proza

Ana Stipković: Ponedjeljak u travnju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Stipković (1988., Karlovac) diplomirala je kroatistiku i talijanistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radila je u različitim područjima, od izdavaštva i prosvjete do dentalnog turizma i e-commercea. Trenutno radi kao učiteljica, a ovo je njezin prvi objavljeni rad.



 

Ponedjeljak u travnju

 

 

„A vrhunac je bio kad sam čula Slavicu i Nadu kako me ogovaraju u kuhinji. E, sve sam čula. Nema čega se nisu dotaknule. Od toga kako se oblačim, preko boje mog glasa, do toga da nikad ne bih dobila taj posao da mi ga tata nije sredio. Zamisli molim te. Em pojma nemaju, em rugale se sove sjenici! Uhljebljene glupače.“

Viktorija je uzdahnula i protresla glavu slijeva nadesno. Ispila je gutljaj bijele kave, spustila šalicu i pogledala prema prozoru.

„Mislim, pogledaj kakav je danas dan. Nebo bez ijednog oblaka. A ja radila u uredu od devet do pet svaki dan, umjesto da uživam u lijepom vremenu, svojoj djeci, životu! Mislim, čemu to? Je li to meni baš nužno?“

Valentina je miješala med u šalici zelenog čaja čekajući da se posve razmuti. Pogledavala je čas u sestrine nemirne oči preko puta svojima, čas u njezinu crvenu svilenu bluzu. Iako je bila široka, ocrtavala je Viktorijine bujne obline. Duga, gusta, valovita plava kosa lepršala joj je oko ramena.

„Valentina!“

„Molim?“

„Misliš li da je meni taj posao stvarno nužan?“

„Pa... Ne znam. Ne mogu ja to procijeniti. Ti najbolje znaš, ne?“

„Tata je bio ljut kad sam mu rekla. 'Gdje ćeš naći bolji posao sa srednjom stručnom spremom? Misliš da rastu na granama?' Mama… Mislim, znaš mamu. Nikad ne izražava svoje mišljenje, ne želi se nikome zamjeriti, mislim da me razumije, na kraju krajeva i ona je cijeli život kućanica, ali opet mislim da joj je krivo jer joj je žao tate, koji se ljuti. A Luka je rekao da me apsolutno podržava. Drago mu je da mogu kupiti djecu iz vrtića svaki dan, voditi ih u park, nešto skuhati dok on ne dođe s posla... Drago mi je da me barem on razumije.“

Valentina je kimnula.

„A gdje su klinci sada?“

„Kod mame. Rekla mi je sama da ih dovedem kad sam joj rekla da idem na kavu s tobom, zna da se nismo vidjele sto godina.“

Nasmiješila se. I Valentina se nasmiješila.

„Pričaj, što ima kod tebe? Super izgledaš!“

Valentina je spustila pogled i ugledala tamnoljubičastu vesticu dugih rukava i sive hlače na crtu kojih je prestala biti svjesna sekundu nakon što je toga jutra izjurila iz stana. Lijevom rukom zagladila je tjeme i uvjerila se kako je još uvijek dobro zaglađeno, a ispeglani konjski rep postojan.

„Eto, ništa, puno radim. Kao i uvijek.“

„Ma daj? Na čemu sad radiš?“

„Na uređenju kuće jednog poduzetnika u Šestinama, ali to je sve što smijem reći. Projekt je tek u začetku, ispitujemo situaciju, dogovaramo... Zanimljivo je, baš se veselim, nisam nikad nadzirala uređenje tako velikog prostora.“

„Ti to sve nadzireš? Pa to je big deal! Koliko sati dnevno radiš, stara moja, deset, dvanaest?“

„Nekad i toliko.“

„Ali vikendima ne?“

„Nekad i vikendima.“

„Ajme, pa užas!“

„Ma nije“, nasmijala se Valentina, „Ne smeta to meni, stvarno uživam u svemu tome, ne osjećam to kao neki teret.“

Viktorija je kimnula.

„Da. Tatina curica. Bila i ostala.“

Valentina je zakolutala očima, ali se i nasmiješila. Ispila je nekoliko gutljaja zelenog čaja. Viktorija se posvetila kavi.

„Mmm“, izustila je Viktorija gutajući, „jesam ti rekla da u srpnju idemo na Santorini?“

„Da?“

„Da, na dva tjedna. Već smo rezervirali hotel. Baš se veselim!“

Valentina se nasmiješila.

„Santorini je mene oduševio.“

„Kad si bila tamo?“

„Ne sjećam se točno, lani, predlani.“

Viktorija ju je značajno pogledala i široko se osmijehnula.

„To si s nekim frajerom bila, ha? Pričaj! Sve me zanima!“

„Ne“, Valentina se nasmijala, „kakvim frajerom, zašto?“

„Nego, s kim si išla? S curama s faksa?“

„Ne, solo.“

„Išla si na Santorini solo?!“

„Zašto je to čudno?“

„Pa nemam pojma.“ Viktorija ju je začuđeno pogledala. „Ja ne bih mogla sama na putovanje. Ni do Slavonskog Broda, kamoli Santorinija.“

„Zašto?“

„Pa što ću sama tamo?“

„A tko ti treba?“ Valentina se nasmijala. „Išlo mi se, nisam imala s kim pa sam si sve organizirala sama. I bilo je super. Sam si svoj gazda cijelo vrijeme, nikome se ne moraš prilagođavati.“

Viktorija je kimnula podignutih obrva.

„Svaka ti čast.“

Ispila je posljednji gutljaj kave. Valentina se zagledala u prazno dno svoje šalice. Primijetila je da joj je nokat na kažiprstu lijeve ruke još uvijek kraći od ostalih i namrštila se. Pogledala je Viktoriju, koja je proučavala vrhove svoje kose.

Konobarica, sitna djevojka u crnoj majci i trapericama, prišla je stolu i pokupila šalice. Nije ih pitala žele li još što.

„E da! Skoro sam zaboravila.“

Ispustila je pramen kose iz ruke i posegnula za dizajnerskom torbom odloženom na stolac kraj onog na kojem je sjedila.

„Razvila sam jednu sliku s Elinog rođendana. Mama je rekla da joj je moram razviti da si je uokviri. Slučajno su mi razvili dvije pa sam zaključila da bi bilo super da ti je dam kad već nisi mogla doći. Kamo si ono morala ići? U Dubrovnik?“

„Hm? Aha, da, da.“

Ispružila je desnu ruku i preuzela sliku iz Viktorijine ruke. Velik stol s bijelom stolnjakom i na njemu torta blijedoružičaste glazure s velikom mašnom. Iza njega klupa, na njoj nasmijana Viktorija u cvjetnoj ljetnoj haljini. U krilu joj djevojčica kovrčave plave kose u haljinici gotovo identičnog uzorka, sretno gleda u tortu. Do njih vedar dječak preduge smeđe kose, odjeven u potpunosti u bijelo. Kraj njega crnokos i tamnoput muškarac u bijeloj košulji, široko razmaknutih, duguljastih smeđih očiju, blagog osmijeha i upečatljivih jamica na obrazima.

„Super ste ispali.“

„Moraš doći na sljedeći.“

„Nastojat ću.“

Pogledale su se i nasmiješile se.

 

*      *      *

 

U stanu je bilo nesnosno zagušljivo. Odmah je otvorila prozore u svim prostorijama. Raspustila je kosu uz uzdah olakšanja i brzopotezno izmasirala glavu.

Vratila se u predsoblje i promotrila se u visokom, uskom ogledalu. Nakon višemjesečnog izbjegavanja šišanja tamnoplava kosa konačno joj je dosegnula polovicu leđa. Razveselilo ju je što su joj hlače oko struka opet prevelike. Okrenula se iz profila i primijetila kako joj bolje stoje i na stražnjici. Zadovoljno je kimnula, skinula odjeću i objesila je na sobni bicikl u dnevnoj sobi.

Stigavši do kupaonice, stala se proučavati u ogledalu iznad umivaonika. Koža joj je izgledala zdravije, manje isušeno nego u nedavnim zimskim mjesecima, bila je i manje hrapava na dodir. Ponovo je kimnula sama sebi i ušla u kadu.

Nakon dugog tuširanja odjenula je plišanu trenirku, sjela na kauč i upalila laptop. Bio je ponedjeljak, nova epizoda omiljene joj serije bila je dostupna za gledanje. Voljela je ponedjeljak zbog toga.

Čekajući da se računalo pokrene, uzela je u ruke torbu; tražeći kremu za ruke, napipala je fotografiju koju je dobila od Viktorije.

Nakon desetak sekundi promatranja trznula je usnama, ustala s kauča i odšetala do spavaće sobe i uskog ormara postavljenog uza zid. Otvorila je visoku ladicu, odložila sliku u nju i dopola zatvorila ladicu. Tada ju je ugledala. Ispod tamnoplave marame na koju je odložila fotografiju ležala je jedna druga, stara, na koju je odavno zaboravila.

Bila je desetak godina mlađa. Bijela lanena haljina isticala joj je preplanulu put, a kosa, tada valovita i još dulja nego sada, ublažavala joj crte lica. Široko se smiješila i glavu blago naginjala ulijevo, prema ramenu mladog muškarca u bijeloj košulji. Nježno ju je grlio oko struka i privijao k sebi. Bio je crnokos i tamnoput, široko razmaknutih duguljastih očiju, a blagi osmijeh isticao mu je jamice na obrazima.

Nakon desetak sekundi trznula je usnama, odložila fotografiju u ladicu, vratila maramu na nju i na vrh stavila fotografiju Viktorije s obitelji.

Zatvorila je ladicu i vratila se do kauča. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

vijesti

Raspisan natječaj za mlade pjesnike - Goranovo proljeće

Rok za slanje pjesama je 31. prosinca 2019., a nagrađeni rukopis bit će objavljen u obliku knjige, u ediciji Novi hrvatski pjesnici, u izdanju SKUD-a Ivan Goran Kovačić.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg