proza

Lucija Švaljek: Ne znam što da radim sa sobom

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Lucija Švaljek (1995., Krapina) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Horoskopski znak riba, podznak vodenjak.



 

 

Ne znam što da radim sa sobom

 

Što da pričam sa sobom, što da jedem sa sobom, sve svoje nosim sa sobom ili tako nekako… Što da pobogu RADIM? Da'l da idem u kino i gledam film? Da legnem u krevet i plačem do jutra? Da se udam za prvog dečka i rodim troje djece? Kupim deset deka podriguše i petnaest deka sira za pizzu u seoskom dućanu? Mislim da ću ipak podgrijati sarmu od jučer. Što da radim sa sobom? Da završim faks i slikam se za instagram? „Čestitam!“ Neka hvala. Dobila sam latinsku titulu koja zvuči sofisticirano. Ja samo želim svog MEDU kojeg sam dobila za peti rođendan. Pas mu je pojeo oko. Ne želim studirati. Ne želim znati više NIŠTA. Što da radim sa sobom?

Znate, ja nisam imala pernicu u srednjoj školi. Složila sam pastele u torbicu za šminkanje i crtala. Meni je deda umro od RAKA. Ja ne volim jesti jetricu ni palačinke. Nikad mi nije išla matematika, mama mi je plaćala instrukcije. Nosila sam na satove igračku KOZE i sa mnom je ta ista KOZA slušala o potencijama. Dobila sam jedan! Pa kako ću ja proći MATURU?! Što se to, pobogu događa? Pa dobro, što ja to radim sa sobom?!

 Ja sam imala IZMIŠLJENOG PRIJATELJA koji je sjedio sa mnom u busu. Kad sam imala pet godina POSRALA sam se iza kuće. Neki dan sam završila faks, sad serem na wc-u jer sam VELIKA CURA i kupujem skuplji wc papir. Znam i sama otići u dućan i platiti karticom. Da, ja imam svoju KARTICU. Jesam li ja to napredovala u životu? Isto tako, sad znam podgrijati juhu i napraviti kavu. U kavu stavim tri žlice šećera i pijem ju ujutro. Mislim da se mogu UDATI.

Mislim da bi u selu trebalo priklati svinju jer sam diplomirala. Što da pobogu radim sa sobom? Što da radim sa svinjom? Trebala bi pozdraviti ljude koji mi se gade sa „BOK, KAK STE?“ i smijati se. Mislim da se i ja njima gadim. Ali to tako treba! Treba biti PRISTOJAN.

„Baš je dražesna! Uvijek tak lijepo pozdravi! Prava cura!“

Hmmmm…. Imam krasnu ideju, zaista krasnu! (…) Da radim sve protiv sebe pa se liječim od depresije?! Malo antidepresiva ujutro, malo predvečer, pa šta fali?! Kasnije tuširranje, peglanje kose, šminka, smiješak i idemo dalje. Što da radim sa sobom?

Sve na meneee, jaaaaadna jaaaaaaa, sve na meeeeene!“

Ajajajaja sve na tebe!“, rekle bi babe.

 

Možda da lažem kako volim svoju babu koja mi je psu slomila kičmu, da se pravim kako ne volim životinje, da perem ruke nakon što pomazim mačku na cesti? Što ja radim sa životom?

Potonuti duboko u wc školjku, u wc papir iz Konzuma koji ima sličice. Zamotati se u njega da ne mirišem vlastito govno.

Počela sam sama sebi smrdjeti. Prolazila sam pored mačaka i pasa na cesti. Nisam ih mazila! (…) Da ne bi rekli „ Šta ih diraš? Sad ćeš jesti s takvim rukama?“

Gurnut ću ih tebi u ŠUPAK.

Kupila sam jučer set noževa za pedeset kuna jer sam ODRASLA osoba. Ja sada znam rezati kruh, znam napraviti ručak. Znam složiti krevet i oprati suđe. Znam prostrti plahtu na sušilo. Napisala sam životopis i poslala sam ga na puno e-mail adresa. Tražim posao. Znam koristiti riječi „Naime“, „Štoviše“, „U vezi s time“, „Nadalje“ u seminaru. Što ja to radim sa životom?

 

Dodatak životopisu:

U osnovnoj školi napravila sam savršeni kolut naprijed.

Moj imaginarni prijatelj volio je poriluk.

U životu sam išla na dvije operacije.

Imala sam sliku s bojlerom na internetu.

Pisala sam blog s trinaest godina i životni uzori bili su mi: Rihanna, Luka Nižetić i Isus Krist.

Htjela sam se ubiti jedno vrijeme. I TAKO DALJE.

 

„Niste normalni, pobogu pa ne smijete patiti OD DEPRESIJE.“

 „Ali ne ne ne patim više, ja sam normalna osoba. Ja sam punoljetna i imam vozačku.“

„Doviđenja, doviđenja...“

 

 

Neke rane nikad ne zacijele. Regeneriraju se. „Ružna si.“ „Pogle ju kakva je.“ „Čudakinja“. Ja jedem čips s dukatelom. Ne volim gužvu i jako svjetlo jer mi se vrti  u glavi. PLAVA mi je najdraža boja. Željela bi biti PAS. Imala sam ružne zube i mislila sam da me nitko ne želi poljubiti. Jedna prijateljica imala je e-mail za školu neukrotiva@gmail.com i morala ga je promijeniti. Svaki put kad se toga sjetim smijem se. Rekla sam cimerici da sam nosila igračku KOZE na satove matematike.  Rekla je da sam legenda. Ja se ne znam ponašati i govorim čudne rečenice. Volim čitati morbidne romane i nositi sintetiku. Volim tople deke i pidžamu. Moji mama i tata bi htjeli da se znam ponašati.

Da sam cura po špagi, da imam točan broj na vagi.

Ja se ne mogu udebljati, ja imam poveći nos. Nisam nikad čupala obrve. NISAM NIKAD ČUPALA OBRVE. Što ja radim sa svojim životom?

Jesi li znao da ako si stalno tužan, da nešto nije u redu s tobom. Nešto krivo radiš sa ŽIVOTOM. Zato, nauči se praviti palačinke i briši guzicu sa sensitive vlažnim maramicama. Da slučajno ne ostane govna.  Pozdravljaj SVE ljude i ne spuštaj glavu. Vrati se u rodno selo, zakolji koju svinju i poželi da umreš. Dok se doma prave kobase ti maštaj o tome da pišeš dok pored tebe stoji papir „anksiozno-depresivni poremećaj“. To tako nekad dođe curama. One su NEUROTIČNOG karaktera.

POREMEĆAJ. POREMEĆAJ. POREMEĆAJ.

Vani je štala i osjeti se miris gnoja. Tebi se povraća. Što ja radim sa životom? Mozak pamti i tebe boli. Riječi bole, ko' im jebe mater... Prijatelji koji ti nisu prijatelji, mama i tata koji te vole pa te tu i tamo izlemaju. „Kako joj ide?“ „Eno super, završila faks.“ „U roku?“ „U ROKU EEEE!!! PAMETNA MALA.“ „EEEEEE“.

Pametna mala i nije tako pametna. Pametna mala da je pametna mala znala bi da život nije šala. Tralalalala!!! Mala, slušaj sebe. SEBE SLUŠAJ. Pozadinski zvukovi i sranja, gužve na cestama i proljev prije ispita, frustracije i gutanje tuđih govana „da bi tebi bilo dobro“… Jer život je težak, mučan, odvratan, ma jedan veliki kravlji anus.

JAKO BITNO. Slušaj me sada. De pazi s kim se družiš. PA ŠTA SE TI SAMO S PEDERIMA DRUŽIŠ? Da ne skupiš nešto od takovih…De pogledaj ovu, ta sigurno nije normalna. DE PAZI ŠTO RADIŠ. Plati režije na vrijeme, zatvori frižider, ostala su ti vrata odškrinuta…NI TO NE ZNAŠ KAKO TREBA. Pa šta si mutava??? Zašto si ti tako tiha? Što ne pričaš s nikim? Jesi ti uopće imala dečka? Šta ti voliš ŽENE?“

Svi smo se mi POSRALI iza kuće. Posrali smo se i sami po sebi i nema wc papira koji to može obrisati. Probala sam i sa sensitive maramicama. Za deset kuna. Ali nejde. Nemojte srati sami po sebi. Čak i ako imaš POREMEĆAJ - zajebi ga. Poremećaj. Tek obična riječ. P-O-R-E-M-E-Ć-A-J. Ali! (…) Ako si žena, cura, rodilja, mater, djevojče…. i imaš poremećaj… onda ti NEMA SPASA! Jer žene imaju puno poremećaja!

 „EEEEE, pametna mala, ali neki poremećaj. Nije nikad bila sva svoja…“

Mala se raspala, ali se i sastavila. Kad se moje dijete bude posralo iza kuće mi ćemo se smijati, a neće dobiti šibom po nogama. Kad moje dijete neće zatvoriti frižider do kraja reći ću mu „Zatvori frižider do kraja“, a ne „Glup si. NI TO NE ZNAŠ.“ I onda se pitam: zašto u dnevnoj sobi nastaje čudna tišina, zašto se ne znaš više smijati, zašto riječi nemaju smisao? Neke obitelji su poput teatra apsurda. Pričamo sa zidovima.

Dosta preseravanja, pa ja se samo žalim.

Sad ću si skuhati toplu ČOKOLADU. Neću se javljati na mobitel ni odgovarati na e-mail. Želim sjediti u kući i gledati televizor. Pustite me na miru. Naklonit ću se samoj sebi, potonuti u plavu boju wc papira. Skoknuti do trafike, popušiti tu cigaretu. Jebeš ti sve. Uzeti medu iz stare kuće. MEDO MI NIJE NIŠTA KRIV. Nitko mi nije ništa kriv, pa ni Bog u kojeg ne vjerujem. Ali svako jutro zahvalim se nekom nevidljivom stvoru, jer sam, eto, živa. Naučila sam sastavne rečenice: a, ali, nego, već, no. Napisala sam puno seminara, često upotrebljavam riječ ŠTOVIŠE.

Što ti, mala, radiš sa svojim životom? TRPI. TRPI. TRPI. Na mladima svijet ostaje. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg