intervju

Maja Klarić: Bez proživljenog iskustva, nema pravog pisanja

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Maja je u uži izbor ušla s ulomkom iz putopisa ''Japan: Put 88 hramova''. Voli li više književnost ili putovanja te o samoj poeziji i o onome što je drži, pročitajte u intervjuu ispod.



 

-       Gdje i kako živiš?

Živim u malenom, zelenom selu nedaleko od Umaga. Najčešće. Živim odlično – imam čvrst krov nad glavom, mali vrt, posao koji volim, zdrava sam, zdravi su ljudi do kojih mi je stalo, pišem i putujem, vlasnica sam svoga vremena. Ni na što se ne mogu požaliti (iako to katkad činim, kad zaboravim sve navedeno).

 

-       Gdje izlaziš i što ima zabavnog u tome?

Izlazim po raznim festivalima – književnim, glazbenim, filmskim, festivalima šume, vatre, mora – tu uvijek nešto naučim. Kad sam na putovanju, izlazim po lokalnim birtijama, tu se najbolje može steći dojam o lokalnom stanovništvu i kako ono živi. Po domaćim kafićima mi je dosadilo izlaziti, ako se pitanje na to odnosilo.

 

-       Što je tebi, i za tebe, književnost?

Književnost, poezija prvenstveno, je okosnica moga bića i postojanja. Ona je moje jedino istinsko, uvijek autentično lice, jer u svakodnevnom životu preuzimam mnoga. U njoj je sve što želim reći, a ne mogu – jer se sramim, bojim, nesigurna sam. U poeziji za mene nema barijera. To je jedino mjesto gdje se s njima mogu poigrati i tako ih preskočiti, eliminirati.

 

-       Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Kroz čitav me život književnost spašavala. Poezija mi je spasila živu glavu! Kad mi je trebala utjeha u najtežim životnim trenucima, da nije bilo poezije kojoj sam se mogla utjecati, puknula bih. Ona je označila sve bitne trenutke u mom životu – prijelomne događaje u obitelji, s partnerom, sa samom sobom. Da nema poezije, morala bih s nekim razgovarati kad god me nešto muči, a to baš i ne volim. Dakle, ona je moj bijeg, moja utjeha, omiljeni način komunikacije.

 

-       A ono najgore?

Nema najgoreg.

 

-       Koje su tvoje teme?

Čovjek je moja tema. Ljudi oko nas, padovi i rast čovjeka, težnja ka promjeni, ustrajanja. Druga najvažnija tema su putovanja, u najširem smislu te riječi – putovanja kroz druge kulture, druge zemlje, tuđe živote.

 

-       Što ti je motiv za pisanje?

Probijanje puta – do rješenja nekog problema ili nedoumice, do uspostave nekog/boljeg odnosa s nekim, do same sebe, do neke skrivene poruke koja će se ukazati na kraju pjesme.

 

-       Što te drži?

Mogućnost promjene. Svega, uvijek. Drži me nepredvidivost sutrašnjice, nepoznatost budućnosti. Mogućnost da se sve oko mene promijeni, da se dogodi nešto novo, da negdje odem, negdje se vratim, nekoga upoznam, nešto doživim, nešto postanem.

 

-       Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu/okolici i ima li tu nešto što bi želio istaknuti, reći, napomenuti?

I u Šibeniku, mom rodnom gradu, i u Umagu, gdje sada živim, ona postoji samo u povremenim pojavama, nema nečeg što bi nalikovalo zaokruženoj sceni kao što su RiLit ili Zapis. Postoji kulturna scena, jasno, ali književnost nije prvo na što pomislite kad spomenete te gradove. Možda Šumski pjesnici koje organiziram svake godine unesu neku malu promjenu u tom smjeru, ponor Butori nedaleko od Grožnjana gdje se održavaju već devet godina polako postaje prepoznatljivo mjesto okupljanja pjesnika (ove godine će se održati 2.8. pa pozivam sve koji čitaju ovaj intervju da nam se pridruže u šumi).

 

-       Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Rumi, Gibran, pjesnici Bliskog Istoka. Filozofije istoka – joga, meditacija, budizam, njihove poruke i moji pokušaji da ih uvedem u svoj život. Permakultura, ekologija, povratak prirodi, novi pokreti u tom smjeru.

 

-        Kako vidiš svoju generaciju?

Svoju generaciju vidim kao generaciju itekako odraslih ljudi koji bi još malo htjeli biti mladi, koji se nalaze na razmeđu onoga kako se živjelo prije i kako se sada živi, kako će se živjeti u budućnosti. Naši su roditelji u našim godinama već imali nekoliko djece, mi bi još izlazili i mislili samo na sebe. Imali su kuće ili su ih gradili, mi još tražimo kombije u koje ćemo se preseliti i u njima živjeti, lutati svijetom.

 

-       Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

 

Postoje, naravno, ima ih pregršt! Obožavam poeziju Sanje Baković, plovna mjesta u meni koja dotiče svojim pisanjem. Divim se njenoj angažiranosti po pitanju organizacije pjesničkih događanja, projekt „Odvalimo se poezijom“ predstavlja čudesne pjesnike i pjesnikinje do kojih bih bez nje jako teško došla. Nedavno sam upoznala mladu Laru Mitraković s Visa i odmah se zaljubila u njenu poeziju, nešto je u meni odjeknulo kad sam je prvi put čula i otada vibrira, kao gong.

 

-       Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

U zadnje vrijeme čitavom pjesničkom scenom dominiraju ženske autorice – izbrišite ovo ako sam u krivu. Monika Herceg, Marija Dejanović, spomenuta Lara Mitraković… Na druženjima Kava s piscem koje organiziram kako bi još neafirmirani pisci mogli doći i upitati ono što ih zanima vezano uz moje ili njihovo pisanje, redovito dolaze cure. Zašto je tomu tako, zbilja ne znam, ali mislim da je novo hrvatsko žensko pismo zbilja vrhunsko.

 

-        Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Puno mi znači! Svaka nagrada, svaka nominacija, uži izbor, pohvala… sve je to vjetar u leđa. Vrlo često mi je teško procijeniti kvalitetu vlastitog teksta (jasno, znam kad je nešto za baciti u smeće, a kad je okej) pa svaka povratna informacija dobro dođe.

 

-       Što pisac treba raditi?

Pisac treba pisati, kako zna i umije. A da bi pisao, najprije to mora proživjeti. Bez proživljenog iskustva, nema pravog pisanja.

-       Misliš li da je putopis dovoljno zastupljen u hrvatskoj književnosti?

Mislim da putopis nije glavni adut hrvatske književnosti, ali daleko od toga da nije zastupljen. Putopisi Jasena Boke, Jerka Bakotina, povremeni putopisni izleti Marka Pogačara i Dorte Jagić itekako su prisutno i vrijedno štivo. Među putnicima i pustolovima, popularni su putopisi Davora Rostuhara, Hrvoja Ivančića, sve su to vrlo zanimljive i poučne knjige. Doduše, moram napomenuti da na putničkoj sceni trenutačno vlada vrlo velika produkcija, to znam jer sam urednica mnogih putopisnih knjiga, međutim one zbilja variraju kvalitetom što dugoročno ne doprinosi jačanju putopisa kao žanra unutar hrvatske književnosti.

 

-       Kad bi morala birati, što bi prije izabrala – književnost ili putovanja? Stvarno ne znam i ne želim odabrati jedno samo kako bih odgovorila na vaše pitanje. Ako ikada budem morala birati, nadam se da ću duboko u sebi već znati odgovor.

 

 

 

***

 

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih. 

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg