poezija

Anamarija Mutić: Polaroid

Anamarija Mutić rođena je 14. rujna 1998. u Požegi. Završila je prirodoslovno-matematičku Gimnaziju u Požegi, a sad studira hrvatski jezik i književnost i pedagogiju na Filozoofskom fakultetu u Splitu. Pobjednica je literarnih natječaja Goranovo proljeće (kategorija učenika osnovnih škola, 2013.), Moja Fejs priča (2013.), Volim Hrvatsku (2013.), Goranovo proljeće (kategorija učenika srednjih škola, 2016.), Po(e)zitiva (2016.). Sudjelovala je na državnoj smotri LiDraNo za literarne radove 2015., osvojila je drugo mjesto na međunarodnom konkursu Mihajlo Kovač za poeziju u kategoriji srednjih škola. Njeni su radovi objavljivani u zborniku Župančićeva Frulica (2013.), Zborniku Savremene Ljubavne Poezije pod pokroviteljstvom Kreativne radionice Balkan, časopisu filozofskog fakulteta u Splitu The Split mind, zborniku Višeglasje: Zbornik odabranih pjesama 6. Europskog Fejsbuk pjesničkog festivala, zborniku Džepni oblak (2015.), antologiji Poslednji cvetovi zla (2016.), zborniku Kaži mi tko si (2016.). 2016. godine također je sudjelovala u finalu International Music and Poetry Festa, a u listopadu 2016. široj publici se predstavila na skupnoj izložbi konceptualne umjetnosti Art Adria Annale kao najmlađi umjetnik. Uz poeziju piše i glazbu, a 2016. godine izdala je prvi singl naslovljen Naš svijet.



 

 
Mekoća 
 
Tebe je začelo 
nježnim guranjem u pupak
pozdravljeno svime 
nalik fizičnosti 
kad odljepljenje jezika 
s nepca pita 
odgađanje buke, 
 
izrodilo riječima
kao buhtlicu 
još tišeg.
 
 
 
 
 
Nije amen sve što boli
 
oklop moga ljudstva
gomila
dijabetes
i tišinu
neozvučenost gudala
 
ginem
u ime oca i firma
i vrata svetoga
doma
mene, mene, neoprana
jabuka
 
 
 
 
 
 
Kako je Lukino išta otad Bog
 
Luka je vjeru začeo na stepeništu kad je stao pretresati dati komad svemirštine.
 
vodiš ljubav s neartikuliranom energijom
ja sam pronađena u tom svemiru i materija mi je žmarak cjeloće
 
rađam oganj
cijedi me prodiranje Tarzana 
mimo pet čula
ja sam indijanska žena 
blagi potpaljivač zanesenosti u čovječjem Bogu
 
tebi koji plodiš virtuoznošću 
hraniš mravima
crvenim ovrpčane noge  
tijelo je apstrakcija zasićenosti
 
predajem ti jastvo zanosa
idi u svjetlost
uzdigni se neka se uzdigneš uzdići će te moji mravi  
(budi gore ostani kakav virtuoz)
 
u škripcu blagosti postojanja
živim ti bit u manifestu
mojih mravi suza i blaženstvo
 
 
 
 
 
Jus ad bellum
 
rano je jutro i slušam kako u šupljini instrumenta bog napušta još jednog leptira 
slamaš se pod mojim bedrima i intenzivno grebeš nebesa jer sviće a još uvijek te drži 
mučnina od 
      jučerašnje sintetike.
današnja misija: mrziti leptira iz dubine duše ne samo zbog uništena jutra već i zbog stanja uma. ranjivost se manifestira kao posljedica prvog tromjesečja trudnoće – žuta umjetnina koja udara na usta – zato si savršen virtuoz kroz čija je crijeva prošlo više gramaže ilegalnog nego što će ikada proći kroz moje nevine ruke.
prisili se da blago otvoriš oči i
                              prostenji
                                        kako da oprostim leptiru koji počiva u gitari? 
najezda tišine, još mučnine uz znoj i lateks 
predvečerje – ubijeno si prevaljen preko dvije dimenzije, a ja molim sve u što navodno ne vjerujem samo da ti pruži onoliko svijesti koliko je potrebno da osjetiš moje prste među svojima.
prožet užasnim nemirom iznenada ustaješ, drhtavo i nesigurno nosnicama filtriraš smrt iz akustare, ravnalom uzduž presijecaš pokojnika iz prve
i,
      čini mi se da ovako uvečer
                    samo natopljen si stihovima koje posvećujem svima osim tebi
 
 
 
 
 
 
žvaka: spokoj-nespokoj
 
KAKVA BI klizavost 
BILA u pitanju
 
              
da me po pola tijela rastavi
 
na cesti otišle plodnosti
dok vozači viču
hoćeš još dugo tu
istjecati jogurte
vinske mušice iz malog mliječnog tetrapaka 
na slamku 
srčite  slobodni pad 
mojih kapaka
 
 
 
 
 
Voljenje
 
oslobađamo se iz krletke
gnijezdim usne
pod krila
tu je moj lijes
ljubim
uveo kljun
puding i
dijabetes nadražuju
nabrekao trbuh
 
molim te
   ispod ove cjeloće
ne reci da čuvat ćemo tek
ptičicu
 
 
 
 
 
 
Vabljenje djevojčice
 
svako podne ručanje kurca
da nesmetano guraš prste u moje pletenice 
jer ti kosa ne raste dvadeset godina 
otkako si navukao rebe do struka i 
šapnuo mi da ti se sviđa što imam mesa
 
 
 
 
 
Ortus
 
naše Adamovo rebro
u obliku čovječice
postat će svjesno
našeg lica
i to iščekivanje obilje je sreće pored
sve sreće
što će se danas dogoditi
 
 
 
 
 
Hematomi 
 
kako razviti jastvo i tvojinu u treće tijelo
ako su crveno 
i plavo
nešto žuto i zeleno
jednako konfuzni kao počelo:
udarac u kurac i pičku
nakon kojega moja tijela slaviš kao novootkriveni totem
ako ne i nešto čudesnije
 
 
 
 
 
Kainovi biljezi
 
prvo sjeme, kaleme, aršine ukrućenosti zemlje, 
 
   oprosti 
 
ja sam ti vječna neobičnost doručaka domaćin i hranitelj kapljica isise i dajem ti
krvi elisu za dizanje gucić  prvog zraka evo sam ti potpuna zanos i kiša vreća za rascvaljenost pupkovine skandiranje na spomen postojanja i isparavanje svake
žeđi
 
    što te ničja jutra na prvu nisu voljela
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Lara Mitraković: Lov na ptice pjevice

Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

poezija

Maša Seničić: Nametljive oaze

Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg