poezija

Maša Seničić: Nametljive oaze

Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.



 

TEŽINA JULA 

 

smrad truleži i topljene plastike

nadvija se nad košticom u lepljivim sokovima;

podseća me da sam žedna i dovoljno prilagodljiva.

podseća me odakle sve potičem i u šta se sve slivam.

 

pomažem joj da zakorači: njeno zbunjeno telo,

smežurano i tiho, insistira na kozmetičkim proizvodima.

mene koža svrbi, od znoja i farmaceutske industrije.

 

ne mogu da zaspim, od nervoze:

moji srednjeklasni koreni i simpatična gestikulacija,

moj istančan osećaj za ravnodušje,

sve me to čini materijalom za zadovoljavajući život,

ali dobro sam se, naime, informisala

gde prestaju očekivanja, a počinje Treći svetski rat:

 

u svitanje,

zvuk noktiju po suvoj koži

peče, razdvaja se, zapinje.

kutiju uzimam, ribam, punim voćem.

tokom popodneva, kada ga žvaće,

najupornije mislim na smrt.

 

 

UMESTO PRISTAJANJA NA NAPLATNE RAMPE

 

uvek kada se zamišljam - hodam ili trčim, a predeli kroz koje to činim u konačnici su nevažni jer samo promiču stapaju se umnožavaju prepliću i gore; zato i znam odakle dolazim, ali ne znam gde se završavam, niti je ključno gde ću se stropoštati kada mi zubi poispadaju. novi kukovi nežno će prestati da škripe pod haljinama, jer tada ću, pretpostavljam, stalno nositi haljine. 

u Kninu 1942. guščijim perom probodena materica moje prabake krvarila je po hodnicima njene majke Antonije, katolkinje, vlasnice pansiona. drugo dete, ono živo, uputilo se odatle severoistočno, gde se udala za mog dedu, u restoranu koji više ne postoji.

     autoputevi su mi postali naporni, jer se grade kroz drugorazredna mesta; od           gađenja neću moći da hodam u kontinuitetu. spavaću retko i lakim snom.

moja majka išetala je iz tuđeg tela lagodno i nije bežala daleko, osim iz stanova, ovih i onih. udala se u kafani od koje me ponekad i dalje deli tanki trbušni zid. majka se, za razliku od enterijera, menja dosledno: nadlaktice joj vremenom postaju pegavije, a jagodice oštrije.

iz njene utrobe pobegla je i moja sestra, nakon meseci zatočeništva koji su proglašeni neophodnim. nužnim je moguće nazvati bilo šta, ali nije lako bilo gde se nastaniti, pa uvek kada se zamišljam – odlazim.

     da sam pristala na autoput, sada bih imala visoke plafone i letovala bih u nepoznatim odmaralištima. ne znam kuda bih šetala; ne znam gde bih kupovala trešnje. izmislila bih nekog da mu odem na grob.

meni još uvek niko ništa nije tako nasilno oduzeo kao mojoj prabaki sladoled, iz mesinganih kutija u Kninu 1942, niti sam išta tako hrabro ostavila kao ona svog supruga, kraljevog oficira.

     presadiću se u veću saksiju ukoliko se ispostavi da sam šipražje. ako otkriješ da sam asfalt, pozovi ljude da te leti posećuju preko mojih leđa.

 

 

POPUST NA DRUGI POKUŠAJ ISCELJENJA  

 

moje šake odbijaju da letuju u prospektima;

geografija je za njih niz činjenica povezanih

mernim jedinicama, a krstarenja

među grčkim ostrvima

pokušaj kolektivnog samoubistva. 

čekam te pet dana

na najud​aljenijem ostrvu u Jadranu;

ne zasmejavaj me mogućnošću otoka. 

 

sunce sija nad katalogom, ali

nemam u njemu slobodu kretanja

 

smokve uzimam sa drveta, plivam do tamo i nazad, do tamo i

veš mi je prljav. čkiljim ka podnevu.

tugovati na obali, to je luksuz na kojem insistiram.

 

iznosim nekoliko zamerki na plan puta, a prva je –

ukrcavanje ne sme biti nakon svitanja

 

kada se konačno pojaviš,

večeramo zajedno, hodamo preko brda,

grebe nas isto šiblje po člancima

na različitim nadmorskim visinama.

 

nikada ne upotrebljavaj zamenicu "sve" preda mnom

i plivaj dok mi se ne izgubiš iz vida

 

sve na svetu precenjeno je

osim autoputa i trajekta Jadrolinije,

a ja ionako letujem svakog jutra, kada se probudim

pre svih koji me poznaju. 

 

 

OBRAČUN SA CEREMONIJAMA 

 

fiksirane lokne padaju po cvetnom kompletu

donetom pre nekoliko sati sa hemijskog čišćenja.

pročitajte naglas, obrazloženje: svi smo radoznali,

uzbuđeni i uparađeni - poput godišnjice mature,

tog nazdravljanja nežnom survavanju u nepoznato

 

nekrunisana kraljica urla preko podijuma

u potrazi za aplauzom: penjem se četvoronoške.

taj papir kojim mlatite, najdraža nepoznata gospođo,

ipak nema veze sa mnom.

 

nasmejaću se na jednoj fotografiji, jer

posluženje je skromno i gotovo nostalgično:

među maslinama i komadima jeftinog kačkavalja

predviđam svetlu budućnost

jedne nezainteresovane državne institucije

 

nijedan masni papir sa kitnjastim okvirom

neće me ubediti da sam  

bilo šta                                                 

 

 

MOGUĆNOST ĆUTANJA 

 

prvo,

učim da ćutim u raznovrsnim prostorima,

pripitomljenim i popločanim pustarama,

usuđujem se da odem toliko daleko

da uvedem praznik Sv. Muka

koji ne pripisujem nekom posebnom

datumu, već ga proizvoljno slavim

u svakoj velelepnoj tišini

 

posteljina miriše na čisto,

soba odzvanja od nepažnje,

tvoji roditelji kupuju stanove:

preurediće ih, adaptirati, prodati,

ti nikada nećeš živeti bez njih,

bez stanova i roditelja,

ti ćeš mi slati pisma sa ostrva

i voleti me, tako snažno, pod

svakim krovom koji naslediš

 

drugo,

patnja me zamara. unutrašnjost mog želuca

država je za sebe, sa nadležnim organima

čije mi odgovornosti nisu poznate;

nemir me je tiho i predano odgojio

nakon što su moji roditelji poverovali

da su me vaspitali u svim pravcima:

nisam za sobom bacala mrvice hleba,

nisam za sobom bacala ništa.

                              

deca vrište u predškolskoj grupi,

vaspitačice planiraju odmor,

mesecima unapred uplaćuju

aranžmane; koluti prašine im

kroz prozor padaju na lokne:

čistim tvoj stan iz dosade.

mi nećemo imati, tu preglasnu

decu, i nećemo se voleti zauvek

poput drugih ljudi koji na letovanju

lako odaberu mesto za večeru

 

i još nešto,

reći ćeš da pesma nije ćutanje,

ali mogla bi da bude ukoliko

je niko nikada ne pročita

 

lenjost me zamara. nebo se naginje,

mašina za veš usporava, u njoj

prljave stvari menjaju mesta sa

mesom za nedeljni ručak. glasovi

su u obdaništu zamrli, predveče se

ovuda smucaju samo tuđi prijatelji.

volećeš me uvek isto, kao što

se vole ukrasne biljke: pažljivo, kada

si u blizini, i prestravljeno, kada nisi tu

 

ukoliko je niko nikada ne pročita

naglas

  

 

KOME, ČEMU: DATIV 

 

ne pripadati pojedinačno ljudima

jednako je nezahvalno

kao ne pripadati političkim partijama,

samoproklamovanim društvima,

nacijama, većinama ili manjinama:

neće te zvati na skupove,

neće ti slati razglednice,

neće znati šta od tebe da očekuju,

a nepredvidivost

je kamen u cipeli,

kamen u džepu,

kamen u bubregu,

kamen u svakom slučaju;

 

ne pripadati ljudima

jednako je smešno

kao pripadati im,

samo manje naporno

i tužno praznicima

 

 

 

NEMILOSRDNA KONTINENTALNA PROGNOZA 

 

od jutra do mraka biti zahvalan,

državi na besplatnom institucionalnom obrazovanju i overenoj

zdravstvenoj knjižici. roditeljima na hrani odeći krovu nad glavom.

 

u zoološkom vrtu divim se beznadežnim

pripadnicima vrsta poteklih iz nežnijih klima:

krokodilu čije hladno telo zabavlja

derišta među kojima se krijem.

ljudi u grupama zaklanjaju mi pogled,

jer kolektiv ima prećutnu prednost

i mogućnost podijuma.

 

na pitanje o organizmima koji

naseljavaju pogrešne kontinente

odgovaraju mi pragmatični istoričari.

polarni medved u Argentini besciljno luta

po vrelom betonu, i tamo umire od tuge.

 

da li postoji išta između trenutka

u kom prestajem da budem dužna

i onog u kom neko počinje da zavisi od mene;

drugi su šake stopala izrasline

drugi su supena kašika belog šećera

drugi su dijalektički materijalizam

drugi su ulaz

na druga

vrata

 

 

 

 

 

 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg