intervju

Maja Klarić: Bez proživljenog iskustva, nema pravog pisanja

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Maja je u uži izbor ušla s ulomkom iz putopisa ''Japan: Put 88 hramova''. Voli li više književnost ili putovanja te o samoj poeziji i o onome što je drži, pročitajte u intervjuu ispod.



 

-       Gdje i kako živiš?

Živim u malenom, zelenom selu nedaleko od Umaga. Najčešće. Živim odlično – imam čvrst krov nad glavom, mali vrt, posao koji volim, zdrava sam, zdravi su ljudi do kojih mi je stalo, pišem i putujem, vlasnica sam svoga vremena. Ni na što se ne mogu požaliti (iako to katkad činim, kad zaboravim sve navedeno).

 

-       Gdje izlaziš i što ima zabavnog u tome?

Izlazim po raznim festivalima – književnim, glazbenim, filmskim, festivalima šume, vatre, mora – tu uvijek nešto naučim. Kad sam na putovanju, izlazim po lokalnim birtijama, tu se najbolje može steći dojam o lokalnom stanovništvu i kako ono živi. Po domaćim kafićima mi je dosadilo izlaziti, ako se pitanje na to odnosilo.

 

-       Što je tebi, i za tebe, književnost?

Književnost, poezija prvenstveno, je okosnica moga bića i postojanja. Ona je moje jedino istinsko, uvijek autentično lice, jer u svakodnevnom životu preuzimam mnoga. U njoj je sve što želim reći, a ne mogu – jer se sramim, bojim, nesigurna sam. U poeziji za mene nema barijera. To je jedino mjesto gdje se s njima mogu poigrati i tako ih preskočiti, eliminirati.

 

-       Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Kroz čitav me život književnost spašavala. Poezija mi je spasila živu glavu! Kad mi je trebala utjeha u najtežim životnim trenucima, da nije bilo poezije kojoj sam se mogla utjecati, puknula bih. Ona je označila sve bitne trenutke u mom životu – prijelomne događaje u obitelji, s partnerom, sa samom sobom. Da nema poezije, morala bih s nekim razgovarati kad god me nešto muči, a to baš i ne volim. Dakle, ona je moj bijeg, moja utjeha, omiljeni način komunikacije.

 

-       A ono najgore?

Nema najgoreg.

 

-       Koje su tvoje teme?

Čovjek je moja tema. Ljudi oko nas, padovi i rast čovjeka, težnja ka promjeni, ustrajanja. Druga najvažnija tema su putovanja, u najširem smislu te riječi – putovanja kroz druge kulture, druge zemlje, tuđe živote.

 

-       Što ti je motiv za pisanje?

Probijanje puta – do rješenja nekog problema ili nedoumice, do uspostave nekog/boljeg odnosa s nekim, do same sebe, do neke skrivene poruke koja će se ukazati na kraju pjesme.

 

-       Što te drži?

Mogućnost promjene. Svega, uvijek. Drži me nepredvidivost sutrašnjice, nepoznatost budućnosti. Mogućnost da se sve oko mene promijeni, da se dogodi nešto novo, da negdje odem, negdje se vratim, nekoga upoznam, nešto doživim, nešto postanem.

 

-       Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu/okolici i ima li tu nešto što bi želio istaknuti, reći, napomenuti?

I u Šibeniku, mom rodnom gradu, i u Umagu, gdje sada živim, ona postoji samo u povremenim pojavama, nema nečeg što bi nalikovalo zaokruženoj sceni kao što su RiLit ili Zapis. Postoji kulturna scena, jasno, ali književnost nije prvo na što pomislite kad spomenete te gradove. Možda Šumski pjesnici koje organiziram svake godine unesu neku malu promjenu u tom smjeru, ponor Butori nedaleko od Grožnjana gdje se održavaju već devet godina polako postaje prepoznatljivo mjesto okupljanja pjesnika (ove godine će se održati 2.8. pa pozivam sve koji čitaju ovaj intervju da nam se pridruže u šumi).

 

-       Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Rumi, Gibran, pjesnici Bliskog Istoka. Filozofije istoka – joga, meditacija, budizam, njihove poruke i moji pokušaji da ih uvedem u svoj život. Permakultura, ekologija, povratak prirodi, novi pokreti u tom smjeru.

 

-        Kako vidiš svoju generaciju?

Svoju generaciju vidim kao generaciju itekako odraslih ljudi koji bi još malo htjeli biti mladi, koji se nalaze na razmeđu onoga kako se živjelo prije i kako se sada živi, kako će se živjeti u budućnosti. Naši su roditelji u našim godinama već imali nekoliko djece, mi bi još izlazili i mislili samo na sebe. Imali su kuće ili su ih gradili, mi još tražimo kombije u koje ćemo se preseliti i u njima živjeti, lutati svijetom.

 

-       Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

 

Postoje, naravno, ima ih pregršt! Obožavam poeziju Sanje Baković, plovna mjesta u meni koja dotiče svojim pisanjem. Divim se njenoj angažiranosti po pitanju organizacije pjesničkih događanja, projekt „Odvalimo se poezijom“ predstavlja čudesne pjesnike i pjesnikinje do kojih bih bez nje jako teško došla. Nedavno sam upoznala mladu Laru Mitraković s Visa i odmah se zaljubila u njenu poeziju, nešto je u meni odjeknulo kad sam je prvi put čula i otada vibrira, kao gong.

 

-       Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

U zadnje vrijeme čitavom pjesničkom scenom dominiraju ženske autorice – izbrišite ovo ako sam u krivu. Monika Herceg, Marija Dejanović, spomenuta Lara Mitraković… Na druženjima Kava s piscem koje organiziram kako bi još neafirmirani pisci mogli doći i upitati ono što ih zanima vezano uz moje ili njihovo pisanje, redovito dolaze cure. Zašto je tomu tako, zbilja ne znam, ali mislim da je novo hrvatsko žensko pismo zbilja vrhunsko.

 

-        Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Puno mi znači! Svaka nagrada, svaka nominacija, uži izbor, pohvala… sve je to vjetar u leđa. Vrlo često mi je teško procijeniti kvalitetu vlastitog teksta (jasno, znam kad je nešto za baciti u smeće, a kad je okej) pa svaka povratna informacija dobro dođe.

 

-       Što pisac treba raditi?

Pisac treba pisati, kako zna i umije. A da bi pisao, najprije to mora proživjeti. Bez proživljenog iskustva, nema pravog pisanja.

-       Misliš li da je putopis dovoljno zastupljen u hrvatskoj književnosti?

Mislim da putopis nije glavni adut hrvatske književnosti, ali daleko od toga da nije zastupljen. Putopisi Jasena Boke, Jerka Bakotina, povremeni putopisni izleti Marka Pogačara i Dorte Jagić itekako su prisutno i vrijedno štivo. Među putnicima i pustolovima, popularni su putopisi Davora Rostuhara, Hrvoja Ivančića, sve su to vrlo zanimljive i poučne knjige. Doduše, moram napomenuti da na putničkoj sceni trenutačno vlada vrlo velika produkcija, to znam jer sam urednica mnogih putopisnih knjiga, međutim one zbilja variraju kvalitetom što dugoročno ne doprinosi jačanju putopisa kao žanra unutar hrvatske književnosti.

 

-       Kad bi morala birati, što bi prije izabrala – književnost ili putovanja? Stvarno ne znam i ne želim odabrati jedno samo kako bih odgovorila na vaše pitanje. Ako ikada budem morala birati, nadam se da ću duboko u sebi već znati odgovor.

 

 

 

***

 

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih. 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg