intervju

Iva Hlavač: Promjene su dobra stvar

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Iva je u uži izbor ušla s ''Humoreskama o ženama koje se ne smiju''. Iva je bila u užem izboru i 2016. godine, a što se od tada promijenilo, pročitajte u intervjuu ispod.



 

-     Ponovno si ušla u uži izbor za nagradu, očekivano ili ne?

Ovo je prva priča koju sam napisala nakon velike pauze, a s kojom sam prilično zadovoljna i to mi je bilo najbitnije. Kada šalješ radove na natječaj uvijek očekuješ ili se barem nadaš pozitivnom ishodu pa tako i ja.

 

-     Što se od 2016. naovamo promijenilo u tvom životu, a što želiš podijeliti?

Promjenilo se dosta toga. 2018. sam preselila iz Zagreba natrag u Valpovo što je mnogima bilo neshvatljivo. Nitko se ne vraća, svi odlaze odavde. Jedan od razloga preseljenja bio je i taj što sam dobila kćerkicu i više mi odgovara mirnije okruženje. A promjene su dobra stvar. Stajanje na jednom mjestu razvija dosadu i ubija kreativnost. Barem meni. Osim toga ispostavilo se da je ovo slavonsko ozračje pozitivna stvar za moje pisanje. U Zagrebu nisam pisala gotovo uopće. Jednostavno nisam imala ideja. A ovdje sam počela pisati, osim kratkih priča čak i pjesme, a poeziju nisam pisala valjda deset godina. Kako sam dobila kćerku ozbiljno razmišljam i o pisanju dječjih priča. Vidjet ćemo što će biti od toga.

 

-     Dosta se govori o iseljavanju mladih iz Slavonije. Što ti misliš o tome? Kako je živjeti u Valpovu 2019. godine?

Mislim kako manji grad, manje buke i manja koncentracija ljudi stvara neki mir u meni i dopušta da budem fokusiranija i perceptivnija. A možda je stvar i u klimi – slavonija je pusta, ljudi su ogorčeni, letargični, ima dosta nepotizma i politikanstva a to su teme mojih priča pa ovdje imam dosta materijala za priče.

Postoji više razloga zbog kojih ljudi odlaze. Naravno glavni razlog je nemogućnost zaposlenja, osobito zaposlenja u struci. Nemali broj mojih prijatelja i poznanika je otišlo. Ta frustracija konstantnog traženja posla godinama se nagomilavala u ljudima prije nego su stvarno odlučili otići. Nije stvar samo u poslu, stvar je u načinu na koji se posao dobiva, a javna je tajna da se posao dobiva preko veze , obično je politika taj ključni faktor koji na kraju odlučuje tko je podoban. Sposobnost se rijetko cijeni. Ovo područje vrlo je poznato po tome. Ljudi jednostavno više nemaju snage za borbu s vjetrenjačama i odlaze.

Što se mene tiče, ja sam trenutno zadovoljna i po tome sam pitanju oduvijek bila optimistična, pomalo idealist. Mora netko tu i ostati i promijeniti stvari na bolje. 

Kako sam rekla, trenutno mi odgovara ovaj način života, obitelj mi je blizu, a ovo područje mi odgovara i za pisanje i daje nepresušni izvor ideja.

 

-     Rekla si da se trudiš pisati angažiranu književnost i da je to jedna od bitnih zadaća pisca/novinara. Potpisuješ li to i danas?

Svakako. Nije uzalud ona izreka „Pero je jače od mača“. Smatram da je zaista tako i da ljudi koji imaju dar pisanja imaju priliku to i iskoristiti na najbolji mogući način. 

 

-     Jesu li se tvoje teme i motivi za pisanje bitno promijenile?

Socijalna tematika je i dalje prisutna i to je ono o čemu volim pisati. Tu je uvijek i doza kritike današnjeg društva, aktualne teme nezaposlenosti i tome slično. U zadnje vrijeme sam zainteresirana za teme položaja žena u današnjem društvu što mi je bila tema i ove kratke priče. Kako sam spomenula počela me zanimati i dječja književnost te se nadam da ću nešto i realizirati u tome pogledu.

 

-     Koliko te motiviraju nagrade?

Nagrade su dobar poticaj, ali ne i motiv za pisanje. Nagrada bi trebala biti kao nekakvo tapšanje po ramenu – sve ok, zaboravi sad na to i idemo dalje.

 

-     Pratiš li hrvatsku književnost i zašto da, a zašto ne?

Pratim hrvatsku književnost i mislim da ima jako dobrih hrvatskih pisaca i spisateljica koji nisu toliko zastupljeni i koji su nezasluženo stavljeni sa strane dok su neki i previše eksponirani. Baš zbog toga smatram da bi, osobito mladi pisci i spisateljice, trebali jedni drugima dati podršku.

 

-     Objavila si dvije zbirke kratkih priča („I obični ljudi imaju snove“, 2009. i „Svi smo dobro“, 2016.). Jesi li dobila kakve povratne informacije?

Prva zbirka je prošla totalno nezamijećeno dok je druga imala nešto više odjeka iako ne onoliko koliko je mogla imati. Ja sam antitalent za samopromociju pa je i to igralo neko ulogu u tome.

Za zbirku Svi smo dobro dobila sam stimulaciju Ministarstva kulture za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016., a koje se sastojalo od novčanog iznosa. Tu sam se našla u društvu nekih zvučnih imena književne scene i ta me nagrada jako iznenadila jer sam mislila da apsolutno nitko nije čuo za mene i moju zbirku, a ona se eto našla na tom popisu. To mi je bilo zaista veliko priznanje. Osim toga jednostavno moram spomenuti i tekst Borisa Postnikova koji je pisao o ženskoj književnosti te u tekst uvrstio i moju zbirku na što sam bila baš ponosna jer se radi o novinaru kojeg cijenim i čije tekstove volim čitati. A tu su bile i poruke nepoznatih ljudi koji su pročitali moju zbirku i koji su mi se javljali samo da mi kažu da im se sviđa. To zadnje je zapravo i najveći poticaj za dalje pisanje.

 

-     Misliš li da je kratka priča dovoljno zastupljena u hrvatskoj književnosti? Koga smatraš dobrim piscem kratke priče?

Mogu reći da je kratka priča dovoljno zastupljena u hrvatskoj književnosti, ali je isto tako i dosta podcijenjena. Ljudi smatraju kako je vrlo lako napisati kratku priču no da bi priča bila i dobra pisac mora znati u toj kratkoj formi, s malo riječi, reći puno, a to zaista nije lako. Roman se puno više cijeni kod nas. Za roman opet vrijede druga pravila i isto tako je teško napisati dobar roman, no to ne znači da je on vrijedniji od dobre priče.

Majstor kratke priče i jedan od razloga što sam se zaljubila u kratku priču je Carver. Naravno danas imam još favorita i još ću ih imati no on je bio moj uvod u čari kratkih priča.

 

-     Želiš li nešto poručiti mladim osobama koje se bave pisanjem?

Mogu im poručiti jedino ono što govorim sebi – pisanje je proces koji zahtjeva trud i rad, ali nikada na pisanje nemoj gledati kao na rad već kao na zadovoljstvo i na nešto što te u potpunosti ispunjava. I čitaj, čitaj! Pisanje bez čitanja je potpuno besmisleno.

 

 

 

 

 

***

 

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

 

 

 

 

pitanja: Viktorija Božina 

 

 

 

 

 

 

 

 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg