poezija

Radmila Petrović: Miris zemlje

Radmila Petrović (1996., Stupčevići, Srbija) pobjednica je dvaju natječaja za najbolju neobjavljenu zbirku poezije te su joj objavljene “Miris zemlje” (2014., Limske večeri poezije) i “Celulozni rokenrol” (2015., Desanka Maksimović). Studira i živi u Beogradu.



 

Seniorska misa

 

Rafovi sa bananama u supermarketu,

onako čvrste, mirišu na Kanarska ostrva.

Zašto se izlagati tolikom trošku?

Rodbina će vam doneti gomilu takvih,

ako umrete zimus.

Uz tako korpulentne cene brzo se napuni

potrošačka korpa.

Pod romantičnim svetlom sveže odstranjena rebra

šire miris Argentine.

Ne ide da udarate zube

zarad tanga sa parčetom govedine.

Žena koja radi iza kulisa

većinu nepodesne šunke

zadržala je na sebi.

Neke stvari ne možeš tek tako da otpišeš.

Jeste li čuli, istraživanje je pokazalo:

Što više ste gladni, duže ćete živeti.

Penzioneri su verski fanatici.

Sirotinja će živeti večno.

 

***

 

Bio je avgust.

Niko nije slavio.

 

Gospođo, šta imate kod kuće?

Dve ćerke.

Čestitam, dobili  ste i treću.

 

Tog se dana naša kuća zatvorila.

A  nije to bio samo porođajni bol,

rodilo se ismevanje komšijsko.

 

Samo je baba umrla na vreme.

 

Imala  je vene na rukama izražene

kao sviračica flaute.

Kamo sreće da je to i bila

da je otišla u svet

i da  nikad nije rodila mog oca.

On ne bi ni kosio italijanskom kosačicom po suncu i

sreo moju majku

ona, opet, nikad ne bi morala da muze krave.

Mogla je i ona da duva,

na primer u flautu.

I ne bi rodila jednu ćerku

I još dvoje opetžensko.

Ali bio je rat

i malo muškaraca te godine stasalo za ženidbu.

Moj deda nije bio loš, malo feminiziran.

Bežao u Dubrovnik,

okopavao cveće.

Imao je cistu na jetri.

Čiča tvrdi da nije bio normalan

i da je bio alkoholičar

jer je više zemlje prepisao mom tati.

A deda, nije hteo da se leči na Zlatiboru

Pričao mi da se pazim ljudi sa svetlim očima.

Išao u Italiju da kupi kosačicu.

Pio petrolej

i živeo dugo.

 

Voleo  je babu kad je umrla.

 

Meni je svejedno da li je ona duvala u flautu

ili je mleko u mlazevima šištalo

iz vimena u kofu,

je li prstima proizvodila tonove

Ili kiflice sa orasima.

Nisam bila rođena

I ne volim orahe.

Ni ime joj ne volim zato sto je moje.

 

Niti muzem krave niti sviram flautu.

 

A deda je odavno mrtav.

I više nije bitna nijansa očiju.

Sve gledaju

 

samo kako da te zajebu.

 

 

Kapija sa kraja sveta

 

Kraj sveta

bio je  iza zelene kapije

slične onoj kakvu ima naš komšija Jole.

Sa nje nisam noktima gulila farbu,

niti je Jole mrmljao i mlatio četkom po njoj o Đurđevdanu.

 

Nisu svoje vlažne njuške proturali

kroz rešetke njegovi volovi,

nije im ona bila prepreka

do divljih jabuka i sveže lucerke.

Ta zelena kapija razdvajala je

naše selo i nemavišesveta.

.

Iza kapije sa kraja sveta

nisu bile kace sa rakijom,

niti je Jolova žena slagala drva pod tremom.

Bila je livada,

na njoj su se igrali unučići dede Jola

i rasla jagorčevina novembrom.

 

Do zelene kapije na kraju sveta

dolazilo se  putem

što beše sporno mesto u komšijskim odnosima.

Tu je moj deda rekao Jolu da su i njegovi stari zla činili

da im je  prokleta loza Čaparska

da zato nema snaju,

da zato nema unučad.

Posle toga nisu govorili

ni na kaldrmi kod kraja sveta,

ni u njegovom ostatku.

 

Moj je tata, po dedinom nalogu,

išao da čuva

granični prelaz u nemavišesveta

da Jole ne provuče dvokolice sa drvima tuda,

da se ne gazi sporno mesto.

da se ne skrnavi dedovina.

 

 

Dok stajali smo zajedno pred kapijom

blizu kraja sveta

rekao mi je deda

da moram zapamtiti gde su nam međe,

da se zemlja bez nužde ne prodaje,

da nema ništa gore od suda,

da ne valja što sam žensko,

da će se i  naša kuća ugasiti.

 

12. novembra,

kad je umro,

moj je deda  upregao Jolove volove,

sijao se  hrastov sanduk na  dvokolicama.

Tog novembra kročio je Jole kroz zelenu kapiju na kraju           

sveta

što liči na njegovu,

pogazio nekoliko struka jagorčevine

i izljubio unučad.

 

 

Pet tovara svinjetine

 

On živi na brdu,

pojeo je kravu i pet tovara svinjetine

za pola sezone.

Umreće od toga, ali to se samo sluti.

 

On rasterao je ćerke

i godinama zatim mučio ženu.

Ali, mi to ne znamo.

 

On u pijanim danima

preti da će nas pobiti sve.

U njegovom komšiluku sedimo,

ali mi to nismo čuli.

 

On podneo je zahtev za oružje.

Oni tamo tek pojma nemaju.

 

Sad svi smo mrtvi.

Taman kad htedosmo da progovorimo,

ubi nas. Ludak!

Na beli mermer neko je urezao:

Ne beše dovoljno nemati posla sa budalom.

 

 

 U nadnici

 

Voda se cedi niz pamučne rukave preplanulih magaraca.

Mirišu Cigani.

Opet su pale rakete na pojas Gaze.

 

Pola sata pauze za doručak.

Otkupna cena se ne zna, znaju samo da je niska.

Jerusalim je obećani grad.

 

U podne pauza za kafu.

Srušio se Tanzanijski avion.

Niko ne zna gde je ta Tanzanija.

Da znaju, ne bi bili okruženi zlatom.

 

Ručak.

Neko bere za nadogradnju,

Neko za cigaru i gajbu piva.

Ždrebad za čokoladu.

 

Vaga

U očima neradnika netačna.

Traktor

39 konja bez vozača.

Cedulja.

 

Večera u šupi.

Vojnički kreveti na sprat.

Kupanje u sopstvenom znoju.

Čaša rakije.

San koji se ne ostvaruje.

 

 

Odavno ne svetli

 

Odavno ne svetli.

Odavno sve je zatrpano čađu.

RASECI ME.

Zarđali fenjer fitilja dogorelog golim rukama izvadi iz mene.

Pospi mi pepelom zenice

predugo prazno gledaju.

Ubrizgaj mi petrolej u vene,

isparimo zajedno.

 

 

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg