intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.



 

 

-       Gdje i kako živiš?

Uglavnom u Zagrebu, i uglavnom solidno – praznovjerje mi ne dopušta da kažem „dobro“. Red je napomenuti: ne isključivo od pisanja.

 

-       Gdje izlaziš i što ima zabavnog u tome?

Kad je riječ o socijalizaciji, izlazim uglavnom na dnevne kave i/ili kolače i na sport. Volim društvo, ali nisam baš ljubitelj gužve i noćnog života.

 

-       Što je tebi, i za tebe, književnost?

Ljubav, sloboda, frustracija.

 

-       Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Oduševljava me onaj neizostavni udio mašte koji književnost traži. Kao što se često govori i piše, prostori koje uspostavlja književni tekst – ma kakav bio njegov rodovsko-žanrovski predznak – po defaultu su fiktivni. To književnost i razlikuje od, recimo, filma, pa čak i od glazbe.

 

-       A ono najgore?

Ne znam, nemam top-listu koju bih mogao konzultirati.

 

-       Koje su tvoje teme?

Ako bih morao izabrati jednu temu koja bi objedinjavala eseje, priče i poeziju koju pišem, bila bi to vjerojatno tjeskoba.

 

-       Što ti je motiv za pisanje?

Radoznalost, ljubav, i opet tjeskoba i strah. Praktičnije gledano, pisanje je jedna od rijetkih aktivnosti u životu za koje vjerujem da sam ih u stanju obavljati solidno i savjesno i s izvjesnom konzistentnošću.

 

-       Što te drži?

Hrana, seks, sport, razgovori s prijateljima i poneka knjiga ili serija.

 

-       Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu/okolici i ima li tu nešto što bi želio istaknuti, reći, napomenuti?

Kako živim u glavnom u glavnom gradu jedne izrazito centralizirane države, mogu reći da ukoliko je „mlađa scena“ aktivna igdje u toj državi, onda je to ovdje. Književna „mladost“ je dakako sklizak i evazivan pojam, koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast. 

 

-       Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Mange i anime, stripovi i roto romani, weird fiction raznih fela i filozofija tzv. spekulativnog realizma.

 

-        Kako vidiš svoju generaciju?

Valjalo bi se aktivno zapit(kiv)ati o tome što generacija u književnosti uopće podrazumijeva, i je li književnost jednog područja (ma po kojem ga kriteriju izdavajali) možda moguće konceptualizirati po nekom drukčijem modelu nego što je onaj obiteljski i generacijski. Uzmemo li „generaciju“ u reduciranom, biološkom smislu – recimo, ako tu utrpamo sve rođene osamdesetih godina – nisam siguran da o „nama“ mogu ponuditi bilo kakvu suvislu generalizaciju. Osim možda kroz usporedbu: čini mi se da je kod ljudi rođenih od sredine devedesetih naovamo, dakle aktualnih dvadesetineštogodišnjakinja i dvadesetineštogodišnjaka, osjećaj pripadnosti „generaciji“ znatno jači nego kod nas deset-petnaest godina starijih.

 

-       Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Francuski pisac Tristan Garcia, čiji roman Sedam trenutno prevodim, jedan je od autora koji su mi svojim pisanjem rasplamsali entuzijazam kako za istraživanjem suvremene proze, tako i za njenim pisanjem. Što se naših prostora tiče, uživam čitati Darija Bevandu, Marka Pogačara, Lamiju Begagić, Muanisa Sinanovića, Lejlu Kalamujić, Andreja Tomažina, Vladimira Tabaševića ili Mariju Pavlović, da spomenem samo neke.

 

-       Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Rekao bih da se autorice općenito puno češće javljaju na natječaje i da su na njima daleko upornije. (Pritom, povlačimo li paralelu s fakovcima, valja imati na umu da se potonji nisu profilirali kroz natječaje, nego posve drugim putevima, „odozgo“ i kroz medije opće prakse.) S druge strane, opazio sam da natječaj Kritične mase iz godine u godinu okuplja zanimljive, meni ponekad i nepoznate kratkopričašice, i raduje me što je tako.

 

-       Što je ono što bi želio napisati?

Scenarij za strip. Scenarij za crtani film ili seriju. Još neku radio dramu.

 

-       Što ti znači (ako išta) da si ušao u uži izbor 7Km?

Jako me raduje, prije svega zato što je u našem književnom polju rijetkost da priča takvog žanrovskog profila („kozmički“ i weird horor) „ubode“ neko priznanje.

 

-       Što pisac treba raditi?

Uzdržati se od savjeta na temu zadaće pisca, a pogotovo pokušaja da pritom bude duhovit.

 

-       Mišljenje o hrvatskoj književnosti?

Rijetko razmišljam o hrvatskoj – ili npr. srpskoj – književnosti kao nekom posebnom, nadpovijesnom entitetu. Zauzvrat, često razmišljam o npr. hrvatskom književnom polju, ili književnom životu/književnoj sceni u Hrvatskoj. Čini mi se da smo – „mi“ u smislu tzv. regije – od devedesetih naovamo doista potonuli duboko u kulturnu provinciju. Što ne znači da se povremeno ne piše izvanredna književnost. Ali i obrnuto: to što postoji izvanredna književnost ne znači da književno polje nije u poodmaklom stadiju erozije.

 

 

 

 

***

 

Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu. 

 

 

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg