intervju

Leonarda Bosilj: Ostati mrtav hladan spram životnih nepravdi po meni je gore nego biti preosjetljiv na njih

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Leonarda je u uži izbor ušla s pričom ''Ptice ne lete''. U to ime, obavili smo s njom standardni intervju. Intervjui s ostalim autorima iz užeg izbora slijede uskoro.



 

-       Gdje i kako živiš?

Cijeli život živim u Varaždinu, no prošle sam se jeseni zbog početka fakulteta preselila u stan u Zagrebu pa sada (ovisno o predavanjima) pola tjedna provodim u Zagrebu, a pola kod kuće u Varaždinu. Varaždin je relativno malen, miran grad u kojem se rijetko kad išta događa. Volim šetati, čitati, ritualno gledati filmove s bratom i općenito provoditi vrijeme s obitelji pa mi dobro odgovara mirna Varaždinska atmosfera.

-       Gdje izlaziš i što ima zabavnog u tome?

Ja zapravo baš i nisam osoba za izlaske. Preferiram ostati kod kuće, zamotati se u dekicu i odgledati seriju ili pročitati knjigu. Moji uobičajeni izlasci su večernje šetnje sa psom i to mi je najljepši dio dana. Pas i ja smo tada praktički sami na varaždinskim ulicama. Savršeno je za odmaknuti se od svega i samo razmišljati o čemu god mi padne napamet. To je također vrijeme kad smišljam najviše priča i ideja o kojima bih mogla pisati.

-       Što je tebi, i za tebe, književnost?

Misao, pobuna, kritika, bijeg, zabava.

-       Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Svaki puta kada čitam knjigu, nebitno je li epska fantastika ili svakodnevno životarenje, potpuno se uživim u priču. To je kao da paralelno s ovim stvarnim životom, nakratko živim još jedan drugi, novi život. Sprijateljim se s likovima, plačem s njima, hvatam se za glavu kad čine pogreške, smijem. Na neki se način doslovno ubacim u priču i to radim još od malena kada sam prvi put pročitala Harry Pottera. Mislim da je ta mogućnost proživljavanja i stvaranje povezanosti sa samom knjigom ono što književnost čini posebnom.

-       A ono najgore?

Kada književnost postane obveza te se piše zbog ekstrinzičnih motiva. Književnost bi, po mojemu, trebala prvenstveno biti produkt individualne potrebe.

-       Koje su tvoje teme?

Nemam neke određene teme, a i ne želim se definirati i stavljati u okvire neke određene problematike. Imam želju pisati o stvarnim, „malim“ ljudima kakve susrećemo svakog dana, njihovoj psihi, unutarnjim sukobima i suočavanju sa problemima svakodnevnice. No, isto tako, jednom kada bolje usavršim i razvijem svoj stil i sposobnosti pisanja želim napisati neku fantasy priču ili roman koji bi pak u sebi sadržavao drugačije teme i probleme.

-       Što ti je motiv za pisanje?

Želja da se izrazim, s obzirom da mi to nekako baš i ne uspijeva govorom.

-       Što te drži?

Tvrdoglavost. Obitelj.

-       Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu/okolici i ima li tu nešto što bi željela istaknuti, reći, napomenuti?

Prvi puta kada mi je netko pročitao tekst, objektivno ga prokomentirao i ukazao mi na sve što ne valja, bilo je u literarnoj grupi Prve gimnazije Varaždin. LIT je, kada sam prvi puta došla, imao nekih desetak članova. Svake sljedeće školske godine bilo nas je sve manje; stariji su završavali srednju, no nitko novi nije dolazio iako se profesorica trudila privući više ljudi. Unatoč tome što nas je, kada sam bila zadnja godina, ostalo samo četvero, sve djevojke u grupi su svojim radovima osvajale prva mjesta i pohvale na Poezitivi, Gjalskom, Lidranu… Za profesoricu Ružu koja je vodila grupu imam same pohvale i ako slučajno neki Varaždinski gimnazijalac ovo pročita, LIT je mjesto gdje se može dobiti savjet, kritika, pohvala i podrška te neprocjenjiva pomoć u vlastitom književnom razvoju. Čula sam i da se nedavno otvorio književni salon u Varaždinu tako da književna scena definitivno postoji.

-        Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Obožavam Krležu i Kamova. Krležine novele, pogotovo zbirka „Veliki meštar sviju hulja“ su mi genijalne i jedno sam vrijeme čak neke svoje priče pokušavala pisati u njihovom stilu.

-        Kako vidiš svoju generaciju?

Generacija u koju spada i dvijetisućeito godište navodno se naziva Generacija Z, a u Americi i Generacija „Pahuljica“ (Snowflake) što bi trebao biti pogrdni naziv koji ismijava navodnu preosjetljivost i emocionalnost naše generacije. Ja osjećam da postoji tisuću drugih stvari koje nam se mogu pripisati kao loše baš kao i kod svake generacije, no ne i preosjetljivost. Suočeni sa svakodnevnim društvenim nepravdama, raspadima ideala i često gorkim i bezosjećajnim komentarima starijih generacija svatko se sa problemima nosi najbolje što može. Ostati mrtav hladan spram životnih nepravdi po meni je gore nego biti preosjetljiv na njih.

-       Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Volim čitati priče i poeziju po raznim portalima te mi je većina mlađih pisaca poznata od tuda i zaista se nadam da će neki od njih (npr. Iva Tkalec, super mi je njena zbirka priča „100% društveni uzgoj“) uskoro objaviti nove zbirke ili romane.

-        Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Muškarci su u prošlosti imali veće mogućnosti; bolje obrazovanje, samostalnost, poticaje da promišljaju svijet oko sebe. Žene su te slobode dobile relativno nedavno pa je logično da se sada probijaju do iste razine poput muškaraca. U budućnosti će se omjeri vjerojatno izjednačiti te će se, barem se nadam, gledati samo kvaliteta samih radova.

-        Što je ono što bi željela napisati?

Nešto čime ću uspjeti izraziti sve one zasad još nijeme, neartikulirane misli. Nisam još sigurna što će to „nešto“ biti.

-        Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Znači mi izrazito puno. Iako prvenstveno pišem zbog sebe same, znati da su moji tekstovi čitljivi i nekome tko im nije privržen poput mene same, ogroman je poticaj za daljnje pisanje. Bez lažne skromnosti mogu reći da uopće nisam očekivala prolazak u širi izbor, a kamoli u uži izbor. Pratila sam objavljivanje i pročitala gomilu izvrsnih priča iskusnijih autora te sam iskreno iznenađena svojim prolaskom u uži izbor.

-       Što pisac treba raditi?

Što god želi. Vjerujem da definiranje i guranje autora u bilo kakve okvire guši kreativnost koja bi sama po sebi trebala biti izvan okvira i definiranih očekivanja.

 

 

 

***

 

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo joj je prvo sudjelovanje na nekom javnom natječaju.

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg