poezija

Omer Ć. Ibrahimagić: Izbor iz poezije

Omer Ć. Ibrahimagić (Tuzla, 1968.) je ostavio svoje pjesme, priče i putopise u bosanskohercegovačkim i inozemnim časopisima, listovima, portalima i blogovima. Publicirao je knjige: Boje Sunca (2000.), Ćilibar i perle (2007. i 2008. - II izdanja), Obične riječi (2012.), Vaša priča, naša knjiga (2012.), Poznavanje prirode i društva (2014.), Dobre godine (2018. - II izdanja), Pogled na moj svijet (2018.). Koautor je prve zbirke poezije ljekara - liječnika u Bosni i Hercegovini Šest bijelih mantila (2007.). Zastupljen je u nekoliko knjiga proze i poezije. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine i Društva pisaca Tuzlanskog kantona. Primio je nagrade: Mak Dizdar (za najbolju zbirku pjesama), Fondacije za izdavaštvo (za najbolju knjigu) te Simha Kabiljo i mnoge druge. Doktor je medicinskih znanosti, radi u Klinici za neurologiju Univerzitetskog kliničkog centra te predaje na Univerzitetu u Tuzli. Publicirao je veliki broj radova iz oblasti medicine u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. Oženjen je, otac kćerke i sina. Živi u rodnom gradu.



 

NOĆ BESTRZAJNIH TOPOVA

Za Feral Tribune i Partibrejkers

 

Kročili smo u izbu preostalih urbanih volšebnika,

okrunjenih strahovitom željom za mentalnim samoodržanjem,

spremnih na nesiguran dijalog sa svakodnevicom,

okuženom u lascivnost, nespokoj i sram.

 

Uvukla nas je poticajna muzika koja se upijala u pore,

kroz koju smo osjećali zadovoljštinu,

dok nam je porađala nadu da sraz koji živimo

ne mora biti isuviše bolan.

 

Gledali smo bezrazložno zanemarenu mladost

kako se getoizira i otcjepljuje od bolne stvarnosti,

kako se trudi da uživanjem u ovom minijaturnom ozvučenom prostoru

nadomjesti sve propuste u kojima se rasplinuo privid boljeg života.

 

Osvijestila nas je sva srčanost pokušaja te šačice privilegovanih

čije smo prisustvo osjećali svud okolo.

Sebe smo, ergo, doživljavali kao zatočene u bezizlaznost,

u kojoj se unaprijed zna da primitivni neprestano kidišu u zastrašujućim hordama,

sa neugasivom željom i bez poštivanja stečevina.

Kao i da snaga bestrzajnih topova ljubavi i časti nisu sasma dovoljne

kako bi ih se zaustavilo u razarajućem makijavelističkom performansu.

 

Tješili smo se da negdje, možda već u susjedstvu,

postoje još neki urbani heroji koji imaju snage

da istupe pred barikade,

podignu ruke u gard i protivno pravilima razuma,

povedu preostale ratnike,

naoružane tek odgojem i ponosom,

u neravnopravnu borbu kojoj se ne vidi kraja.

 

 

 

 

                                                         Jazz Club, ulica VI bosanske brigade,

                                                        Tuzla, noć i januarova i februarova, 2009.

 

 

 

 

 

 

PEŠTA

 

 

Zagrljeni uživamo u muzici sjedeći u pabu ulice Vaczy.

Crno pivo nenametljivo hladi i zagrijava.

Izjedna.

Baš ko dva namćora, prepiremo se, ko je bio bolji.

Meni je kralj Koloman zanimljiv jer je govorio i pisao na šest-sedam jezika.

Tvrdio je, u tom mračnom vaktu, da vještice ne postoje jer ne upozna nijedne.

Pronicljivo, za mene dosta.

Njoj je Anonimus primus inter pares.

Zabilježio je povijest Mađara, a nije se potpisao.

Unikatno, čudna skromnost koju valja cijeniti.

Ugodan je divan.

Kada šutimo, svako misli svoje.

U glavi su njenoj perači mosta sa 2.800 sijalica (sija, blista, konstrukcija čista).

Potom, izvori tople vode kilometar u utrobi zemlje, izvučeni da služe čovjeku.

Ja opet, sasvim jasno, vidim NEP-stadion dupke pun, zadihtovan sa 108.000 navijača.

Vidim horne Mađare kako melju Engleze i konačnih 7:1 na kraju.

Mene tu, nažalost, nema.

Posmatramo ljude ispod mosta Milenijuma kroz godišnja doba.

Od oktobra do marta se kližu, u aprilu, maju i junu igraju košarku,

a od jula do septembra hlade u pola metra vode.

Tri kerefeke na jednom jedinom mjestu.

Smiješe nam se palačinke čuvenog poguzije Gundela,

s poštovanjem pozdravljam gospodina Baroša,

glavnog krivca za postanak pruge Tuzla-Sarajevo i naopako.

Čudom se čudim kakve gluposti rade ovdašnji insani.

Oni stare građevine popravljaju, a mi ih planski  rušimo.

Otud u njih fini stari kvartovi.

Otud u nas zgrade sa osamnaest spratova, naravno bez fasade,

ali sa dva lifta, istina pokvarena.

Ulazeć u čardu naumpadne mi paradoks koji podijelim s dragom:

Kako je lijep ovaj grad koji po strašnoj kugi nazvaše!

 

 

 

 

KALE

 

preže šaroliko Skopje svisoka

i istim ga pogledom miluje ko da mu je rod rođeni.

Podsjeća na sijede i raščupane obrve nad velikim bademastim očima grada.

Diči se crkvama i džamijama što ga tetoše,

ljudima koji ga pune, obilaze i vole.

 

Prigrli, šeretski, i mene, bez bojazni i predrasude.

Šapne mi svoju skasku na uho, prijateljski, bez zadrške.

Oćutim kako me na tren omami dah davnašnje Bosne.

 

Kale me, onda, natjera da otpočinem na njegovoj travi,

kako bi na tom zelenom i mehkom sagu,

sa cvijetom margarete međ usnama,

jasno spoznao koliko sam samo mal ispod azurnog neba.

Gledam nadvijene oblake, šćebanu vunu koju mater za jorgane raščešljava.

Prstima milujem uglačano kamenje što ga utvrdom načini,

začeprkam po vezivima prošlosti,

tražim i otkrivam davno izgubljeni sjaj.

 

Kale me, potom, okrene nizbrdo,

pa pokroviteljski i bez srkleta,

spusti niz strmu ulicu Teodosija Gologanova,

pokockanu i sabranu,

ispunjenu mirisima cimeta, leblebija i kahve iz šiša,

sve do Kamenog mosta koji pokriva rijeku.

 

Mahne mi i dovede me do njegove sredine.

Da poselamim mihrab u stijeni

i poklonim se Karpošu,

pogubljenom zbog slobode.

 

* Karpoš, makedonski harambaša i vođa ustanka iz 1689.

 

 

 

 

 

PRIJE KIJAMETA

Miljenku Smoji

 

Kroz šiju damar proleti

i nije važno jel zimi il ljeti,

sav se smrzne.

Pričini mu se da ga ljulja,

kad cipela stara nažulja,

nogom trzne.

 

Zarije se igla u rame,

šake otkažu same,

nešto ga sapne.

U maglu utone vid,

da stopalo bolno o brid

zapne.

 

Sijevne mu munja u kuku,

i tamo gdje je lomio ruku,

klin ga ubode.

Crveni koljeno cijelo,

svana hladno, iznutra vrelo,

puno vode.

 

Prsti zatrnu i bride,

onda s večeri, kao pride,

polahko poplave.

Ne trepne čitave noći,

do mira ne može doći,

od glave.

 

A kad se pomoli kiša,

niz crijep pa kroz oluk juriša,

kal spere.

Kuvet ga namah ponese,

i svaku tegobu odnese,

bez mjere.

 

Star postane mlad,

sad-sad.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg