poezija

Monika Herceg: Lovostaj (iz knjige pjesama)

Pročitajte izbor iz knjige pjesama ''Lovostaj'' Monike Herceg.
Monika Herceg je rođena 1990. u Sisku. Nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis Početne koordinate dobila je 2017. godine. Knjiga je objavljena 2018. godine i nagrađena Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike, nagradom Fran Galović za najbolje književno djelo na temu zavičaja i / ili identiteta, nagradom Slavić za najbolji prvijenac izdan 2018.godine i međunarodnom nagradom Mostovi struge. 2018. godine dobila je nagradu Na vrh jezika za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga naslova Lovostaj. objavljena je 2019. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017. te nagradu Lapis Histriae 2019. i prvu nagradu na natječaju Biber 2019.za najbolju priču.
Član je međunarodne mreže Versopolis te uredništva časopisa Poezija Hrvatskoj društva pisaca i urednica u istoimenoj biblioteci.
Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima i prevedene na nekoliko jezika. Izbor pjesama izašao je na francuskom jeziku (Ciel sous tension, L'Ollave, 2019.).



 

Lov

 

 

Trebali smo čekati da se u maternici preobrazi

svjetlost u masu, okrutnost u rođenje

nakon kojeg počinje pošumljavanje Bornea

Često uroniš lice u tugujuće panjeve

i znam da me pitaš

ima li zbilja smisla danas

na ovom mjestu

tjerati nekoga da preživi svijet

 

Majka je rekla

Kada mlijeko bude vrištalo

šuti hrabro kao odsječeno stablo

Rekla je tijelo je porozno

i ne treba mariti kad jednom

uzorak kuhinjskog stolnjaka

prepoznaš kao unutrašnjost srca

Loša majka nosi genetsku modifikaciju brižnosti

Loša majka ponekad rodi dobru majku

 

Druge žene rekle su

stopala će ti se povećati,

ne od poroda,

nego od riječi

Ispred trbuha proučavaju mi mjere

Kako javno poskakuju peruti,

crnogoricu ponad usana,

kako razrezujem jesen na trećine,

upuhujem čvrsti kostur u trbuh

poput staklara

izrađujući stabilnu armaturu

 

Gledaju dok milujem stomak

na materinjem jeziku

tepajući bukvi, vuku i koprivi

koji se kriomice

strovaljuju

u jedno biće

 

 

 

 

Maryam Mirzakhani tri beskonačnosti slaže na kruh

uz sir i majonezu

 

 

Godinama sam bila dječak plašeći se svojih bedara,

skrivala geografiju tijela

pod širokim majicama

botanika je bujala

U tvojim dojkama gašenje dana

bubri slično olujnim oblacima,

ali pališ bez razmišljanja glavu kao svijeću

pa je puniš Riemannovim plohama

svjesna da ljeto podgrijava tumore,

da se matematika pokazuje upornima

i nema veze ako će glasne geometrije

uskoro preseliti u kosti

 

Ja još uvijek prije predavanja iz kvantne mehanike

uplašeno odstranim ženu iz sebe

pa pregovaram s Heisenbergom satima

o neodređenosti grudi

koje ostavljam na porti

 

A ti, Maryam, tvoja otkrivena glava

nakon selidbe u crne kronike iranskih novina

oštro gleda u muškarce

uvrijeđene prekratkom kosom

puneći njihovu muškost

do zadnje kapilare

vertikalnom jednadžbom poraza


 

 

Teorem Emmy Noether naučila sam na faksu

 

 

Pa mogu pretpostaviti, Emmy,

da smo žilavo žensko meso

Objema crte lica govore

svaki je dan bio usamljena srijeda,

simetrična kao polutke tvoje pameti

 

Emmy, Emmy, je li te hranila matematika

tih sedam godina kad su muškarci

uzimali iz tvog mozga

nikad plativši uz izliku

da u tebi ima samo

brojčanih vrijednosti

Danas bi te zatvorili u računalo,

proglasili umjetnom inteligencijom

i nazvali nekim koketnijim imenom

Vanda ili Irma

pa pustili da algoritme pretvaraš

u potreban broj bombi

na svakom kontinentu

da ne dođe do nuklearnog rata

Sjećam se kako su ti zavirivali pod teorem

na satovima klasične mehanike

misleći da je ispod sigurno brkato muško

 

Emmy, više ne stanem u jednadžbu

Neke žene vjeruju da je u vrijeme lova

dopušteno gurnuti druge žene

na rub izumiranja

Tad osjetim oštru simetriju opstanka

i znam da je i tvoja majka

kad si plakala

prisluškivajući

stajala pred sobom

nikad otvorivši vrata

 

 

 

 

Demetra nakon uzaludne potrage

 

 

Zemlja se napučuje biljkama

kad bog rastvori oko

pa planet poškakljaju trepavice

Zapravo, radi se o mojim trepavicama,

ali moram lagati o zaslugama

U meni vrište zametci

i ne smijem popustiti

kad me nasele kao tumori

 

Noge su ionako nakon potrage

samo slojevi putovanja

 

Kći, naivno stado bezbrižnosti

Kad diše kraj mene,

beton rezonira s peludom,

galaksija okrzne galaksiju

i lako je od radosti izmisliti proljeće

 

Kći, razorno nedostajanje

Kad ne diše kraj mene,

oči su ukopane u ozbiljnost

Nosim je svečano i predano

umišljajući da sve staje

s mojom tugom:

svježi zrak ignorira

prisutnost otvorenog prozora,

ljudi se odbijaju pomaknuti,

umišljam da ne izlazi

ni iz koga ljepilo tišine

 

I lako je od usamljenosti

zaboraviti proljeće

 

 

 


 

Lisbeth Salander promišlja vatru

 

 

Otac je najvještiji mačak

Njegov dolazak uvijek je

pucanje majčinog zgloba

u mišolovci

 

Moje dijete, moj lonac pun prekuhanih koščica

Moja žena, moja uvijek okrhnuta čaša

 

Otvorio je rolete taj najiskusniji mačak

da nas uvjeri kako staklo

ne propušta fotone ako tako naredi

On je bog svih površina

Čekamo u mraku da plinovod objavi

konačne brojeve na računu,

da se zapali jutro za kuhanje kave,

da krene odvoz smeća

i glasovi protjeraju nesnosne buhe

 

Tangenta na doručak uvijek je udarac

 

Plivam kao losos u jednosmjernosti dana

Bijeg nije nemoguć,

ali još ne znam hodati

 

U glavi nosim dječje poimanje vremena

i čim se poklope kazaljke

ocu ću probosti mačje oči

i odnijeti ih

kao

jež

jabuke

 

 

 

 

Jača žena ili O općim mjestima pjesnikinje

 

 

Uvijek je tako kad se ne razumijemo,

tijelo se skuplja u jedninu

i čahura je premala da zadrži nemir

 

Jača žena izlegne se u slabijoj kao kornjača

u danima kad kiša preduhitri djevojčice u njima

Nakon što izgovorim

prometne nesreće,

recikliram kroz jutro putanje rakova

koji su pobjegli mreži

kao Emmina struktura muškarcima

 

Hajde, znaš kako je s poledicom,

oklizneš se na nespavanje

i onda slova probijaju kožu

A trebalo je uhvatiti se ukoštac s pojmom ženske poezije,

razgraditi metaforu ozbiljno kao mesni obrok

i reći vegetarijanstvo je potreban odmor,

čišćenje

 

Hajde, znaš kako je, pjesma ima jak korijen,

čemu se praviti da možeš napisati nešto bitno

 

kao:

 

moj muž rastavit će se u tuđe muževe

i kad ga ponovno sastavim

pronaći ću samo dno

neizgovorene negacije

 

 

 

 

Tri pjesnikinje iz iščupane magnolije

 

 

U ovo doba godine ispod kreveta izrastu jutarnje novine

pa pjesnikinje uberu slova

 

Prva pjesnikinja razborito presađuje jezik

da namami vjeverice, čudesni repovi puni su državnih poslova

o kojima se ne govori, npr. mirovine su ukradene,

sustav je neodrživ

 

Druga pjesnikinja otvara konzerve noktima,

iznutra grašak se meškolji,

naš je jezik prastar za tekuća pitanja

Financije su prerasle zelenilo

grada umotanog u pupoljke plastike

 

Treća pjesnikinja može biti pitoma kao kućna mačka,

ali je svjesna da loše gospodarenje otpadom

čini nemogućim recikliranje,

čak i kad je u pitanju rečenica u srcu stabla

 

Pjesnikinje skupljaju razočarenja

ulazeći u sve ljude jednako predano,

bez diskriminacije

ne sluteći da moram nanositi šminku

kada idem na posao da se svidim

strojevima koji tiskaju vrijeme

 

Jutros su iz zemlje iščupali

magnoliju u cvatu

kako bi posadili bagere

 

Dugo je ljubičasta bdjela nad cestom,

sad je vrijeme da između nas ostanu

samo teže riječi,

poput betona

na koji ne mogu sletjeti

pjesme

 

 

 

Marijin monolog za pjesnikinju tijekom zemaljske kave

 

 

Oči su tu da ne pomisliš kako imaš i usta

za permutacije kruh pašteta gladovanje,

da povjeruješ kako možeš živjeti u pjesmi

jednako uzbudljivo kao i u ptici

 

Riječi mogu putovati brzinom svjetlosti,

ali osim njih, ništa ne može zacijeliti

tako naizgled istovremeno

 

Ti si samouvjerena pjesnikinja,

na prstu ti se lome putanje kometa,

ideje da riječi mogu napuniti

dječju glad ili praznu soba

 

Iza tebe žene se skupljaju da dešifriraju tragove u kavi,

hoćeš li procvjetati ili se ugasiti,

hoćeš li stati uopće u takav predvidivi talog

Pjesništvo je, parafraziram, mogućnost da se tu i bitak odvoje,

a kad se jednom odrežeš od svojih prizemnih svojstava

možeš zračiti neometano u svijet

dok ne iščezneš

 

Ja sam izmišljena

da nitko ne razmišlja o mojim osjećajima u ime viših ciljeva,

da me nitko ne pita je li i bezgrešno začeće

oblik silovanja,

da mi govore iza leđa, iako znaju da će im otpasti jezici

da mi nameću čak i sreću

 

I ako se ikada nađeš pred takvim ponorom

 

traži razvod

 

i puno skrbništvo

 

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg