Maja Ručević rođena je 1983. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala hrvatski i francuski jezik i književnost. Posljednjih godina živi i radi u Sarajevu kao novinar i prevoditelj, piše prozu i poeziju za koju je dobila i dvije nagrade. Roman 'Je suis Jednoruki', u izdanju Algoritma, ušao je u tri polufinala - nagrade T-portala za roman godine, nagrade 'Janko Polić Kamov' za najbolje književno djelo na hrvatskom jeziku, te nagrade 'Fric' za najbolju knjigu neprevedene fikcijske proze.
Donosimo vam ulomak iz novog rukopisa Ručević, koji će se pretvarati u roman ili zbirku kratkih priča.
Terminalna bolest je medicinski izraz koji se koristi za opisivanje bolesti koja se ne može izliječiti ili adekvatno tretirati, pa, birajte koju ćete
Vozila se tramvajem kući. Ispred nje, prilika od svojih dvadesetak, psihotičnom žutom obojanih nadograđenih noktiju prebire po mobitelu. Pogled joj taman doseže do displaya pa viri. Klinka ulazi i izlazi iz prozorčića, u svakom se zadržava po nekoliko sekundi najviše. Viber, otkucava poruku s popratnim emotikonima. Jedan se cereka, drugi šalje pusu, treći namiguje. Zatvara, ulazi u galeriju s fotografijama, označava jednu na kojoj pozira napućenih usana, u uskom topu do ispod grudi, pridržavajući zavodljivo kosu jednom rukom, mobitel drugom. Dijeli je na Instagram.
Ulazi na Facebook, skrola, prstom jedne ruke spretno prebire po tuđim objavama, najbrže prelazi preko napisanih statusa, najduže se zadržava na fotografijama. Riječi očito nemaju značaj. Ipak, jedan status privlači pažnju. Tu meso ispod žutog nokta zvano jagodica pritišće lajk. Kratak je status, postavljen od korisnika Zrche beach, napisan velikim slovima: GET YOUR PARTYBOAT TICKET NOW. LIKE AND SHARE. Dijeli objavu, izlazi, vraća se u Instagram, provjerava broj lajkova, dolazi poruka na Viber, odgovara, šalje veliki poljubac, dvije debele crvene usne, izlazi iz tramvaja na stanicu na kojoj ju čeka prijateljica.
Ona ima ekstenzije u kosi, bezbroj tankih ljubičastih pletenica sapletenih iz korijena gluposti i jednako dugačke plavo obojane nokte. I ona ima mobitel u ruci i sa njim joj maše. Jer, u mobitelima postoji konstantan protok važnih informacija koje se ne smiju propustiti, nadzor njihove cirkulacije je bitniji nego razine i vrijednosti enzima i eritrocita. Online život je odnio primat nad laboratorijskim parametrima, čini se. Sve je otišlo u tri pičke materine.
Kući se tušira, oblači frotirni mantil i dugo sjedi za kuhinjskim stolom. Ne jede, paštetu i kruh koje je kupila odlaže na stol. U frižideru ima još tri neotvorene paštete, nešto sira i mlijeka. Ne da joj se kuhati ljeti, prevruće je, a i ne voli samo za sebe, ali svaki dan uzima bar nešto u trgovini jer ne podnosi osjećaj praznine i neimaštine, to vuče od djetinjstva tijekom kojeg je nerijetko znala otvoriti frižider samo da podesi gumb za temperaturu ili provjeri radi li još uvijek svjetlo. Pije čaj i pali tanku cigaretu. Novinama lišava komarce života, ne voli koegzistirati u istoj prostoriji s insektima. Za deset dana ističe ugovor o radu na određeno. Kako će podesiti budućnost?
Nigdje gumba za bolju perspektivu, svjetlo je sve slabije. Danas je kupala Mirka. Njemu su osamdeset tri godine i gotovo je nepokretan, bolest ga posljednjih sedam mjeseci iz dana u dan jede sve više, temeljito i predano, novotvorina ima svoj vlastiti krvotok, neumoljivo terminira svoju - apsurdno, ali istinito- još uvijek živu strvinu. I zato je Mirko 'terminalan', stručno nazivlje ne griješi, on je, osim toga, još i dotučen. U psihološkom smislu doveden do ruba onoga što je u životu zamišljao 'mogućim'. Ispred njega je svakim danom sve veća provalija mutacija, proliferacija, komplikacija. Ali smiješi se, svakim jutrom sve slabijim rasponom usana, ali iz njih mu srce iskočiti hoće, nekud u toplo, u nemoguću sigurnost svega što je proteklo. I koliko god bila profesionalna, kakve je god već za svog staža gadarije, slomove i agonije provukla kroz sustav, nešto je u grudima steže kad god ide u Mirkovu sobu.
Dok ga je jutros brijala, pažljivo klizeći britvicom između dvije vratne žile što su na usukanom tkivu iskočile poput napetih jedara broda koji se još samo neobjašnjivom magijom održava, on se zakašljao. Britva je zarezala komadić kože, potekla je krv, jedna sićušna kap u kojoj su sve vitalne vrijednosti poremećene. I u sekundi prije nego će se pribrati, sledila se. Britvu je bacila na pod, Mirko je kašljao, pjena se miješala s krvlju i vodom. Podigla mu je glavu i čekala da iskašlje. Iz usta mu se ocijedilo nešto sline. Dala mu je vode, obrisala ga. Čekala da taj jedan beskonačni trenutak u kojem mu je nešto stalo u grlu iznad kojeg je jedrila oštricom prođe i da dođe sebi. U trenu je pomislila da se zakašljao jer je izvela krivi potez, da ga je nepovratno ozlijedila, toliko je bila tanka granica između stvarne težine njegovog općeg stanja i mogućnosti da ona pridonese njegovu pogoršanju. Tijelom su joj prolazili srsi. A Mirko se iskašljao, zatvorio nakratko plavkaste oči pa promuklo rekao:
- Šta je ljepotice, što si se prepala?
- Mislila sam da sam vas povrijedila – reče Asja brišući ostatak pjene.
- E ne može se tako sa strahom brijati muškarac... A ja mislio ti spremna za udaju pa sam te unuku spomenuo – reče Mirko i razvuče ono svoje srce sa samog kraja životnog puta u još jedan osmijeh.
Smije se i Asja, evo sad tek, u ponoć, njegovom beskrajno simpatičnom duhu i neposustajanju pred neizbježnim. Smije se kao jutros kad mu je stisnula sasušenu staračku ruku i na odlasku iz sobe rekla da ide promijeniti britvicu jer ga mora urediti tako da izgleda 'kao momak'. Smije se i dok ubija najnovijeg komarca raskrebečenog posred kuhinjskog elementa. Kupi njegove ostatke toaletnim papirom i baca u WC. Koliko samo humora stane u jedno potezanje vodotkotlića. Život se tako lako ugasi, zna to Asja, i ne plače. To nije u opisu posla.
foto: Dženat Dreković
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.