poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

Prsa dječaka

Mama je napipala

Desnu kvržicu na ravnini

I u rječnik uvela doktore

Da že-ni

U tijelo ubrizgaju usporenost

Svaki su mjesec nanovo

Odgađali dan

Raspoznavanja mliječnih zubi

U krvi na dječjim gaćicama,

Tekućinom produživali

Vrijeme trajanja prsa dječaka

Bolest je pronašla

Sklonište

U jednoj od riječi

Koja cjepivo prikriva

U slogovima;

Svaki put kada zakašlje

Odgojim je u pjesmu

Pravilo obrazac pravilo

Korijenje je dopušteno jesti

Samo kao zajutrak ili užinu;

Navečer truli

I naređuje probavilu

manje kopaj

Sve je potrošivo osim jezika

Umjesto obroka

Slažem korintske stupove

Od hi-me-na sendviča

Čičkom na košulji

Pokušavam pronaći izlaz

Iz volute jučerašnjih mirisa

siđi

Dvije nepozvane ose

Skoro su napipale

Obrazac sažvakanih krila;

Nasamarit će znakove zbrajanja

Žeđ se povlači u pokušaje,

Glas mi je ranjeni invalid;

Samo mu olovka može ugraditi noge

Frizerka

Zujavim alatom

Kojim doma

Kratim sram sa

Zaraslog životinjskog organa,

Ti prekidaš linije ispucanosti

Muškarcima

Opomena

Najvažnije je da

Budem dovoljno tiha

Dok nevješto kósim životinjsko

ti si djevojčica, moraš uvijek počistiti iza sebe

Prije spavanja ne zaboraviti iznijeti

Otpalo zanemarivanje

Kako opomena

Ne bi zamijetila režnjeve krastavca

I neukrotivi odgoj čistoće

Sim-bi-o-za

Točke surađuju

S nakupinama ukošenih riječi

Koje strahu neprestano

Prisvajaju i mijenjaju imena

Ako naučim tretirati

Sjecišta značenja,

Priznat ću da je

Nemoguće izrasti

Samo jedan točan odgovor

Tema

čim osjetiš glad,

namaži jezik melemom;

imaš premalo godina

za napisati pjesmu

Nježnost

Dunja potječe

Iz vrška nosa;

S mjesta gdje se jagodica

Preobrazila u djecu-klice,

Izrasla naglo

I nagovijestila

Nesrazmjer

Dodir

Riječi gnjile

Ne ispiranjem mlijeka

S otvorene ispupčenosti;

Jedino što se taloži su

Čekinje suzdržavanja

I tvoja ruka koja mi

Poseže prema nosu

Migoljenje popluna

Brojevi se razmnožavaju

U organu koji luči

Rađanje, krv i životinju

Kada skliznu

Na pamuk donjeg rublja

Pokušavam im objasniti

Mehanizam sata i kalendara

Tvoj kor-ne-al-ni rječnik

Donio je svijest

O mojoj nametljivoj ovisnosti o veličini;

Ili sam prevelika

Ili premalena

Ne uspijevam obujmiti jestivu sredinu