proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.



 

Catherine Lacey:
Povrede
(ulomak iz priče)
 
 
Želio se osigurati da neće pisati o njemu, ali znao je da joj ne može otvoreno reći da ne piše o njemu, jer je bio siguran da bi takvo pitanje izazvalo predavanje o tome kako joj nema pravo postavljati ograničenja na rad, a mogla bi ga i zadirkivati da je narcisoidan ako misli da planira pisati o njemu, a on bi onda prigovorio na tu riječ, narcisoidan – dobro je znala da se često plašio da mu prijatelji i poznanici oduvijek potajice pripisuju tu dijagnozu – i inzistirao bi na tome da je samo praktično a ne narcisoidno, pretpostaviti da će ona, njegova bivša žena, čije su prethodne dvije knjige nesumnjivo sadržavale mnoge autobiografske detalje, možda odlučiti ubaciti pokoji ili pak mnoštvo detalja koji podsjećaju, ili bi se moglo učiniti da podsjećaju, na komplicirane godine koje su proveli zajedno i kraj koji baš i nije bio lišen dramatičnosti, no ona bi na to vjerojatno odgovorila da je suludo i djetinjasto od njega da je optužuje da piše autobiografski – pogotovo kad zna koliko joj je problema takva optužba prije donijela – a kad bi na kraju i napisala nešto što sadrži neke ili mnoge detalje koji zrcale njezin život (što svaki pisac čini ili je ponekad ili uvijek činio), znala je da on zna da je ne zanima pisanje memoara, i znala je da on zna da je, kao čitateljicu i kao književnicu, zanimaju samo djela koja opipljivost likova i zapleta koriste kao metodu za pojašnjenje neopipljivih ideja, a ne bilježenje osobne povijesti, a čak i da stvori lik koji donekle podsjeća na njega, ne bi nikad mogla zaista pisati o njemu, najtočnijem i najstvarnijem njemu, jer ne postoji nepomično i stalno ja, a čak i da tako nešto postoji, ona nikako ne bi mogla tvrditi da ga poznaje u njegovu slučaju, a i da ga poznaje, bilo bi to previše apstraktno da se pretoči u riječi, i uostalom, oduvijek se činilo da on nije u stanju pred njom pokazati osjećaje ili je za to nezainteresiran, a čak i nakon svih tih godina provedenih zajedno, ipak ju je zbunila i duboko povrijedila iznenadna spoznaja o njegovoj potajnoj okrutnosti i šteta koju joj je bio u stanju nanijeti, pa naravno da neće pisati o njemu jer ga očito nikada nije ni poznavala – i koliko bi god puta pokušao prekinuti ovu tiradu (koja bi čitavo vrijeme postajala sve brža i glasnija), ne bi bio u stanju govoriti dovoljno glasno ni silovito da ispravi njezino početno pogrešno shvaćanje onoga što je rekao (naravno da ne misli da piše autobiografski), no kad bi završila govor, već bi bio preumoran još nešto dodati, a to da je preumoran da bi izložio svoju stranu priče bilo bi jednako podizanju bijele zastave, predaji koja bi se poslije mogla protumačiti kao odricanje svih prava na prigovor jer je u svoje novo djelo umetnula neki izraz ili element zapleta ili lik koji bi on, bilo to narcisoidno ili ispravno, mogao prepoznati kao utemeljen na nečemu što je rekao ili učinio ili bio.      
Zato je nikad nije direktno zamolio da ne piše o njemu, jer je procijenio da bi to izazvalo više problema nego što bi ih riješilo, ali nije mogao prestati priželjkivati neku garanciju da neće pisati o njemu, ili da barem neće pisati o njemu na lako prepoznatljiv način, no što je više razmišljao o tome i što je više govorio o tome na terapiji i što je više ostatak tjedna govorio o tome u svojoj glavi u zamišljenom društvu terapeuta, postajao je sve svjesniji da se u želji da se osigura da neće pisati o njemu krije još jača želja da piše o njemu, stalno, da njegovo odsustvo osjeća toliko snažno da je – poput djeteta – patetično prisiljena stvoriti njegovu reprodukciju i s tom reprodukcijom provesti toliko godina da na kraju napiše jedan od onih tomova od tisuću stranica za koje je tvrdila da ih nikad neće napisati, knjigu koja u mašti nastavlja vezu koju je napustila – jer, iako je vjerovala da ju je ostavio prije nego što je ona njega ostavila, ona je bila ta koja je tehnički i službeno ostavila njega – i u toj bi knjizi, možda ljubavnoj priči smještenoj u manje poznatoj ratnoj zoni za vrijeme Drugog svjetskog rata, njezin lik bila sentimentalna antijunakinja puna mana, a njegov bi fikcionalni parnjak bio ponekad neshvaćen, no u konačnici hrabar moralni kompas romana, a ona bi mu osobno poštom poslala radni primjerak i točno u trenutku kad bi otvarao knjigu na stranicu s posvetom da vidi svoje inicijale, dobio bi telefonski poziv da je njegova bivša žena upravo misteriozno i brzo podlegla rijetkoj no potpuno bezbolnoj bolesti – jer nije maštao o tome da pati, samo o njezinoj trenutačnoj smrti – i netom primivši tu vijest, pročitao bi njezin posljednji (i u konačnici najtrajniji) roman, i u njemu bi vidio da je napokon priznala da je pogriješila što ga je ostavila, a čak i da nekim čudom krivo protumači djelo – za što ga je često optuživala kad bi čitao radne verzije njezinih priča dok su bili skupa – ovog puta ne bi je bilo da se prepire s njim. Ovog bi puta on bio u pravu i to bi bio kraj priče. 
 
 
S engleskog prevela: Andrea Rožić

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg