Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.
KOJI SU ČEKALI SMRT
1.
rekla je: moja je nona svaku večer čekala srčani udar
mirno sjedila ukrštenih ruku
dok je nono psovao na televizor
voditelja stanje u državi crkvu
gađao kuhinjskom krpom ekran
među nožnim prstima zapinjao joj je pijesak
čekala jer a šta će
potpuno spremna da nas sutra ne vidi
s frižiderom krcatim za mjesec dana ručaka
ormarom punim odjeće iz kojeg je uvijek vadila crnu
navečer je odijevala cvijeće
skidala najlon s kauča spremna
s krunicom koja je prestala svijetliti u mraku spremna
sa škurama namještenim tako da zraka sunca pada na njezin jastuk
spremna da sve stane kad meteorolog najavi olujno jugo
2.
ostavili su ga tako na rivi uz brodove
jutros ili možda sinoć
da ga nađe pekar na električnom vozilu
žena koja priča samo sa svojim psom
čovjek koji puši cigaretu i dok spava
vodič u muzeju odjeven u muzejsku odoru
(iako tamo ne radi već godinama)
starac koji vječno nosi plastičnu vrećicu punu ribe
vlasnik kafića koji ga istovremeno otvara i zatvara
čovjek koji spava danju a noću skuplja potpise
za predsjedničku kandidaturu
devet sakatih mačaka
i onaj pas s kojim žena jedino priča
da se posvađaju u zoru
uz kliktanje galebova
i trubljenje brodova koji izlaze iz luke
presijecajući more kao tek naoštrenim nožem
zaključivši kako truplo treba ostati tamo
starac će reći: siguran sam da sam stajao pored njega
dok je jučer ujutro kupovao kruh,
to je prijatelj rođaka matine žene u četvrtom koljenu
prošlo je ljeto radio na kočarici
reći će čovjek ne vadeći cigaretu iz usta,
ma to je mali od ante šta se odselio u ameriku
reći će vlasnik kafića
dok će sunce zaroniti dokaze u more
brišući s rive tragove dana
3.
u srednjoj školi lovio sam mačke
penjao se po drveću
spajao drške metli
posuđivao ljestve od vatrogasaca
učio mačji jezik šuljanje po mraku
gledao filmove sa bruceom leejem
zapostavio obitelj prijatelje sebe
čitao forume prijatelja životinja
kupovao najskuplju mačju hranu
sve sam ih davao njemu
sto kuna po komadu
dok sam noću sanjao daleka putovanja
iz sna bi me prenulo mučno mjaukanje
iz njegovog stana
još ponekad kupim mačju hranu
stavim ju na prozor
gledam kako nestaje u nevidljivim tijelima
4.
rekla je: pa vi ne znate da je tada državni praznik
za moj je rođendan najveća potrošnja vode na otoku
svi izađu iz svojih stanova ostave slavine da teku
dok se cijelo kopno ne spoji s morem
i odnese turiste daleko
gdje im neće smetati cvrčanje cvrčaka
i što ne mogu do svake plaže autom
otočani jedini ostaju nadgledaju poplavu
s crkvenog zvonika
motaju debele cigarete smiju se
kako je dobro da su naplatili akontaciju
spremni na redukciju vode i renovaciju apartmana
a crkvena zvona udaraju kao da je dan grada
baš kao da je državni praznik
kasnije će šime svojim špurtelom skupiti turiste
u šarenu kuglu recikliranog otpada
OBUKLA JE SVE MRTVE
obukla je sve mrtve, u ovom gradu
izrasli smo joj iz pupka
svih desetoro, naslagali se
jedan iznad drugoga
kao linije na štokovima vrata
u istoj sobi spavali
grijali hladna stopala zimi
ljeti raširenih ruku molili za vjetar
sve mrtve je obukla, svojim rukama
češljala im kosu, unazad
popravljala nabore tkanine
sklapala oči ljubila u čelo
kao noćna leptirica spretno, kružila
oko vruće smrti gojila djecu
izbjegla žarulju ispratila druge
u nježnost
netko će od nas sutra obući nju
u istoj sobi, nas desetoro
sašit će joj haljinu od leptirovih krila
na prstima ostat će prah
neće moći poletjeti
zarezat ćemo u drvo prvu pogrešku
odmah iznad najstarijeg sina
LOV NA PTICE PJEVICE
kažu mi ne diraj
to će samo zarasti
ovu kuću sam sâm
sa svoje dvije ruke
jesi li ikad gledala kako zarastaju
linije na dlanovima
do škole pješačila po snijegu
pet kilometara
dva para cipela
jedne samo za crkvu
prerasla sam ih i plakala
mama je rekla
naći ćemo iste takve
ali nisam više išla u crkvu
kruh i mast
kruh i grožđe
skrivala čokoladu
da ima za božić i rođendan
od maminog kaputa
meni jakna
sestri suknja
kažu ne diraj
to će samo zarasti
isperi u rakiji
a meni je u glavi samo
uskoro će sezona lova
na ptice pjevice
nono će ju opet propustiti
na sprovodu je bio vrlo jasan
kad iz groba nije odgovorio na poziv
KŽ 121
Srijedom sklapamo ruke u molitvu za bonacu.
Sjedimo predugo na obali, brojimo koliko će galebova
večerati dok plameno klupko ne potone.
Pod slamnatim šeširom ne osjećamo izmjene dana.
Uvijek je srijeda i nikamo ne moramo otići.
Onda legneš pored mene i naše su ruke kazaljke sata -
uvijek spojene, uvijek je podne, nona postavlja stol,
juha zamagljuje nonotove naočale, psuje.
Skidam sandale, bosa trčim do kuhinjskog stola
po hladnim pločicama ostaju tragovi stopala
i uvijek zakasnim.
Stolica je, vilica je, ulica je tuđa.
Srijedom sklapamo ruke u molitvu za bonacu.
Čekamo sandulu da uplovi iza rta.
Broj 121 za isto toliko osmijeha.
Kasnimo samo deset godina.
Uvijek je srijeda i nikamo ne moramo otići.
foto: Kristina Kolđeraj
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.