poezija

Josip Zlodre: Neka dođu, dat ću im vatru

Josip Zlodre (1989., Mostar) dosad je objavljivao poeziju u zbornicima Rukopisi 31, Junaci urbane bede, Kapija istoka i zapada, i u Zarezu. Trenutno živi u Zagrebu.



 

Zvukovi

 

Dok razmišljam o tome je li svaki zvuk

stvoren zato da ga se čuje,

u mojoj blizini netko stišava televizor.

Zvukovi odlaze u daljinu, dijeleći se na

subatomske čestice, dijeleći se na

dobre i loše, one s dozvolom i one bez nje.

Jednog dana oni će moći reći

da su živjeli u nečijem kratkoročnom pamćenju,

a netko će ih upitati kako su mogli

tako da žive, i kako ih to nije uništilo.

 

 

Richard Zorge kaže Aleksandru Hemonu

 

u sedam svojih

špijunskih života

nisam naučio

ništa važno

jedino možda to

da mrak

uvijek traje

dulje nego

noć

  

 

Kolektivno dobro

 

Taj 82-godišnji starac s kojim se najprije

svađam oko slobodnog mjesta u autobusu.

Da bi ga zatim u nevjerici slušao dok govori

kako svakog starijeg od 80 godina

treba zatući toljagom.

Međutim, kako vožnja odmiče

komentiramo kašnjenje autobusa i

situacija se polako smiruje.

Pomažem mu pronaći dokumente

i on me gurka rukom u znak zahvalnosti.

U trenutku kad stižemo na granicu

već smo spremni stati zajedno

protiv kašnjenja, sporosti administracije, države.

Još malo i vičemo, nama ne trebaju granice!

On se prisjeća Tita, a ja ga izmišljam.

Nakon toga nam vraćaju dokumente, i njega upozoravaju

na neispravnost istih, ali ga ipak puštaju da prođe.

On im odgovara samo: Neka dođu, dat ću im vatru.

U idućem mjestu ja izlazim i pozdravljam ga,

a dok on mrmlja odgovor mislim samo jedno.

Vatra, to je jezik

svetih i nedosanjanih,

mrvica magije u

zdjeli dosade,

sva daljina

koju smo prešli

i koja sad stoji

negdje u vakuumu.

Nešto kao

kolektivno dobro.

 

 

Pekmez

 

prosvjed je kondenzacija naroda;

to je kotao pun gorkih naranči

nad kojim čarobnjaci

maštaju pekmez

naslonjeni uz žlicu olova

kao da govore

ne gledajte nas

mi smo na bolovanju

ali koga da onda gleda glava

dok oči traže

aneksiju pejsaža

previše je dana u noći

i obrnuto

svaki prosvjed počinje

u nominativu

a završava u genitivu

samo brojevi spavaju

snom pravednika

oni ne znaju

za pojam

domaćeg terena

niti osjećaju posebnu

sklonost prema

pekmezima

 

 

Osnove

 

onaj osjećaj

vraćanja

nekim osnovama

znaš

 

bilo da se radi o

načinu na koji

slažeš košulju

vremenu koje utrošiš

na pranje zubi

ritualu koji možda

prakticiraš

prije ustajanja

 

možda je to

strana kreveta

na kojoj radije

spavaš ili

tvoja metoda

liječenja mamurluka

 

naposljetku

smjer u kojemu

čitaš

novine

 

taj osjećaj

mekokuhanog

povratka

 

gdje li

je

nestao

 

 

Picigin

 

ne može se napisati pjesma o moru

ono je ipak preduboko

i svaki pokušaj je

kao zavijuša

u piciginu

lopta koja se

ne može uhvatiti

ali za koju svi

svejedno viču

dobra

 

 

Kineski me pjesnici traže da im napišem pjesmu

 

kažu da je prestao

pisati poeziju

i postao pjesnik

otišaviši u legendu

tako duboko

da je opet izašao

s one strane 

 

 

Sladoled

 

Heraklit možda nikad nije

probao sladoled

ali zbog njega ja danas ne mogu

dvaput pojesti isti

To me tjera da razmišljam

o uzrocima stvari

koji se nalaze na

najrazličitijim mjestima

od havajske plaže

i običnog  mjehura sapunice

preko konzervirane ideologije

ništa sasvim nečujno

postaje nešto

o tome ponešto slute

čak i planine

one znaju da samoća

opstoji samo u sredini cvijeta

i da neka mjesta

postoje tako dugo

da im se ime istroši

pa im treba nadjenuti novo

ono što nas

svaki dan poražava

je da ljudi za to

koriste kositrene

vojnike

koji znaju da

kad se jednom otopi

sav sladoled

na svijetu

umjesto njega ostat će

stablo badema

i oko njega

jasan krug

od soli

 

policijska traka

na kojoj piše

 

ne prilazi,

radioaktivno

 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg