poezija

Josip Čekolj: Pristaništa i rastaništa

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji osnovne škole te na Danima K. Š. Gjalskog u kategoriji srednje škole. Dosad je objavljivao pjesme i kratke priče u hrvatskim i srpskim časopisima i zbornicima poput „Rukopisa“, „PoZiCe“, zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih.



 

PRISTANIŠTA I RASTANIŠTA

 

 

IDEM DOMA GDE SAMO TIČEKE ČUTI MOREŠ

 

 

Kada dođu prohladne, mrske mi noći, kada divovi narastu rušeći nebodere,

Sakrijem se u postelju i brojim mrave koji mi kradu komadiće čokolade,

Prolijem tursku kavu koja od jutra stoji na noćnom ormariću,

Iz zoca gatam budućnost svojega roda,

Bogu od grmljavine pošaljem vranu

Da zamoli svoje kćeri da rode

Proljeće od sreće

 

Kada nestanem samome sebi u pari kupaonice i mirisu vruće krvi,

Kleknem na prljave tepihe i tražim razlog svojega postojanja

U duljini noktiju, promjeru linija na dlanovima, dubini

Pupka, gustoći dlaka, visinama večernjega jada,

Ukradem knjigu o sretnim patuljcima i tražim

Njihove domove ispod vrbi gradskih parkova

I pobijeđen priznajem oblacima da

 

Idem doma gde samo tičeke čuti moreš

 

 

 

 

 

NEDJELJOM NE DIRAMO ZEMLJU

 

 

Prljavo je suđe ostalo da ga operu pospana djeca,

Miris preobilnoga ručka još se širi dvorištem,

Majke su zastale nad kavama i traže krivca

Svojih neobičnih brakova, očevi su pali

Zajedno s konjanicima pradavnih

Bitaka, bake su u svojim rukama

Zapalile krunice i svoje sretne

Mladosti od papira

 

Nedjeljom ne diramo zemlju

 

Zvona su udarila o lica neuspjelih,

Gemišt se prolijeva bregima bez serafina,

Koplja su podignuta za moguće slučajne dušmane,

Tirkizne su vrbe bacile svoje lišće na oči nevinih, tiho je

Udarilo podne kada mravi buče svojim stazama uglovima kuća,

Vratari nebesa zapljuvali su mi knjige i brige, bojim se da čeka me još jedna noć

 

Nedjeljom ne diramo zemlju

 

 

 

UPOZORENJE

 

 

Sanjao sam strašnu ljubičastu rijeku kako se izlijeva u moje dvorište,

Nepoznate su utvare stigle da uzmu naše brežuljkaste kuće,

Roditelji su plakali nad svojim sudbinama, mi djeca smo

Prisluškivali uz razbijene prozore, premaleni da

Razumijemo čije to pjesme vode naše konce,

Zakrabuljena u bijele krpe, bijela je starica

Udarala o led na našem ribnjaku i ja sam

Vrištao i podizao sve bukve u šumi da

Pronađem objašnjenje, ona je udarala

Svojim drvenim štapom o led, o naš

Led, o samo naš led, potrčao sam

Da je zaustavim i zamalo pao

Među šarane i babuške,

U beskrajni mulj, ali

Otac me povukao,

Tresao i derao se

Uz previše suza

 

I ljubičasta se rijeka izlila u naše dvorište, a ja sam

Napokon vidio goleme stijene u daljini

 

 

O UMIJEĆU ZABORAVA

 

 

Jedna je prabaka prespavala u zatvoru jer je susjedi klela komunističku mater,

Druga je čitavoga života nosila crninu i podredila se izopačenim vrazima,

Treća se bojala svoje prethodnice i šutjela uz pećnicu praveći kolače,

Četvrta je vrtjela kolo u ruci uvijek držeći bačvicu vina

 

Jedan je pradjed gol jurio siječanjskim snjegovima i prošao partizanske logore,

Drugi je zasadio vinograd s trinaest, drugovao s crkvenjacima i sanjao o Kanadi,

Treći je bio bogataš svoga vremena i umro je od leukemije ostavivši kćer jedinicu,

Četvrti je izgradio drvenu kućicu i umro je od leukemije ostavivši sedmero gladnih usta

 

Ne znam koje su bile boje očiju mojih predaka ni što su sanjali za svoje unuke,

Ne znam koji su im bili najveći strahovi ni tko su im bile prve ljubavi

Ni što su si pjevali u bradu kada su sami prolazili noćnim putima

Ni kada su prvi puta osjetili oštrice smrtnosti ni koja im je bila

Omiljena boja ni koje su cvijeće najradije brali

U kolovoška podneva kada se nebo crvenilo

 

 

 

 

 

 

DIVLJI KONJI

 

Sunce je ubrzalo svoj životni put našim krvavim nebom,

Palo je u tvoje oči tamo gdje smo razlijevali

Crveno vino bijelim prsima

 

Ljubomoran sam na divlje konje

Što trče prostranstvima u našim snovima,

Ljubomoran sam na njihovu slobodu i strast u trku,

Ljubomoran sam na znoj koji se slijeva nabreklim vratovima,

Ljubomoran sam na brzinu kojom ostavljaju neplodne pašnjake

 

Pucketali smo prstima na nesuđenim igralištima,

Samo da stvorimo vatru i zapalimo svoje kuće,

Ali coprnice su obojile lišće naših brijestova

U pradavno prokletstvo

 

Znaš da sam ljubomoran na divlje konje

I strast u kojoj se kupaju

I slobodu koju nose

U kopitima

 

 

 

 

MOJA SESTRO

 

 

Ružičaste ruže svakoga ljeta ponovno će se naći u našemu vrtu

I srne će istim žarom jesti sočne kruške skrivajući se od naših pogleda

I ježevi će noću njuškati pod našim prozorima, zadivljeni količinom noćnih leptira

 

Hoće li ljeta proći u vrisku dječje igre

Ili će ih raznositi neka nepoznata crna ruka,

Ne pita se tebe i mene, moja sestro, moja zvijezdo,

Posljednja u sustavu neshvaćenih junakinja, posljednja borkinja

U kolu tužnih revolucija za siguran cvat ružičastih ruža ljeti u svačijem vrtu

 

Moja sestro, moja zvijezdo,

Posljednja od svojeg tužnog imena,

Primi me za ruku kao ranih dana i vodi me preko ceste,

Kupi mi sladoled od vanilije i optuži me da sam zamusan,

Gledaj sa mnom kako voda fontane dotiče vrhove raskošnih lipa

 

Moja sestro, moja zvijezdo,

Rekli su mi da ostajemo sami,

Ti i ja, posljednji od krvi naše plave majke,

Ti i ja, izgubljeni u svijetu kojemu rod ni ne treba

 

19. TRAVNJA

 

 

Ponekad znam da barem misliš da sam drag,

Ponekad znam da znaš da sam čudan sa svojim pjesmama i prešanim jaglacima

I neznanim junacima i velebnim očekivanjima i posušenim korama mandarina

 

Ali

 

Jutros se spustio maleni pauk na moje rame, žućkast kao pradavno sunce

Na platnu neba

 

I hodao je spokojno mojom bijelom kožom vjerujući u meni neki nepoznat cilj

 

I odlučio je isplesti mrežu kao usamljenica čipku, tamo gdje se žuti

Pradavno sunce

Na platnu neba

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg