intervju

Leonarda Bosilj: Ostati mrtav hladan spram životnih nepravdi po meni je gore nego biti preosjetljiv na njih

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Leonarda je u uži izbor ušla s pričom ''Ptice ne lete''. U to ime, obavili smo s njom standardni intervju. Intervjui s ostalim autorima iz užeg izbora slijede uskoro.



 

-       Gdje i kako živiš?

Cijeli život živim u Varaždinu, no prošle sam se jeseni zbog početka fakulteta preselila u stan u Zagrebu pa sada (ovisno o predavanjima) pola tjedna provodim u Zagrebu, a pola kod kuće u Varaždinu. Varaždin je relativno malen, miran grad u kojem se rijetko kad išta događa. Volim šetati, čitati, ritualno gledati filmove s bratom i općenito provoditi vrijeme s obitelji pa mi dobro odgovara mirna Varaždinska atmosfera.

-       Gdje izlaziš i što ima zabavnog u tome?

Ja zapravo baš i nisam osoba za izlaske. Preferiram ostati kod kuće, zamotati se u dekicu i odgledati seriju ili pročitati knjigu. Moji uobičajeni izlasci su večernje šetnje sa psom i to mi je najljepši dio dana. Pas i ja smo tada praktički sami na Varaždinskim ulicama. Savršeno je za odmaknuti se od svega i samo razmišljati o čemu god mi padne napamet. To je također vrijeme kad smišljam najviše priča i ideja o kojima bih mogla pisati.

-       Što je tebi, i za tebe, književnost?

Misao, pobuna, kritika, bijeg, zabava.

-       Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Svaki puta kada čitam knjigu, nebitno je li epska fantastika ili svakodnevno životarenje, potpuno se uživim u priču. To je kao da paralelno s ovim stvarnim životom, nakratko živim još jedan drugi, novi život. Sprijateljim se s likovima, plačem s njima, hvatam se za glavu kad čine pogreške, smijem. Na neki se način doslovno ubacim u priču i to radim još od malena kada sam prvi put pročitala Harry Pottera. Mislim da je ta mogućnost proživljavanja i stvaranje povezanosti sa samom knjigom ono što književnost čini posebnom.

-       A ono najgore?

Kada književnost postane obveza te se piše zbog ekstrinzičnih motiva. Književnost bi, po mojemu, trebala prvenstveno biti produkt individualne potrebe.

-       Koje su tvoje teme?

Nemam neke određene teme, a i ne želim se definirati i stavljati u okvire neke određene problematike. Imam želju pisati o stvarnim, „malim“ ljudima kakve susrećemo svakog dana, njihovoj psihi, unutarnjim sukobima i suočavanju sa problemima svakodnevnice. No, isto tako, jednom kada bolje usavršim i razvijem svoj stil i sposobnosti pisanja želim napisati neku fantasy priču ili roman koji bi pak u sebi sadržavao drugačije teme i probleme.

-       Što ti je motiv za pisanje?

Želja da se izrazim, s obzirom da mi to nekako baš i ne uspijeva govorom.

-       Što te drži?

Tvrdoglavost. Obitelj.

-       Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu/okolici i ima li tu nešto što bi željela istaknuti, reći, napomenuti?

Prvi puta kada mi je netko pročitao tekst, objektivno ga prokomentirao i ukazao mi na sve što ne valja, bilo je u literarnoj grupi Prve gimnazije Varaždin. LIT je, kada sam prvi puta došla, imao nekih desetak članova. Svake sljedeće školske godine bilo nas je sve manje; stariji su završavali srednju, no nitko novi nije dolazio iako se profesorica trudila privući više ljudi. Unatoč tome što nas je, kada sam bila zadnja godina, ostalo samo četvero, sve djevojke u grupi su svojim radovima osvajale prva mjesta i pohvale na Poezitivi, Gjalskom, Lidranu… Za profesoricu Ružu koja je vodila grupu imam same pohvale i ako slučajno neki Varaždinski gimnazijalac ovo pročita, LIT je mjesto gdje se može dobiti savjet, kritika, pohvala i podrška te neprocjenjiva pomoć u vlastitom književnom razvoju. Čula sam i da se nedavno otvorio književni salon u Varaždinu tako da književna scena definitivno postoji.

-        Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Obožavam Krležu i Kamova. Krležine novele, pogotovo zbirka „Veliki meštar sviju hulja“ su mi genijalne i jedno sam vrijeme čak neke svoje priče pokušavala pisati u njihovom stilu.

-        Kako vidiš svoju generaciju?

Generacija u koju spada i dvijetisućeito godište navodno se naziva Generacija Z, a u Americi i Generacija „Pahuljica“ (Snowflake) što bi trebao biti pogrdni naziv koji ismijava navodnu preosjetljivost i emocionalnost naše generacije. Ja osjećam da postoji tisuću drugih stvari koje nam se mogu pripisati kao loše baš kao i kod svake generacije, no ne i preosjetljivost. Suočeni sa svakodnevnim društvenim nepravdama, raspadima ideala i često gorkim i bezosjećajnim komentarima starijih generacija svatko se sa problemima nosi najbolje što može. Ostati mrtav hladan spram životnih nepravdi po meni je gore nego biti preosjetljiv na njih.

-       Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Volim čitati priče i poeziju po raznim portalima te mi je većina mlađih pisaca poznata od tuda i zaista se nadam da će neki od njih (npr. Iva Tkalec, super mi je njena zbirka priča „100% društveni uzgoj“) uskoro objaviti nove zbirke ili romane.

-        Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Muškarci su u prošlosti imali veće mogućnosti; bolje obrazovanje, samostalnost, poticaje da promišljaju svijet oko sebe. Žene su te slobode dobile relativno nedavno pa je logično da se sada probijaju do iste razine poput muškaraca. U budućnosti će se omjeri vjerojatno izjednačiti te će se, barem se nadam, gledati samo kvaliteta samih radova.

-        Što je ono što bi željela napisati?

Nešto čime ću uspjeti izraziti sve one zasad još nijeme, neartikulirane misli. Nisam još sigurna što će to „nešto“ biti.

-        Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Znači mi izrazito puno. Iako prvenstveno pišem zbog sebe same, znati da su moji tekstovi čitljivi i nekome tko im nije privržen poput mene same, ogroman je poticaj za daljnje pisanje. Bez lažne skromnosti mogu reći da uopće nisam očekivala prolazak u širi izbor, a kamoli u uži izbor. Pratila sam objavljivanje i pročitala gomilu izvrsnih priča iskusnijih autora te sam iskreno iznenađena svojim prolaskom u uži izbor.

-       Što pisac treba raditi?

Što god želi. Vjerujem da definiranje i guranje autora u bilo kakve okvire guši kreativnost koja bi sama po sebi trebala biti izvan okvira i definiranih očekivanja.

 

 

 

 

 

***

 

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg