poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.



 

Branko Maleš

 
Mutno, (HDP – Zagreb, 2017.), izbor iz knjige
 
 
 
smjena spola
 
ja radim poštara na vrhu!
svi ga vide
kao informaciju!
jedan dan on ode
u povijest!
jednom sam bio u
torbi
između poštanskih želja
maraka svijeta
i debelih životinja
u galami!
bilo mi je toplo šareno
i brbljavo!
 
poštar više nije pismo
ja gradim
informaciju o onome čega
više nema
sjećam se kad je bio ona
na vrhu brijega i svijeta
kao sunce i slovo
u smjeni spola!
 
 
 
x x x
 
magle i tanki ples
plešu od mjeseca prema
dolje
tamo gdje sam
pokušao biti ime
i po!
voli me
ne voli
imaš vremena
i mnogi prolaze ovuda
kao da je to
jeftino
 
što ćemo?
magle i tanki ples
zovu zajedno
sve je nekako
opasno
sivo i bijelo!
voli me ne voli!
 
 
 
posljednja videoteka
 
debela crna cura
koja sve zna o filmu
i ljeti i zimi
više ne stanuje
u kvartu!
u  zagrebu nema više
videoteke
gdje je?
klupe su se skovrčale
i mladi se
više ne ljube u mraku!
djevojka koja sve zna
o filmu
više nije ovdje!
film se više ne gleda
u mraku
 
 
 
vjeruješ li
 
udat ćeš se za divnog
čarobnjaka!
onaj koji te voli
eksplodirat će bez suze!
svi ste barut!
metafora je nestala
u meksičkom sutonu
kao ljepotica
sve je istina!
nemoguće je lagati
sloboda se sužava
kao suknja
molit ću se za tog divnog
muškarca
i za usamljenog pojedinca
koji je prosječan kao sreća
kao logo bez protekcije 
kupite indigo dijete
ono nije vaše
a pametno je ko 3 kćerke
iz serije
susjeda fanika jurković
nema novca
i otplaćuje bratovu vikendicu
iz dobrote
lezbijka je bez milosti
mala šara bez identiteta
tuge u igri, seksu! 
mala šara
 
 
 
x x x
 
čemu sve to?
a što?
pa to
ponedjeljak, utorak
pa i srijeda
čemu sve to?
 
 
 
nisam siguran
 
nisam siguran
što je to bilo
netko je vrisnuo ili
su škripnula drvena vrata
ljudskim jezikom
ili je ona curica u
dvorištu
počela pjevati još u rano
jutro kad je tata otišao u 
tvornicu
ili su mačke
poznajem ih sve!
 
ima tu različitih zvjerova
od pliša
ja sam tu među svojima
nisam siguran
netko je vrisnuo
 
 
 
x x x
 
nitko ne sluša mačka!
toplo je i
sparno popodne
ide malo klavir po
ulici
malo sax!
ja plešem
to je jedna značajna
glazba!
toplo je i sparno
nitko ne sluša mačka
ja volim pjevati
kao zvijezda!
 
nikoga nema
a meni se sviđa!
idem u malu školu
mali sam đak i malo
sunce!
liječit ćemo se kao
dva detektiva!
 
 
 
x x x
 
zadovoljno i umorno!
tu ništa nije ispravno
ja ne znam što je ispravno
ali ako je nešto standard
ja sam protiv 
u slobodi
ja volim ono što je
provjerljivo
u mojoj glavi
volim medvjeda i mačku
i tu nema mjesta za simbol i jedno
kaže, drugo misli
 
simbol sanja poštu kao mamu
uvijek nešto, nekome, doznačuje
zašto je uvijek u punom poslu?
nemoj mi ništa slati
ne odgovaram
mrtav sam
volim medvjeda i mačku
kao anđeo koji
postoji
iz prve ruke
 
 
 
x x x
 
sintaksa je prvi psihijatar
sluša, objašnjava, sluša, naplaćuje
televizija šuti
ona je kolač
razgovor je davno izmišljen
u 16. stoljeću
kaže mile
a ipak je tako mlad
kolač je zgotovljena arhitektura
betonska čokolada koju vole djeca
kad ne znamo što ćemo s nekom
strukturom
koja ne podnosi dodatne
interpolacije
 
mi ćemo je pojesti!
brbljanje? radost? neobaveznost?
ne
to je obrana!
to je naš trans!
 
 
 
x x x
 
koliko ima ljubavi
i novca
u gradovima
neću biti tamo
neka se ljube
bez mene
evo im novac
neka si kupe sve!
koliko
ima ulica gdje nitko
nikada nije hodao šetao
trčao ili pjevao
kada su otoci blizu
zašto se ne posjete?
ali ne!
svaki je otok samo svoj!
živi kao udovica bez gužve
koja se sjeća
i ne skida crno!
 
pokušava se sjetiti
prvog prezimena poljupca
još puno prije svega
i prije jetija!
ja se slabo sjećam
kao kutija
bilo je to davno
ljubav novac more
balerina drži plesača
za nogu
nitko se ne miče
plesači se diraju
i žive
opet divno vrijeme!
 
 

x x x
 
oh, ide po ulici
traži sreću
nitko ne zna
koji je to posao
a bilo je neko
cvjetanje
 
mirisalo je i zvonilo
kao svadba jurja
i proljeća
oh, ide on po ulici
a voda izvire!
ima u tom nekog
mira
i vina
očekivanja u kojem se
nešto slavi
svake godine
prvi put
a ja sam
 
oponašao životinje
kao bjork na
saturnu
počeo sam govoriti
jezike
mačka medo jež 
 
 
 
 
 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg