proza

Bono Cvitkušić: Rosa Višljin

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Bono Cvitkušić (1999., Vinkovci) studira sociologiju i hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Dobio je jednu zapaženiju literarnu nagradu „Europa u školi“. Piše pjesme u prozi i veće prozne oblike.



 

                                  Rosa Višljin

 

Bilo mi je na početku mog boravka u akademiji, teško steći prijatelje, upravo zato jer je mnogima moja pričljivost bivala nepodnošljivom, tako da su me mrko gledali i u sebi željeli da se što prije odvoje od mene.

Iskrenost nikada nisam namjeravala žrtvovati da bi se svidjela povlaštenoj grupi vršnjaka.

Barem mi nisu mogli predbaciti nepoznavanje političkih odnosa, tome sam ih mogla podučavati, i to ne govorim kao nekakva umišljena veličina.

Bili su posve ravnodušni i nezainteresirani za bilo kakav oblik javnog angažmana.

Ne bi poveli nikakvu akciju kada bi im zemlju okupirao strani uljez, dok sam ja uživala u gledanju filmova koji su progovarali o mračnim razdobljima prošlosti.

Oni bi sigurno na satu književnosti preletjeli informaciju o Sartreovom sudjelovanju u pokretu otpora, dok sam se ja divila njegovoj hrabrosti da se zauzme za ono u što vjeruje.

Tu simpatiju prema njemu gajila sam dijelom i zbog njegove filozofije, no posjet akademiji i druženje s vršnjacima, trebao me odvući od takvih mračnjačkih svjetonazora.

Njegova uloga u raspravama bila je isključivo posrednička, ali i poticajna jer je u istomišljenost naše grupe, unosio zdravorazumska mišljenja, ili se barem tješio da to čini.

Navodio je druge na ispravan trag, ukazujući im gdje su pogriješili u svojim shvaćanjima.

Ponekad bi mi zasmetalo što se otvoreno ne izjašnjava i ne priklanja jednoj strani.

To me je posebice smetalo kada bi ostali sami, što je doduše bila rijetkost, jer je osama bila nepoznanica za sve nas.

Nisam znala pred kime se ustručava progovoriti o svemu što ga tišti, kada više ne postoje strane koje bi on trebao pomiriti u svojim stajalištima.

To sam pripisala njegovoj zatvorenosti, kao da ga nešto zakoči svaki puta kada se osjeti pozvanim da nešto kaže.

No, cijenila sam ga zbog onoga što sam o njemu saznala za vrijeme našeg upoznavanja.

Svi bi na moje ime Rosa odgovorili s ushićenjem zbog tako lijepog imena, kojeg su vezivali uz ružu i time ga smatrali imenom  koje nosi neka ljupka osoba.

On je moje ime povezivao sa naočigled dvije različite stvari iz polja umjetnosti.

Prva je pjesma Edith Piaf „La vie en rose“, koja je u izvedbama opernog pjevača Boccelija i pojavljivanjem u televizijskoj seriji „How i met your mother“, ponovno oživjela i time nadišla godine njenog nastanka, čineći je dostupnijom onima koji nisu bili skloni operi, ili naprosto nisu bili miljenici tih izvedbi.

Druga poveznica dolazila je iz književnosti, iz fiktivnog imaginarija pisca Roberta Bolana, o kojem mi je govorio bez zaustavljanja, čak je odlagao vrijeme predviđeno za početak slobodnih aktivnosti, samo da bi im rekao sve što se o tom piscu imalo za reći.

Oscar Amalfitano, jedan od Bolanovih lika osuđenih na egzil i strahovanje, upravo je svoj kćeri nadjenuo ime Rosa, iz počasti prema romanu „Beskrajna ruža“ Benne Von Arcimboldija, još jednog od njegovih likova kojima se stalno vraćao i udisao im fiktivni život.

Govorio je kako bi svi romanopisci bili otpisani, ukoliko bi se okušali u pisanju po njegovom modelu, slijedeći njegovu poetiku.

O temama kojih se on doticao drugi bi odustali na 20-toj stranici, svjesni da ne mogu ispisati više, a i te bi stranice spram Bolanovih bile frivolne i nimalo opčinjavajuće.

Ne znam kako si je dopuštao donositi takav sud, jer ima pregršt vrsnih spisatelja čiji je talent neiscrpan.

Oni se ne bi iscrpjeli do 20. stranice, samim time ne znam zašto je toliko uzdizao tog pisca.

Njegove poveznice, usprkos tome što se malo zanio u obrazloženju istih, bile su nekako dovitljive, pa sam mu se za vrijeme kreativnih radionica pridružila u pisanju pjesme.

Svi smo imali za zadatak predati nekakav rad, naš izbor bio je pjesma, zaokružena i upotpunjena mojim stihovima.

Naša pjesma izazvala je razdraganost drugih već na prvo slušanje.

Da ju je on ostao pisati, pripadala bi odrednici „nadrealizma“ ili „apstraktnog ekspresionizma“, no ovako je bila tek zgodna refleksivna pjesma, oko koje nitko nije morao dubiti o njenom smislu, nego je samo nagraditi pljeskom podrške za sav uloženi trud.

Nakon predstavljanja pjesme, otišli smo vratiti gitare koju su koristili članovi naše grupe u izvedbi njihove pjesme.

Pogledao me kao da ne vjeruje da sam ja pristala nešto odnijeti, nimalo ti ne pristaje ova uslužnička figura, rekao mi je.

Čuj uslužnička, pa nisam obučena kao konobarica, nisi me ugledao u kratkoj suknji i bijeloj odori.

Cijenio je moj intelekt, tako da nije pomišljao da bi ja pristala na nekakav oblik manualnog rada, naravno onog koji isključuje tesarstvo, cijepanje drva ili bilo kakav teži napor.

Sutra smo se spremali za odlazak iz akademije, on je strugao kotačima kofera niz betonske stepenice i gledao prema stablu, ispod kojeg je sjedila djevojka i nešto čitala.

Izgledala mu je kao netko tko je došao da preuzme posao voditeljice u akademiji.

Sva mjesta su već bila popunjena, tako da im nije nedostajalo mladih snaga, revnih brinuti se o nadarenim mladim ljudima.

Njegova košulja boje mlijeka, njegova ramena što su se jedina izdvajala u sićušnosti njegova naličja, odlazila su negdje gdje moj pogled nije mogao doprijeti, ostavljajući me sa uspomenom na riječi kojima me opisao, „argumentirana i iskrena“, zahvalna sam mu što je svojom iskrenošću opisao moju. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg