proza

Lucija Švaljek: Ne znam što da radim sa sobom

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Lucija Švaljek (1995., Krapina) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Horoskopski znak riba, podznak vodenjak.



 

 

Ne znam što da radim sa sobom

 

Što da pričam sa sobom, što da jedem sa sobom, sve svoje nosim sa sobom ili tako nekako… Što da pobogu RADIM? Da'l da idem u kino i gledam film? Da legnem u krevet i plačem do jutra? Da se udam za prvog dečka i rodim troje djece? Kupim deset deka podriguše i petnaest deka sira za pizzu u seoskom dućanu? Mislim da ću ipak podgrijati sarmu od jučer. Što da radim sa sobom? Da završim faks i slikam se za instagram? „Čestitam!“ Neka hvala. Dobila sam latinsku titulu koja zvuči sofisticirano. Ja samo želim svog MEDU kojeg sam dobila za peti rođendan. Pas mu je pojeo oko. Ne želim studirati. Ne želim znati više NIŠTA. Što da radim sa sobom?

Znate, ja nisam imala pernicu u srednjoj školi. Složila sam pastele u torbicu za šminkanje i crtala. Meni je deda umro od RAKA. Ja ne volim jesti jetricu ni palačinke. Nikad mi nije išla matematika, mama mi je plaćala instrukcije. Nosila sam na satove igračku KOZE i sa mnom je ta ista KOZA slušala o potencijama. Dobila sam jedan! Pa kako ću ja proći MATURU?! Što se to, pobogu događa? Pa dobro, što ja to radim sa sobom?!

 Ja sam imala IZMIŠLJENOG PRIJATELJA koji je sjedio sa mnom u busu. Kad sam imala pet godina POSRALA sam se iza kuće. Neki dan sam završila faks, sad serem na wc-u jer sam VELIKA CURA i kupujem skuplji wc papir. Znam i sama otići u dućan i platiti karticom. Da, ja imam svoju KARTICU. Jesam li ja to napredovala u životu? Isto tako, sad znam podgrijati juhu i napraviti kavu. U kavu stavim tri žlice šećera i pijem ju ujutro. Mislim da se mogu UDATI.

Mislim da bi u selu trebalo priklati svinju jer sam diplomirala. Što da pobogu radim sa sobom? Što da radim sa svinjom? Trebala bi pozdraviti ljude koji mi se gade sa „BOK, KAK STE?“ i smijati se. Mislim da se i ja njima gadim. Ali to tako treba! Treba biti PRISTOJAN.

„Baš je dražesna! Uvijek tak lijepo pozdravi! Prava cura!“

Hmmmm…. Imam krasnu ideju, zaista krasnu! (…) Da radim sve protiv sebe pa se liječim od depresije?! Malo antidepresiva ujutro, malo predvečer, pa šta fali?! Kasnije tuširranje, peglanje kose, šminka, smiješak i idemo dalje. Što da radim sa sobom?

Sve na meneee, jaaaaadna jaaaaaaa, sve na meeeeene!“

Ajajajaja sve na tebe!“, rekle bi babe.

 

Možda da lažem kako volim svoju babu koja mi je psu slomila kičmu, da se pravim kako ne volim životinje, da perem ruke nakon što pomazim mačku na cesti? Što ja radim sa životom?

Potonuti duboko u wc školjku, u wc papir iz Konzuma koji ima sličice. Zamotati se u njega da ne mirišem vlastito govno.

Počela sam sama sebi smrdjeti. Prolazila sam pored mačaka i pasa na cesti. Nisam ih mazila! (…) Da ne bi rekli „ Šta ih diraš? Sad ćeš jesti s takvim rukama?“

Gurnut ću ih tebi u ŠUPAK.

Kupila sam jučer set noževa za pedeset kuna jer sam ODRASLA osoba. Ja sada znam rezati kruh, znam napraviti ručak. Znam složiti krevet i oprati suđe. Znam prostrti plahtu na sušilo. Napisala sam životopis i poslala sam ga na puno e-mail adresa. Tražim posao. Znam koristiti riječi „Naime“, „Štoviše“, „U vezi s time“, „Nadalje“ u seminaru. Što ja to radim sa životom?

 

Dodatak životopisu:

U osnovnoj školi napravila sam savršeni kolut naprijed.

Moj imaginarni prijatelj volio je poriluk.

U životu sam išla na dvije operacije.

Imala sam sliku s bojlerom na internetu.

Pisala sam blog s trinaest godina i životni uzori bili su mi: Rihanna, Luka Nižetić i Isus Krist.

Htjela sam se ubiti jedno vrijeme. I TAKO DALJE.

 

„Niste normalni, pobogu pa ne smijete patiti OD DEPRESIJE.“

 „Ali ne ne ne patim više, ja sam normalna osoba. Ja sam punoljetna i imam vozačku.“

„Doviđenja, doviđenja...“

 

 

Neke rane nikad ne zacijele. Regeneriraju se. „Ružna si.“ „Pogle ju kakva je.“ „Čudakinja“. Ja jedem čips s dukatelom. Ne volim gužvu i jako svjetlo jer mi se vrti  u glavi. PLAVA mi je najdraža boja. Željela bi biti PAS. Imala sam ružne zube i mislila sam da me nitko ne želi poljubiti. Jedna prijateljica imala je e-mail za školu neukrotiva@gmail.com i morala ga je promijeniti. Svaki put kad se toga sjetim smijem se. Rekla sam cimerici da sam nosila igračku KOZE na satove matematike.  Rekla je da sam legenda. Ja se ne znam ponašati i govorim čudne rečenice. Volim čitati morbidne romane i nositi sintetiku. Volim tople deke i pidžamu. Moji mama i tata bi htjeli da se znam ponašati.

Da sam cura po špagi, da imam točan broj na vagi.

Ja se ne mogu udebljati, ja imam poveći nos. Nisam nikad čupala obrve. NISAM NIKAD ČUPALA OBRVE. Što ja radim sa svojim životom?

Jesi li znao da ako si stalno tužan, da nešto nije u redu s tobom. Nešto krivo radiš sa ŽIVOTOM. Zato, nauči se praviti palačinke i briši guzicu sa sensitive vlažnim maramicama. Da slučajno ne ostane govna.  Pozdravljaj SVE ljude i ne spuštaj glavu. Vrati se u rodno selo, zakolji koju svinju i poželi da umreš. Dok se doma prave kobase ti maštaj o tome da pišeš dok pored tebe stoji papir „anksiozno-depresivni poremećaj“. To tako nekad dođe curama. One su NEUROTIČNOG karaktera.

POREMEĆAJ. POREMEĆAJ. POREMEĆAJ.

Vani je štala i osjeti se miris gnoja. Tebi se povraća. Što ja radim sa životom? Mozak pamti i tebe boli. Riječi bole, ko' im jebe mater... Prijatelji koji ti nisu prijatelji, mama i tata koji te vole pa te tu i tamo izlemaju. „Kako joj ide?“ „Eno super, završila faks.“ „U roku?“ „U ROKU EEEE!!! PAMETNA MALA.“ „EEEEEE“.

Pametna mala i nije tako pametna. Pametna mala da je pametna mala znala bi da život nije šala. Tralalalala!!! Mala, slušaj sebe. SEBE SLUŠAJ. Pozadinski zvukovi i sranja, gužve na cestama i proljev prije ispita, frustracije i gutanje tuđih govana „da bi tebi bilo dobro“… Jer život je težak, mučan, odvratan, ma jedan veliki kravlji anus.

JAKO BITNO. Slušaj me sada. De pazi s kim se družiš. PA ŠTA SE TI SAMO S PEDERIMA DRUŽIŠ? Da ne skupiš nešto od takovih…De pogledaj ovu, ta sigurno nije normalna. DE PAZI ŠTO RADIŠ. Plati režije na vrijeme, zatvori frižider, ostala su ti vrata odškrinuta…NI TO NE ZNAŠ KAKO TREBA. Pa šta si mutava??? Zašto si ti tako tiha? Što ne pričaš s nikim? Jesi ti uopće imala dečka? Šta ti voliš ŽENE?“

Svi smo se mi POSRALI iza kuće. Posrali smo se i sami po sebi i nema wc papira koji to može obrisati. Probala sam i sa sensitive maramicama. Za deset kuna. Ali nejde. Nemojte srati sami po sebi. Čak i ako imaš POREMEĆAJ - zajebi ga. Poremećaj. Tek obična riječ. P-O-R-E-M-E-Ć-A-J. Ali! (…) Ako si žena, cura, rodilja, mater, djevojče…. i imaš poremećaj… onda ti NEMA SPASA! Jer žene imaju puno poremećaja!

 „EEEEE, pametna mala, ali neki poremećaj. Nije nikad bila sva svoja…“

Mala se raspala, ali se i sastavila. Kad se moje dijete bude posralo iza kuće mi ćemo se smijati, a neće dobiti šibom po nogama. Kad moje dijete neće zatvoriti frižider do kraja reći ću mu „Zatvori frižider do kraja“, a ne „Glup si. NI TO NE ZNAŠ.“ I onda se pitam: zašto u dnevnoj sobi nastaje čudna tišina, zašto se ne znaš više smijati, zašto riječi nemaju smisao? Neke obitelji su poput teatra apsurda. Pričamo sa zidovima.

Dosta preseravanja, pa ja se samo žalim.

Sad ću si skuhati toplu ČOKOLADU. Neću se javljati na mobitel ni odgovarati na e-mail. Želim sjediti u kući i gledati televizor. Pustite me na miru. Naklonit ću se samoj sebi, potonuti u plavu boju wc papira. Skoknuti do trafike, popušiti tu cigaretu. Jebeš ti sve. Uzeti medu iz stare kuće. MEDO MI NIJE NIŠTA KRIV. Nitko mi nije ništa kriv, pa ni Bog u kojeg ne vjerujem. Ali svako jutro zahvalim se nekom nevidljivom stvoru, jer sam, eto, živa. Naučila sam sastavne rečenice: a, ali, nego, već, no. Napisala sam puno seminara, često upotrebljavam riječ ŠTOVIŠE.

Što ti, mala, radiš sa svojim životom? TRPI. TRPI. TRPI. Na mladima svijet ostaje. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg