poezija

Anamarija Mutić: Polaroid

Anamarija Mutić rođena je 14. rujna 1998. u Požegi. Završila je prirodoslovno-matematičku Gimnaziju u Požegi, a sad studira hrvatski jezik i književnost i pedagogiju na Filozoofskom fakultetu u Splitu. Pobjednica je literarnih natječaja Goranovo proljeće (kategorija učenika osnovnih škola, 2013.), Moja Fejs priča (2013.), Volim Hrvatsku (2013.), Goranovo proljeće (kategorija učenika srednjih škola, 2016.), Po(e)zitiva (2016.). Sudjelovala je na državnoj smotri LiDraNo za literarne radove 2015., osvojila je drugo mjesto na međunarodnom konkursu Mihajlo Kovač za poeziju u kategoriji srednjih škola. Njeni su radovi objavljivani u zborniku Župančićeva Frulica (2013.), Zborniku Savremene Ljubavne Poezije pod pokroviteljstvom Kreativne radionice Balkan, časopisu filozofskog fakulteta u Splitu The Split mind, zborniku Višeglasje: Zbornik odabranih pjesama 6. Europskog Fejsbuk pjesničkog festivala, zborniku Džepni oblak (2015.), antologiji Poslednji cvetovi zla (2016.), zborniku Kaži mi tko si (2016.). 2016. godine također je sudjelovala u finalu International Music and Poetry Festa, a u listopadu 2016. široj publici se predstavila na skupnoj izložbi konceptualne umjetnosti Art Adria Annale kao najmlađi umjetnik. Uz poeziju piše i glazbu, a 2016. godine izdala je prvi singl naslovljen Naš svijet.

Mekoća

Tebe je začelo

nježnim guranjem u pupak

pozdravljeno svime

nalik fizičnosti

kad odljepljenje jezika

s nepca pita

odgađanje buke,

izrodilo riječima

kao buhtlicu

još tišeg.

Nije amen sve što boli

oklop moga ljudstva

gomila

dijabetes

i tišinu

neozvučenost gudala

ginem

u ime oca i firma

i vrata svetoga

doma

mene, mene, neoprana

jabuka

Kako je Lukino išta otad Bog

Luka je vjeru začeo na stepeništu kad je stao pretresati dati komad svemirštine.

vodiš ljubav s neartikuliranom energijom

ja sam pronađena u tom svemiru i materija mi je žmarak cjeloće

rađam oganj

cijedi me prodiranje Tarzana

mimo pet čula

ja sam indijanska žena

blagi potpaljivač zanesenosti u čovječjem Bogu

tebi koji plodiš virtuoznošću

hraniš mravima

crvenim ovrpčane noge

tijelo je apstrakcija zasićenosti

predajem ti jastvo zanosa

idi u svjetlost

uzdigni se neka se uzdigneš uzdići će te moji mravi

(budi gore ostani kakav virtuoz)

u škripcu blagosti postojanja

živim ti bit u manifestu

mojih mravi suza i blaženstvo

Jus ad bellum

rano je jutro i slušam kako u šupljini instrumenta bog napušta još jednog leptira

slamaš se pod mojim bedrima i intenzivno grebeš nebesa jer sviće a još uvijek te drži

mučnina od

jučerašnje sintetike.

današnja misija: mrziti leptira iz dubine duše ne samo zbog uništena jutra već i zbog stanja uma. ranjivost se manifestira kao posljedica prvog tromjesečja trudnoće – žuta umjetnina koja udara na usta – zato si savršen virtuoz kroz čija je crijeva prošlo više gramaže ilegalnog nego što će ikada proći kroz moje nevine ruke.

prisili se da blago otvoriš oči i

prostenji

kako da oprostim leptiru koji počiva u gitari?

najezda tišine, još mučnine uz znoj i lateks

predvečerje – ubijeno si prevaljen preko dvije dimenzije, a ja molim sve u što navodno ne vjerujem samo da ti pruži onoliko svijesti koliko je potrebno da osjetiš moje prste među svojima.

prožet užasnim nemirom iznenada ustaješ, drhtavo i nesigurno nosnicama filtriraš smrt iz akustare, ravnalom uzduž presijecaš pokojnika iz prve

čini mi se da ovako uvečer

samo natopljen si stihovima koje posvećujem svima osim tebi

žvaka: spokoj-nespokoj

KAKVA BI klizavost

BILA u pitanju

da me po pola tijela rastavi

na cesti otišle plodnosti

dok vozači viču

hoćeš još dugo tu

istjecati jogurte

vinske mušice iz malog mliječnog tetrapaka

na slamku

srčite slobodni pad

mojih kapaka

Voljenje

oslobađamo se iz krletke

gnijezdim usne

pod krila

tu je moj lijes

ljubim

uveo kljun

puding i

dijabetes nadražuju

nabrekao trbuh

molim te

ispod ove cjeloće

ne reci da čuvat ćemo tek

ptičicu

Vabljenje djevojčice

svako podne ručanje kurca

da nesmetano guraš prste u moje pletenice

jer ti kosa ne raste dvadeset godina

otkako si navukao rebe do struka i

šapnuo mi da ti se sviđa što imam mesa

Ortus

naše Adamovo rebro

u obliku čovječice

postat će svjesno

našeg lica

i to iščekivanje obilje je sreće pored

sve sreće

što će se danas dogoditi

Hematomi

kako razviti jastvo i tvojinu u treće tijelo

ako su crveno

i plavo

nešto žuto i zeleno

jednako konfuzni kao počelo:

udarac u kurac i pičku

nakon kojega moja tijela slaviš kao novootkriveni totem

ako ne i nešto čudesnije

Kainovi biljezi

prvo sjeme, kaleme, aršine ukrućenosti zemlje,

oprosti

ja sam ti vječna neobičnost doručaka domaćin i hranitelj kapljica isise i dajem ti

krvi elisu za dizanje gucić prvog zraka evo sam ti potpuna zanos i kiša vreća za rascvaljenost pupkovine skandiranje na spomen postojanja i isparavanje svake

žeđi

što te ničja jutra na prvu nisu voljela

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.