proza

Bruno Vučković: Crtice

Pročitajte crtice mladog Bruna Vučkovića, rođenog 1997. u Zagrebu. Vučković je osvojio prvu nagradu na Goranovom proljeću za srednjoškolce 2015. godine, a trenutno studira na Učiteljskom fakultetu u Petrinji.



 

Sučeljavanje

 

Kada bih bio predsjednik, svoja oružja bih predstavio kao instrumente.

Zanimljivo, od kud si izvukao tu usporedbu, točnije misao?

Ovako!

Kako?

Evo Lincoln ti je rekao kako se dijelimo na robove i one koji to nisu, sto godina kasnije Kennedy je rekao kako se dijelimo na porobljene i onaj slobodni dio, a ljudi vole slušati, misle kako je zvuk ispaljenog metka proizveden instrumentalno.

Zašto je to toliko bitno?

Zato što ne govorim, zato što ne obećavam, a oni slušaju!

Ako se već kupaš u metaforama, znaj kako uvijek ima ljudi koji sviraju instrumente za koje nisi i vjerojatno nećeš biti zreo.

Zato ću si probiti bubnjić!

Molim?

Metaforički rečeno!

 

 

Kišobrani, kabanice, krovovi (kkk)

 

Znaš, pitao sam se čiji sinovi kisnu?

Ili još iritantnije pitanje čije kćerke kisnu?

E, da točno tako, čija su to djeca?

Pa moje mišljenje je, ovakvo, mi se odmah sjetimo neodgovornih očeva, pogotovo ako su kćerke u pitanju, ali majke su te koje većinom imaju djecu koja ne kisnu, to govorim za jednake obitelji, a za one bogate koje su bogate na svoj način, jasno je kako njihova djeca nikada ne kisnu!

E da ova bogata, bahata bagra, oni me najviše zanimaju, oni mi nekako olako upadnu u oči!

To ti je zato jer su takvi klinci suhi!

 

 

Iskustvo

 

Koja djeca se porežu?

Ona koja zaplaču!

Pa koja djeca plaču?

Pa ona koja se porežu ili ne dobiju što žele!

Pa šta s ovima koja ne dobiju što žele?

Oni imaju dubinske rane, to su ti pročitana djeca, a ova koja se porežu nisu čitala upute!

Heh, još samo jedno pitanje, što učiniti kada moja klinka cmizdri?

Nauči je čitati!

Pa zna čitat!

Kada pročita tebe i tvoju suprugu, kada pročita uvjete u kojima jest, kada nanjuši uvjete u kojima će biti, kada analizira tvoje financije, kada shvati kako je novac otrovan, kada počne bježati od otrovnog, a možda ju treba prvo pustiti da se opeče ili kako smo rekli poreže, tako isto nije dobila što je željela, a znat će kako je sama na to djelovala!

Ali mama, kada će to biti, kada će to pročitati, ni lektire ne čita?

Onda kad njeno dijete zaplače!

 

 

Zrcala

 

Znaš što me uvijek mučilo, i mislim da to tako funkcionira, kada si postaviš pitanje, možda si si dao odgovor, ali poznaješ se i ne očekuješ savjet od sebe?

Upravo tako, bio sam u ležaljci pored Bledskog jezera, platio sam kako bih uživao u tom jezeru, ali ja sam vidio otok, zapravo otočić!

Jesi li se danas umio?

Jesam!

Zašto?

Pa imao sam krmelje, a i zbog kože!

Vidiš, to je stvar navike, ali ti vjerojatno krmelje nisi vidio, iako si imao zrcalo pred sobom?

Dobra je to spoznaja, ali ovo je bilo otkriće, kada otkriješ već otkriveno i osjećaš kako si ti to otkrio, nemoj mijenjati osjećaje, jednako je i s medvjedom koji uzme ribu manje moćnom medvjedu, ovaj slabiji i dalje broji ulovljeno!

 

 

Vukovi

 

Zašto vukovi umiru sami?

Zato jer love sami!

Kako to da ljudi umiru sami, a nisu sve sami stekli, znaš između ostalog kako funkcioniramo?

Znam, i upravo zato pošto umiremo sami, postoje osmrtnice kako bismo znali da smo umrli, a kada se netko rodi, to se ne lijepi po banderama i ne objavljuje u novinama, osim ako se ne radi o djetetu nekog utjecajnog, ali i smrt utjecajnog je u medijima zastupljena jednako kao i rođenje utjecajnog, samo je sve to ocrtano drugačijim bojama!

Tako je, malo je otrcano!

Ma otrcano je, ali se ljudima sviđa, jasno ti je kako je ljudima bitno ono što je nebitno!

A vukovi? – vukovi se bave bitnim stvarima?

Pa naravno da se bave!

Pa kako im nije bitno to što umiru sami?

Vukovi su ti kao vagoni, najstariji su naprijed, zapravo nisu kao vagoni, vagoni pokušavaju biti kao oni, ali definitivno nisu, jer vlakovi imaju željeznice, a vukovi sami grade svoje puteve i pošto vječito grade nemaju vremena za one koji više ne mogu graditi!

 

 

Diler

 

Postalo je jeftino pričati iza leđa, ljudi misle kako tako lome moja krila, kako cijede moju motivaciju, kako šamaraju moju inspiraciju, kako bacaju bube u moje uši, a ja im ih aktiviram i vratim ih!

Zašto misliš da si glavni, kako svi postoje zbog tebe?

Ne, ne, apsolutno ne, ne shvaćaš, postoji ovakvo viđenje stvarnosti, imam svoju vrijednost, ne cijenu, vrijednost, nadam se da shvaćaš razliku između toga, i upravo ta moja vrijednost njihovim lajanjem je sve tiša, ali sve zanimljivija onima koji za nju čuju, znaš što mi je posao, bavim se njime, kada se ne bavim njime onda spavam!

Znači moralan si osam sati na dan, i to ako ne sanjaš da šmrčeš i ako ne hrčeš!

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg