poezija

Stjepan Bajić: Komformist bez razloga

Stjepan Bajić rođen je 1995. u Zagrebu gdje studira povijest na Filozofskom fakultetu. Priredio je zbornik „Hrvatska mlada lirika 2“, a pisao je i za portal Ziher.hr.



 

U PAUZI OD ZIJEVANJA NA PJESNIČKOM ČITANJU 

 

Tako mladi, a tako monotoni...

Kao da smo na sprovodu.

Koga mi to pokapamo?

„Poeziju“ šapne mi

eurekne Alen Brlek.

 

 

UVEČER NA PUTU PREMA DOMA

 

Uvečer na putu prema doma

odbicikliram okolnim putem

vidjeti svoj faks kako spava

    umorna od dreke i borbe za

    fusnote ocjene i spas života

 

Uvečer na putu prema doma

odbicikliram okolnim putem

vidjeti svoj faks kako spava

    poleći glavu oslušnuti tisuće

    djece zakopane ispred ulaza

 

Uvečer na putu prema doma

odbicikliram okolnim putem

vidjeti svoj faks kako spava

    prijeći preko Save pogledati

    Ligu prvaka ne čekati jutro

 

 

ZA SADA SAMO TRI MORBIDNA EPITAFA I ČETVRTI OHRABRUJUĆI 

 

„Šta me gledaš! Ja sam bio kao ti, ti ćeš biti kao ja.“

(Mate Buva; bista mrtvačke glave, groblje sv. Ivana, Drniš)

 

EPITAF 1

 

Ustavom zabraniti floskulu:

On ne bi htio da budemo tužni

 

EPITAF 2

 

Isučite maramice

cendrajte

otišao sam

 

EPITAF 3

 

Ne možete vi toliko plakati koliko

bih ja plakao za samim sobom!

 

EPITAF 4

 

Nisam pokopan

posađen sam

 

 

LIVE PJESMA

 

Spopadaju me svakojake i svakoslabe pjesme.

Tko bi ih sve popratio, popisao, obrisao iz glave!?

Taj sam, no trenutno imam snage za samo jednu.

Evo je. Jedna posebna, s mjesta događaja

takoreći live pjesma, takoreći inovacija bez premca.

 

Mislim ja to dok šećem svog psa Alberta. Ispravak.

Dok on šeće mene. Ispravak. Dok se šećemo nas dvojica.

Ajde tako može. Albert je glavni, ja njega ne šećem sigurno

no ne šeće ni on mene, vrlo je smušen taj pas. Na gazdu.

 

Šećemo se tako nas dvojica, sad smo na Aveniji SR Njemačke.

Dok pamtim ovu pjesmu i skiciram za nju bilješke na mobitelu

u pozadini ovog čina stvaranja nečemu se žarko nadam.

U crnim limuzinama ovuda znaju proći glavonje na putu za ili s aerodroma.

Kad prođu, prođe i njihovim praznim očima moj prosti prst.

Ovog puta nisam te sreće.

 

Ipak, sreća je okrenula ploču. Kako za koga zapravo.

Saznat ćete ubrzo zašto, no moram malo dramiti.

Naime, zabuljen u misli i mobitel tek desetak metara prije

vidim nekog ispod stabla. Piša starac bit će.

Mogao si brate i bliže, da te bolje vidim.

Ali nema pišaline. Nema žute duge na jutarnjem suncu.

Pa on kao da lebdi! Pa on visi!

Ma ne, pa on piša! Kako sam blesav.

Joj da se bar ubio. Kako bih to iskoristio, koja bi to senzacija bila

nitko ne bi mogao poreći spektakularnost te pjesme

nitko ne bi mogao poreći etičnost te pjesme, pjesme nisu novine

pjesme su slobodne (moš mislit), za njih ne vrijedi prešutan dogovor

da se ne piše o samoubojicama.

Sve ja to u cugu pomislim.

 

No nažalost, on samo piša. Prokleta srećo

Ipak ne, on se objesio. Hvala ti srećo, ups – nesrećo.

Pa nek mi sad kaže netko da nemam dovoljno iskustva.

Odoh sad nazvati policiju

i spriječiti da ovom nesretniku

Albert odveže špigete.

 

 

ŠTO JE TRAGEDIJA? 

 

Hrvatska enciklopedija kaže: „tragedija je

dramska vrsta koja prikazuje životne i

moralne sukobe između likova i naravi,

završava velikom nesrećom i uništenjem

glavnog lika“ iliti „dramatičan, nesretan

često grozan događaj…“

 

Sve stoji, no imam ja još preciznije tumačenje.

Tragedija je kad kupiš kul, šesnog, pametnog psa

daš mu ime Albert, po Camusu naravno

usmjeriš ga u pravom smjeru: ka slobodi!

i što se dogodi?!

Samo malom mojom nepažnjom

on nepovratno upadne u krivo društvo.

Mora da se Camus u grobu okrenuo

valjda mu se moja počast nije svidjela

pa pošalje on, dok mene ne bi doma

svećenika u blagoslov kuće.

Svetom vodicom prvo pošprica moju mamu

kažu dobra je protiv transcendentalnih reuma i ekcema

a potom mog dragog Alberta. Sve ostalo je povijest…

Rastrgan li je zbog tog mučkog čina

teško li mi je gledati ga takvog!

Ipak, ne da se on, da bar na tren

zaboravi svoju psizifovsku patnju

doma mi grize vrijedne knjige, kabele

usto si nokte tamani, mamu lovi za pundžu

zaskakuje se na nestabilnu baku

a kad malo predahne, s trinaestog kata

čeznutljivo gleda u daljine i ravnine istoka.

Umjesto da budemo glavne zvijezde kvarta

da se šepurimo dok nam lahor zanosno mrsi bradu i brkove -

sad mi stalno trga rame, vrluda, zija, posrće, zabija se u bandere…

Trudim se ja, nježno mu govorim da mi ne treba vučna služba

no sve uzalud, lud je, blesav je to pas, jadan čuje laveže

u toj svojoj maloj preslatkoj dugouhoj glavi

a kad smo u doggy parku

onda krene seksualno opsjedati

kao da ih bira, samo opasne pse

kao da im poručuje:

hvaljen Vaš očnjak, skratite mi muke!

 

 

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg