poezija

Antonio Karlović: Rez

Pjesme Antonija Karlovića (1994., Zagreb) dosad su objavljene u nekoliko časopisa u Hrvatskoj i regiji. 2017. godine osvojio je prvo mjesto na međunarodnom Festivalu poezije mladih u Vrbasu.



 

HRVOJE

 

Prilazi mi Hrvoje

čitam njegove tanke ruke i pretjerano grubo rukovanje

taj očiti manjak samopouzdanja kojeg krije

čitam njegove pjesme o moralnosti svemira

čitam o smislu umjetnosti

priče o silnim bivšim djevojkama

čitam njegove čvrste stavove

i obećanja, tolika obećanja

kako će promijeniti svijet

milom il silom

 

Čitam njegovu vlažnu mračnu sobicu

sate i sate, noći i dane samovanja

čitam čitanje klasične njemačke filozofije

pisanje dugih beznačajnih riječi

čitam inaćenja

čitam Hrvoja: pjesnika, filozofa, filmskog kritičara

čitam čovjeka koji studira već sedam godina

lažnog moralista lenjinista jazavca

čitam da sve čudake svijeta

privlači poezija

 

Ljubim

ljubim našu konzumerističku civilizaciju

koja isušuje život iz svega ljudskog

ljubim

ljubim

ljubim što danas nitko ne čita poeziju

i što je svaki Hrvoje ovog svijeta

nečitan odbačen neutraliziran nemoćan

pjesnik

 

 

PLAŠIM SE PRIMORSKIH GRADOVA ZIMI

 

Plašim se primorskih gradova zimi

i njihovih praznih ulica

 

svi su se otišli ugrijati

trgovine su zatvorene

 

Plašim se primorskih gradova zimi

i oštrog vjetra koji nosi sol

 

zavlači se po uskim prolazima

pod prazne stolice kafića na plaži

 

Plašim se pjesme klapa na radiju

a nigdje nikog da ju čuje

 

da zapjeva toplim glasom

ili da se makar sjeti

 

vrućih dana i lakih koraka

na ovom bijelom kamenu

 

Plašim se ljeta u svom životu

ta primorski gradovi znaju

 

sve će te živo napustiti

kad dođe zima

 

 

FLAGELANTI

 

Vrijeme je da si priznamo

naša golotinja nikog ne može zavesti

naša ogoljena krvava srca na podu

nitko ne primjećuje

osim nas koji se otkrivamo versama

 

samo jedni druge gledamo

samo se jedni drugima svlačimo

samo si jedni drugima zavidimo

i gadimo

 

Pjesništvo u nas danas čini

dvjestotinjak ljudi

bolesnih čudnih ljudi

koji misle da ikoga iskreno zanimaju

njihove pjesme

 

Mi smo posljednji flagelanti

voajerski flagelanti

u sekti stiha

 

samo jedni druge gledamo

samo jedni druge mučimo

dok sanjamo veliku pozornicu

 

Tu veliku pozornicu

na koju ćemo se popeti

goli izgrebeni unakaženi

i promijeniti svijet

 

Svijet koji ne zna ni naše idole

baš ga briga za nas

i naše nespretne orgije

 

Orgije posljednjih flagelanta

u kojima svatko samo sebe samog

zadovoljava

i sakati

 

 

REZ

 

Moja me frizerka ne razumije

nikako se ne susreću

moje želje i njeni rezovi

svi to znaju svi to vide

i s druge strane ceste

zapaze moju kosu - corpus delicti

jednog lošeg odnosa

 

moja me frizerka ne razumije

i svakim posjetom to postaje

sve više očito sve više očito

a danas je prekardašilo

nismo jedno za drugo

htio bih joj reći

problem je u mome izrastu, a ne u tebi

možemo uvijek ostati prijatelji

 

ali kako, kojim tonom

raskinuti ovu čupavu nit

što sve je kraća i kraća

dok otvaram vrata salona

zar se i ti ne slažeš

bolje je da prekinemo ovo mučenje

ne valja ni haljinu krpati

a kamoli...

 

molim te ne plači

molim te ne plači

molim te ne plači

sa škarama u rukama

 

 

B.B.

 

B.B. je veliki pjesnik.

Cijeli jedan narod diše

u ritmu njegovih stihova.

Priznata mu država

isplaćuje povlaštenu mirovinu.

 

B.B. je veliki pjesnik

i večeras za stolom sjedi sam.

Htio bi da mu se pridružiš.

Ti i tvojih 37 godina manje.

Htio bi da sjedneš do njegove

stare, bolesne jetre.

 

B.B. je veliki pjesnik

koji je ostao sam.

Žena ga je napustila.

Prijatelji mu ostarili.

Koža mu je poružnila.

Snovi mu se nisu obistinili,

osim jednoga - da bude veliki pjesnik

 

i B.B. je veliki pjesnik.

Svako dijete mora napamet

znati njegove stihove,

inače pada razred.

Poezija velikih pjesnika

nije umjetnost nego ucjena,

 

a B.B. je veliki pjesnik

koji večeras za stolom sjedi sam.

Ne smije popiti ni jednu gorku,

ne može privući ni jednu slatku.

Sve su njegove priče,

priče o pijanstvima i ženama, dosadne.

Svi su njegovi stihovi

svima već dobro znani.

Ničim ne može iznenaditi.

Ništa ne može izreći.

Može samo izrecitirati svoju eulogiju

i istrunuti.

 

 

HODNICI

 

Dom je tamo gdje se snalaziš

i kad nestane

struje u ponoć.

Mrak. Dunkel. Crno

okružilo me večeras.

Mora da je vjetar

prevrnuo stup.

I kiša kao da ne pada

već leti na njemu.

A ima je bome.

Gledam kroz kuhinjski prozor.

Ulica je prazna.

Noć je svijetla kao dan

kada nestane struje

u najkasniju uru.

Ne dotičem zidove

dok hodam do sobe

kroz sjenu tame.

Lako je. Mogao bih

to i žmirećki

jer noć je kao dan.

Noć je kao dan.

I noć je kao dan

kad si doma.

 

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg