poezija

Denis Ćosić: Crveno prije sutona (iz knjige pjesama)

Denis Ćosić (Karlsruhe, 1996.) prvostupnik je ekonomije hotelskog menadžmenta i trenutni student diplomskog studija upravljanja ljudskim potencijalima. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Požegi. Pjesme su mu objavljenje u različitim antologijama, zbornicima, časopisima i na portalima u Hrvatskoj i regiji. Pjesme su mu prevođene na engleski, makedonski i slovenski jezik. Prva zbirka pjesama Neonski bog mržnje izlazi mu 2019. godine pobjedom na natječaju Pjesničkih susreta u Drenovcima za najbolji neobjavljeni rukopis. Zbirka je nagrađena Poveljom uspješnosti na 25. danima Josipa i Ivana Kozarca. Iste godine, s rukopisom Crveno prije sutona, koji je završio i u najužem izboru natječaja Trećeg trga, osvaja „Gorana za mlade pjesnike“.



 

Gušterna

Kada se prsti prekrste i pod nogama popuca mahovina, majke zaplaču nevrijeme.

Ispod kamena, leži ranjen gušter, s istočenim žutilom pod nogama. Netko mu je oduzeo sunčane kolutove. Svijet se zaustavio od sakupljenog bola, izlio stajaćice i odlučio započeti iznova. Nebo je postalo površina oka.

Kada se majke primire, sagnu crna koljena i postanu jaje.

 

 

Očišta

Oči su posvuda. Smeđe oči. Oči gazele prije ugriza hijene.

Pokušavam pobjeći od takvih očiju. Uvuku se u zidove i istječu crnu rosu. Pokraj parka u kojemu hranim vrane raspolovljenim orasima, jedno oko sraste s korom platane. Ispod mosta, koji možeš prijeći tijekom žednog razdoblja godine, povremeno isplivaju iskopane riblje oči. Iz tvornice u blizini, izlaze ljudi s ogromnim očima što se poput golemog crvenog mjehura presijavaju u njihovim rukama.

Kada mjesec noću pomiluje visoku travu i reflektira nejasne obrise, kada obližnje kuće pojedu sjene i iz njih istrči pas pred automobilska svjetla, vidim oči koje gledaju kako cesta postaje raspuknuti suzni kanal.

Oči su posvuda. Suhe, od pijeska i bakrene trave. Sparne savanske oči.

 

 

Obris bjelanjka

Gdje se primiš, ništa ne raste. Tvoje veliko stopalo prošlo mi je kroz pluća i ostavilo udubljenje.

Iznad tvoje glave neobičan kolut. Na njemu mravi hodaju po pjegavim limunima. Nakon ljeta, rotirat ćemo ga oko naših strukova.

Otkako je sve naopako, zamišljam te u obrisu bjelanjka. U šipražju si razvučen prugama tek oprašenih veprova.

 

Vidrikovac

Na moje zaprepaštenje, u tmini crnog podneva, iz lonca punog komorača iskočila je vidra. Njeno krzno, ljepljivo od slane svile, presijavalo se po aluminijskoj foliji u kojoj spava. Vidra voli središta dana, iz njihove točke uzleti do neba i okruži mi glavu u ravnini ekvatora. Kada u prvoj minuti poslijepodneva primijetim izdanak vlastite sjene, vidra se u nju skutri i zaplovi na leđima. Ostatak dana, boravi u sjeni, sve dok ne poraste i zaluta obrisima udaljenih brjegova.

 

 

Pitija

Jutros smo hvatali polarnu lisicu. Krzno joj je potamnjelo od ljetnoga sunca. Lisica se probija kroz nakupine lišća, iskapa gujavice i polaže nam ih u ruke. Obećao sam lisici pokloniti snijega. Ona zečjim stopalima mreška moje tjeme u potrazi za hladnoćom.

Lisicu smo izgubili gledanjem u sunčevu baklju. Isparila je s mišlju o tome kako trebamo postati zrelije ličinke. Kada smo preskakali svjetlosnu užad, sjedila je pod tvojim nogama i tiho pjevušila sunce zrije u mukama poklonit ću gujavicu tvojim rukama. Lisica pije kišno jezero, gujavice pužu preko naših zglobova. Lisica želi biti crno sunce pretvoreno iz kugle snijega.

Pokraj hrpe otpaloga lišća, spustio sam glavu u lisičja stopala. Sunce zrije u rukama postat ćeš gujavica u mukama, poklopi me dlakavim šapama, utisne u zemlju i prođe nosom u unutrašnjost mozga. Lisica se ohladi u mojoj glavi i zacrni nebo.

Jutros smo hvatali polarnu lisicu. Krzno je uprljala čupajući gujavicu iz zemlje tvoga vrta. Prišla je tvom uhu i izustila iz njuške: sunce sazrelo u mukama drži me u svojim rukama.

 

 

Nostalgija

Ruku mi je obgrlila čvrsta mačja čeljust. Mačka hoda uz mene, sa zubima u zglobovima, oprezno me motreći lovačkim očima. Za njom se vuku mladunci u lancu, noge im zapinju u močvarni mulj. Kada poželim iščupati ruku, njuška joj se namreška, razdvoji mi mjestimice očnjacima kosti.

Što hoćeš od mene, mačko, pusti me na miru!

Ne odrasti, ne odrasti, mačka će ti ruku raskopati kao termitnjak.

 

 

Smokvenjak

U crvenicu zbila korijenje, procvjetala aluminijska smokva. U rupi stabla leže polegnuta djeca. U smokvu ulazim kao osa.

Ne jedi mušku smokvu. Kada jednom uđeš postat ćeš smokva. Djeca će ti ploditi smokve. Svršit ćeš na nečijoj koži poput mliječnog soka s bradavica. Smokve su groblja osinja. 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg