poezija

Lucija Butković: Vučji sat; izbor

Pročitajte pjesme Lucija Butković, dobitnice nagrade Na vrh jezika (2017.).
Lucija Butković rođena je 1991. u Zagrebu. Diplomirala na odsjeku za filozofiju, apsolvent na studiju komparativne književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kritičke osvrte objavljivala na feminističkom portalu Muf, zatim i na portalima Ziher.hr i Booksa.hr. Piše poeziju i kratke priče. Osvojila nagradu Kultipraktika "Na vrh jezika" za poeziju 2017. godine, te joj je nedavno objavljena zbirka pjesama "Vučji sat" (Jesenski i Turk, 2018.), iz koje je i ovaj izbor.
U popratnom tekstu knjige je, između ostalog, rečeno: "Poezija Lucije Butković nastala je iz, nema sumnje, aktualiteta, koji autorica prepoznaje kao mračno doba rastuće konfuzije i migracija, bez suosjećanja i solidarnosti, doba iracionalizma. Sile zla kao sile represije, nadzora i kontrole s jedne strane vezane su za sustav, vrlo čest pojam u ovoj zbirci, a s druge strane se čuje galop barbarizacije, prijete nasilje i kaos, što sve skupa rađa kolektivnu tjeskobu. Kolektivnu, jer često autorica koristi prvo lice množine..."



  

 
ŠAHOVSKA
 
U kapuljači signal noći
šahovskom pločom pulsira grad
a na izlazima grada svjetlo se lovi
u niše neonskih reklama
bande šaketaju pustoš, po svemiru
tuku ratovi staroga kova
rijeka iz crte dignuta u nož
takva je noćas hidraulika grada:
slabija tijela izručuju se vodi
uzimam zalet i krećem u L
lakoćom skakača
A3-B5
 
 
 
 
STANICE
 
Noću promatraj stanice
tračnice u audio formatu
kad svjetlo crveni, stagnira
mrak, kad tramvaj projuri
nastupi pejzaž postapokalipse:
bande jurišaju na hranu
cesta ne završi vodom
nego fatamorganom
 
promatraj često
očiju srolanih u džepne lampe:
noć je matrica koju zareže nož
iz ruke starca
pločnik dočeka tvoje tijelo
kao otvoren grob
 
prije toga još i ovo –
stanice skladište vodu
sjene složene u raspored vožnji
jezik prljav i gumen kao strah
 
možeš na križanja
u zadnjem scenariju
starci jedu nikotinske nokte
panorama se nabora na zavoju
prvo sunce izlomi kičme pehista
po stoti put
 
kada se jednom nauči živjeti ravno
kome će trebati upute 
za slučaj potresa?
uglove će držati ozlojeđena patrola
 
sada ruke pomno složene na džepu
i svjestan svih budućih stvari
položen u prve zavoje zvijezda
zauzmi pozu ekvilibrista
otvori uho stupanju noći
i motri, motri gradske stanice
 
 
 
 
KOMORNA
 
Ovo je soba rasapa i hrđe
skelet kupaone, pogažena riječ
ovdje se rađa polarna svjetlost
sijevaju nervoze, narativi sna
umjesto para
kuljaju glavice duhanskih filtera
 
u pet ujutro predmeti se stišću
kosa mi je bunker
sudnjeg dana
 
u dva u noći mrak je sedativ
gdje su mi ruke pepeljarom 
vezane kao sidrom
a tamo gdje su oči, crnilo je tvrđe
bjesnije od svog oguljenog sloja
 
ulice lome dvoboji i stabla
negdje signali odlaze u grom
srca se ruše u tamne komore;
 
svoju komoru sam napunila
trnjem i nabojem
 
 
 
 
ORIGINALNI DJANGO
 
Cesta je pravac, ocean je gluh
taman za tvoj projekt odsustvo
pripreman zadnjih godina buke
koja je mogla sravniti svijet.
jučer sam imala pouzdan plan:
uzmem i slomim sustavan otpor
danas u skladu s kretanjem noći
stojim po strani, ponekoj riječi
dopustim nož.
hladnoća je opet stabilna
celzijusi poput električnih ograda 
van rada čuvaju ubojit napon
antene skupljaju kišu, u svemir 
odašilju smrznuti šum
 
ovo si ti, originalni Django
za kojim hodam precizno tiho
nogu poderanih britvom
vapnenca i smjerno
za repom tvog pratećeg lijesa
općeg mjesta katastrofe
u slijedu kao u potezu tinte
od početka do prve plaže 
spremne da podvuče crtu 
jednim impulzivnim valom
 
pod vjeđama i po džepovima svijeta
vatre se preko svake mjere gase
kamenje pri kraju omekša u sluz
od nas svatko u strogo 
kontroliranim uvjetima plave
međuovisni ili nekim drugačije 
izborenim skladom
potapamo korak 
 
u vodi raštimano suludo oštro
sijevat će tvoje
hardcore tetovaže
 
 
 
 
SITNI SAT
 
Stvar je u sporom spuštanju noći 
sati su uski jarboli 
kojima snop crnih barjaka 
osovi sud trajanja
 
wcee grije zapišan šum 
boce efekt dvogleda
 
kroz prozore bataljun zvijezda 
zauzme prostor kao 
filtere talog 
stalnost samoću 
teror dugo stoljeće mira
 
epilepsija raste u Ianov ples 
na podiju gdje štakore dižem kao sjene
 
imam zube teratoma i raspoloženje ubojice
i ulazim u vaše svete redove
 
 
 
 
FERIJE
 
Mirisi su puščana zrna u adventskom zraku
pogurenom na betonu
komore s narkozom bogovi iz stroja stavljaju
na repeat
poput crnaca berača
za leđima stražara
u krvavom polju američkog juga
beremo suhe pamuke mesa
prebijamo sveca globalnog kolinja 
kao kuče.
jer se kroz zemlju razvija dim
na vješalima šarani izokreću oči
na stolicama lica slomljena od glasa
na gubice montiraju medicinske maske;
sve su vrste iskrižane
svaki je pas već imao svoj dan
testisima mlako stružemo po tlu
 
 
 
 
AUDIOZAPIS 
 
U zadnjem naletu snage
kašalj puca kao klavirska žica
načas sam nijema u njegovoj pjeni
noćas si zapis stoljeća
 
neka se boje
neka im cvokot prosvira prsa u tunel
njime će opet hodati svinje
kao u prvim danima svijeta
 
nema tišine
poroznost svjetla montira razglas
tvog kašlja
 
predlažem da njime pjevaš vrtložno
i bijesno u hardcore bendu
prije nego što pobune priguše
sustavi moći
 
tvoj kašalj je Brailleovo pismo za gluhe
brajica teška milijun vata
povijest se dižu ususret prasku
i jednako teško pada u grob
 
kad utrnu svjetiljke, smire se strvine
i odmore nad njima čeljusti zvijeri
tog vučjeg sata kao i inače
zemljom utišanom poplatom noći
krenut će novi krug
grmit će tvoje plućne trepetljike
 
 
 
 
NOĆNI PROGRAM
 
Odakle u našim redovima uljez? 
tko se ovdje kreće osim nas? 
zašto se noću oglasi alarm 
stežu ključanice 
pojure Nosferatu bjeloočnice
za prvim sumnjivim zvukom? 
istini za volju i nije nam lako 
dobro nas trese rabota kuće 
nekad uz svjetla ostajemo budni 
nekad u krevetu dijelimo znoj 
i nema se bogzna što drugo za reći: 
ljudi ko ljudi 
prostor na zemlji 
vrijeme je prerezan Bergsonov vrat 
neka se svugdje postave kamere 
psi koji mogu nanjušiti stranost
noćni program reprizira najbolje komade
 
 
 
 
FERIJE
 
Ostavi zemlju manje sretnima
napuni puške, zaveži odane pse
ljeto se vraća snagom
recidivista
 
 
 
 
ZADNJI SAT
 
Penji se gore
lijevo pa ravno za vonjem metala. razvuci zastor
gubice muha, kožu razbijenu u ritam zločina
crkvena zvona dužinom sobe
spuštena teškim krčagom neba.
na njemu trudne jesenske muhe čekaju obred hranjenja.
rilca treniraju udar. okice bježe kao i noć
pod šahovsku ploču parketa
 
ruku na masnom volanu srca, očiju smrtno palih u pod
opipaj kucanje tijela, tomove mesa, život pod visokim 
naponom kože. ovako stvari stoje: svijetom se valja 
otrov za pse. sati su crni baloni. jauci pismo-bombe
što ćeš do kraja vremena otvarati u lice
 
sve drugo i sve iz vlažnih nosnica zemlje –
snošaje ptica, krzmanje sunca, dobra i dobro 
skovanog zla – sve slušaj i slušaj kako se guši
u prizoru koji oduzima dah
na krvavoj plahti koraka
 
slušaj kako se guše,
kako iz gustog dima početka, plastične oprave jutra
crvene kreste izdaje pijevce podižu na noge
 
kako se listam? ranama
kako se gasim? patentom
kračunićem lijepo spuštenim na najlon
u posljednji vučji sat
kada me slome čvrstim low kickom
okrenem usta u mangupski o
ispružim ruke u stropove
rasprostrem tepih za tvoje noge
i više ni o čemu ne znam
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Lara Mitraković: Lov na ptice pjevice

Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

poezija

Maša Seničić: Nametljive oaze

Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg