proza

Marija Katalinić: Anđeli u snijegu

Donosimo novu priču prošlogodišnje finalistice natječaja Sedmica & Kritična masa, Marije Katalinić. Katalinić je rođena u Slavonskom Brodu 1988. i apsolventica je kroatistike i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.



 

 Anđeli u snijegu

 

 

- U kući su četiri djevojke - započne glas.

Za drvenim stolom leđima okrenutim prozoru, ispruženih nogu, sjedio je niži golobradi starac. Ustima je polako prinosio šalicu vrućega čaja uživajući u svakome gutljaju. Odloživši je na stol, lijevom rukom primaknuo je novine, srednjakom proklizao od vrha do dna početne stranice, napućio usta, popravio naočale i ovlaš polizao desni kažiprst. Tražio je preciznost koja se ukazala na stranici vremenske prognoze.

- Prva djevojka zove se Betty. Prkosno nosi kratku kosu i netko bi je zaista mogao zamijeniti za dječaka. Druga se zove Lilly i ima široki blistavi osmijeh i crnu mačku Lunu. Treća vječno kasni na posao. Ime nikada nećemo saznati.

Velike mačje oči promatrale su neodređeno točku u prostoriji. Anđeo isklesan iz mramora  pomaknuo se, odlomio jedno krilo i kleknuo zabacivši glavu prema prsima. Ruke je probao sklopiti u položaj molitve, no isprepleo ih je i odložio na prsima, kao da spava. Nakon nekoliko trenutaka, tri para mačjih očiju, jedan do drugih, zurili su u prazno. Vratovi su bili graciozniji od labuđih, no nisu u potpunosti dijelili njihovu bjelinu - netko se, naime, usudio naslikati im modroljubičaste pjege.

Hladnoća se polako uvlačila u sobu. Starac je odložio novine, obukao kaput, rukavice i šal. Uzeo je lopatu naslonjenu na prednjem ulazu. Najprije je skinuo sloj snijega. Onda je zastrugao po gornjem zaleđenom sloju zemlje. Nježno je uzeo u naručje par mačjih očiju kako bi svaki zasebno prekrio zemljom pa snijegom.

- Pitaš se što je s četvrtom?

 

***

 

Djevojčica je skakutala po kući. Baka je razdragano prokomentirala kako je poprilično narasla za jednu šestogodišnjakinju. Djevojčica se naslonila na prozor na kojem su se nalazile dvije oble krem vaze u koje mogu stati dvije do tri ruže. Nešto je bilo poznato u toj kući, bila je nalik kući u kojoj je bio starac. Baka se okrenula. Uhvatila sam njezin izraz lica, bolan, grčan, nalik otapanju voštanih svijeća. S prozora je bila nestala jedna vaza. Baka je čvrsto stisnula i povukla za ruku mene i još jednu djevojčicu koja je sa mnom činila tucet godina. Gurkala je, pritiskala, okretala, no ključ nikako nije htio ući u automobilsku bravu. A onda olakšanje. Ušle smo konačno u automobil. Cesta je bila neobično opustjela, no kružni tokovi udvostručavali su se kao gljive poslije kiše.

Pogledala sam prema dvjema djevojčicama na stražnjem sjedištu automobila, a onda sam počela paničariti jer ne znam voziti, čak se nisam mogla sjetiti trenutka u kojem sam sjela za upravljač automobila. Djevojčice su se skupile jedna uz drugu i samo mi rekle potiho: - Bako…

Pojavili su se naglo brojni automobili koji su išli u našem smjeru. Blokirali su nam put. Uzela sam dvije djevojčice za ruku i istrčala iz automobila. Automobil koji nas je pratio također se zaustavio.

- Poznajem tog starčića. – prokomentiram naglas. – Uvijek se kladi u vlastiti brk kako će osvojiti novce na lotu i svima ih podijeliti. On voli brojke i igre na sreću, simpatičan mi je u stvarnosti, iako na trenutke zna gnjaviti dok ne dobije na tom istom lotu.

- Pogledaj što lik ima u ruci.

Hodao je odlučnim korakom i nosio pištolj u desnoj ruci. Što je bio bliže, sve je više podizao pištolj sve dok nije naciljao u smjeru bake i djevojčica.

- Hoće li ih ubiti? – upitam glas, no on nestane.

Crvena svjetla na multimedijalnoj karti činila su paukovu mrežu spletenu od mnoštva zviježđa. Baka i djevojčice posvuda su se skrivale, a svakih nekoliko dana mijenjale mjesto boravka.

- Od koga bježe ta baka i curice? – ponovno upitam.

- Većina živi obične živote i samo mali broj ljudi strada strašnom smrću.

 

***

 

Na televiziji su bili prikazivali epizode Mjesečeve ratnice. Dvije djevojčice su ih gledale naslonjene na kauč. Gurkale su se. Dok se na ekranu pojavio sivi snijeg, odavno su bile zaspale, skupljene jedna uz drugu.

- U tvojim venama teče otrov. Dok dođe do glave, bit će prekasno. Moći će s tobom činiti što ga je volja. Otrov je strah.

 

***

 

Drveni nepravilni križ, načinjen pomoću užadi zavezanih u obliku mašne, stajao je zabijen u ledeni grob četvrte djevojke. Druga tri tek je morao načiniti. Visoki starac snažnih ruku pokupio je ostatke nepravilno odrezanih bijelih oprava na čije je rubove ušivao plave okomite trake da bi ih potom zapalio. Našiljio je crnu olovku i pospremio je u kutiju sa zelenim sjenilima. Posljednjoj djevojci nacrtao je najveće mačje oči koje su se protezale od donjih kapaka pa sve do obrva.

Četvrta djevojka bila je nalik nekome. Na trenutak se pomaknula dok ju je zatrpavao snijegom. Na trenutak sam postala ta djevojka. Komadi leda zabijali su se i kidali meko kožno tkivo onoj koja leži u fetus položaju. Možda sam mrtva. A možda samo suosjećam s njom.

 

***

 

- I kucali su i kucali, no nitko im ne otvori.

U novinama je bio osvanuo naslov – VELIKA TRAGEDIJA: Autom sletjeli u rijeku: za tijelima dvije ženske osobe još se traga.

- Između ovoga i onoga svijeta, u dubinama vode, djevojčica i baka našle su smiraj.

- Tko je djevojčica? Tko je baka? Gdje je druga djevojčica?

- Nestala je djevojčica tvoja sestra.

Glas mi je otvorio oči. Prekopala sam po svim ladicama u kući. U jednoj sam pronašla blokić s Mjesečevom ratnicom i dječji rukopis koji mi ne pripada.

- Tko je ona!? Odgovori tko je ona?!

Kao da vidi duha, baka je obamrla.

- Imam dovoljno godina, vrijeme je da mi kažeš istinu.

- Tvoja sestra... Zli čovjek...

Sestra mi je bila ubijena. Pronašli su tijela još dvije djevojčice. Postojala je još jedna djevojčica čiji je identitet i lokaciju tijela odlučio zadržati za sebe. Obitelji su bile šokirane vidjevši starčića, običnu osobu koja se viđa na ulici svaki dan.

 

***

 

Mramorni anđeo na grobu drugim je krilom štitio mladicu žalosne vrbe. I kao što je mladica rasla i starjela na zemlji puštajući korijenje prema srcu moje sestre, tako je moja sestra rasla i starjela u zemlji gledajući svijet kroz koru i listove.

 

 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg