intervju

Mira Petrović: Od Splita se ne mogu odvojiti, to je ljubav i mržnja u jednom

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Mira je ušla u uži izbor s dvije priče: ''Bye bye baby bye'' i ''Zana''. Sam ulazak u uži izbor za nju nije novost, a što se od 2017. naovamo promijenilo, možete pročitati u intervjuu ispod.



 

-       Ponovno si ušla u uži izbor za nagradu, očekivano ili ne?

Ne mogu reći da sam očekivala uz ovakav širi izbor, ali da sam mislila da sam dovoljno dobro napisala, to da.

 

-       Što se od 2017. naovamo promijenilo u tvom životu, a što želiš podijeliti?

Pas me malo bolje sluša i pronašle smo neku ravnotežu, zbog toga opet više pišem, često o njoj, često o onome što me naučila. Osim toga, drago mi je da sam ušla u uži izbor za Prozak, što definitivno nisam očekivala, i žao mi je što do tada nisam dovršila novu zbirku priča kojoj sam se posvetila. Borim se sa svojim slabostima i sa strahom od javnog nastupa, pa sam početkom ove godine pokrenula književnu tribinu u sklopu koje sam intervjuirala druge neafirmirane autore. Više je to bilo za probu, sljedeće godine bi moralo biti ozbiljnije i organiziranije ako za to uopće nađem vremena. U školi u kojoj radim držim sate kreativnog pisanja za srednjoškolce. Voljela bih reći da manje grintam, ali tako bih lagala.

 

-       Rekla si da je za tebe književnost ''izvor novih spoznaja; osjećaj da dok ima dobre pisane riječi, svijet ipak neće propasti''. Potpisuješ li to i danas ili se tvoje mišljenje o književnosti promijenilo?

Danas mi se čini da svijet mora propasti, jer sve probleme koje smo nagomilali, u okolišu i međusobnim odnosima, u iskazima netolerancije, nehumanosti, mržnje, nasilja, sitničarenja, opsjednutosti gluparijama, nedostatku perspektive – to se ne može riješiti, otišlo je predaleko. Da čovječanstvo vjeruje u književnost kao ja, ne bi izabralo ovaj suludi smjer. Ali većina ne čita i ne razmišlja, živi iz dana u dan. U tom smislu umjetnici igraju veoma važnu ulogu, bez njih bi svijet bio na još većem gubitku. Netko nas mora natjerati da zastanemo i da malo promislimo, da prihvatimo da odgovor nije jedan i nije jednostavan. Naravno, to mogu samo dobra književna djela, koja neće propisati kako se riješiti kilograma u deset dana, kako naučiti jezik u dva mjeseca, kako pronaći sreću i smisao života za 39, 99 kuna. Sva prividna i jednostavna rješenja, koja nam danas serviraju u svim sferama života, uz pravu književnost nam ne bi bila dostatna ni prihvatljiva. Zahvaljujući knjigama, moj privatni univerzum još uvijek ne propada.

 

-       Također, rekla si i da želiš biti čitana, ali da ne želiš puno pričati o napisanome – zašto?

Kad nešto napišem i onda taj tekst izmrcvarim, od njega se odvojim i više ne želim o njemu razmišljati. Osim toga, on treba govoriti sam za sebe, za kritičare, za publiku. Meni se sviđa to što nitko ne zna tko je Elena Ferrante. Ja ne pišem da bih bila javna osoba ili da samu sebe promoviram. Pišem da u glavi ostanem stabilna i uravnotežena, da pronađem odgovore, da zadovoljim svoje unutarnje potrebe, budem netko drugi, da shvatim nešto što je od mene udaljeno ili skriveno. Na tome putu neki su mi sugerirali da je zanimljivo pa eto, neka čitaju i neka komentiraju, što ću ja tu više? Osim toga, uvijek mi je bilo draže drugima postavljati pitanja nego odgovarati na tuđa.

 

-       Jesu li se tvoje teme i motivi za pisanje bitno promijenili?

Možda čak malo i jesu. Ne u ove dvije priče koje su izašle na Kritičnoj masi, ali nove stvari koje pišem su dosta autobiografske i autoironične. Upale sam u te neke čudne situacije koje bi bilo šteta ne iskoristiti. Osim toga, prije par mjeseci sam sebi rekla da više neću pisati o nasilju i ružnoći, a i ako se pojavi, bit će prožeto humorom. Svi smo svjesni ozbiljnosti stanja suvremenog čovjeka – o tome se priča u svim medijima, na vijestima prevladavaju samo loše vijesti i katastrofe, negativne prognoze, crnilo, mrtvilo, depresija, to je začarani krug. Ljude treba bombardirati ljepotom, da im ona treba više od ičeg drugog. Možda je tako i sami krenu tražiti i stvarati jer dobar osjećaj traži novi dobar osjećaj. Ne mogu vjerovati da ovo pišem, ali dosta mi je vlastitog pesimizma. No i dalje je moje pisanje u suštini istraživanje međuljudskih odnosa, žensko pitanje, pitanje identiteta, izgubljenosti, samoće i smisla života.

 

-       ''Splitsko stanje uma'' – što za tebe označava taj pojam?

Slaži, ukradi, ne radi, nekako zaradi. Netko drugi će riješiti sve probleme. Ogromna količina nerada i želje da se mulja, vara, izokreće, profitira, to je ono što je Split pretvorilo u jedan nakaradan grad bez ambicija i konkretnih projekata. U njemu nema nikakve ponude osim mora i kafića, kakvo će nam onda biti stanje uma? Ako na svakom koraku imaš samo fast food ili restoran, a svaka knjižara je zatvorena? Zbog toga i ima toliko problema s alkoholom i drogom, u toj pustopoljini od grada, s nasiljem među djecom o kojem ja često pišem jer me to strašno muči, s razularenošću koja nema veze s mladenačkom energijom i nekim prirodnim zanosom već samo sa stvaranjem štete i kaosa. Nema perspektive, nema sadržaja. Uvijek se nađe par entuzijasta koji potraju neko vrijeme, ali bojim se da je Split upao u kolotečinu koja se vrti oko piva, kave, Hajduka, cvika, sječe Marjana i kukanja. Ono što još sami nismo uništili, dokrajčit će turisti. To što imamo Pričigin ili Festival mediteranskog filma pruža iluziju da se nešto događa, a zapravo je veliki broj posjetitelja na takvim manifestacijama samo pokazatelj koliko su ljudi gladni kulturnih sadržaja.

 

-       Smatraš li da ga prisutnim u svojim pričama?

Od Splita se ne mogu odvojiti, to je ljubav i mržnja u jednom. Koliko god tu imaš lošeg, ima i dobrog. Samo što stalno netko mora gurati, a lijenost i uljuljkanost je teško pobijediti. To je naš đir, pa zašto drugačije živjeti? A i moramo biti otvoreniji, prema drugima i prema sebi – najveći problem Splita je to što je svatko žrtva vlastitih zatvorenih krugova. Nemoguće je da se takvo stanje uma ne probije u mojim pričama. Ali imam toliko divnih đaka, pametne djece s vrhunskim idejama, od njih puno učim, ne može onda baš sve propasti. Samo se nadam da će ustrajati i biti pametniji od prethodnih generacija, uključujući i moju.

 

-       Pratiš li hrvatsku književnost i zašto da, a zašto ne?

Da. Ima puno autora i autorica koje volim i cijenim. Glupo mi je pisati a ne znati što drugi rade. Ali tržište je malo, a puno ljudi piše. Ne znam koliko je potrebno objaviti sve što se objavljuje, samo zato što je netko možda ime. Danas često recikliramo ideje. Ja ne mislim da nešto mora biti turbo originalno (to je uostalom i nemoguće), ali mora barem imati neku svježinu i moć da zgrabi i zaljulja svijest.

 

-       Kad bi morala birati između poezije i proze, što bi odabrala?

Uvijek prozu. Mada mi se trenutačno čini da je na našoj sceni zanimljivija poezija od proze.

 

-        Koliko te motiviraju nagrade?

Ovakvi natječaji su mi važni jer jedino oni pružaju prostor da nešto objavim. No bez obzira na to, izbirljiva sam. Postoje natječaji na koje nikad ništa nisam poslala. A nagrade su dobra stvar najviše iz razloga što govore da je ono što radiš dobro i da ima smisla.

 

 

 

***

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

 

 

 

pitanja: Viktorija Božina

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg