Drama

Espi Tomičić: Ne zaboravi pokriti stopala (fragment)

Espi Tomičić (1995.) student dramaturgije na ADU u Zagrebu i član feminističkog kolektiva fAKTIV.



 

Fragment iz neobjavljenog poetsko-dramskog teksta "Ne zaboravi pokriti stopala"

 

 

 

Tebi koji si tu noć uzeo kalašnjikov i ubio mi oca.

 

Htio sam ti posvetiti tekst.

Htio sam te ubiti.

Htio sam ti reći što si mi učinio.

Htio sam te posjetiti.

Htio sam ti napisati pismo prijetnje.

Htio sam ti napisati pismo podrške.

Htio sam ti reći da ti opraštam.

Htio sam ti reći da je možda bolje tako.

Htio sam ti reći da moju sestru tuče partner.

Htio sam ti reći da je i nju i mene brat lemao.

Htio sam ti reći da je to radio jer je osjećao preveliku bol.

Htio sam ti reći da si za tu bol kriv.

Htio sam ti reći da te moj brat čeka.

Htio sam ti reći da će se on osvetiti.

Htio sam ti reći da me toga najviše strah.

 

prvo riješi to sam sa sobom

nisi spreman pisati tekst o tome

danima ne spavaš

svako jutro skidaš mokru majicu sa sebe

drhtiš ispod vrućeg tuša

tuš me smiruje

kao da mi zagrijava tijelo

pothlađeno tijelo

tijelo koje se trese

to je od panike

drhtim i zima mi je

proljeće je

Htio sam ti reći da te guglam svaki dan.

Htio sam ti reći da znam gdje ti majka radi.

Htio sam ti reći da je mene moja napustila.

Htio sam ti reći da sam ljubomoran na tebe.

Htio sam ti reći da više ne mogu.

i ubojice imaju majku koja ih voli

hajde

reci to

hajde

reci

izgovori naglas

Moja baka svaki dan plače.

Moja baka govori da joj je gotov život.

Moja baka mi govori da ne znam što znači izgubiti vlastito dijete.

 

moja baka voli svoga sina kriminalca

majka ubojice tvoga oca pati za sinom

i ubojice imaju majku koja ih voli

zamisli

svi imaju majku koja ih voli

baš svi

osim tebe

Htio sam te pitati, znaš li ti što je strah?

 

bojiš se da je on jedina osoba s kojom možeš biti blizak

baš s njim koji je bio ondje

koji točno zna što se dogodilo u tom trenutku

u trenutku kojeg sanjaš godinama

kojeg zamišljaš

koji ti zabljesne na semaforu

dok pušeš svjećice na improviziranoj rođendanskoj torti

za stolom i svakim ručkom

na kavi

ispred ogledala

pod tušem

možeš biti blizak samo s njim koji je to učinio

koji zna kako je centrirao

i u kojem je trenutku odlučio stisnuti okidač

je li to učinio afektivno

ili je točno znao kad

možda je brojao sekunde

ili je pucao u puni sat

on je savršeni partner za dijalog

njemu ne treba uvod

objašnjenje

ni bolno otvaranje

strah prestaje onog trenutka kad skočiš sa sedmog kata

nikad nećeš skočiti

ubit ćeš ga

Htio sam te pitati, znaš li ti što je čekanje?

čekaš ga već deset godina

čekanje se pretvorilo u maštanje

svaki dan ukucavaš njegove inicijale u Google

ubojicama rijetko napišu puno ime i prezime

to je deset godina onog osjećaja kad čekaš majku ili oca u vrtiću

i stalno misliš da će u tom trenutku baš oni ući kroz vrata

ili kad nakon rizičnog seksa čekaš rezultate testiranja

ili osjećaj čekanja

oca da se vrati iz zatvora

s putovanja kako je to majka voljela zvati

smrti

slijetanja

iako nikad nisam ušao u avion

čekanje prestaje onog trenutka kad on izađe

još malo i nišanit ćemo ga

znam držati pištolj

Htio sam te pitati, znaš li ti što je poniženje?

zvali su baku i rekli joj da će on izaći

zvali su baku da provjere je li to njoj u redu

zvala me sutkinja

rekla mi je da onaj M.J. izlazi

onaj

pazi zove ga onaj

i izgovara samo inicijale

rekao sam

čekaj stvarno

pa zašto je tebe zvala

ne znam

da me pita je li mi to u redu

što mislim o tome

jebote ova država

kao da ne bude problema s naše strane

aha zbog osvete

tvom bratu nisam ništa govorila

nemoj

nadam se da neće saznati

on stalno govori o osveti

ne spominji mi to

rekla je

molim te nemoj mu ništa reći

baka znaš da neću

neko vrijeme smo samo bile u tišini

baka bit ćemo okej

baka bit ćeš dobro

stisnuo ti se želudac

zamislio si da udaraš svaku osobu koja ti se približi

to ti se često događa kad je bol prevelika

tad snažno stisneš oči i zamišljaš da trčiš po livadi

koja nema početka ni kraja

on plaćeni ubojica izaći će na slobodu

poniženje je kad sutkinja pita majku ubijenog što ona misli o tome

više to ne možeš podnijeti

nećeš izdržati

predugo si izdržao

ne možeš sad odustati

Htio sam te pitati, znaš li ti što je zabrana?

ne dopuštaš si tugovati

emocije nisu dozvoljene

zadržavaš sve u sebi

tupsone jesmo okej

tupsone tata će brzo doći natrag

uvijek to kažeš

stvarno hoću

to si rekao i prije dvije godine

obećavam

dugo sam se bojao okrenuti

zašto?

uštipnuo sam se ispod popluna

i još uvijek si bio ovdje

tata će biti tu

nisam te htio buditi

nemoj otići

molim te tata

vodi me sa sobom

idemo na ručak ha

ajmo tups

diži se

već sam rekao mami da ću živjeti s tobom

i dolazi jedan avion

visoko

visoko

bam

najviše

tuf

pljas

više se nikad nije vratio

naglo slijetanje

više se nikad nije vratio

mrzim avione

i slijetanja

ljeto

čekam ga na svakoj plaži na kojoj smo skupa bili

to sam ljeto puno plivao

stalno sam bio sam

otkrio pisanje poezije

i plakao u moru

pisao poruke u boci

to sam ljeto pokušao preživjeti

sve sam ti poslao u boci

jesi našao koju?

znaš

jedan muškarac u dućanu je izgledao kao ti

tata!

tata!

nekoliko puta sam te pokušao dozvati

njemu ti je otac ubijen prije nekoliko tjedana

čuo sam kako se došaptavaju

tata!

tata!

zašto se ne okrećeš?

još uvik je istraumatiziran

a di mu je mater?

biće pije kavu negdi doli na rivi

jadno dite

snažno sam stisnuo oči

i zamišljao da trčim po livadi

koja nema ni početka ni kraja

udri ga!

ajde udri ga!

aj mali ne zajebavaj

ma kaj je

vidjet ćeš ti 'ko je mali

reka sam ti da mi se makneš s očiju

izudarat ću te

Ante šta radiš

rekao sam mu

nemoj molim te Ante

zašto to radiš

udarit će te

boli me kurac

možda je on veći

al' ja sam luđi

gdje je mama?

briga me

bam

bam

tres

moj se brat zaletio na tridesetogodišnjaka

bio je osnovnoškolac

primio ga je za potkošulju i naslonio na zid

udario je glavom o kamen

čuo sam kako mu viču

pusti maloga

on ti nema ćaću

Htio sam te pitati, kad si ti napravio svoju prvu glupost?

nije mali kriv

nije kriv nema oca

otac mu je bia mafijaš neki iz Zagreba

ubijen je

aha to je bia neki obračun među njima

ubijen je

ubijen

brat je ležao na zidiću

tresnuo je kad ga je pustio

snažno sam stisnuo oči i počeo trčati

čekao sam da se umorim

još uvijek ne mogu spavati

nakon toga smo se samo nastavili raspadati

 

drhte ti noge

skroz od tabana prema gore

u trbuhu osjećaj kao nakon snažnog udarca

konstantna bol

 

misliš da nije ispravno plakati

vrisnuti

duboko udahneš i zaustaviš se

ne dopuštaš si tugovati jer prije svega želiš biti pravedan

otac ti je bio ubojica

kriminalac

bolji si od toga

za ubojicama i nasilnicima se ne tuguje

makar ubojica i nasilnik bio tvoj otac

moraš svima sve reći

izbaci to iz sebe

ne srami se

ne smiješ nikad postati agresivan

ne trebaš njima ništa reći

oni ne mogu shvatiti taj život

samo će te osuđivati

ne pripadaš tim ljudima

'ko njih jebe

mi znamo kako se to rješava

 

Htio sam te pitati, znaš li ti što je djetinjstvo?

 

djetinjstvo je jedino o čemu razmišljaš

djetinjstvo je kolovoz u tvojoj dječjoj sobi

on na prozoru

vratio se s putovanja

iz zatvora

vjetar širi miris kolonjske

bijela dolčevita

jedna bora između očiju

nalik broju osam

friško obrijano lice

cipele od zmijske kože

ti ga se sjećaš kao muškarca mekana lica

snažnih ruku

i rečenica

tupsone moraš završiti školu

to je najbitnije

tupsone uvijek pokrij stopala dok spavaš

tako te ja čuvam

tako si siguran

često je znao dodati

da je bar meni to za školu imao tko reći

djetinjstvo je ono na što si njega sveo

 

Htio sam te pitati, kakvo je bilo tvoje?

 

postao je tvoj predmet kojeg raznašaš po životima

godinama

stanovima

ponorima

ne sjećaš se djetinjstva

sve ti je u magli

 

Htio sam te okriviti za sve u životu.

Htio sam ti reći da postajem agresivan.

Htio sam ti reći da se bojim.

Htio sam ti reći da se strašno bojim da ne postanem dio svoje obitelji.

Htio sam ti reći da me užasava pomisao da postanem nasilan.

Htio sam ti reći da me strah da ćeš mi ti to učiniti.

Htio sam ti reći da te želim pogledati u oči.

Htio sam ti reći da ne mogu.

Htio sam ti reći da to ne mogu.

Ostani unutra.

Svaki dan mislim na tebe.

To traje već deset godina.

Nikad nisam nikome dopustio da mi bude bliži. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg