proza

Bruno Vučković: Crtice

Pročitajte crtice mladog Bruna Vučkovića, rođenog 1997. u Zagrebu. Vučković je osvojio prvu nagradu na Goranovom proljeću za srednjoškolce 2015. godine, a trenutno studira na Učiteljskom fakultetu u Petrinji.



 

Sučeljavanje

 

Kada bih bio predsjednik, svoja oružja bih predstavio kao instrumente.

Zanimljivo, od kud si izvukao tu usporedbu, točnije misao?

Ovako!

Kako?

Evo Lincoln ti je rekao kako se dijelimo na robove i one koji to nisu, sto godina kasnije Kennedy je rekao kako se dijelimo na porobljene i onaj slobodni dio, a ljudi vole slušati, misle kako je zvuk ispaljenog metka proizveden instrumentalno.

Zašto je to toliko bitno?

Zato što ne govorim, zato što ne obećavam, a oni slušaju!

Ako se već kupaš u metaforama, znaj kako uvijek ima ljudi koji sviraju instrumente za koje nisi i vjerojatno nećeš biti zreo.

Zato ću si probiti bubnjić!

Molim?

Metaforički rečeno!

 

 

Kišobrani, kabanice, krovovi (kkk)

 

Znaš, pitao sam se čiji sinovi kisnu?

Ili još iritantnije pitanje čije kćerke kisnu?

E, da točno tako, čija su to djeca?

Pa moje mišljenje je, ovakvo, mi se odmah sjetimo neodgovornih očeva, pogotovo ako su kćerke u pitanju, ali majke su te koje većinom imaju djecu koja ne kisnu, to govorim za jednake obitelji, a za one bogate koje su bogate na svoj način, jasno je kako njihova djeca nikada ne kisnu!

E da ova bogata, bahata bagra, oni me najviše zanimaju, oni mi nekako olako upadnu u oči!

To ti je zato jer su takvi klinci suhi!

 

 

Iskustvo

 

Koja djeca se porežu?

Ona koja zaplaču!

Pa koja djeca plaču?

Pa ona koja se porežu ili ne dobiju što žele!

Pa šta s ovima koja ne dobiju što žele?

Oni imaju dubinske rane, to su ti pročitana djeca, a ova koja se porežu nisu čitala upute!

Heh, još samo jedno pitanje, što učiniti kada moja klinka cmizdri?

Nauči je čitati!

Pa zna čitat!

Kada pročita tebe i tvoju suprugu, kada pročita uvjete u kojima jest, kada nanjuši uvjete u kojima će biti, kada analizira tvoje financije, kada shvati kako je novac otrovan, kada počne bježati od otrovnog, a možda ju treba prvo pustiti da se opeče ili kako smo rekli poreže, tako isto nije dobila što je željela, a znat će kako je sama na to djelovala!

Ali mama, kada će to biti, kada će to pročitati, ni lektire ne čita?

Onda kad njeno dijete zaplače!

 

 

Zrcala

 

Znaš što me uvijek mučilo, i mislim da to tako funkcionira, kada si postaviš pitanje, možda si si dao odgovor, ali poznaješ se i ne očekuješ savjet od sebe?

Upravo tako, bio sam u ležaljci pored Bledskog jezera, platio sam kako bih uživao u tom jezeru, ali ja sam vidio otok, zapravo otočić!

Jesi li se danas umio?

Jesam!

Zašto?

Pa imao sam krmelje, a i zbog kože!

Vidiš, to je stvar navike, ali ti vjerojatno krmelje nisi vidio, iako si imao zrcalo pred sobom?

Dobra je to spoznaja, ali ovo je bilo otkriće, kada otkriješ već otkriveno i osjećaš kako si ti to otkrio, nemoj mijenjati osjećaje, jednako je i s medvjedom koji uzme ribu manje moćnom medvjedu, ovaj slabiji i dalje broji ulovljeno!

 

 

Vukovi

 

Zašto vukovi umiru sami?

Zato jer love sami!

Kako to da ljudi umiru sami, a nisu sve sami stekli, znaš između ostalog kako funkcioniramo?

Znam, i upravo zato pošto umiremo sami, postoje osmrtnice kako bismo znali da smo umrli, a kada se netko rodi, to se ne lijepi po banderama i ne objavljuje u novinama, osim ako se ne radi o djetetu nekog utjecajnog, ali i smrt utjecajnog je u medijima zastupljena jednako kao i rođenje utjecajnog, samo je sve to ocrtano drugačijim bojama!

Tako je, malo je otrcano!

Ma otrcano je, ali se ljudima sviđa, jasno ti je kako je ljudima bitno ono što je nebitno!

A vukovi? – vukovi se bave bitnim stvarima?

Pa naravno da se bave!

Pa kako im nije bitno to što umiru sami?

Vukovi su ti kao vagoni, najstariji su naprijed, zapravo nisu kao vagoni, vagoni pokušavaju biti kao oni, ali definitivno nisu, jer vlakovi imaju željeznice, a vukovi sami grade svoje puteve i pošto vječito grade nemaju vremena za one koji više ne mogu graditi!

 

 

Diler

 

Postalo je jeftino pričati iza leđa, ljudi misle kako tako lome moja krila, kako cijede moju motivaciju, kako šamaraju moju inspiraciju, kako bacaju bube u moje uši, a ja im ih aktiviram i vratim ih!

Zašto misliš da si glavni, kako svi postoje zbog tebe?

Ne, ne, apsolutno ne, ne shvaćaš, postoji ovakvo viđenje stvarnosti, imam svoju vrijednost, ne cijenu, vrijednost, nadam se da shvaćaš razliku između toga, i upravo ta moja vrijednost njihovim lajanjem je sve tiša, ali sve zanimljivija onima koji za nju čuju, znaš što mi je posao, bavim se njime, kada se ne bavim njime onda spavam!

Znači moralan si osam sati na dan, i to ako ne sanjaš da šmrčeš i ako ne hrčeš!

 

 

 

o nama

Nagradu Sedmica i Kritična masa za mlade pisce dobila je Marina Gudelj

Pobjednica ovogodišnje Nagrade Sedmica i Kritična masa za mlade autore je Marina Gudelj (1988.) iz Splita.
Marina Gudelj nagrađena je za priču "Lee".
U užem izboru Nagrade za 2017. bili su: Alen Brlek, Katja Grcić, Marko Gregur, Marina Gudelj, Mira Petrović, Iva Sopka i Ana Rajković.
Ovo je treća godina Nagrade koju sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Marina Gudelj: Mi smo generacija koja je dobila ostatke neke ranije i uljuljala se u pasivnost

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - UŽI IZBOR

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

proza

Elena Ferrante: Genijalna prijateljica

Romani Elene Ferrante s razlogom su postali svjetske uspješnice i jedan od književnih fenomena ovog desetljeća, kako po odazivu publike u različitim zemljama, tako i po sudu kritike.
"Genijalna prijateljica" – prvi je dio romaneskne tetralogije o Eleni i Lili, pronicljivim i inteligentnim djevojkama iz Napulja koje žele stvoriti život u okrilju zagušujuće, nasilne kulture.
Ovdje donosimo uvodna poglavlja romana, a knjigu u cjelini - što preporučujemo - možete pročitati u izdanju "Profila".
Roman je s talijanskog prevela Ana Badurina.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

proza

Iva Sopka: Tri priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - UŽI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča, od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine.

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg