proza

Maja Ručević: Terminalna (Iz rukopisa)

Maja Ručević rođena je 1983. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala hrvatski i francuski jezik i književnost. Posljednjih godina živi i radi u Sarajevu kao novinar i prevoditelj, piše prozu i poeziju za koju je dobila i dvije nagrade. Roman 'Je suis Jednoruki', u izdanju Algoritma, ušao je u tri polufinala - nagrade T-portala za roman godine, nagrade 'Janko Polić Kamov' za najbolje književno djelo na hrvatskom jeziku, te nagrade 'Fric' za najbolju knjigu neprevedene fikcijske proze.
Donosimo vam ulomak iz novog rukopisa Ručević, koji će se pretvarati u roman ili zbirku kratkih priča.



 

Terminalna bolest je medicinski izraz koji se koristi za opisivanje bolesti koja se ne može izliječiti ili adekvatno tretirati, pa, birajte koju ćete

 

 

Vozila se tramvajem kući. Ispred nje, prilika od svojih dvadesetak, psihotičnom žutom obojanih nadograđenih noktiju prebire po mobitelu. Pogled joj taman doseže do displaya pa viri. Klinka ulazi i izlazi iz prozorčića, u svakom se zadržava po nekoliko sekundi najviše. Viber, otkucava poruku s popratnim emotikonima. Jedan se cereka, drugi šalje pusu, treći namiguje. Zatvara, ulazi u galeriju s fotografijama, označava jednu na kojoj pozira napućenih usana, u uskom topu do ispod grudi, pridržavajući zavodljivo kosu jednom rukom, mobitel drugom. Dijeli je na Instagram.

Ulazi na Facebook, skrola, prstom jedne ruke spretno prebire po tuđim objavama, najbrže prelazi preko napisanih statusa, najduže se zadržava na fotografijama. Riječi očito nemaju značaj. Ipak, jedan status privlači pažnju. Tu meso ispod žutog nokta zvano jagodica pritišće lajk. Kratak je status, postavljen od korisnika Zrche beach, napisan velikim slovima: GET YOUR PARTYBOAT TICKET NOW. LIKE AND SHARE. Dijeli objavu, izlazi, vraća se u Instagram, provjerava broj lajkova, dolazi poruka na Viber, odgovara, šalje veliki poljubac, dvije debele crvene usne, izlazi iz tramvaja na stanicu na kojoj ju čeka prijateljica.

Ona ima ekstenzije u kosi, bezbroj tankih ljubičastih pletenica sapletenih iz korijena gluposti i jednako dugačke plavo obojane nokte. I ona ima mobitel u ruci i sa njim joj maše. Jer, u mobitelima postoji konstantan protok važnih informacija koje se ne smiju propustiti, nadzor njihove cirkulacije je bitniji nego razine i vrijednosti enzima i eritrocita. Online život je odnio primat nad laboratorijskim parametrima, čini se. Sve je otišlo u tri pičke materine.

 

Kući se tušira, oblači frotirni mantil i dugo sjedi za kuhinjskim stolom. Ne jede, paštetu i kruh koje je kupila odlaže na stol. U frižideru ima još tri neotvorene paštete, nešto sira i mlijeka. Ne da joj se kuhati ljeti, prevruće je, a i ne voli samo za sebe, ali svaki dan uzima bar nešto u trgovini jer ne podnosi osjećaj praznine i neimaštine, to vuče od djetinjstva tijekom kojeg je nerijetko znala otvoriti frižider samo da podesi gumb za temperaturu ili provjeri radi li još uvijek svjetlo. Pije čaj i pali tanku cigaretu. Novinama lišava komarce života, ne voli koegzistirati u istoj prostoriji s insektima. Za deset dana ističe ugovor o radu na određeno. Kako će podesiti budućnost?

Nigdje gumba za bolju perspektivu, svjetlo je sve slabije. Danas je kupala Mirka. Njemu su osamdeset tri godine i gotovo je nepokretan, bolest ga posljednjih sedam mjeseci iz dana u dan jede sve više, temeljito i predano, novotvorina ima svoj vlastiti krvotok, neumoljivo terminira svoju - apsurdno, ali istinito- još uvijek živu strvinu. I zato je Mirko 'terminalan', stručno nazivlje ne griješi, on je, osim toga, još i dotučen. U psihološkom smislu doveden do ruba onoga što je u životu zamišljao 'mogućim'. Ispred njega je svakim danom sve veća provalija mutacija, proliferacija, komplikacija. Ali smiješi se, svakim jutrom sve slabijim rasponom usana, ali iz njih mu srce iskočiti hoće, nekud u toplo, u nemoguću sigurnost svega što je proteklo. I koliko god bila profesionalna, kakve je god već za svog staža gadarije, slomove i agonije provukla kroz sustav, nešto je u grudima steže kad god ide u Mirkovu sobu.

Dok ga je jutros brijala, pažljivo klizeći britvicom između dvije vratne žile što su na usukanom tkivu iskočile poput napetih jedara broda koji se još samo neobjašnjivom magijom održava, on se zakašljao. Britva je zarezala komadić kože, potekla je krv, jedna sićušna kap u kojoj su sve vitalne vrijednosti poremećene. I u sekundi prije nego će se pribrati, sledila se. Britvu je bacila na pod, Mirko je kašljao, pjena se miješala s krvlju i vodom. Podigla mu je glavu i čekala da iskašlje. Iz usta mu se ocijedilo nešto sline. Dala mu je vode, obrisala ga. Čekala da taj jedan beskonačni trenutak u kojem mu je nešto stalo u grlu iznad kojeg je jedrila oštricom prođe i da dođe sebi. U trenu je pomislila da se zakašljao jer je izvela krivi potez, da ga je nepovratno ozlijedila, toliko je bila tanka granica između stvarne težine njegovog općeg stanja i mogućnosti da ona pridonese njegovu pogoršanju. Tijelom su joj prolazili srsi. A Mirko se iskašljao, zatvorio nakratko plavkaste oči pa promuklo rekao:

-  Šta je ljepotice, što si se prepala?

-  Mislila sam da sam vas povrijedila – reče Asja brišući ostatak pjene.

-  E ne može se tako sa strahom brijati muškarac... A ja mislio ti spremna za udaju pa sam te unuku spomenuo – reče Mirko i razvuče ono svoje srce sa samog kraja životnog puta u još jedan osmijeh.

Smije se i Asja, evo sad tek, u ponoć, njegovom beskrajno simpatičnom duhu i neposustajanju pred neizbježnim. Smije se kao jutros kad mu je stisnula sasušenu staračku ruku i na odlasku iz sobe rekla da ide promijeniti britvicu jer ga mora urediti tako da izgleda 'kao momak'. Smije se i dok ubija najnovijeg komarca raskrebečenog posred kuhinjskog elementa. Kupi njegove ostatke toaletnim papirom i baca u WC. Koliko samo humora stane u jedno potezanje vodotkotlića. Život se tako lako ugasi, zna to Asja, i ne plače. To nije u opisu posla.

 

 

 

 

foto: Dženat Dreković

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg