poezija

Vigor Vukotić: Geometrija kolodvora

Vigor Vukotić (1991., Zagreb) diplomirao je antropologiju i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji srednje škole, a pjesme i kratke priče objavljivao je u Vijencu, Republici i UBIQ-u. Član je Književne grupe 90+.



 

FRAGMENTI

 

Kapanje vode.

Otkucaji sata.

Poliritmovi kupaonice.

 

Ako staješ na svaku kocku na cesti,

past ćeš. Iako su kvadrati.

Dijete je mislilo da ćeš

ih jednog dana stići.

Ali čini se da kocke rastu.

Iako su kvadrati.

Proporcije kretanja.

 

Tuča uvijek lomi iste prozore.

Kiša uvijek hvata one bez kišobrana.

Vrata na kojima piše RINI se uvijek prvo gurnu,

nekad i dvaput, ako je hitno

a vjetar uvijek lupa istim vratima.

Ostala grcaju u prašini.

Fizika ciklone.

 

Pronaći ritam u kiši.

Činele u gromovima.

Lica koja se zakleo ne zaboraviti,

razlomljena po slučajnim prolaznicima.

Kolaži sjećanja izbljedeli od sunca.

(zato sve fotografije spavaju u kožnim albumima)

 

Lica svetaca lokalne crkve,

koja je sjena oživjela.

Fragmenti.

Vitraji su najvjerniji portreti.

pogotovo kada se razbiju.

 

 

DIVLJI PSI

 

Takvi poput tebe

uzgajaju divlje pse

iznad sjeverne obratnice

u selu gdje

ulične svjetiljke stalno rade

i nitko se na cesti

ne pozdravlja

i nitko se na cesti

ne susreće

 

Govor ti zvuči čudno

polarni psi ne razumiju riječi

drhte

kako pahulje slijeću na njih

jedino što znaš

je lokalna riječ za stranca

 

Prokletsvo sela

kosom koja je pojela sunce

posebna barem u nekom svijetu

 

Iz kuće sa svjetlom

čuje se pjesma

topli stanovi sretnih ljudi

ne brinu tvoje brige

i ne grije ih kosa

obojana suncem

obojana prokletstvom

 

Koliko mekan je krevet

punjen lavežom divljih pasa?

 

da barem znaš odgovoriti

 

 

VLAKOVI

 

Vlakovi voze u tri smjera

putuju kroz vrijeme

putuju kroz uspomene

putuju prema onom praznom mjestu

neotisnutom na karti

 

Od zadnje postaje do kraja svijeta

polusatna je vožnja

na crvenim popucalim sjedalima staroga vagona

išarana ožiljcima kao dječja koljena

 

Ritam vagona polako će nestati

pred zvukom bas gitare slijepog starca

koji svira na stanici

U njegovom šeširu naći ćeš

ključeve rodne kuće

broj crvenokose djevojke iz razreda

sve izgubljene  igračke

dok gledaš u šešir

netko će ubaciti i onu koju želiš cijeli život

dignut ćeš glavu

i prepoznati je prvi put

 

Vlakovi voze

na vrh najviše planine na svijetu

samo u jednom smjeru

Lavine počinju kao suze onih

koje na vrhu nitko ne dočeka.

 

Geometrije kolodvora su

fino tkanje života

podstava duše

Vlakovi voze prema daljini koju gledaš

dok te ne zaboli vrat

a uporno dijete i dalje gleda

 

Voze polako

u tri smjera

i nikada ne kasne

 

 

BURA

 

U trenucima tišine

sklada se budućnost

 

kad djeca pitaju

što sam htio biti kada odrastem

astronaut

pisac

sretan

i kada pitaju zašto nisam

 

odustao

odustao

odustao

moj dom je

u tipfelerima između dva entera

smeće smeću

i pjesme pjesnicima

 

moj dom je

u gravitaciji vjetra

na naježenoj koži

i između dva udara bure

tišini isčekivanja

što drhtavom rukom

sklada sutra

 

ostavite mi

katedrale od valova

ptice od jesenjeg lišća

kaput od mećave

 

Samo mi vjetar ostavite.

 

 

OCEANI 

 

Dijete pluta u ocenu

odrast će u otok

njegove oči bit će vulkani

i flertovati sa suncem

 

sve samoubojice u kadi

progutat će odvod

sada su oblutci

leže na plaži

i djeca ih opet utapaju

oni odrastaju u stijene

i grle brodove u oluji

 

nikada se nisam usudio

plivati morima

autostopirati kitovima

pokrivati se ribarskim mrežama

povraćam u kapetansku kapu

i gledam dno na sonaru

tamo dolje

u mraku

žive oni koji nikada ne odrastu

 

 

AKSONOMETRIJA KASNOG LJETA

 

fotografije

slomljenim lećama

kaleidoskopi osmijeha

zubi od slomljenog stakla

gledaju me kroz rupe

progorenog filma

 

kasno ljeto

akustične gitare na obali odustaju

utopljeni plivači odlaze krajem vikenda

starac više ne naplaćuje kartu za vrtuljak

njegov unuk se sam vozi

zajedno idu doma

vrtuljak ide u krug

sve se vraća

sreća preskače generaciju

 

mjesec obasijava samo

bijele pločice

hodam u šahovskim potezima

krajolici slomljenih leća

zagrizi sunca

u kutevima fotografija

skrivam se na crnim poljima 

poezija

Lara Mitraković: Lov na ptice pjevice

Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.

proza

Sven Popović: Ulomak iz romana 'Uvjerljivo drugi'

Nekada se čini: sve se obrnulo. Klinci odrastaju brže, ali sporije postaju odrasli. Svijet je vruć krumpir, tridesete su nove osamnaeste, a velike priče o odgovornosti predane su sve samo ne odgovorno – i treba plesati što dulje –ili tako barem u jednom novozagrebačkom naselju izgleda Emiru, Iliji i Fricu, a najviše onome oko koga se sve vrti, Mladome Piscu, bezimenom junaku novog romana Svena Popovića.
Nakon Neba u kaljuži (Meandar, 2015.), Popović je ove godine objavio i 'Uvjerljivo drugi' roman (Fraktura) iz kojeg donosimo dio uvodnog poglavlja.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

poezija

Maša Seničić: Nametljive oaze

Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.

poezija

Josip Vdović: Zračna struja

Josip Vdović rođen je 1992. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest. Dosad svoju poeziju nigdje nije objavljivao.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg