poezija

Ana Vučić: Pjesme

Ana Vučić rođena je 31. 10. 1992. u Karlovcu. Osnovnu i srednju školu završila je u Jastrebarskom, a trenutno je apsolventica kroatistike i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pjesme je dosad objavila samo u studentskom časopisu Jat. Bila je i urednica trećeg broja istoga časopisa. Piše oduvijek. Čita. Voli gledati sport i serije. Vrhuncem svoje pjesničke karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.



 

 

Kazalište

 

Gradili smo kazalište u predgrađu

Tri moja demona i ja

Po završetku gradnje

Oni su se odselili

 

Žuti iz svoje kuće

sad živi u kamp-prikolici

na rubu šume

sa slavujima pjeva arije

s vjevericama pleše balet

za dramu u užem smislu

sam je sebi dovoljan

kazalište smo prepustili

ljudima s entuzijazmom

 

Crni iz našeg grada

sad živi u garsonijeri

na granici oblutaka s vodom

ponedjeljkom iskače s balkona na glavu

srijedom usporava tempo

vikendom jede sir i pije vina

a razgovara o važnim temama

kazalište smo prepustili

ljudima koji se sjećaju nevažnih

 

Bijeli iz mojih misli

sad živi u opipljivim prostorima

možda i u tuđim glavama

sklada Margarite dodirujući samo crne tipke klavira

jer je bijele prije dvije godine umrljao smijehom

svake večeri oblači kaput pred spavanje

jednom tjedno poseže za lulom

kazalište smo prepustili

ljudima koji margarite piju

 

 

Kolekcionar

 

mnogi su kasnije pokušali objasniti

niz samoubojstava tog nesretnog ljeta

svi su bili u krivu

sam je Kolekcionar

svojim dugim korakom i svojom tankom nogom

istupio iz sjenovite melankolije

da bi mi šapćući objasnio:

tog sam ljeta hodajući šumama

ful zabrijao na impresionizam

njihanje prirode

i vlastite emocije

valjda je to zasmetalo

ovim hiperrealističnim naboranim licima

što sam ih prije marljivo skupljao

pa su se porazbijali

 

sad kad me ljudi pitaju

zašto znam da ću se ubiti pištoljem

odgovaram da će i moje vrijeme u postavu

ubrzo završiti

i da neću biti dovoljno apstraktna

pružit ću svom voljenom Kolekcionaru

dijelove sebe za slaganje

mozak za mozaik

 

 

 

nisi već dugo“

 

mnogo godina poslije

nakon što već odavno stopiš sve

susrete u beskrajan trenutak

jednog nedorečeno nelagodnog pogleda

vozit ćeš se vlakom u Jastrebarsko

 

tijekom šume između dva zaboravljena

stajališta rodit će se novo

sjećanje svakog važnijeg gradskog punkta

škola igralište kazalište park

s gađenjem opipano među mrvicama

na dnu nečije torbe

 

hodajući zatim stići ćeš kući

i sjesti mirno čistiti grašak

odljepljujući strpljivo svaki onaj

trenutak da bi se njime omotalo zrno

i udaljilo ga od misli još fizičkije

 

u onom istom vlaku

ali u kupeu koji drugačije miriše

stara Vera putovat će dalje

 

 

 

Nemoguća ljubav

 

Među onom slabašnom si sortom bića

i za prvi korak nemaš dosta vjetra.

Jedino što ide zelene su flaše pića,

ispod neonskoga svjetla rasplesana jetra.

 

A u kutu, malo dalje, i on je inertan,

rupčić, ne za suze, već za znoj svoj ima.

Spram tebe on je indiferentan,

al' birc mu sustavno miris poprima.

 

Ne daju ti prići kočnice tvog uma-auta.

Ionako nikad nije bilo ceste.

On se ističe u sivilu gradskoga asfalta,

al' samo u tvom snu konzumirali se jeste.

 

Njegov modar pogled: prevara i trik.

Kući ćeš gdje vjerno na tavanu te čeka štrik.

 

 

 

 

***

 

u nadrealnoj situaciji

uz zvuke klavijatura

u mraku onoga što nije prostorija

i nije noć

 

pojavila se žuta boja

 

 

 

 

opet prijatelju

 

navikli smo svijet, navikli smo pukotine gledati izvana

na primjer, odeš, makar kratko

na primjer, ona ne pročita suptilnost u poruci

ili baci emoji

jebo te emoji

na primjer, on se još uvijek smije kad me sretne

i pobogu, ona mala kazaljka, ona za sekunde,

izbaci težište prema loše izmaštanoj livadi

tamo su listovi magnolije neke druge boje

ne sjedi se na stepenicama

i nema kafića koji u danu posjetiš jednom,

tri puta kad si ful sjeban

kako bi bilo misliti na čovjeka koji nosi ručni sat?

gledano

promatrano iznutra, naučio nas još Cohen,

svjetlost,

možda šansa za nešto što još nisi

 

ako pomnožim crvenu s bijelom

(rekao je moj nećak

dok je za dz crtao sreću),

dobit ću svjetliju boju.

 

gledano

promatrano iznutra, dakle,

svijetlocrvena, više olakšanje nego bol.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg