poezija

Ana Vučić: Pjesme

Ana Vučić rođena je 31. 10. 1992. u Karlovcu. Osnovnu i srednju školu završila je u Jastrebarskom, a trenutno je apsolventica kroatistike i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pjesme je dosad objavila samo u studentskom časopisu Jat. Bila je i urednica trećeg broja istoga časopisa. Piše oduvijek. Čita. Voli gledati sport i serije. Vrhuncem svoje pjesničke karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.



 

 

Kazalište

 

Gradili smo kazalište u predgrađu

Tri moja demona i ja

Po završetku gradnje

Oni su se odselili

 

Žuti iz svoje kuće

sad živi u kamp-prikolici

na rubu šume

sa slavujima pjeva arije

s vjevericama pleše balet

za dramu u užem smislu

sam je sebi dovoljan

kazalište smo prepustili

ljudima s entuzijazmom

 

Crni iz našeg grada

sad živi u garsonijeri

na granici oblutaka s vodom

ponedjeljkom iskače s balkona na glavu

srijedom usporava tempo

vikendom jede sir i pije vina

a razgovara o važnim temama

kazalište smo prepustili

ljudima koji se sjećaju nevažnih

 

Bijeli iz mojih misli

sad živi u opipljivim prostorima

možda i u tuđim glavama

sklada Margarite dodirujući samo crne tipke klavira

jer je bijele prije dvije godine umrljao smijehom

svake večeri oblači kaput pred spavanje

jednom tjedno poseže za lulom

kazalište smo prepustili

ljudima koji margarite piju

 

 

Kolekcionar

 

mnogi su kasnije pokušali objasniti

niz samoubojstava tog nesretnog ljeta

svi su bili u krivu

sam je Kolekcionar

svojim dugim korakom i svojom tankom nogom

istupio iz sjenovite melankolije

da bi mi šapćući objasnio:

tog sam ljeta hodajući šumama

ful zabrijao na impresionizam

njihanje prirode

i vlastite emocije

valjda je to zasmetalo

ovim hiperrealističnim naboranim licima

što sam ih prije marljivo skupljao

pa su se porazbijali

 

sad kad me ljudi pitaju

zašto znam da ću se ubiti pištoljem

odgovaram da će i moje vrijeme u postavu

ubrzo završiti

i da neću biti dovoljno apstraktna

pružit ću svom voljenom Kolekcionaru

dijelove sebe za slaganje

mozak za mozaik

 

 

 

nisi već dugo“

 

mnogo godina poslije

nakon što već odavno stopiš sve

susrete u beskrajan trenutak

jednog nedorečeno nelagodnog pogleda

vozit ćeš se vlakom u Jastrebarsko

 

tijekom šume između dva zaboravljena

stajališta rodit će se novo

sjećanje svakog važnijeg gradskog punkta

škola igralište kazalište park

s gađenjem opipano među mrvicama

na dnu nečije torbe

 

hodajući zatim stići ćeš kući

i sjesti mirno čistiti grašak

odljepljujući strpljivo svaki onaj

trenutak da bi se njime omotalo zrno

i udaljilo ga od misli još fizičkije

 

u onom istom vlaku

ali u kupeu koji drugačije miriše

stara Vera putovat će dalje

 

 

 

Nemoguća ljubav

 

Među onom slabašnom si sortom bića

i za prvi korak nemaš dosta vjetra.

Jedino što ide zelene su flaše pića,

ispod neonskoga svjetla rasplesana jetra.

 

A u kutu, malo dalje, i on je inertan,

rupčić, ne za suze, već za znoj svoj ima.

Spram tebe on je indiferentan,

al' birc mu sustavno miris poprima.

 

Ne daju ti prići kočnice tvog uma-auta.

Ionako nikad nije bilo ceste.

On se ističe u sivilu gradskoga asfalta,

al' samo u tvom snu konzumirali se jeste.

 

Njegov modar pogled: prevara i trik.

Kući ćeš gdje vjerno na tavanu te čeka štrik.

 

 

 

 

***

 

u nadrealnoj situaciji

uz zvuke klavijatura

u mraku onoga što nije prostorija

i nije noć

 

pojavila se žuta boja

 

 

 

 

opet prijatelju

 

navikli smo svijet, navikli smo pukotine gledati izvana

na primjer, odeš, makar kratko

na primjer, ona ne pročita suptilnost u poruci

ili baci emoji

jebo te emoji

na primjer, on se još uvijek smije kad me sretne

i pobogu, ona mala kazaljka, ona za sekunde,

izbaci težište prema loše izmaštanoj livadi

tamo su listovi magnolije neke druge boje

ne sjedi se na stepenicama

i nema kafića koji u danu posjetiš jednom,

tri puta kad si ful sjeban

kako bi bilo misliti na čovjeka koji nosi ručni sat?

gledano

promatrano iznutra, naučio nas još Cohen,

svjetlost,

možda šansa za nešto što još nisi

 

ako pomnožim crvenu s bijelom

(rekao je moj nećak

dok je za dz crtao sreću),

dobit ću svjetliju boju.

 

gledano

promatrano iznutra, dakle,

svijetlocrvena, više olakšanje nego bol.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg