intervju

Toni Juričić: Nisam jedan od onih koji bez pokrića pljuju po domaćem samo zato jer je domaće

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Toni je u uži izbor ušao s pričom ''Con calma''. Što Toni misli o (hrvatskoj) književnosti i vlastitoj generaciji, možete pročitati u intervjuu ispod.



 

-       Gdje i kako živiš?

 

Trenutno živim u Durhamu, malom gradiću na sjeveroistoku Engleske gdje pohađam doktorski studij. Što se tiče mog načina života, mislim da živim više-manje normalno. Od dana do dana, đir do puba na pivu-dvije i onda natrag doma zaspati uz Buffy ili koju drugu deset-dvadeset godinu staru seriju koju sam pronašao na streaming platformama. Mislim da bi se mogao prebaciti na Northern Express da se malo ohladim u ovim ljetnim danima.

-       Gdje izlaziš i što ima zabavnog u tome?

Ovisi. Ako sam u Zagrebu, onda me se više-manje može pronaći na live svirkama. Veliki sam zaljubljenik u glazbu i jednostavno volim iskoristiti svaku priliku da čujem novu glazbu uživo. Što ima zabavno u izlascima? Volim bit u društvu dragih mi osoba. Volim dinamičnost. Koliko god to zvučalo otrcano, volim i upoznavati nove ljude. Koliko god to zvučalo još otrcanije, možda se u novim ljudima i rodi ideja za novu priču. Nikad ne znaš kada i gdje možeš upoznati majku ili oca nove priče.

-       Što je tebi, i za tebe, književnost?

Za mene je književnost način izražavanja. Također, ona je za mene i suputnik. Nabasao sam u antikvarijatu pred neki mjesec na zbirku pjesama Allena Ginsberga i ruku na srce, dugo vremena nisam imao tako genijalnog sugovornika pri dugim vožnjama. U tim trenutcima, između redaka takvih klasika ponovno pronađeš razlog zašto se baviš književnošću, da iz sebe izbaciš dio duše, da izvršiš anatomiju na njemu i da pokušaš pronaći što nije u redu s tobom ili ovim svijetom. Čak i ako ne pronađeš razlog, nekako je lakše što si izvršio samo-egzorcizam na sebi. Bolje da tvoji demoni lete oko tebe, nego u tebi.

 

-       Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Taj osjećaj olakšanja. Probudiš se. Osjećaš i dalje težinu jučerašnjih dana i problema. Otvoriš laptop, staviš glazbu, pokreneš Word i eto, prije nego što popiješ prvu kavu, nekoliko je virtualnih stranica ispisano ili smislenom pričom ili nekonzistentnim tokom misli. Prošle sam godine završio diplomski studij i pronašao se u svojevrsnom limbu između fakulteta i posla, gdje bi jutra provodio u samoći dok bi moji prijatelji bili na poslu. Smatram da me književnost u tom trenutku održala unutar granica razuma, kako čitanje, tako i pisanje.

-       A ono najgore?

Mislim da nema negativnih aspekata književnosti, barem što se mene tiče. Mislim, ovdje se možemo uhvatiti teme kako je teže piscima zbog slabe čitanosti, nemogućnosti objavljivanjima i visine autorskih honorara, ali mislim da to ne spada u domenu privatnog odnosa s književnošću.

-       Koje su tvoje teme?

Ne volim se ograničavati na teme, ali primijetio sam da često vrtim varijacije na teme otuđenosti, samoće, kaotičnosti individualnog uma promiješanog s postmodernističkim ludilom suvremenog društva.

-       Što ti je motiv za pisanje?

Nada da će barem netko kliknuti link na moju priču ili podignuti knjigu s police i pronaći utjehu da nije sam.

-       Što te drži?

Neka nada da svijet nije toliko ludo mjesto. Drži me i Springsteenova pjesma Reason To Believe. Na kraju svakog dana, svi nalazimo svoj razlog za vjerovati u sutra.  

-       Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu/okolici i ima li tu nešto što bi želio istaknuti, reći, napomenuti?
Pa u Labinu nisam svjestan neke književne scene. Mala smo sredina. Koliko sam siguran, jedino se ja od mlađih bavim pisanjem. Vjerojatno sam u krivu i nadam se da jesam. Bio je u Labinu (hajde, okolica Labina) Goran Gluščić koji je objavio roman, par kratkih priča i završio u finalu Prozaka na vrh jezika, ali eto, on je pisanje priča zamijenio pisanjem kodova. Pokušavam ga vratiti u ring jer takav talent ne zaslužuje bit izvan njega.  

-       Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Kako sam počeo sa žanrom, najvažniji utjecaji su bili Edgar Allan Poe i Lovecraft. Nakon toga, prebacio sam se na Chucka Palahniuka, Neila Gaimana, Charlesa Bukowkog, Juana Rulfoa, Marqueza i slične. Glazba je također odigrala krucijalnu ulogu, tako da se na mojoj listi često vrte Nick Cave, Tom Waits, Bruce Springsteen, Lucero, The Menzingers, itd. Naravno, tu su i filmovi. Ma da ne nabrajam previše, općenito sam ovisan o pop kulturi i ona je ključan dio mog života i stvaralaštva.

-        Kako vidiš svoju generaciju?

Kao i svaku drugu generaciju. Nosimo se s promjenama i društvom kako najbolje možemo i znamo.

-       Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Pred nekoliko godina sam pokrenuo projekt [noir.am sessions] koji se bavio glazbom, ali se brzo proširio i na književnost. Ideja je bila uhvatiti mlađe pisce i predstaviti ih regionalnoj publici. Ono što sam naučio pri radu na tom projektu je to da ako netko kaže da nema dobrih mlađih pisaca ili laže ili nema pojma o čemu priča. Čitali smo tako i snimali Dunju Matić, Svena Popovića, Andriju Škare, Darka Šeparovića, a imao sam baciti oko i uho na djela Književne grupe 90+ (Lana Bojanić, Lara Mitraković, Josip Razum, Vigor Vukotić, Martin Majcenović i Ema Pavlović).

-       Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Sličan razgovor sam imao pred nekoliko mjeseci s prijateljem oko kantautorske scene. Zadnjih par godina, na nezavisnoj sceni pojavili su se mladi (ženski) glasovi koji su oduševili publiku i kritiku. Lovely Quinces, Mary May, Billie Joan, Nina Bajsić, Elis Lovrić (od kantautorica) pa do bendova predvođenih ženskih snagama poput NLV, Pi, Tus Nua i sl. Slična stvar je u književnim nagradama. Svjedočimo novom generacijskom valu umjetnosti kojeg predvodi ženska populacija i iskreno, radujem se smjeru kojemu nas on odvodi.

-       Što je ono što bi želio napisati?

Kao što sam ranije odgovorio, nešto što će nekoga barem na trenutak učiniti sretnim, da budem dobro društvo tijekom tih nekoliko minuta ili sati.

-       Što ti znači (ako išta) da si ušao u uži izbor 7Km?

Iskreno, ulazak u uži izbor djeluje kao potvrda da ono što pišem posjeduje nekakvu kvalitetu. Pronaći se uz bok s književnicima i književnicama čiji radovi reflektiraju stanje novije hrvatske književnosti je pečat truda i napora kojemu svi težimo.

-       Što pisac treba raditi?

Što god on želi.

-       Mišljenje o hrvatskoj književnosti?

Samo najbolje. Kako o starijoj književnosti, tako o novijoj. Nisam jedan od onih koji bez pokrića pljuju po domaćem samo zato jer je domaće.

 

 

 

***

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg