poezija

Radmila Petrović: Miris zemlje

Radmila Petrović (1996., Stupčevići, Srbija) pobjednica je dvaju natječaja za najbolju neobjavljenu zbirku poezije te su joj objavljene “Miris zemlje” (2014., Limske večeri poezije) i “Celulozni rokenrol” (2015., Desanka Maksimović). Studira i živi u Beogradu.



 

Seniorska misa

 

Rafovi sa bananama u supermarketu,

onako čvrste, mirišu na Kanarska ostrva.

Zašto se izlagati tolikom trošku?

Rodbina će vam doneti gomilu takvih,

ako umrete zimus.

Uz tako korpulentne cene brzo se napuni

potrošačka korpa.

Pod romantičnim svetlom sveže odstranjena rebra

šire miris Argentine.

Ne ide da udarate zube

zarad tanga sa parčetom govedine.

Žena koja radi iza kulisa

većinu nepodesne šunke

zadržala je na sebi.

Neke stvari ne možeš tek tako da otpišeš.

Jeste li čuli, istraživanje je pokazalo:

Što više ste gladni, duže ćete živeti.

Penzioneri su verski fanatici.

Sirotinja će živeti večno.

 

***

 

Bio je avgust.

Niko nije slavio.

 

Gospođo, šta imate kod kuće?

Dve ćerke.

Čestitam, dobili  ste i treću.

 

Tog se dana naša kuća zatvorila.

A  nije to bio samo porođajni bol,

rodilo se ismevanje komšijsko.

 

Samo je baba umrla na vreme.

 

Imala  je vene na rukama izražene

kao sviračica flaute.

Kamo sreće da je to i bila

da je otišla u svet

i da  nikad nije rodila mog oca.

On ne bi ni kosio italijanskom kosačicom po suncu i

sreo moju majku

ona, opet, nikad ne bi morala da muze krave.

Mogla je i ona da duva,

na primer u flautu.

I ne bi rodila jednu ćerku

I još dvoje opetžensko.

Ali bio je rat

i malo muškaraca te godine stasalo za ženidbu.

Moj deda nije bio loš, malo feminiziran.

Bežao u Dubrovnik,

okopavao cveće.

Imao je cistu na jetri.

Čiča tvrdi da nije bio normalan

i da je bio alkoholičar

jer je više zemlje prepisao mom tati.

A deda, nije hteo da se leči na Zlatiboru

Pričao mi da se pazim ljudi sa svetlim očima.

Išao u Italiju da kupi kosačicu.

Pio petrolej

i živeo dugo.

 

Voleo  je babu kad je umrla.

 

Meni je svejedno da li je ona duvala u flautu

ili je mleko u mlazevima šištalo

iz vimena u kofu,

je li prstima proizvodila tonove

Ili kiflice sa orasima.

Nisam bila rođena

I ne volim orahe.

Ni ime joj ne volim zato sto je moje.

 

Niti muzem krave niti sviram flautu.

 

A deda je odavno mrtav.

I više nije bitna nijansa očiju.

Sve gledaju

 

samo kako da te zajebu.

 

 

Kapija sa kraja sveta

 

Kraj sveta

bio je  iza zelene kapije

slične onoj kakvu ima naš komšija Jole.

Sa nje nisam noktima gulila farbu,

niti je Jole mrmljao i mlatio četkom po njoj o Đurđevdanu.

 

Nisu svoje vlažne njuške proturali

kroz rešetke njegovi volovi,

nije im ona bila prepreka

do divljih jabuka i sveže lucerke.

Ta zelena kapija razdvajala je

naše selo i nemavišesveta.

.

Iza kapije sa kraja sveta

nisu bile kace sa rakijom,

niti je Jolova žena slagala drva pod tremom.

Bila je livada,

na njoj su se igrali unučići dede Jola

i rasla jagorčevina novembrom.

 

Do zelene kapije na kraju sveta

dolazilo se  putem

što beše sporno mesto u komšijskim odnosima.

Tu je moj deda rekao Jolu da su i njegovi stari zla činili

da im je  prokleta loza Čaparska

da zato nema snaju,

da zato nema unučad.

Posle toga nisu govorili

ni na kaldrmi kod kraja sveta,

ni u njegovom ostatku.

 

Moj je tata, po dedinom nalogu,

išao da čuva

granični prelaz u nemavišesveta

da Jole ne provuče dvokolice sa drvima tuda,

da se ne gazi sporno mesto.

da se ne skrnavi dedovina.

 

 

Dok stajali smo zajedno pred kapijom

blizu kraja sveta

rekao mi je deda

da moram zapamtiti gde su nam međe,

da se zemlja bez nužde ne prodaje,

da nema ništa gore od suda,

da ne valja što sam žensko,

da će se i  naša kuća ugasiti.

 

12. novembra,

kad je umro,

moj je deda  upregao Jolove volove,

sijao se  hrastov sanduk na  dvokolicama.

Tog novembra kročio je Jole kroz zelenu kapiju na kraju           

sveta

što liči na njegovu,

pogazio nekoliko struka jagorčevine

i izljubio unučad.

 

 

Pet tovara svinjetine

 

On živi na brdu,

pojeo je kravu i pet tovara svinjetine

za pola sezone.

Umreće od toga, ali to se samo sluti.

 

On rasterao je ćerke

i godinama zatim mučio ženu.

Ali, mi to ne znamo.

 

On u pijanim danima

preti da će nas pobiti sve.

U njegovom komšiluku sedimo,

ali mi to nismo čuli.

 

On podneo je zahtev za oružje.

Oni tamo tek pojma nemaju.

 

Sad svi smo mrtvi.

Taman kad htedosmo da progovorimo,

ubi nas. Ludak!

Na beli mermer neko je urezao:

Ne beše dovoljno nemati posla sa budalom.

 

 

 U nadnici

 

Voda se cedi niz pamučne rukave preplanulih magaraca.

Mirišu Cigani.

Opet su pale rakete na pojas Gaze.

 

Pola sata pauze za doručak.

Otkupna cena se ne zna, znaju samo da je niska.

Jerusalim je obećani grad.

 

U podne pauza za kafu.

Srušio se Tanzanijski avion.

Niko ne zna gde je ta Tanzanija.

Da znaju, ne bi bili okruženi zlatom.

 

Ručak.

Neko bere za nadogradnju,

Neko za cigaru i gajbu piva.

Ždrebad za čokoladu.

 

Vaga

U očima neradnika netačna.

Traktor

39 konja bez vozača.

Cedulja.

 

Večera u šupi.

Vojnički kreveti na sprat.

Kupanje u sopstvenom znoju.

Čaša rakije.

San koji se ne ostvaruje.

 

 

Odavno ne svetli

 

Odavno ne svetli.

Odavno sve je zatrpano čađu.

RASECI ME.

Zarđali fenjer fitilja dogorelog golim rukama izvadi iz mene.

Pospi mi pepelom zenice

predugo prazno gledaju.

Ubrizgaj mi petrolej u vene,

isparimo zajedno.

 

 

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg