Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa
Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.
- Gdje i kako živiš?
Uglavnom u Zagrebu, i uglavnom solidno – praznovjerje mi ne dopušta da kažem „dobro“. Red je napomenuti: ne isključivo od pisanja.
- Gdje izlaziš i što ima zabavnog u tome?
Kad je riječ o socijalizaciji, izlazim uglavnom na dnevne kave i/ili kolače i na sport. Volim društvo, ali nisam baš ljubitelj gužve i noćnog života.
- Što je tebi, i za tebe, književnost?
Ljubav, sloboda, frustracija.
- Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?
Oduševljava me onaj neizostavni udio mašte koji književnost traži. Kao što se često govori i piše, prostori koje uspostavlja književni tekst – ma kakav bio njegov rodovsko-žanrovski predznak – po defaultu su fiktivni. To književnost i razlikuje od, recimo, filma, pa čak i od glazbe.
- A ono najgore?
Ne znam, nemam top-listu koju bih mogao konzultirati.
- Koje su tvoje teme?
Ako bih morao izabrati jednu temu koja bi objedinjavala eseje, priče i poeziju koju pišem, bila bi to vjerojatno tjeskoba.
- Što ti je motiv za pisanje?
Radoznalost, ljubav, i opet tjeskoba i strah. Praktičnije gledano, pisanje je jedna od rijetkih aktivnosti u životu za koje vjerujem da sam ih u stanju obavljati solidno i savjesno i s izvjesnom konzistentnošću.
- Što te drži?
Hrana, seks, sport, razgovori s prijateljima i poneka knjiga ili serija.
- Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu/okolici i ima li tu nešto što bi želio istaknuti, reći, napomenuti?
Kako živim u glavnom u glavnom gradu jedne izrazito centralizirane države, mogu reći da ukoliko je „mlađa scena“ aktivna igdje u toj državi, onda je to ovdje. Književna „mladost“ je dakako sklizak i evazivan pojam, koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast.
- Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?
Mange i anime, stripovi i roto romani, weird fiction raznih fela i filozofija tzv. spekulativnog realizma.
- Kako vidiš svoju generaciju?
Valjalo bi se aktivno zapit(kiv)ati o tome što generacija u književnosti uopće podrazumijeva, i je li književnost jednog područja (ma po kojem ga kriteriju izdavajali) možda moguće konceptualizirati po nekom drukčijem modelu nego što je onaj obiteljski i generacijski. Uzmemo li „generaciju“ u reduciranom, biološkom smislu – recimo, ako tu utrpamo sve rođene osamdesetih godina – nisam siguran da o „nama“ mogu ponuditi bilo kakvu suvislu generalizaciju. Osim možda kroz usporedbu: čini mi se da je kod ljudi rođenih od sredine devedesetih naovamo, dakle aktualnih dvadesetineštogodišnjakinja i dvadesetineštogodišnjaka, osjećaj pripadnosti „generaciji“ znatno jači nego kod nas deset-petnaest godina starijih.
- Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?
Francuski pisac Tristan Garcia, čiji roman Sedam trenutno prevodim, jedan je od autora koji su mi svojim pisanjem rasplamsali entuzijazam kako za istraživanjem suvremene proze, tako i za njenim pisanjem. Što se naših prostora tiče, uživam čitati Darija Bevandu, Marka Pogačara, Lamiju Begagić, Muanisa Sinanovića, Lejlu Kalamujić, Andreja Tomažina, Vladimira Tabaševića ili Mariju Pavlović, da spomenem samo neke.
- Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?
Rekao bih da se autorice općenito puno češće javljaju na natječaje i da su na njima daleko upornije. (Pritom, povlačimo li paralelu s fakovcima, valja imati na umu da se potonji nisu profilirali kroz natječaje, nego posve drugim putevima, „odozgo“ i kroz medije opće prakse.) S druge strane, opazio sam da natječaj Kritične mase iz godine u godinu okuplja zanimljive, meni ponekad i nepoznate kratkopričašice, i raduje me što je tako.
- Što je ono što bi želio napisati?
Scenarij za strip. Scenarij za crtani film ili seriju. Još neku radio dramu.
- Što ti znači (ako išta) da si ušao u uži izbor 7Km?
Jako me raduje, prije svega zato što je u našem književnom polju rijetkost da priča takvog žanrovskog profila („kozmički“ i weird horor) „ubode“ neko priznanje.
- Što pisac treba raditi?
Uzdržati se od savjeta na temu zadaće pisca, a pogotovo pokušaja da pritom bude duhovit.
- Mišljenje o hrvatskoj književnosti?
Rijetko razmišljam o hrvatskoj – ili npr. srpskoj – književnosti kao nekom posebnom, nadpovijesnom entitetu. Zauzvrat, često razmišljam o npr. hrvatskom književnom polju, ili književnom životu/književnoj sceni u Hrvatskoj. Čini mi se da smo – „mi“ u smislu tzv. regije – od devedesetih naovamo doista potonuli duboko u kulturnu provinciju. Što ne znači da se povremeno ne piše izvanredna književnost. Ali i obrnuto: to što postoji izvanredna književnost ne znači da književno polje nije u poodmaklom stadiju erozije.
***
Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.