intervju

Mira Petrović: Od Splita se ne mogu odvojiti, to je ljubav i mržnja u jednom

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Mira je ušla u uži izbor s dvije priče: ''Bye bye baby bye'' i ''Zana''. Sam ulazak u uži izbor za nju nije novost, a što se od 2017. naovamo promijenilo, možete pročitati u intervjuu ispod.



 

-       Ponovno si ušla u uži izbor za nagradu, očekivano ili ne?

Ne mogu reći da sam očekivala uz ovakav širi izbor, ali da sam mislila da sam dovoljno dobro napisala, to da.

 

-       Što se od 2017. naovamo promijenilo u tvom životu, a što želiš podijeliti?

Pas me malo bolje sluša i pronašle smo neku ravnotežu, zbog toga opet više pišem, često o njoj, često o onome što me naučila. Osim toga, drago mi je da sam ušla u uži izbor za Prozak, što definitivno nisam očekivala, i žao mi je što do tada nisam dovršila novu zbirku priča kojoj sam se posvetila. Borim se sa svojim slabostima i sa strahom od javnog nastupa, pa sam početkom ove godine pokrenula književnu tribinu u sklopu koje sam intervjuirala druge neafirmirane autore. Više je to bilo za probu, sljedeće godine bi moralo biti ozbiljnije i organiziranije ako za to uopće nađem vremena. U školi u kojoj radim držim sate kreativnog pisanja za srednjoškolce. Voljela bih reći da manje grintam, ali tako bih lagala.

 

-       Rekla si da je za tebe književnost ''izvor novih spoznaja; osjećaj da dok ima dobre pisane riječi, svijet ipak neće propasti''. Potpisuješ li to i danas ili se tvoje mišljenje o književnosti promijenilo?

Danas mi se čini da svijet mora propasti, jer sve probleme koje smo nagomilali, u okolišu i međusobnim odnosima, u iskazima netolerancije, nehumanosti, mržnje, nasilja, sitničarenja, opsjednutosti gluparijama, nedostatku perspektive – to se ne može riješiti, otišlo je predaleko. Da čovječanstvo vjeruje u književnost kao ja, ne bi izabralo ovaj suludi smjer. Ali većina ne čita i ne razmišlja, živi iz dana u dan. U tom smislu umjetnici igraju veoma važnu ulogu, bez njih bi svijet bio na još većem gubitku. Netko nas mora natjerati da zastanemo i da malo promislimo, da prihvatimo da odgovor nije jedan i nije jednostavan. Naravno, to mogu samo dobra književna djela, koja neće propisati kako se riješiti kilograma u deset dana, kako naučiti jezik u dva mjeseca, kako pronaći sreću i smisao života za 39, 99 kuna. Sva prividna i jednostavna rješenja, koja nam danas serviraju u svim sferama života, uz pravu književnost nam ne bi bila dostatna ni prihvatljiva. Zahvaljujući knjigama, moj privatni univerzum još uvijek ne propada.

 

-       Također, rekla si i da želiš biti čitana, ali da ne želiš puno pričati o napisanome – zašto?

Kad nešto napišem i onda taj tekst izmrcvarim, od njega se odvojim i više ne želim o njemu razmišljati. Osim toga, on treba govoriti sam za sebe, za kritičare, za publiku. Meni se sviđa to što nitko ne zna tko je Elena Ferrante. Ja ne pišem da bih bila javna osoba ili da samu sebe promoviram. Pišem da u glavi ostanem stabilna i uravnotežena, da pronađem odgovore, da zadovoljim svoje unutarnje potrebe, budem netko drugi, da shvatim nešto što je od mene udaljeno ili skriveno. Na tome putu neki su mi sugerirali da je zanimljivo pa eto, neka čitaju i neka komentiraju, što ću ja tu više? Osim toga, uvijek mi je bilo draže drugima postavljati pitanja nego odgovarati na tuđa.

 

-       Jesu li se tvoje teme i motivi za pisanje bitno promijenili?

Možda čak malo i jesu. Ne u ove dvije priče koje su izašle na Kritičnoj masi, ali nove stvari koje pišem su dosta autobiografske i autoironične. Upale sam u te neke čudne situacije koje bi bilo šteta ne iskoristiti. Osim toga, prije par mjeseci sam sebi rekla da više neću pisati o nasilju i ružnoći, a i ako se pojavi, bit će prožeto humorom. Svi smo svjesni ozbiljnosti stanja suvremenog čovjeka – o tome se priča u svim medijima, na vijestima prevladavaju samo loše vijesti i katastrofe, negativne prognoze, crnilo, mrtvilo, depresija, to je začarani krug. Ljude treba bombardirati ljepotom, da im ona treba više od ičeg drugog. Možda je tako i sami krenu tražiti i stvarati jer dobar osjećaj traži novi dobar osjećaj. Ne mogu vjerovati da ovo pišem, ali dosta mi je vlastitog pesimizma. No i dalje je moje pisanje u suštini istraživanje međuljudskih odnosa, žensko pitanje, pitanje identiteta, izgubljenosti, samoće i smisla života.

 

-       ''Splitsko stanje uma'' – što za tebe označava taj pojam?

Slaži, ukradi, ne radi, nekako zaradi. Netko drugi će riješiti sve probleme. Ogromna količina nerada i želje da se mulja, vara, izokreće, profitira, to je ono što je Split pretvorilo u jedan nakaradan grad bez ambicija i konkretnih projekata. U njemu nema nikakve ponude osim mora i kafića, kakvo će nam onda biti stanje uma? Ako na svakom koraku imaš samo fast food ili restoran, a svaka knjižara je zatvorena? Zbog toga i ima toliko problema s alkoholom i drogom, u toj pustopoljini od grada, s nasiljem među djecom o kojem ja često pišem jer me to strašno muči, s razularenošću koja nema veze s mladenačkom energijom i nekim prirodnim zanosom već samo sa stvaranjem štete i kaosa. Nema perspektive, nema sadržaja. Uvijek se nađe par entuzijasta koji potraju neko vrijeme, ali bojim se da je Split upao u kolotečinu koja se vrti oko piva, kave, Hajduka, cvika, sječe Marjana i kukanja. Ono što još sami nismo uništili, dokrajčit će turisti. To što imamo Pričigin ili Festival mediteranskog filma pruža iluziju da se nešto događa, a zapravo je veliki broj posjetitelja na takvim manifestacijama samo pokazatelj koliko su ljudi gladni kulturnih sadržaja.

 

-       Smatraš li da ga prisutnim u svojim pričama?

Od Splita se ne mogu odvojiti, to je ljubav i mržnja u jednom. Koliko god tu imaš lošeg, ima i dobrog. Samo što stalno netko mora gurati, a lijenost i uljuljkanost je teško pobijediti. To je naš đir, pa zašto drugačije živjeti? A i moramo biti otvoreniji, prema drugima i prema sebi – najveći problem Splita je to što je svatko žrtva vlastitih zatvorenih krugova. Nemoguće je da se takvo stanje uma ne probije u mojim pričama. Ali imam toliko divnih đaka, pametne djece s vrhunskim idejama, od njih puno učim, ne može onda baš sve propasti. Samo se nadam da će ustrajati i biti pametniji od prethodnih generacija, uključujući i moju.

 

-       Pratiš li hrvatsku književnost i zašto da, a zašto ne?

Da. Ima puno autora i autorica koje volim i cijenim. Glupo mi je pisati a ne znati što drugi rade. Ali tržište je malo, a puno ljudi piše. Ne znam koliko je potrebno objaviti sve što se objavljuje, samo zato što je netko možda ime. Danas često recikliramo ideje. Ja ne mislim da nešto mora biti turbo originalno (to je uostalom i nemoguće), ali mora barem imati neku svježinu i moć da zgrabi i zaljulja svijest.

 

-       Kad bi morala birati između poezije i proze, što bi odabrala?

Uvijek prozu. Mada mi se trenutačno čini da je na našoj sceni zanimljivija poezija od proze.

 

-        Koliko te motiviraju nagrade?

Ovakvi natječaji su mi važni jer jedino oni pružaju prostor da nešto objavim. No bez obzira na to, izbirljiva sam. Postoje natječaji na koje nikad ništa nisam poslala. A nagrade su dobra stvar najviše iz razloga što govore da je ono što radiš dobro i da ima smisla.

 

 

 

***

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

 

 

 

pitanja: Viktorija Božina

 

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg