poezija

Valerija Cerovec: Kako sam zamijenio suprugu za osobu koju nisam volio

Valerija Cerovec je vizualna umjetnica i spisateljica rođena 1993. godine u Čakovcu. Završila je preddiplomski studij Modnog dizajna na Tekstilno - tehnološkom fakultetu i studij Komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.



 
KAKO SAM ZAMIJENIO
SUPRUGU ZA OSOBU
KOJU NISAM VOLIO
 
 
Ujutro si ustajala iz kreveta rano i 
netremice otvarala vrata kupaonice.
Čuo bih te kako piškiš. (Nasmiješi se.) Ponekad 
bi pripremila kavu i za mene i položila je na 
noćni ormarić. (Okreće prsten na lijevoj ruci.)
 
 
“Prestao sam te voljeti.”
 
 
Volio bih da ti mogu reći da sam te
prestao voljeti. (Nasadi prsten odlučno na
prstenjak lijeve ruke.)
 
 
 
 
 
 
 
 
Kad sam te prvi put poljubio u 
obraz, imala si kosu do brade.
(Dlanom pokaže na visinu brade.) 
 
Rekla si da žališ što si ošišala šiške.
 
 
“Žalim što sam ošišala šiške.”
 
 
Pokušavala si maknuti pramenove 
s lica i zakačiti ih iza uha. 
(Dodirne ušnu resicu.)
 
 
Ona je imala kosu do brade.
 
 
 
 
 
 
 
Onog puta kad si otišla
na poslovni put u Berlin,
imao sam cijelu kuću za sebe.
(Zagladi obrvu kažiprstom.) Jeo sam ćevape
u krevetu.
 
 
Vratila si se i poslala mi poruku da te pokupim
u zračnoj luci. (Prekriži ruke u krilu.)
Iako sam ti rekao da si mi nedostajala,
 
“Nedostajala si mi.”
 
 
shvatio sam da to nije istina. Niti jesam
niti nisam osjećao prazninu
od tebe, što me naposljetku učinilo
tužnim. (Protrlja kapke jagodicama prstiju.)
 
 
 
 
 
 
 
Mjesecima nakon što sam prestajao tražiti 
tebe svakog puta kad bi ona ušla u prostoriju, 
u ženama na ulici vidio sam
nju. (Počeška se po čelu, a zatim stavi
ruke na koljena i udubi glavu u ramena.)
 
 
Hodale su poput nje poput tebe.
Razgovarale su na telefon poput nje 
poput tebe.
Nosile su cipele koje bi se sviđale njoj
poput tebe.
Čitale su knjige koje bi zanimale nju
poput tebe.
 
 
(Odmahne rukom.)
 
“Odmahnut ću rukom.”
 
Tada sam rekao sam sebi da ću odmahnuti rukom
na sve to 
u mojoj glavi, ali uzalud.
 
 
 
 
 
 
 
Okretao bih glavu od tebe kad bismo
spavali u istom krevetu jer
nisam želio otkriti mogućnost
da ti objasnim. 
 
 
“Želio bih ti objasniti kako se osjećam.”
 
 
Mislio sam da će sve biti
bolje ako večeramo u 
skupom restoranu i odemo u 
kino. (Zubima zahvati gornju usnu.)
 
Počeo sam odlaziti u teretanu
utorkom i petkom jer
je ona tad dolazila na
sat joge u uskoj trenirici.
 
(Otkloni pogled u stranu.) 
 
Kupio sam ti kupku koju voliš
kako bih se uvjerio da sam
tu
i rekao prodavačici neka je umota
u ukrasni papir.  
 
 
 
 
 
 
 
 
Popipala si moje mišiće i rekla
kako je ovo nešto novo.
 
“Ovo je nešto novo!”
 
 
(Prekriži ruke i zahvati laktove
dlanovima.)
 
Odgovorio sam ti da
ne želim više u teretanu, a ti
si se usprotivila. Trebao sam u 
teretanu drugim danima u tjednu, ali
vjerojatno bi bilo svejedno. 
 
Bila je na ulici
i u uredu
i u teretani
i u restoranu u kojem smo jeli
skupu večeru.
 
 
 
 
 
 
 
Ruke su joj tople poput tvojih.
Odmarao sam ruke u njenom krilu.
Prisjetio sam se tvojih ruku i kako si njima omotala
moje ranjeno koljeno
kad sam se biciklom zaletio u kantu za smeće.
 
 
Rekao sam joj kako sam se jednom
zaletio biciklom u kantu za smeće.
 
“Jednom sam se zaletio biciklom u 
kantu za smeće.”
 
Povukao sam nogavicu 
i otkrio joj ožiljak. (Povuče
nogavicu i pokaže ožiljak.)
 
 
Ona se nasmiješila i dodirnula
jagodicama zaraslu kožu
gdje si ti pritiskala 
krvavu ranu.
 
 
 
 
 
 
 
Ne znam ni sam zašto,
jednom sam joj dao da mi opere
košulju.
 
 
Kad sam je obukao, pomirisao
sam rukav. (Približi rukav licu i 
odmakne ga. Namršti se.)
 
“Zašto si promijenila deterdžent?”
 
Pitao sam je zbog čega je
promijenila deterdžent.
 
 
Kad sam shvatio da sam mislio
na tebe, već je bilo prekasno
da skinem košulju. Nosio sam miris
cijelog dana. Zavukao mi se
u nosnice i košulju i činilo mi se
kao da se više nije mogao
isprati.
 
 
 
 
 
 
 
Predložio sam da
imamo psa ili dijete. 
 
 
Ti si rekla kako bismo trebali 
veći stan ako ćemo imati dijete.
 
“Nema mjesta. Ako ćemo imati dijete,
 trebamo veći stan.”
 
 
(Prekriži ruke u laktovima. 
Opusti ih. Dlanovima zahvati
koljena.)
 
Želio sam ti reći kako ne bih htio da 
trebamo psa ili dijete. Imao sam nju
poput tebe, a niti sam je htio
niti sam je trebao imati.
 
 
 
 
 
 
 
Naposljetku sam joj rekao da je ne mogu 
više viđati. 
 
 
“Zašto?”
 
Gledala me širokih očiju
i pitala zašto.
 
 
Bio sam umoran od zamjena.
Nisam više znao gdje sam ostavio čarape
i kako bih se trebao javljati 
na telefon. (Zaškrguta zubima.)
 
Rekao sam joj da te volim.
 
“Volim svoju suprugu.”
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Bila je lijepa kao i ti.
 
Bila je ti ili si ti bila ona,
nisam više siguran.  (Okrene pogled u stranu.)
 
Volio bih da ti mogu reći da te volim.
 
 
“Nije da te ne volim.”
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg