poezija

Monika Herceg: Lovostaj (iz knjige pjesama)

Pročitajte izbor iz knjige pjesama ''Lovostaj'' Monike Herceg.
Monika Herceg je rođena 1990. u Sisku. Nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis Početne koordinate dobila je 2017. godine. Knjiga je objavljena 2018. godine i nagrađena Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike, nagradom Fran Galović za najbolje književno djelo na temu zavičaja i / ili identiteta, nagradom Slavić za najbolji prvijenac izdan 2018.godine i međunarodnom nagradom Mostovi struge. 2018. godine dobila je nagradu Na vrh jezika za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga naslova Lovostaj. objavljena je 2019. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017. te nagradu Lapis Histriae 2019. i prvu nagradu na natječaju Biber 2019.za najbolju priču.
Član je međunarodne mreže Versopolis te uredništva časopisa Poezija Hrvatskoj društva pisaca i urednica u istoimenoj biblioteci.
Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima i prevedene na nekoliko jezika. Izbor pjesama izašao je na francuskom jeziku (Ciel sous tension, L'Ollave, 2019.).



 

Lov

 

 

Trebali smo čekati da se u maternici preobrazi

svjetlost u masu, okrutnost u rođenje

nakon kojeg počinje pošumljavanje Bornea

Često uroniš lice u tugujuće panjeve

i znam da me pitaš

ima li zbilja smisla danas

na ovom mjestu

tjerati nekoga da preživi svijet

 

Majka je rekla

Kada mlijeko bude vrištalo

šuti hrabro kao odsječeno stablo

Rekla je tijelo je porozno

i ne treba mariti kad jednom

uzorak kuhinjskog stolnjaka

prepoznaš kao unutrašnjost srca

Loša majka nosi genetsku modifikaciju brižnosti

Loša majka ponekad rodi dobru majku

 

Druge žene rekle su

stopala će ti se povećati,

ne od poroda,

nego od riječi

Ispred trbuha proučavaju mi mjere

Kako javno poskakuju peruti,

crnogoricu ponad usana,

kako razrezujem jesen na trećine,

upuhujem čvrsti kostur u trbuh

poput staklara

izrađujući stabilnu armaturu

 

Gledaju dok milujem stomak

na materinjem jeziku

tepajući bukvi, vuku i koprivi

koji se kriomice

strovaljuju

u jedno biće

 

 

 

 

Maryam Mirzakhani tri beskonačnosti slaže na kruh

uz sir i majonezu

 

 

Godinama sam bila dječak plašeći se svojih bedara,

skrivala geografiju tijela

pod širokim majicama

botanika je bujala

U tvojim dojkama gašenje dana

bubri slično olujnim oblacima,

ali pališ bez razmišljanja glavu kao svijeću

pa je puniš Riemannovim plohama

svjesna da ljeto podgrijava tumore,

da se matematika pokazuje upornima

i nema veze ako će glasne geometrije

uskoro preseliti u kosti

 

Ja još uvijek prije predavanja iz kvantne mehanike

uplašeno odstranim ženu iz sebe

pa pregovaram s Heisenbergom satima

o neodređenosti grudi

koje ostavljam na porti

 

A ti, Maryam, tvoja otkrivena glava

nakon selidbe u crne kronike iranskih novina

oštro gleda u muškarce

uvrijeđene prekratkom kosom

puneći njihovu muškost

do zadnje kapilare

vertikalnom jednadžbom poraza


 

 

Teorem Emmy Noether naučila sam na faksu

 

 

Pa mogu pretpostaviti, Emmy,

da smo žilavo žensko meso

Objema crte lica govore

svaki je dan bio usamljena srijeda,

simetrična kao polutke tvoje pameti

 

Emmy, Emmy, je li te hranila matematika

tih sedam godina kad su muškarci

uzimali iz tvog mozga

nikad plativši uz izliku

da u tebi ima samo

brojčanih vrijednosti

Danas bi te zatvorili u računalo,

proglasili umjetnom inteligencijom

i nazvali nekim koketnijim imenom

Vanda ili Irma

pa pustili da algoritme pretvaraš

u potreban broj bombi

na svakom kontinentu

da ne dođe do nuklearnog rata

Sjećam se kako su ti zavirivali pod teorem

na satovima klasične mehanike

misleći da je ispod sigurno brkato muško

 

Emmy, više ne stanem u jednadžbu

Neke žene vjeruju da je u vrijeme lova

dopušteno gurnuti druge žene

na rub izumiranja

Tad osjetim oštru simetriju opstanka

i znam da je i tvoja majka

kad si plakala

prisluškivajući

stajala pred sobom

nikad otvorivši vrata

 

 

 

 

Demetra nakon uzaludne potrage

 

 

Zemlja se napučuje biljkama

kad bog rastvori oko

pa planet poškakljaju trepavice

Zapravo, radi se o mojim trepavicama,

ali moram lagati o zaslugama

U meni vrište zametci

i ne smijem popustiti

kad me nasele kao tumori

 

Noge su ionako nakon potrage

samo slojevi putovanja

 

Kći, naivno stado bezbrižnosti

Kad diše kraj mene,

beton rezonira s peludom,

galaksija okrzne galaksiju

i lako je od radosti izmisliti proljeće

 

Kći, razorno nedostajanje

Kad ne diše kraj mene,

oči su ukopane u ozbiljnost

Nosim je svečano i predano

umišljajući da sve staje

s mojom tugom:

svježi zrak ignorira

prisutnost otvorenog prozora,

ljudi se odbijaju pomaknuti,

umišljam da ne izlazi

ni iz koga ljepilo tišine

 

I lako je od usamljenosti

zaboraviti proljeće

 

 

 


 

Lisbeth Salander promišlja vatru

 

 

Otac je najvještiji mačak

Njegov dolazak uvijek je

pucanje majčinog zgloba

u mišolovci

 

Moje dijete, moj lonac pun prekuhanih koščica

Moja žena, moja uvijek okrhnuta čaša

 

Otvorio je rolete taj najiskusniji mačak

da nas uvjeri kako staklo

ne propušta fotone ako tako naredi

On je bog svih površina

Čekamo u mraku da plinovod objavi

konačne brojeve na računu,

da se zapali jutro za kuhanje kave,

da krene odvoz smeća

i glasovi protjeraju nesnosne buhe

 

Tangenta na doručak uvijek je udarac

 

Plivam kao losos u jednosmjernosti dana

Bijeg nije nemoguć,

ali još ne znam hodati

 

U glavi nosim dječje poimanje vremena

i čim se poklope kazaljke

ocu ću probosti mačje oči

i odnijeti ih

kao

jež

jabuke

 

 

 

 

Jača žena ili O općim mjestima pjesnikinje

 

 

Uvijek je tako kad se ne razumijemo,

tijelo se skuplja u jedninu

i čahura je premala da zadrži nemir

 

Jača žena izlegne se u slabijoj kao kornjača

u danima kad kiša preduhitri djevojčice u njima

Nakon što izgovorim

prometne nesreće,

recikliram kroz jutro putanje rakova

koji su pobjegli mreži

kao Emmina struktura muškarcima

 

Hajde, znaš kako je s poledicom,

oklizneš se na nespavanje

i onda slova probijaju kožu

A trebalo je uhvatiti se ukoštac s pojmom ženske poezije,

razgraditi metaforu ozbiljno kao mesni obrok

i reći vegetarijanstvo je potreban odmor,

čišćenje

 

Hajde, znaš kako je, pjesma ima jak korijen,

čemu se praviti da možeš napisati nešto bitno

 

kao:

 

moj muž rastavit će se u tuđe muževe

i kad ga ponovno sastavim

pronaći ću samo dno

neizgovorene negacije

 

 

 

 

Tri pjesnikinje iz iščupane magnolije

 

 

U ovo doba godine ispod kreveta izrastu jutarnje novine

pa pjesnikinje uberu slova

 

Prva pjesnikinja razborito presađuje jezik

da namami vjeverice, čudesni repovi puni su državnih poslova

o kojima se ne govori, npr. mirovine su ukradene,

sustav je neodrživ

 

Druga pjesnikinja otvara konzerve noktima,

iznutra grašak se meškolji,

naš je jezik prastar za tekuća pitanja

Financije su prerasle zelenilo

grada umotanog u pupoljke plastike

 

Treća pjesnikinja može biti pitoma kao kućna mačka,

ali je svjesna da loše gospodarenje otpadom

čini nemogućim recikliranje,

čak i kad je u pitanju rečenica u srcu stabla

 

Pjesnikinje skupljaju razočarenja

ulazeći u sve ljude jednako predano,

bez diskriminacije

ne sluteći da moram nanositi šminku

kada idem na posao da se svidim

strojevima koji tiskaju vrijeme

 

Jutros su iz zemlje iščupali

magnoliju u cvatu

kako bi posadili bagere

 

Dugo je ljubičasta bdjela nad cestom,

sad je vrijeme da između nas ostanu

samo teže riječi,

poput betona

na koji ne mogu sletjeti

pjesme

 

 

 

Marijin monolog za pjesnikinju tijekom zemaljske kave

 

 

Oči su tu da ne pomisliš kako imaš i usta

za permutacije kruh pašteta gladovanje,

da povjeruješ kako možeš živjeti u pjesmi

jednako uzbudljivo kao i u ptici

 

Riječi mogu putovati brzinom svjetlosti,

ali osim njih, ništa ne može zacijeliti

tako naizgled istovremeno

 

Ti si samouvjerena pjesnikinja,

na prstu ti se lome putanje kometa,

ideje da riječi mogu napuniti

dječju glad ili praznu soba

 

Iza tebe žene se skupljaju da dešifriraju tragove u kavi,

hoćeš li procvjetati ili se ugasiti,

hoćeš li stati uopće u takav predvidivi talog

Pjesništvo je, parafraziram, mogućnost da se tu i bitak odvoje,

a kad se jednom odrežeš od svojih prizemnih svojstava

možeš zračiti neometano u svijet

dok ne iščezneš

 

Ja sam izmišljena

da nitko ne razmišlja o mojim osjećajima u ime viših ciljeva,

da me nitko ne pita je li i bezgrešno začeće

oblik silovanja,

da mi govore iza leđa, iako znaju da će im otpasti jezici

da mi nameću čak i sreću

 

I ako se ikada nađeš pred takvim ponorom

 

traži razvod

 

i puno skrbništvo

 

 

 

 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg