poezija

Petra Rosandić: Pred lavu (iz knjige pjesama)

Pročitajte dio iz knjige pjesama "Pred lavu" Petre Rosandić. Knjiga ovih dana izlazi u izdanju Durieuxa.
Petra Rosandić (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom Fakultetu u Splitu. Objavljivana je u regionalnoj periodici: Zarezu, Temi, Poeziji, Agonu, Split Mindu, Kolapsu, Ulaznici, Proletteru, Fantomu slobode, zborniku Rukopisi 36, Antologiji mladih suvremenih autora BHSC jezika FFZG-a 'Meko tkivo'. Rukopis na engleskom jeziku Why I died polufinalist je internacionalne nagrade Tomaž Šalamun 2015 američkog časopisa Verse.
Radila je kao izvršna urednica književnog sajta Kritična masa. Objavila je zbirku poezije Ako dugo držiš usta otvorena (Presing, Srbija, 2014.). Bavi se kolažem i dizajnom, živi u Madridu.



 

SMETNJE ILI NEMIRI U VREMENU – PROSTORU

 

 

uspinju se glazbene kutije iz trgovine pod prozorom

liježu glasove u sobi 

našla si se da sjediš možda od sinoć

ne mogavši se pomiriti s tim da smo ono

što smo izabrali reći

 

Mojsije je dobio rogove greškom u prijevodu

 

trepnula si i vidjela – nad tobom šesnaest malih ruku

pomiče grobnu ploču

crna pereš podove palača ne smijući

pogledati vlasnike u oči

trepnula si i vidjela – goriš a masa skandira kao da će

to kasnije znatno pridonijeti kvaliteti života

 

s ulice nova ponuda zvuka

nitko ne navija glazbene kutije

ustaješ i govoriš –

ja sada idem a vi me zovite samo ako nekom bude trebalo

zaozbiljno jebati mater

 

kad ne znaš zašto si u njima i kad krenu

bespredmetni razgovori

napuštaš prostorije

prodavač na pauzi – mrtve glazbene kutije 

zurenjem ih naviješ u pet koraka i izvršiš galamu

nad ulicom

od sad pa nadalje paziš da se ne odvedeš u zatvor

pokušavajući popraviti stvari

 

korakom na grad

jesi li u gradu u kojem si mislila da jesi

srce se igra strujnim krugom tijela lupka činele u ušima

 

opet te uši

žarna nit u hipotalamusu

u hipokampusu šišmišev radar

tko ne voli lude ne zna koliko je

lako poludjeti

 

živci rastežu harmonike misli dok im ne puknu mjehovi 

kiša sitničari dajući ljudima priliku da nađu zaklon

poprave maske ako su u društvu

kao jučer kao danas kao sutra

 

a sutra je prva pošiljka ploča, prazni crtački blok

shiraz i klepet svrake

velike mutirane želje krnjavi uskomešani uljezi

na zatvaranju poklopca vremena

 

toliko je gradova

na nekom od računa mora biti novca 

pitaš na što je nužnije potrošiti

bankomati su nove telefonske govornice

prenuo se beskućnik koji je spavao pod jednim

uključio u razgovor

rekla si mu da je izgleda sitno sve što imaš 

on ti je rekao – bog te blagoslovio

tako je bankomat čuo za boga tako su se

bankomat i bog zbližili

ubrzo nakon bog se uselio u bankomat

ni beskućnika ni tebe nije zvao na vjenčanje

 

maske ljudi akvarel

kiša bocka kao zubi šteneta

 

zastaje životinja s čovjekom

čovjek i danas naziva životinje štetočinama

trepnula si i vidjela – vođena si ali si i onaj koji te vodi

trepnula si i vidjela – bale su ti balast

usta će ti popucati usneš li na mrkoj gumenoj zemlji

valovlje planina orgulje bure

u smrti u mraku cvilež buka od koje se povraća

tjeraju te krvavu od staja

trepnula si i vidjela – sve četiri su ti zavezane noge

konopom kojim te preko ramena zabacio na leđa

netko čije pazuho ne možeš ugristi jer ti je

slomljena njuška

 

sad se sjećaš te nikad zaslužene vjernosti

nešto zakuha u stanicama

opekama života za koje si mislila

da se nikad ne mogu rastaliti

kao da bi bilo pogubno

kao da si ikad znala gdje treba početi

a gdje završiti sa sobom

kao da si zaboravila da se nikamo ne može doći

dok se ne zajaše i ne prevesla sebe

 

neodgodivu se sjetu pokušava zasmijati

iz lokve na ulazu trgovine

trepnula si i vidjela – oko tebe nisu više ljudi

glave im na letećim pladnjevima

trepnula si i vidjela – skačeš sa stabla na stablo 

prelijećeš parkove

 

kapi o tlo ping pong lopte

kiša kucka kao kokice u loncu

iz klimavih klopki kolnika

salijećeš fasade

 

ništa nije na svom mjestu u toliko

stanova po sekundama

ni svijeće ni sagovi ni slike ni stolovi

ni sofe ni smeća ni stropovi

ni sjene ni sapuni ni sobe ni stanari

ni smočnice ni sušila ni satovi

ni stube na kakvima si znala sjediti u slovo S

ništa nije na svom mjestu ali što je unutra

unutra je potčinjeno kao da se jedino

među zidovima može izračunati ludilo

govoriš – svi van, 'amo svi van

 

sram je skalpelski precizan ili ga se ima ili ga se nema

trepnula si i vidjela – kad si se umorila sletjela si

na katedrali o križ oštrila jezik 

od gore mjerila amebe utuljeno liježu u Petrijevoj posudi

nikad nije bilo teško nahraniti gladne

teže je zasititi pohlepne

visoka je katedrala oštar križ

pridružuješ se milijunima ako na njemu bude i tvoje krvi

svejedno ga oštriš ako će to nekima isprazniti pladnjeve

 

s fasada na avionske kljunove

smiješaš karte oblaku odrežeš prsa

začudiš čelo kliznu sunčane naočale

kockaš se kockaš li sve na jezik

na jezik na jezik na naš početak

naš padobran ili balon

drugi će spasiti svijet   

 

ne odlučuješ brojevima sreća nema veze s tri

ako odlučiš da nesreća dolazi triput doći će

samo da dokaže da dolazi triput

nije iz ekipe kolokvira ispite stavlja svećenički ovratnik

ide linijom manjeg otpora

što sve ljudi neće napraviti ljudima dok

kombiniraš paradokse o obilju

 

govoriš – pokažite ruke

ruke izrasle iz praznih želudaca

u skliskim stepeništima izmaknutoj stolici

smicalici tla pod nogama visidbi o koncu

pokvarenim kočnicama

ruke koje zaboravljaju da su bile opečene

to su ruke koje će čupati

glave iz blata

 

odžmiriš prižmiriš odžmiriš

u metežu grizu za palčeve zatežu mrežu

kišobrani poklopci pladnjeva

za ispušten komad sunca ljudi su trampolin

govoriš – svi ovuda, 'amo svi ovuda

sve ćemo znati na vrijeme

 

sletjela si sutra na zemljane ruke

gnijezdima glad grči grla

sletjela si svračjim klepetom pod tamnu

pjenu i poklopac

 

u stanu kojim tvoja gazdarica isplati

svoje nove prozore i svoje zimovanje u Los Angelesu

pozirajući ispred tebe sedam tvojih biljaka

raspravljat će o zraku i tvojim naglim premještajima

poplavljuje ulica hipnotizirana ih crtaš

okrećeš opere koje zauzmu čitavo popodne

govoriš – ostavite me na miru

 

nisam još gotova

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

vijesti

Raspisan natječaj za mlade pjesnike - Goranovo proljeće

Rok za slanje pjesama je 31. prosinca 2019., a nagrađeni rukopis bit će objavljen u obliku knjige, u ediciji Novi hrvatski pjesnici, u izdanju SKUD-a Ivan Goran Kovačić.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg