proza

Lucija Švaljek: Ne znam što da radim sa sobom

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Lucija Švaljek (1995., Krapina) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Horoskopski znak riba, podznak vodenjak.



 

 

Ne znam što da radim sa sobom

 

Što da pričam sa sobom, što da jedem sa sobom, sve svoje nosim sa sobom ili tako nekako… Što da pobogu RADIM? Da'l da idem u kino i gledam film? Da legnem u krevet i plačem do jutra? Da se udam za prvog dečka i rodim troje djece? Kupim deset deka podriguše i petnaest deka sira za pizzu u seoskom dućanu? Mislim da ću ipak podgrijati sarmu od jučer. Što da radim sa sobom? Da završim faks i slikam se za instagram? „Čestitam!“ Neka hvala. Dobila sam latinsku titulu koja zvuči sofisticirano. Ja samo želim svog MEDU kojeg sam dobila za peti rođendan. Pas mu je pojeo oko. Ne želim studirati. Ne želim znati više NIŠTA. Što da radim sa sobom?

Znate, ja nisam imala pernicu u srednjoj školi. Složila sam pastele u torbicu za šminkanje i crtala. Meni je deda umro od RAKA. Ja ne volim jesti jetricu ni palačinke. Nikad mi nije išla matematika, mama mi je plaćala instrukcije. Nosila sam na satove igračku KOZE i sa mnom je ta ista KOZA slušala o potencijama. Dobila sam jedan! Pa kako ću ja proći MATURU?! Što se to, pobogu događa? Pa dobro, što ja to radim sa sobom?!

 Ja sam imala IZMIŠLJENOG PRIJATELJA koji je sjedio sa mnom u busu. Kad sam imala pet godina POSRALA sam se iza kuće. Neki dan sam završila faks, sad serem na wc-u jer sam VELIKA CURA i kupujem skuplji wc papir. Znam i sama otići u dućan i platiti karticom. Da, ja imam svoju KARTICU. Jesam li ja to napredovala u životu? Isto tako, sad znam podgrijati juhu i napraviti kavu. U kavu stavim tri žlice šećera i pijem ju ujutro. Mislim da se mogu UDATI.

Mislim da bi u selu trebalo priklati svinju jer sam diplomirala. Što da pobogu radim sa sobom? Što da radim sa svinjom? Trebala bi pozdraviti ljude koji mi se gade sa „BOK, KAK STE?“ i smijati se. Mislim da se i ja njima gadim. Ali to tako treba! Treba biti PRISTOJAN.

„Baš je dražesna! Uvijek tak lijepo pozdravi! Prava cura!“

Hmmmm…. Imam krasnu ideju, zaista krasnu! (…) Da radim sve protiv sebe pa se liječim od depresije?! Malo antidepresiva ujutro, malo predvečer, pa šta fali?! Kasnije tuširranje, peglanje kose, šminka, smiješak i idemo dalje. Što da radim sa sobom?

Sve na meneee, jaaaaadna jaaaaaaa, sve na meeeeene!“

Ajajajaja sve na tebe!“, rekle bi babe.

 

Možda da lažem kako volim svoju babu koja mi je psu slomila kičmu, da se pravim kako ne volim životinje, da perem ruke nakon što pomazim mačku na cesti? Što ja radim sa životom?

Potonuti duboko u wc školjku, u wc papir iz Konzuma koji ima sličice. Zamotati se u njega da ne mirišem vlastito govno.

Počela sam sama sebi smrdjeti. Prolazila sam pored mačaka i pasa na cesti. Nisam ih mazila! (…) Da ne bi rekli „ Šta ih diraš? Sad ćeš jesti s takvim rukama?“

Gurnut ću ih tebi u ŠUPAK.

Kupila sam jučer set noževa za pedeset kuna jer sam ODRASLA osoba. Ja sada znam rezati kruh, znam napraviti ručak. Znam složiti krevet i oprati suđe. Znam prostrti plahtu na sušilo. Napisala sam životopis i poslala sam ga na puno e-mail adresa. Tražim posao. Znam koristiti riječi „Naime“, „Štoviše“, „U vezi s time“, „Nadalje“ u seminaru. Što ja to radim sa životom?

 

Dodatak životopisu:

U osnovnoj školi napravila sam savršeni kolut naprijed.

Moj imaginarni prijatelj volio je poriluk.

U životu sam išla na dvije operacije.

Imala sam sliku s bojlerom na internetu.

Pisala sam blog s trinaest godina i životni uzori bili su mi: Rihanna, Luka Nižetić i Isus Krist.

Htjela sam se ubiti jedno vrijeme. I TAKO DALJE.

 

„Niste normalni, pobogu pa ne smijete patiti OD DEPRESIJE.“

 „Ali ne ne ne patim više, ja sam normalna osoba. Ja sam punoljetna i imam vozačku.“

„Doviđenja, doviđenja...“

 

 

Neke rane nikad ne zacijele. Regeneriraju se. „Ružna si.“ „Pogle ju kakva je.“ „Čudakinja“. Ja jedem čips s dukatelom. Ne volim gužvu i jako svjetlo jer mi se vrti  u glavi. PLAVA mi je najdraža boja. Željela bi biti PAS. Imala sam ružne zube i mislila sam da me nitko ne želi poljubiti. Jedna prijateljica imala je e-mail za školu neukrotiva@gmail.com i morala ga je promijeniti. Svaki put kad se toga sjetim smijem se. Rekla sam cimerici da sam nosila igračku KOZE na satove matematike.  Rekla je da sam legenda. Ja se ne znam ponašati i govorim čudne rečenice. Volim čitati morbidne romane i nositi sintetiku. Volim tople deke i pidžamu. Moji mama i tata bi htjeli da se znam ponašati.

Da sam cura po špagi, da imam točan broj na vagi.

Ja se ne mogu udebljati, ja imam poveći nos. Nisam nikad čupala obrve. NISAM NIKAD ČUPALA OBRVE. Što ja radim sa svojim životom?

Jesi li znao da ako si stalno tužan, da nešto nije u redu s tobom. Nešto krivo radiš sa ŽIVOTOM. Zato, nauči se praviti palačinke i briši guzicu sa sensitive vlažnim maramicama. Da slučajno ne ostane govna.  Pozdravljaj SVE ljude i ne spuštaj glavu. Vrati se u rodno selo, zakolji koju svinju i poželi da umreš. Dok se doma prave kobase ti maštaj o tome da pišeš dok pored tebe stoji papir „anksiozno-depresivni poremećaj“. To tako nekad dođe curama. One su NEUROTIČNOG karaktera.

POREMEĆAJ. POREMEĆAJ. POREMEĆAJ.

Vani je štala i osjeti se miris gnoja. Tebi se povraća. Što ja radim sa životom? Mozak pamti i tebe boli. Riječi bole, ko' im jebe mater... Prijatelji koji ti nisu prijatelji, mama i tata koji te vole pa te tu i tamo izlemaju. „Kako joj ide?“ „Eno super, završila faks.“ „U roku?“ „U ROKU EEEE!!! PAMETNA MALA.“ „EEEEEE“.

Pametna mala i nije tako pametna. Pametna mala da je pametna mala znala bi da život nije šala. Tralalalala!!! Mala, slušaj sebe. SEBE SLUŠAJ. Pozadinski zvukovi i sranja, gužve na cestama i proljev prije ispita, frustracije i gutanje tuđih govana „da bi tebi bilo dobro“… Jer život je težak, mučan, odvratan, ma jedan veliki kravlji anus.

JAKO BITNO. Slušaj me sada. De pazi s kim se družiš. PA ŠTA SE TI SAMO S PEDERIMA DRUŽIŠ? Da ne skupiš nešto od takovih…De pogledaj ovu, ta sigurno nije normalna. DE PAZI ŠTO RADIŠ. Plati režije na vrijeme, zatvori frižider, ostala su ti vrata odškrinuta…NI TO NE ZNAŠ KAKO TREBA. Pa šta si mutava??? Zašto si ti tako tiha? Što ne pričaš s nikim? Jesi ti uopće imala dečka? Šta ti voliš ŽENE?“

Svi smo se mi POSRALI iza kuće. Posrali smo se i sami po sebi i nema wc papira koji to može obrisati. Probala sam i sa sensitive maramicama. Za deset kuna. Ali nejde. Nemojte srati sami po sebi. Čak i ako imaš POREMEĆAJ - zajebi ga. Poremećaj. Tek obična riječ. P-O-R-E-M-E-Ć-A-J. Ali! (…) Ako si žena, cura, rodilja, mater, djevojče…. i imaš poremećaj… onda ti NEMA SPASA! Jer žene imaju puno poremećaja!

 „EEEEE, pametna mala, ali neki poremećaj. Nije nikad bila sva svoja…“

Mala se raspala, ali se i sastavila. Kad se moje dijete bude posralo iza kuće mi ćemo se smijati, a neće dobiti šibom po nogama. Kad moje dijete neće zatvoriti frižider do kraja reći ću mu „Zatvori frižider do kraja“, a ne „Glup si. NI TO NE ZNAŠ.“ I onda se pitam: zašto u dnevnoj sobi nastaje čudna tišina, zašto se ne znaš više smijati, zašto riječi nemaju smisao? Neke obitelji su poput teatra apsurda. Pričamo sa zidovima.

Dosta preseravanja, pa ja se samo žalim.

Sad ću si skuhati toplu ČOKOLADU. Neću se javljati na mobitel ni odgovarati na e-mail. Želim sjediti u kući i gledati televizor. Pustite me na miru. Naklonit ću se samoj sebi, potonuti u plavu boju wc papira. Skoknuti do trafike, popušiti tu cigaretu. Jebeš ti sve. Uzeti medu iz stare kuće. MEDO MI NIJE NIŠTA KRIV. Nitko mi nije ništa kriv, pa ni Bog u kojeg ne vjerujem. Ali svako jutro zahvalim se nekom nevidljivom stvoru, jer sam, eto, živa. Naučila sam sastavne rečenice: a, ali, nego, već, no. Napisala sam puno seminara, često upotrebljavam riječ ŠTOVIŠE.

Što ti, mala, radiš sa svojim životom? TRPI. TRPI. TRPI. Na mladima svijet ostaje. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg