prose

Mira Petrović: Anything Could Happen

Mira Petrović was born in 1989 in Split. She holds a degree in English language and literature and Italian literature and language from the University of Split. Her short stories have appeared in various online publications. She lives and works in Split as an English language teacher.

Petrović’s story is not the typical tale of forbidden love and lust. She explores passion and longing from two opposing perspectives. On one side stands youthful worldly openness and on the other the intense frustrations and disappointments that come with unfulfilled desires at a certain age, further compounded by the constraints of small town mores.

Read her short story, Anything Could Happen, below.
Translation by Nikica Mihaljević.



 

Anything Could Happen, by Mira Petrović

Translated by Nikica Mihaljević

 

Diana is driving a hundred kilometers per hour, on a narrow road with tight corners, she is racing, yelling, thrashing about her arms. Her body is a grimace of pain, it is the embodiment of chaos, with tears in her eyes and a burning desire in her womb, blazing in flames of her own self-destructive rage.

 

Diana is actually my mother’s best friend—the one who changed my diapers when I was a baby and helped me with school work whenever my parents wanted to have a few hours for themselves. “We have to let them loosen up,” she used to say to my puberty self—thinking that I did not understand what she was talking about, while she explained math and grammar rules. Diana was a jack-of-all-trades, there was nothing she did not know. But the thing that had always impressed me was actually her drawback. “I carry the curse of a smarty pants,” she said during my graduation party, “because those who know everything do not have anything to focus on, they scatter in all directions and they break into a million pieces which, all together, do not make a whole.”

 

Diana’s personality has been shattered in a million of fragments that are flying right now in front of my eyes; for the first time this morning I understand what happened on prom night, when she was talking about the broken puzzle of her being, as I watch, fascinated, her skin dissolving and getting lost in the space between us, filled with hidden feelings.

 

I hate my life, Diana is shouting through the decomposing shroud of her bright red lips. I hate you, she is saying, as she is driving like a raging ox, grazed by a bullet that has only irritated her more, and I offer myself as the only target of that amplified rage knowing I will certainly get hurt. Diana is a fury on wheels with hatred as fuel, and at least part of this aggression is about me and her murderous gaze callously rips my skin off while my body is getting ready for the slaughter. I instinctively hold on to the seat even though I am not afraid, since deep down maybe I wish for death, I wish to die for a moment and then to be reborn, clean, with an amnesia that erases the adverse traces of the past and writes new stories on the white paper of conscience.

 

“Stop the car,” I say to Diana, but Diana is not listening to me. Diana has that crazy look of a wounded animal that is running away and has no place to go. “Stop the car, Di, please, we’ll talk.”

 

Diana is laughing, she is screaming and squealing. “You are too young,” she says, “a talk won’t help, a talk will only screw up things even more.”

 

In front of us, the road is empty, at the same time it is an expression of monotony and a glorious road sign to a new opportunity. There is almost nobody driving on this street and that’s the only fortune today, the fact that there are no potential victims of Diana’s anger and me as a passive participant of her crime and of our wild story. But the supporting role I chose for myself this morning is now slowly starting to annoy me, my lethargy begins to bother me and, because of it, I slowly start to seethe, to boil over, to rage; I am angry with myself because I stubbornly follow fate instead of resisting it, I am angry because I have decided to go on this trip and because I didn’t tell my mom the truth, because the truth is always hidden somewhere in between the lies, like in a game of detection that only the greatest minds, like Sherlock Holmes and doctor Watson, can afford to play—not my mother and me.

 

Read the rest here.

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg