proza

Lucija Švaljek: Ne znam što da radim sa sobom

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Lucija Švaljek (1995., Krapina) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Horoskopski znak riba, podznak vodenjak.



 

 

Ne znam što da radim sa sobom

 

Što da pričam sa sobom, što da jedem sa sobom, sve svoje nosim sa sobom ili tako nekako… Što da pobogu RADIM? Da'l da idem u kino i gledam film? Da legnem u krevet i plačem do jutra? Da se udam za prvog dečka i rodim troje djece? Kupim deset deka podriguše i petnaest deka sira za pizzu u seoskom dućanu? Mislim da ću ipak podgrijati sarmu od jučer. Što da radim sa sobom? Da završim faks i slikam se za instagram? „Čestitam!“ Neka hvala. Dobila sam latinsku titulu koja zvuči sofisticirano. Ja samo želim svog MEDU kojeg sam dobila za peti rođendan. Pas mu je pojeo oko. Ne želim studirati. Ne želim znati više NIŠTA. Što da radim sa sobom?

Znate, ja nisam imala pernicu u srednjoj školi. Složila sam pastele u torbicu za šminkanje i crtala. Meni je deda umro od RAKA. Ja ne volim jesti jetricu ni palačinke. Nikad mi nije išla matematika, mama mi je plaćala instrukcije. Nosila sam na satove igračku KOZE i sa mnom je ta ista KOZA slušala o potencijama. Dobila sam jedan! Pa kako ću ja proći MATURU?! Što se to, pobogu događa? Pa dobro, što ja to radim sa sobom?!

 Ja sam imala IZMIŠLJENOG PRIJATELJA koji je sjedio sa mnom u busu. Kad sam imala pet godina POSRALA sam se iza kuće. Neki dan sam završila faks, sad serem na wc-u jer sam VELIKA CURA i kupujem skuplji wc papir. Znam i sama otići u dućan i platiti karticom. Da, ja imam svoju KARTICU. Jesam li ja to napredovala u životu? Isto tako, sad znam podgrijati juhu i napraviti kavu. U kavu stavim tri žlice šećera i pijem ju ujutro. Mislim da se mogu UDATI.

Mislim da bi u selu trebalo priklati svinju jer sam diplomirala. Što da pobogu radim sa sobom? Što da radim sa svinjom? Trebala bi pozdraviti ljude koji mi se gade sa „BOK, KAK STE?“ i smijati se. Mislim da se i ja njima gadim. Ali to tako treba! Treba biti PRISTOJAN.

„Baš je dražesna! Uvijek tak lijepo pozdravi! Prava cura!“

Hmmmm…. Imam krasnu ideju, zaista krasnu! (…) Da radim sve protiv sebe pa se liječim od depresije?! Malo antidepresiva ujutro, malo predvečer, pa šta fali?! Kasnije tuširranje, peglanje kose, šminka, smiješak i idemo dalje. Što da radim sa sobom?

Sve na meneee, jaaaaadna jaaaaaaa, sve na meeeeene!“

Ajajajaja sve na tebe!“, rekle bi babe.

 

Možda da lažem kako volim svoju babu koja mi je psu slomila kičmu, da se pravim kako ne volim životinje, da perem ruke nakon što pomazim mačku na cesti? Što ja radim sa životom?

Potonuti duboko u wc školjku, u wc papir iz Konzuma koji ima sličice. Zamotati se u njega da ne mirišem vlastito govno.

Počela sam sama sebi smrdjeti. Prolazila sam pored mačaka i pasa na cesti. Nisam ih mazila! (…) Da ne bi rekli „ Šta ih diraš? Sad ćeš jesti s takvim rukama?“

Gurnut ću ih tebi u ŠUPAK.

Kupila sam jučer set noževa za pedeset kuna jer sam ODRASLA osoba. Ja sada znam rezati kruh, znam napraviti ručak. Znam složiti krevet i oprati suđe. Znam prostrti plahtu na sušilo. Napisala sam životopis i poslala sam ga na puno e-mail adresa. Tražim posao. Znam koristiti riječi „Naime“, „Štoviše“, „U vezi s time“, „Nadalje“ u seminaru. Što ja to radim sa životom?

 

Dodatak životopisu:

U osnovnoj školi napravila sam savršeni kolut naprijed.

Moj imaginarni prijatelj volio je poriluk.

U životu sam išla na dvije operacije.

Imala sam sliku s bojlerom na internetu.

Pisala sam blog s trinaest godina i životni uzori bili su mi: Rihanna, Luka Nižetić i Isus Krist.

Htjela sam se ubiti jedno vrijeme. I TAKO DALJE.

 

„Niste normalni, pobogu pa ne smijete patiti OD DEPRESIJE.“

 „Ali ne ne ne patim više, ja sam normalna osoba. Ja sam punoljetna i imam vozačku.“

„Doviđenja, doviđenja...“

 

 

Neke rane nikad ne zacijele. Regeneriraju se. „Ružna si.“ „Pogle ju kakva je.“ „Čudakinja“. Ja jedem čips s dukatelom. Ne volim gužvu i jako svjetlo jer mi se vrti  u glavi. PLAVA mi je najdraža boja. Željela bi biti PAS. Imala sam ružne zube i mislila sam da me nitko ne želi poljubiti. Jedna prijateljica imala je e-mail za školu neukrotiva@gmail.com i morala ga je promijeniti. Svaki put kad se toga sjetim smijem se. Rekla sam cimerici da sam nosila igračku KOZE na satove matematike.  Rekla je da sam legenda. Ja se ne znam ponašati i govorim čudne rečenice. Volim čitati morbidne romane i nositi sintetiku. Volim tople deke i pidžamu. Moji mama i tata bi htjeli da se znam ponašati.

Da sam cura po špagi, da imam točan broj na vagi.

Ja se ne mogu udebljati, ja imam poveći nos. Nisam nikad čupala obrve. NISAM NIKAD ČUPALA OBRVE. Što ja radim sa svojim životom?

Jesi li znao da ako si stalno tužan, da nešto nije u redu s tobom. Nešto krivo radiš sa ŽIVOTOM. Zato, nauči se praviti palačinke i briši guzicu sa sensitive vlažnim maramicama. Da slučajno ne ostane govna.  Pozdravljaj SVE ljude i ne spuštaj glavu. Vrati se u rodno selo, zakolji koju svinju i poželi da umreš. Dok se doma prave kobase ti maštaj o tome da pišeš dok pored tebe stoji papir „anksiozno-depresivni poremećaj“. To tako nekad dođe curama. One su NEUROTIČNOG karaktera.

POREMEĆAJ. POREMEĆAJ. POREMEĆAJ.

Vani je štala i osjeti se miris gnoja. Tebi se povraća. Što ja radim sa životom? Mozak pamti i tebe boli. Riječi bole, ko' im jebe mater... Prijatelji koji ti nisu prijatelji, mama i tata koji te vole pa te tu i tamo izlemaju. „Kako joj ide?“ „Eno super, završila faks.“ „U roku?“ „U ROKU EEEE!!! PAMETNA MALA.“ „EEEEEE“.

Pametna mala i nije tako pametna. Pametna mala da je pametna mala znala bi da život nije šala. Tralalalala!!! Mala, slušaj sebe. SEBE SLUŠAJ. Pozadinski zvukovi i sranja, gužve na cestama i proljev prije ispita, frustracije i gutanje tuđih govana „da bi tebi bilo dobro“… Jer život je težak, mučan, odvratan, ma jedan veliki kravlji anus.

JAKO BITNO. Slušaj me sada. De pazi s kim se družiš. PA ŠTA SE TI SAMO S PEDERIMA DRUŽIŠ? Da ne skupiš nešto od takovih…De pogledaj ovu, ta sigurno nije normalna. DE PAZI ŠTO RADIŠ. Plati režije na vrijeme, zatvori frižider, ostala su ti vrata odškrinuta…NI TO NE ZNAŠ KAKO TREBA. Pa šta si mutava??? Zašto si ti tako tiha? Što ne pričaš s nikim? Jesi ti uopće imala dečka? Šta ti voliš ŽENE?“

Svi smo se mi POSRALI iza kuće. Posrali smo se i sami po sebi i nema wc papira koji to može obrisati. Probala sam i sa sensitive maramicama. Za deset kuna. Ali nejde. Nemojte srati sami po sebi. Čak i ako imaš POREMEĆAJ - zajebi ga. Poremećaj. Tek obična riječ. P-O-R-E-M-E-Ć-A-J. Ali! (…) Ako si žena, cura, rodilja, mater, djevojče…. i imaš poremećaj… onda ti NEMA SPASA! Jer žene imaju puno poremećaja!

 „EEEEE, pametna mala, ali neki poremećaj. Nije nikad bila sva svoja…“

Mala se raspala, ali se i sastavila. Kad se moje dijete bude posralo iza kuće mi ćemo se smijati, a neće dobiti šibom po nogama. Kad moje dijete neće zatvoriti frižider do kraja reći ću mu „Zatvori frižider do kraja“, a ne „Glup si. NI TO NE ZNAŠ.“ I onda se pitam: zašto u dnevnoj sobi nastaje čudna tišina, zašto se ne znaš više smijati, zašto riječi nemaju smisao? Neke obitelji su poput teatra apsurda. Pričamo sa zidovima.

Dosta preseravanja, pa ja se samo žalim.

Sad ću si skuhati toplu ČOKOLADU. Neću se javljati na mobitel ni odgovarati na e-mail. Želim sjediti u kući i gledati televizor. Pustite me na miru. Naklonit ću se samoj sebi, potonuti u plavu boju wc papira. Skoknuti do trafike, popušiti tu cigaretu. Jebeš ti sve. Uzeti medu iz stare kuće. MEDO MI NIJE NIŠTA KRIV. Nitko mi nije ništa kriv, pa ni Bog u kojeg ne vjerujem. Ali svako jutro zahvalim se nekom nevidljivom stvoru, jer sam, eto, živa. Naučila sam sastavne rečenice: a, ali, nego, već, no. Napisala sam puno seminara, često upotrebljavam riječ ŠTOVIŠE.

Što ti, mala, radiš sa svojim životom? TRPI. TRPI. TRPI. Na mladima svijet ostaje. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg