poezija

Petra Rosandić: Pred lavu (iz knjige pjesama)

Pročitajte dio iz knjige pjesama "Pred lavu" Petre Rosandić. Knjiga ovih dana izlazi u izdanju Durieuxa.
Petra Rosandić (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom Fakultetu u Splitu. Objavljivana je u regionalnoj periodici: Zarezu, Temi, Poeziji, Agonu, Split Mindu, Kolapsu, Ulaznici, Proletteru, Fantomu slobode, zborniku Rukopisi 36, Antologiji mladih suvremenih autora BHSC jezika FFZG-a 'Meko tkivo'. Rukopis na engleskom jeziku Why I died polufinalist je internacionalne nagrade Tomaž Šalamun 2015 američkog časopisa Verse.
Radila je kao izvršna urednica književnog sajta Kritična masa. Objavila je zbirku poezije Ako dugo držiš usta otvorena (Presing, Srbija, 2014.). Bavi se kolažem i dizajnom, živi u Madridu.

SMETNJE ILI NEMIRI U VREMENU – PROSTORU

uspinju se glazbene kutije iz trgovine pod prozorom

liježu glasove u sobi 

našla si se da sjediš možda od sinoć

ne mogavši se pomiriti s tim da smo ono

što smo izabrali reći

Mojsije je dobio rogove greškom u prijevodu

trepnula si i vidjela – nad tobom šesnaest malih ruku

pomiče grobnu ploču

crna pereš podove palača ne smijući

pogledati vlasnike u oči

trepnula si i vidjela – goriš a masa skandira kao da će

to kasnije znatno pridonijeti kvaliteti života

s ulice nova ponuda zvuka

nitko ne navija glazbene kutije

ustaješ i govoriš –

ja sada idem a vi me zovite samo ako nekom bude trebalo

zaozbiljno jebati mater

kad ne znaš zašto si u njima i kad krenu

bespredmetni razgovori

napuštaš prostorije

prodavač na pauzi – mrtve glazbene kutije 

zurenjem ih naviješ u pet koraka i izvršiš galamu

nad ulicom

od sad pa nadalje paziš da se ne odvedeš u zatvor

pokušavajući popraviti stvari

korakom na grad

jesi li u gradu u kojem si mislila da jesi

srce se igra strujnim krugom tijela lupka činele u ušima

opet te uši

žarna nit u hipotalamusu

u hipokampusu šišmišev radar

tko ne voli lude ne zna koliko je

lako poludjeti

živci rastežu harmonike misli dok im ne puknu mjehovi 

kiša sitničari dajući ljudima priliku da nađu zaklon

poprave maske ako su u društvu

kao jučer kao danas kao sutra

a sutra je prva pošiljka ploča, prazni crtački blok

shiraz i klepet svrake

velike mutirane želje krnjavi uskomešani uljezi

na zatvaranju poklopca vremena

toliko je gradova

na nekom od računa mora biti novca 

pitaš na što je nužnije potrošiti

bankomati su nove telefonske govornice

prenuo se beskućnik koji je spavao pod jednim

uključio u razgovor

rekla si mu da je izgleda sitno sve što imaš 

on ti je rekao – bog te blagoslovio

tako je bankomat čuo za boga tako su se

bankomat i bog zbližili

ubrzo nakon bog se uselio u bankomat

ni beskućnika ni tebe nije zvao na vjenčanje

maske ljudi akvarel

kiša bocka kao zubi šteneta

zastaje životinja s čovjekom

čovjek i danas naziva životinje štetočinama

trepnula si i vidjela – vođena si ali si i onaj koji te vodi

trepnula si i vidjela – bale su ti balast

usta će ti popucati usneš li na mrkoj gumenoj zemlji

valovlje planina orgulje bure

u smrti u mraku cvilež buka od koje se povraća

tjeraju te krvavu od staja

trepnula si i vidjela – sve četiri su ti zavezane noge

konopom kojim te preko ramena zabacio na leđa

netko čije pazuho ne možeš ugristi jer ti je

slomljena njuška

sad se sjećaš te nikad zaslužene vjernosti

nešto zakuha u stanicama

opekama života za koje si mislila

da se nikad ne mogu rastaliti

kao da bi bilo pogubno

kao da si ikad znala gdje treba početi

a gdje završiti sa sobom

kao da si zaboravila da se nikamo ne može doći

dok se ne zajaše i ne prevesla sebe

neodgodivu se sjetu pokušava zasmijati

iz lokve na ulazu trgovine

trepnula si i vidjela – oko tebe nisu više ljudi

glave im na letećim pladnjevima

trepnula si i vidjela – skačeš sa stabla na stablo 

prelijećeš parkove

kapi o tlo ping pong lopte

kiša kucka kao kokice u loncu

iz klimavih klopki kolnika

salijećeš fasade

ništa nije na svom mjestu u toliko

stanova po sekundama

ni svijeće ni sagovi ni slike ni stolovi

ni sofe ni smeća ni stropovi

ni sjene ni sapuni ni sobe ni stanari

ni smočnice ni sušila ni satovi

ni stube na kakvima si znala sjediti u slovo S

ništa nije na svom mjestu ali što je unutra

unutra je potčinjeno kao da se jedino

među zidovima može izračunati ludilo

govoriš – svi van, 'amo svi van

sram je skalpelski precizan ili ga se ima ili ga se nema

trepnula si i vidjela – kad si se umorila sletjela si

na katedrali o križ oštrila jezik 

od gore mjerila amebe utuljeno liježu u Petrijevoj posudi

nikad nije bilo teško nahraniti gladne

teže je zasititi pohlepne

visoka je katedrala oštar križ

pridružuješ se milijunima ako na njemu bude i tvoje krvi

svejedno ga oštriš ako će to nekima isprazniti pladnjeve

s fasada na avionske kljunove

smiješaš karte oblaku odrežeš prsa

začudiš čelo kliznu sunčane naočale

kockaš se kockaš li sve na jezik

na jezik na jezik na naš početak

naš padobran ili balon

drugi će spasiti svijet   

ne odlučuješ brojevima sreća nema veze s tri

ako odlučiš da nesreća dolazi triput doći će

samo da dokaže da dolazi triput

nije iz ekipe kolokvira ispite stavlja svećenički ovratnik

ide linijom manjeg otpora

što sve ljudi neće napraviti ljudima dok

kombiniraš paradokse o obilju

govoriš – pokažite ruke

ruke izrasle iz praznih želudaca

u skliskim stepeništima izmaknutoj stolici

smicalici tla pod nogama visidbi o koncu

pokvarenim kočnicama

ruke koje zaboravljaju da su bile opečene

to su ruke koje će čupati

glave iz blata

odžmiriš prižmiriš odžmiriš

u metežu grizu za palčeve zatežu mrežu

kišobrani poklopci pladnjeva

za ispušten komad sunca ljudi su trampolin

govoriš – svi ovuda, 'amo svi ovuda

sve ćemo znati na vrijeme

sletjela si sutra na zemljane ruke

gnijezdima glad grči grla

sletjela si svračjim klepetom pod tamnu

pjenu i poklopac

u stanu kojim tvoja gazdarica isplati

svoje nove prozore i svoje zimovanje u Los Angelesu

pozirajući ispred tebe sedam tvojih biljaka

raspravljat će o zraku i tvojim naglim premještajima

poplavljuje ulica hipnotizirana ih crtaš

okrećeš opere koje zauzmu čitavo popodne

govoriš – ostavite me na miru

nisam još gotova