kondenzacija naroda;

to je kotao pun gorkih naranči

nad kojim čarobnjaci

maštaju pekmez

naslonjeni uz žlicu olova

kao da govore

ne gledajte nas

mi smo na bolovanju

ali koga da onda gleda glava

dok oči traže

aneksiju pejsaža

previše je dana u noći

i obrnuto

svaki prosvjed počinje

u nominativu

a završava u genitivu

samo brojevi spavaju

snom pravednika

oni ne znaju

za pojam

domaćeg terena

niti osjećaju posebnu

sklonost prema

pekmezima

 

 

Osnove

 

onaj osjećaj

vraćanja

nekim osnovama

znaš

 

bilo da se radi o

načinu na koji

slažeš košulju

vremenu koje utrošiš

na pranje zubi

ritualu koji možda

prakticiraš

prije ustajanja

 

možda je to

strana kreveta

na kojoj radije

spavaš ili

tvoja metoda

liječenja mamurluka

 

naposljetku

smjer u kojemu

čitaš

novine

 

taj osjećaj

mekokuhanog

povratka

 

gdje li

je

nestao

 

 

Picigin

 

ne može se napisati pjesma o moru

ono je ipak preduboko

i svaki pokušaj je

kao zavijuša

u piciginu

lopta koja se

ne može uhvatiti

ali za koju svi

svejedno viču

dobra

 

 

Kineski me pjesnici traže da im napišem pjesmu

 

kažu da je prestao

pisati poeziju

i postao pjesnik

otišaviši u legendu

tako duboko

da je opet izašao

s one strane 

 

 

Sladoled

 

Heraklit možda nikad nije

probao sladoled

ali zbog njega ja danas ne mogu

dvaput pojesti isti

To me tjera da razmišljam

o uzrocima stvari

koji se nalaze na

najrazličitijim mjestima

od havajske plaže

i običnog  mjehura sapunice

preko konzervirane ideologije

ništa sasvim nečujno

postaje nešto

o tome ponešto slute

čak i planine

one znaju da samoća

opstoji samo u sredini cvijeta

i da neka mjesta

postoje tako dugo

da im se ime istroši

pa im treba nadjenuti novo

ono što nas

svaki dan poražava

je da ljudi za to

koriste kositrene

vojnike

koji znaju da

kad se jednom otopi

sav sladoled

na svijetu

umjesto njega ostat će

stablo badema

i oko njega

jasan krug

od soli

 

policijska traka

na kojoj piše

 

ne prilazi,

radioaktivno

 

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg