poezija

Stjepan Bajić: Komformist bez razloga

Stjepan Bajić rođen je 1995. u Zagrebu gdje studira povijest na Filozofskom fakultetu. Priredio je zbornik „Hrvatska mlada lirika 2“, a pisao je i za portal Ziher.hr.



 

U PAUZI OD ZIJEVANJA NA PJESNIČKOM ČITANJU 

 

Tako mladi, a tako monotoni...

Kao da smo na sprovodu.

Koga mi to pokapamo?

„Poeziju“ šapne mi

eurekne Alen Brlek.

 

 

UVEČER NA PUTU PREMA DOMA

 

Uvečer na putu prema doma

odbicikliram okolnim putem

vidjeti svoj faks kako spava

    umorna od dreke i borbe za

    fusnote ocjene i spas života

 

Uvečer na putu prema doma

odbicikliram okolnim putem

vidjeti svoj faks kako spava

    poleći glavu oslušnuti tisuće

    djece zakopane ispred ulaza

 

Uvečer na putu prema doma

odbicikliram okolnim putem

vidjeti svoj faks kako spava

    prijeći preko Save pogledati

    Ligu prvaka ne čekati jutro

 

 

ZA SADA SAMO TRI MORBIDNA EPITAFA I ČETVRTI OHRABRUJUĆI 

 

„Šta me gledaš! Ja sam bio kao ti, ti ćeš biti kao ja.“

(Mate Buva; bista mrtvačke glave, groblje sv. Ivana, Drniš)

 

EPITAF 1

 

Ustavom zabraniti floskulu:

On ne bi htio da budemo tužni

 

EPITAF 2

 

Isučite maramice

cendrajte

otišao sam

 

EPITAF 3

 

Ne možete vi toliko plakati koliko

bih ja plakao za samim sobom!

 

EPITAF 4

 

Nisam pokopan

posađen sam

 

 

LIVE PJESMA

 

Spopadaju me svakojake i svakoslabe pjesme.

Tko bi ih sve popratio, popisao, obrisao iz glave!?

Taj sam, no trenutno imam snage za samo jednu.

Evo je. Jedna posebna, s mjesta događaja

takoreći live pjesma, takoreći inovacija bez premca.

 

Mislim ja to dok šećem svog psa Alberta. Ispravak.

Dok on šeće mene. Ispravak. Dok se šećemo nas dvojica.

Ajde tako može. Albert je glavni, ja njega ne šećem sigurno

no ne šeće ni on mene, vrlo je smušen taj pas. Na gazdu.

 

Šećemo se tako nas dvojica, sad smo na Aveniji SR Njemačke.

Dok pamtim ovu pjesmu i skiciram za nju bilješke na mobitelu

u pozadini ovog čina stvaranja nečemu se žarko nadam.

U crnim limuzinama ovuda znaju proći glavonje na putu za ili s aerodroma.

Kad prođu, prođe i njihovim praznim očima moj prosti prst.

Ovog puta nisam te sreće.

 

Ipak, sreća je okrenula ploču. Kako za koga zapravo.

Saznat ćete ubrzo zašto, no moram malo dramiti.

Naime, zabuljen u misli i mobitel tek desetak metara prije

vidim nekog ispod stabla. Piša starac bit će.

Mogao si brate i bliže, da te bolje vidim.

Ali nema pišaline. Nema žute duge na jutarnjem suncu.

Pa on kao da lebdi! Pa on visi!

Ma ne, pa on piša! Kako sam blesav.

Joj da se bar ubio. Kako bih to iskoristio, koja bi to senzacija bila

nitko ne bi mogao poreći spektakularnost te pjesme

nitko ne bi mogao poreći etičnost te pjesme, pjesme nisu novine

pjesme su slobodne (moš mislit), za njih ne vrijedi prešutan dogovor

da se ne piše o samoubojicama.

Sve ja to u cugu pomislim.

 

No nažalost, on samo piša. Prokleta srećo

Ipak ne, on se objesio. Hvala ti srećo, ups – nesrećo.

Pa nek mi sad kaže netko da nemam dovoljno iskustva.

Odoh sad nazvati policiju

i spriječiti da ovom nesretniku

Albert odveže špigete.

 

 

ŠTO JE TRAGEDIJA? 

 

Hrvatska enciklopedija kaže: „tragedija je

dramska vrsta koja prikazuje životne i

moralne sukobe između likova i naravi,

završava velikom nesrećom i uništenjem

glavnog lika“ iliti „dramatičan, nesretan

često grozan događaj…“

 

Sve stoji, no imam ja još preciznije tumačenje.

Tragedija je kad kupiš kul, šesnog, pametnog psa

daš mu ime Albert, po Camusu naravno

usmjeriš ga u pravom smjeru: ka slobodi!

i što se dogodi?!

Samo malom mojom nepažnjom

on nepovratno upadne u krivo društvo.

Mora da se Camus u grobu okrenuo

valjda mu se moja počast nije svidjela

pa pošalje on, dok mene ne bi doma

svećenika u blagoslov kuće.

Svetom vodicom prvo pošprica moju mamu

kažu dobra je protiv transcendentalnih reuma i ekcema

a potom mog dragog Alberta. Sve ostalo je povijest…

Rastrgan li je zbog tog mučkog čina

teško li mi je gledati ga takvog!

Ipak, ne da se on, da bar na tren

zaboravi svoju psizifovsku patnju

doma mi grize vrijedne knjige, kabele

usto si nokte tamani, mamu lovi za pundžu

zaskakuje se na nestabilnu baku

a kad malo predahne, s trinaestog kata

čeznutljivo gleda u daljine i ravnine istoka.

Umjesto da budemo glavne zvijezde kvarta

da se šepurimo dok nam lahor zanosno mrsi bradu i brkove -

sad mi stalno trga rame, vrluda, zija, posrće, zabija se u bandere…

Trudim se ja, nježno mu govorim da mi ne treba vučna služba

no sve uzalud, lud je, blesav je to pas, jadan čuje laveže

u toj svojoj maloj preslatkoj dugouhoj glavi

a kad smo u doggy parku

onda krene seksualno opsjedati

kao da ih bira, samo opasne pse

kao da im poručuje:

hvaljen Vaš očnjak, skratite mi muke!

 

 

 

 

 

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg