poezija

Valerija Cerovec: Kako sam zamijenio suprugu za osobu koju nisam volio

Valerija Cerovec je vizualna umjetnica i spisateljica rođena 1993. godine u Čakovcu. Završila je preddiplomski studij Modnog dizajna na Tekstilno - tehnološkom fakultetu i studij Komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.



 
KAKO SAM ZAMIJENIO
SUPRUGU ZA OSOBU
KOJU NISAM VOLIO
 
 
Ujutro si ustajala iz kreveta rano i 
netremice otvarala vrata kupaonice.
Čuo bih te kako piškiš. (Nasmiješi se.) Ponekad 
bi pripremila kavu i za mene i položila je na 
noćni ormarić. (Okreće prsten na lijevoj ruci.)
 
 
“Prestao sam te voljeti.”
 
 
Volio bih da ti mogu reći da sam te
prestao voljeti. (Nasadi prsten odlučno na
prstenjak lijeve ruke.)
 
 
 
 
 
 
 
 
Kad sam te prvi put poljubio u 
obraz, imala si kosu do brade.
(Dlanom pokaže na visinu brade.) 
 
Rekla si da žališ što si ošišala šiške.
 
 
“Žalim što sam ošišala šiške.”
 
 
Pokušavala si maknuti pramenove 
s lica i zakačiti ih iza uha. 
(Dodirne ušnu resicu.)
 
 
Ona je imala kosu do brade.
 
 
 
 
 
 
 
Onog puta kad si otišla
na poslovni put u Berlin,
imao sam cijelu kuću za sebe.
(Zagladi obrvu kažiprstom.) Jeo sam ćevape
u krevetu.
 
 
Vratila si se i poslala mi poruku da te pokupim
u zračnoj luci. (Prekriži ruke u krilu.)
Iako sam ti rekao da si mi nedostajala,
 
“Nedostajala si mi.”
 
 
shvatio sam da to nije istina. Niti jesam
niti nisam osjećao prazninu
od tebe, što me naposljetku učinilo
tužnim. (Protrlja kapke jagodicama prstiju.)
 
 
 
 
 
 
 
Mjesecima nakon što sam prestajao tražiti 
tebe svakog puta kad bi ona ušla u prostoriju, 
u ženama na ulici vidio sam
nju. (Počeška se po čelu, a zatim stavi
ruke na koljena i udubi glavu u ramena.)
 
 
Hodale su poput nje poput tebe.
Razgovarale su na telefon poput nje 
poput tebe.
Nosile su cipele koje bi se sviđale njoj
poput tebe.
Čitale su knjige koje bi zanimale nju
poput tebe.
 
 
(Odmahne rukom.)
 
“Odmahnut ću rukom.”
 
Tada sam rekao sam sebi da ću odmahnuti rukom
na sve to 
u mojoj glavi, ali uzalud.
 
 
 
 
 
 
 
Okretao bih glavu od tebe kad bismo
spavali u istom krevetu jer
nisam želio otkriti mogućnost
da ti objasnim. 
 
 
“Želio bih ti objasniti kako se osjećam.”
 
 
Mislio sam da će sve biti
bolje ako večeramo u 
skupom restoranu i odemo u 
kino. (Zubima zahvati gornju usnu.)
 
Počeo sam odlaziti u teretanu
utorkom i petkom jer
je ona tad dolazila na
sat joge u uskoj trenirici.
 
(Otkloni pogled u stranu.) 
 
Kupio sam ti kupku koju voliš
kako bih se uvjerio da sam
tu
i rekao prodavačici neka je umota
u ukrasni papir.  
 
 
 
 
 
 
 
 
Popipala si moje mišiće i rekla
kako je ovo nešto novo.
 
“Ovo je nešto novo!”
 
 
(Prekriži ruke i zahvati laktove
dlanovima.)
 
Odgovorio sam ti da
ne želim više u teretanu, a ti
si se usprotivila. Trebao sam u 
teretanu drugim danima u tjednu, ali
vjerojatno bi bilo svejedno. 
 
Bila je na ulici
i u uredu
i u teretani
i u restoranu u kojem smo jeli
skupu večeru.
 
 
 
 
 
 
 
Ruke su joj tople poput tvojih.
Odmarao sam ruke u njenom krilu.
Prisjetio sam se tvojih ruku i kako si njima omotala
moje ranjeno koljeno
kad sam se biciklom zaletio u kantu za smeće.
 
 
Rekao sam joj kako sam se jednom
zaletio biciklom u kantu za smeće.
 
“Jednom sam se zaletio biciklom u 
kantu za smeće.”
 
Povukao sam nogavicu 
i otkrio joj ožiljak. (Povuče
nogavicu i pokaže ožiljak.)
 
 
Ona se nasmiješila i dodirnula
jagodicama zaraslu kožu
gdje si ti pritiskala 
krvavu ranu.
 
 
 
 
 
 
 
Ne znam ni sam zašto,
jednom sam joj dao da mi opere
košulju.
 
 
Kad sam je obukao, pomirisao
sam rukav. (Približi rukav licu i 
odmakne ga. Namršti se.)
 
“Zašto si promijenila deterdžent?”
 
Pitao sam je zbog čega je
promijenila deterdžent.
 
 
Kad sam shvatio da sam mislio
na tebe, već je bilo prekasno
da skinem košulju. Nosio sam miris
cijelog dana. Zavukao mi se
u nosnice i košulju i činilo mi se
kao da se više nije mogao
isprati.
 
 
 
 
 
 
 
Predložio sam da
imamo psa ili dijete. 
 
 
Ti si rekla kako bismo trebali 
veći stan ako ćemo imati dijete.
 
“Nema mjesta. Ako ćemo imati dijete,
 trebamo veći stan.”
 
 
(Prekriži ruke u laktovima. 
Opusti ih. Dlanovima zahvati
koljena.)
 
Želio sam ti reći kako ne bih htio da 
trebamo psa ili dijete. Imao sam nju
poput tebe, a niti sam je htio
niti sam je trebao imati.
 
 
 
 
 
 
 
Naposljetku sam joj rekao da je ne mogu 
više viđati. 
 
 
“Zašto?”
 
Gledala me širokih očiju
i pitala zašto.
 
 
Bio sam umoran od zamjena.
Nisam više znao gdje sam ostavio čarape
i kako bih se trebao javljati 
na telefon. (Zaškrguta zubima.)
 
Rekao sam joj da te volim.
 
“Volim svoju suprugu.”
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Bila je lijepa kao i ti.
 
Bila je ti ili si ti bila ona,
nisam više siguran.  (Okrene pogled u stranu.)
 
Volio bih da ti mogu reći da te volim.
 
 
“Nije da te ne volim.”
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

poezija

Lara Mitraković: Lov na ptice pjevice

Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.

proza

Sven Popović: Ulomak iz romana 'Uvjerljivo drugi'

Nekada se čini: sve se obrnulo. Klinci odrastaju brže, ali sporije postaju odrasli. Svijet je vruć krumpir, tridesete su nove osamnaeste, a velike priče o odgovornosti predane su sve samo ne odgovorno – i treba plesati što dulje –ili tako barem u jednom novozagrebačkom naselju izgleda Emiru, Iliji i Fricu, a najviše onome oko koga se sve vrti, Mladome Piscu, bezimenom junaku novog romana Svena Popovića.
Nakon Neba u kaljuži (Meandar, 2015.), Popović je ove godine objavio i 'Uvjerljivo drugi' roman (Fraktura) iz kojeg donosimo dio uvodnog poglavlja.

poezija

Vigor Vukotić: Geometrija kolodvora

Vigor Vukotić (1991., Zagreb) diplomirao je antropologiju i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji srednje škole, a pjesme i kratke priče objavljivao je u Vijencu, Republici i UBIQ-u. Član je Književne grupe 90+.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

poezija

Maša Seničić: Nametljive oaze

Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.

poezija

Josip Vdović: Zračna struja

Josip Vdović rođen je 1992. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest. Dosad svoju poeziju nigdje nije objavljivao.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg