poezija

Goran Stamenić: Savršeno sam pokrao prirodu

Goran Stamenić (1990., Kutina) objavljuje poeziju i kratku prozu u književnim časopisima, zbornicima i na internetu. Živi, piše i prevodi u Novom Sadu i Beogradu, a 2016. objavio je zbirku poezije Sveti Magnet.



 

SPORT

 

ko je poželeo da nas pusti

u botanički vrt izgradio je

savršenu ogradu. Eto te oslonjenog

na vrhu metalne grede. Deliš nogu

na polovine. Eto te kao osovine

koja drži kičmu da se ne krivi

od siline koju joj kao čovek daješ.

U doskoku prizivaš sav pliocen. Sjajno

kao polulopta badema na suncu, na

kopnu, koliko mišića će te pokrenuti

 

savršeno sam pokrao prirodu:

Sve stvari koje sam uneo u dom

i jedna vekna pokislog hleba

podsetile su me na Nikolu

 

 

KLAVIKULA

 

Ko još misli na taj dan u mesopotamiji? Mi,

i tvoj sentimentalni ljubavnik i nekoga zaboravljam.

neka vrsta persijske krave. svakako se činilo

da iz njenih ključnjača rastu krila sokolice. I ona je

od tada izumrla. Ne postoje škole niti umetnost,

samo beskraj makedonskih železnica

lako snalaženje na svom terenu, sladoled, sušenje

dečjih majica na vetru. Svet u kom udišemo ugljenik

isti je svet u kom pravedni rastu kao sunce na tvojoj zastavi.

To je bilo pitanje. Svet u kom te vetar poremeti

 

trebalo nam je nekoliko dana da kupimo kišobran

zbog mog zapletenog jezika, zbog sile zglobova

kojima se konačno završava tvoja ruka. Ključna kost,

zavojita, u nju pada nekoliko kiša. Želim

da ti uputim poljubac. I sada čujem od prijatelja

da škole za umetnost ipak postoje

 

 

TINTINABULI (NA BOŽIĆ)

 

započeo sam duboko izučavanje semafora

u trenutku kada smo pretrčavali ulicu noseći

grožđe u plastičnoj kesi. Trebalo mu je nekoliko

dana da se pretvori u smeće. Oblak sa sobom

ne donosi ništa. Ništa za tebe. Korak ka trotoaru,

tamo krišne krpe rupu i od njih se učimo o svetu:

crveno jeste snaga želje iz koje raste dubina

duha. Sreća je lepa, samo stani. Nesreća je ružna,

vino zahteva više od vremena. Proveo sam

godine čitajući o fermentaciji. Proveo sam Božić

sa svim prijateljima, uostalom to nisu

samo moji prijatelji

 

Koliko zelena želi da se obnavlja bez kraja. Koliko

želiš ovo u tvom automobilu. Koliko te pas ne poštuje.

Mada se isprva činio sasvim malim, oblak je uskoro

zasenio dolinu. Videli smo kako boje tamne

 

 

DEVOJKE NA PLAŽI, KEJTLIN AURELIJA SMIT

 

Šafrani, verbene, narcisi, u vazduhu uskovitlane

ive. prvi zalogaji izgladnelih radilica, prvi

prolećni dan gazi kroz sredinu februara

treba hraniti matice. Recimo samo da

nakaza stoji sanjivo u dovratku dok čeka

već nekog povratnika iz rata, njen epanjel breton

upliće svoja uska krsta među njene

listove. Nakaza stoji sanjivo očekujući

proleće, i njen epanjel breton

 

njena šubara je u mom džepu,

više joj ne treba. Koža luči

mineralnu vodu. Izgleda da su

gorele trske, sad močvara upija gar

recimo samo da je proleće poranilo

i da treba nahraniti matice

poezija

Lara Mitraković: Lov na ptice pjevice

Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.

proza

Sven Popović: Ulomak iz romana 'Uvjerljivo drugi'

Nekada se čini: sve se obrnulo. Klinci odrastaju brže, ali sporije postaju odrasli. Svijet je vruć krumpir, tridesete su nove osamnaeste, a velike priče o odgovornosti predane su sve samo ne odgovorno – i treba plesati što dulje –ili tako barem u jednom novozagrebačkom naselju izgleda Emiru, Iliji i Fricu, a najviše onome oko koga se sve vrti, Mladome Piscu, bezimenom junaku novog romana Svena Popovića.
Nakon Neba u kaljuži (Meandar, 2015.), Popović je ove godine objavio i 'Uvjerljivo drugi' roman (Fraktura) iz kojeg donosimo dio uvodnog poglavlja.

poezija

Vigor Vukotić: Geometrija kolodvora

Vigor Vukotić (1991., Zagreb) diplomirao je antropologiju i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji srednje škole, a pjesme i kratke priče objavljivao je u Vijencu, Republici i UBIQ-u. Član je Književne grupe 90+.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

poezija

Maša Seničić: Nametljive oaze

Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.

poezija

Josip Vdović: Zračna struja

Josip Vdović rođen je 1992. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest. Dosad svoju poeziju nigdje nije objavljivao.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg