intervju

Iva Sopka: Može li nešto biti previše realno napisano, a nedoživljeno u stvarnom životu?

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Iva je u uži izbor ušla s pričom ''Moje pravo, nezaljubljeno lice''. O prednostima i manama pisanja u prvoj osobi, životu u Belišću te o lektiri i čitanju, možete pročitati više u intervjuu ispod.



 

-       Ponovno si ušla u uži izbor za nagradu, očekivano ili ne?

Bez lažne skromnosti, nisam to očekivala.

 

-       Što se od 2017. naovamo promijenilo u tvom životu, a što želiš podijeliti?

Promijenilo se moje radno mjesto… Napokon radim u okruženju kao stvorenom za sebe, u kojem svoje zanimanje bez problema doživljavam i prikazujem kao fetiš i u kojem sve kolege s posla ne samo da prihvaćaju nego i cijene moj crni smisao za humor.

 

 -       Radiš kao knjižničarka u osnovnoj školi. Misliš li da djeca zaista čitaju manje nego ikad ili zapravo čitaju jednako kao i uvijek?

Održala sam zanimljivu diskusiju s učenicima nazvanu „50 nijansi lektire“ (koja se pokazala tek kao jedna nijansa!), potaknuta izjavom učenice „Zašto su u knjižnici samo dosadne knjige?“. To je, znači, bio otvoren razgovor s učenicima koji su bili u mogućnosti reći što doista misle i osjećaju glede školske lektire, knjiga i čitanja općenito te školske knjižnice. Želeći im odgovoriti na pitanje „zašto su u knjižnici samo dosadne knjige“, nastojala sam im pojasniti ljubavni trokut u kojem su oni kao čitatelji, čitanje i knjiga – no zapravo bi mogao biti ljubavni četverokut jer je za čitanje bilo kojeg teksta potrebna motivacija. Najviše smo razgovarali o tome zašto su spremni uložiti jednaku količinu ili čak i više vremena na pronalaženje informacija o lektiri koju trebaju pročitati nego što bi im možda trebalo za čitanje same lektire, koji su od njih oni učenici koji imaju loš(ij)e ocjene iz lektire, ali su svoje slobodno vrijeme voljni provesti uz knjigu po svom izboru te koje su to knjige koje u njihovom životu imaju značenje (a koje su one koje nemaju) te tko je “kriv” za to što čitaju manje ili za to što uopće ne čitaju (njihovi učitelji i nastavnici, knjižničari, roditelji, oni sami ili netko drugi, treći, deseti…). Informacije o njihovim čitalačkim navikama su bile očekivane. Kako bivaju stariji, postupno gube motivaciju za čitanje, a u njima se ne rađa samo otpor prema čitanju lektire, nego i prema čitanju općenito. Logično, njihova ljubav ili mržnja prema čitanju se prirodno razvija na temelju onoga što osjećaju kada čitaju školsku lektiru. Nažalost, sadržaj lektire ne samo da učenicima nije zanimljiv, nego ni razumljiv. Zaista, zar je realno očekivati da će nekom suvremenom školarcu išta značiti _____ (upišite ime bilo kojeg pisca ili djela iz školske lektire koju smo čitali mi, naši roditelji, roditelji naših roditelja, njihovi roditelji…)? Budimo realni.

-       Dosta se govori o iseljavanju mladih iz Slavonije. Što ti misliš o tome? Kako je živjeti u Belišću 2019. godine?

Život u Belišću 2019. godine je lijep. Ljudi ga znaju okarakterizirati kao „pustim mjestom“, pa ipak… Jedan je od rijetkih gradova s besplatnim parkingom i besplatnim vrtićem. Čisti grad u kojem dominira drveće i cvijeće, a ne beton. Grad s Gradskom knjižnicom i čitaonicom Belišće, u kojoj sam, između ostalog, imala prilike upoznati Zorana Ferića i to mi je bila jedna od najdragocjenijih večeri u životu. U navedenoj knjižnici rade iskreno drage i ljubazne osobe s kojima je jednostavno i ugodno komunicirati i surađivati, a u Belišće dovode poznate i značajne ljude. Belišće je poznato baš i po gradskoj knjižnici – jako poštujem i cijenim naše gradske knjižničarke i zaista se ne može pretjerati u pohvali svega što rade kako bi obogatile naš život, različitim aktivnostima za učenje i razonodu.

 

-       Jesu li se tvoje teme i motivi za pisanje bitno promijenili?

Dopisni sam član radionice za kreativno pisanje i kritičko čitanje „Pisaće mašine“ iz Siska, koju vode Mima Juračak i Natalija Miletić. Između ostalog, baš i kako bih promijenila teme i motive za pisanje. Neuspješno. To vjerojatno znači da nisam dobar pisac.

 

-       Mane i prednosti pisanja u prvoj osobi?

Mana: kada pišete u prvom licu, čitatelj ponekad misli da je priča po istinitom događaju, pogotovo ako je previše realno napisana (može li nešto biti previše realno napisano, a nedoživljeno u stvarnom životu?). Prednost: manje vremena utrošenog na nepotrebno objašnjavanje likova i situacija, jer se sve iščitava samo po sebi, a ostavlja i više prostora čitatelju da samostalno i slobodno zamišlja te stvari.

-       Voliš li govoriti o onome što si napisala i zanimaju li te povratne informacije?

Volim govoriti o onome što sam napisala, ali ne svima. Zašto? Zato što skoro nikoga iz moje neposredne okolice to ne zanima, a takve su i njihove povratne informacije. Naime, nema ih. Možda je i izostanak povratne informacije – povratna informacija o onome što sam napisala.

 

-       Koliko te motiviraju nagrade?

Ne motiviraju me nagrade (možda zato što niti jednu nisam osvojila?), no vrlo su mi vrijedne povratne informacije. Kada mi se Mima Juračak javila i pitala želim li se pridružiti radionici kreativnog pisanja i kritičkog čitanja „Pisaće mašine“ kao dopisni član, između ostalog, komentirajući što ona i još jedna poznata spisateljica misle o mojim pričama, ostala sam u šoku. Blago rečeno. Nisam ni mislila da itko čita što pišem.

 

-       Pratiš li hrvatsku književnost i zašto da, a zašto ne?

Pratim Zorana Ferića. Nažalost, trenutno sam zanemarila čitanje i pisanje, ali Zoran Ferić je nešto za što ću uvijek naći vremena, makar lažirala bolest i otišla na bolovanje. Njegove knjige su moja biblioterapija.

 

-       Misliš li da je kratka priča dovoljno zastupljena u hrvatskoj književnosti? Koga smatraš dobrim piscem kratke priče?

S obzirom na to da sam u prethodnom pitanju nerado priznala da sam zanemarila čitanje, ne znam je li kratka priča dovoljno zastupljena u hrvatskoj književnosti, ali nikad ne bih rekla da je manje zahtjevna za pisanje od romana. Imam spisateljsku blokadu već nekoliko godina, vjerujte mi kad vam kažem, nisam u stanju napisati ni oproštajno pismo.

-       Želiš li nešto poručiti mladim osobama koje se bave pisanjem?

Drage moje mlade osobe koje se bavite pisanjem, a i one koje se žele time baviti… Pisanje je dobra psihoterapija. Svaki put kada se nasmijete ili rasplačete tijekom pisanja ili čitanja, ta priča je na vas djelovala i ostavila nekakav dojam. Vrlo često doživljavamo kao da se sve zapisano u pričama zaista dogodilo, a na isti način i vi tako možete djelovati na druge ljude. Vaše priče im mogu biti poput razgovora s (ne)prijateljem, mogu otvoriti neke osjetljive rane (i stvoriti nove), ali i smanjiti emocionalnu napetost kroz (ne)poistovjećivanje s vama. Glupo je reći da će vas pisanje odvesti na vlak za Hogwarts i da ćete živjeti životom spisateljskog čarobnjaka. Ali čitajte – i pišite – ono što vam se sviđa. To je vaša nagrada.

 

 

 

***

 

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

 

 

 

foto: Iva Sopka

 

 

 

pitanja: Viktorija Božina

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg