poezija

Anamarija Mutić: Polaroid

Anamarija Mutić rođena je 14. rujna 1998. u Požegi. Završila je prirodoslovno-matematičku Gimnaziju u Požegi, a sad studira hrvatski jezik i književnost i pedagogiju na Filozoofskom fakultetu u Splitu. Pobjednica je literarnih natječaja Goranovo proljeće (kategorija učenika osnovnih škola, 2013.), Moja Fejs priča (2013.), Volim Hrvatsku (2013.), Goranovo proljeće (kategorija učenika srednjih škola, 2016.), Po(e)zitiva (2016.). Sudjelovala je na državnoj smotri LiDraNo za literarne radove 2015., osvojila je drugo mjesto na međunarodnom konkursu Mihajlo Kovač za poeziju u kategoriji srednjih škola. Njeni su radovi objavljivani u zborniku Župančićeva Frulica (2013.), Zborniku Savremene Ljubavne Poezije pod pokroviteljstvom Kreativne radionice Balkan, časopisu filozofskog fakulteta u Splitu The Split mind, zborniku Višeglasje: Zbornik odabranih pjesama 6. Europskog Fejsbuk pjesničkog festivala, zborniku Džepni oblak (2015.), antologiji Poslednji cvetovi zla (2016.), zborniku Kaži mi tko si (2016.). 2016. godine također je sudjelovala u finalu International Music and Poetry Festa, a u listopadu 2016. široj publici se predstavila na skupnoj izložbi konceptualne umjetnosti Art Adria Annale kao najmlađi umjetnik. Uz poeziju piše i glazbu, a 2016. godine izdala je prvi singl naslovljen Naš svijet.



 

 
Mekoća 
 
Tebe je začelo 
nježnim guranjem u pupak
pozdravljeno svime 
nalik fizičnosti 
kad odljepljenje jezika 
s nepca pita 
odgađanje buke, 
 
izrodilo riječima
kao buhtlicu 
još tišeg.
 
 
 
 
 
Nije amen sve što boli
 
oklop moga ljudstva
gomila
dijabetes
i tišinu
neozvučenost gudala
 
ginem
u ime oca i firma
i vrata svetoga
doma
mene, mene, neoprana
jabuka
 
 
 
 
 
 
Kako je Lukino išta otad Bog
 
Luka je vjeru začeo na stepeništu kad je stao pretresati dati komad svemirštine.
 
vodiš ljubav s neartikuliranom energijom
ja sam pronađena u tom svemiru i materija mi je žmarak cjeloće
 
rađam oganj
cijedi me prodiranje Tarzana 
mimo pet čula
ja sam indijanska žena 
blagi potpaljivač zanesenosti u čovječjem Bogu
 
tebi koji plodiš virtuoznošću 
hraniš mravima
crvenim ovrpčane noge  
tijelo je apstrakcija zasićenosti
 
predajem ti jastvo zanosa
idi u svjetlost
uzdigni se neka se uzdigneš uzdići će te moji mravi  
(budi gore ostani kakav virtuoz)
 
u škripcu blagosti postojanja
živim ti bit u manifestu
mojih mravi suza i blaženstvo
 
 
 
 
 
Jus ad bellum
 
rano je jutro i slušam kako u šupljini instrumenta bog napušta još jednog leptira 
slamaš se pod mojim bedrima i intenzivno grebeš nebesa jer sviće a još uvijek te drži 
mučnina od 
      jučerašnje sintetike.
današnja misija: mrziti leptira iz dubine duše ne samo zbog uništena jutra već i zbog stanja uma. ranjivost se manifestira kao posljedica prvog tromjesečja trudnoće – žuta umjetnina koja udara na usta – zato si savršen virtuoz kroz čija je crijeva prošlo više gramaže ilegalnog nego što će ikada proći kroz moje nevine ruke.
prisili se da blago otvoriš oči i
                              prostenji
                                        kako da oprostim leptiru koji počiva u gitari? 
najezda tišine, još mučnine uz znoj i lateks 
predvečerje – ubijeno si prevaljen preko dvije dimenzije, a ja molim sve u što navodno ne vjerujem samo da ti pruži onoliko svijesti koliko je potrebno da osjetiš moje prste među svojima.
prožet užasnim nemirom iznenada ustaješ, drhtavo i nesigurno nosnicama filtriraš smrt iz akustare, ravnalom uzduž presijecaš pokojnika iz prve
i,
      čini mi se da ovako uvečer
                    samo natopljen si stihovima koje posvećujem svima osim tebi
 
 
 
 
 
 
žvaka: spokoj-nespokoj
 
KAKVA BI klizavost 
BILA u pitanju
 
              
da me po pola tijela rastavi
 
na cesti otišle plodnosti
dok vozači viču
hoćeš još dugo tu
istjecati jogurte
vinske mušice iz malog mliječnog tetrapaka 
na slamku 
srčite  slobodni pad 
mojih kapaka
 
 
 
 
 
Voljenje
 
oslobađamo se iz krletke
gnijezdim usne
pod krila
tu je moj lijes
ljubim
uveo kljun
puding i
dijabetes nadražuju
nabrekao trbuh
 
molim te
   ispod ove cjeloće
ne reci da čuvat ćemo tek
ptičicu
 
 
 
 
 
 
Vabljenje djevojčice
 
svako podne ručanje kurca
da nesmetano guraš prste u moje pletenice 
jer ti kosa ne raste dvadeset godina 
otkako si navukao rebe do struka i 
šapnuo mi da ti se sviđa što imam mesa
 
 
 
 
 
Ortus
 
naše Adamovo rebro
u obliku čovječice
postat će svjesno
našeg lica
i to iščekivanje obilje je sreće pored
sve sreće
što će se danas dogoditi
 
 
 
 
 
Hematomi 
 
kako razviti jastvo i tvojinu u treće tijelo
ako su crveno 
i plavo
nešto žuto i zeleno
jednako konfuzni kao počelo:
udarac u kurac i pičku
nakon kojega moja tijela slaviš kao novootkriveni totem
ako ne i nešto čudesnije
 
 
 
 
 
Kainovi biljezi
 
prvo sjeme, kaleme, aršine ukrućenosti zemlje, 
 
   oprosti 
 
ja sam ti vječna neobičnost doručaka domaćin i hranitelj kapljica isise i dajem ti
krvi elisu za dizanje gucić  prvog zraka evo sam ti potpuna zanos i kiša vreća za rascvaljenost pupkovine skandiranje na spomen postojanja i isparavanje svake
žeđi
 
    što te ničja jutra na prvu nisu voljela
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg