Luka Ivković (1999., Šibenik) je student druge godine agoekologije na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U slobodno vrijeme uživa u prirodi, čitanju i pisanju.
CIKLUS
Pavana za kornjačinu krv
Je li igdje ostao nedirnut komad tla
u nekom zamračenom gorju
zemlja bez stopa bez otisaka stijene
kugla bistre vode u podzemnom jezeru
neispijena hladna neobojena izlaskom
neogrijana suncem tamna i mirna
nepostojeća do briznuća prskanja iz slomljene
kore pod gumenom čizmom
kao kornjačina krv
nedodrljiva nevidljiva
skrivena pod oklopom svijeta koji se kreće
razmnožava i vrišti ruje kopa i s mjesta na mjesto
teče a opet ostaje
sama u sebi stalno prije početka
nepomična i nevina neživa a puna života
snage stvaranja ispod oklopa na putu
čančare na cesti?
Plavo meso skriveno očima ljudi
krvari pod kornjačevinom
šuti i skriva se od nas
ne želi da ga vidim ja ni itko drugi.
Stvaranje je za dorasle
a nama je kopati prekopano tragati za
onima nama što smo ih ostavili po putu
zaboravljene a tek onda kad kornjača zagrebe uz rub asfalta
tek onda okrenuti ću se na oklop
za ploviti dalje.
Polumjesec u slivniku
Spaljeni otisci po pijesku
ispratili su nezaustavljive karavane
izgubljenih dementnih, zadovoljnih
zaboravom jučerašnjih dana razmrvljenih
ubrzanjem oni ne sanjaju o sutra
u okretištu žudnji navlače riblji pogled režu kapke
gledaju jedan sadašnji tren i život i smrt
nagurano očima plutaju bez stajanja bez snova
a stvaranja nema u mravinjku neprestano budnih.
Ljetni pljuskovi donose žutu kišu
ljusaka iz zemlje plodnog polumjeseca
oprašuju spomenik točke polaska
riječi širi se svijetom izbjeglički
oblacima olujama prognozama
i staklene nebodere u tren ogrne
koricom vječnosti prirodne prolaznosti,
prvim koracima otiscima naših najstarijih stopa
ugrađenih u civilizacijski dah
prah stvaranja prlja naše gradove
aute prozore garaže. Gađenjem
vodom ispiremo s ulica posljednje pozdrave čovječanstva
žuti pijesak s polumjeseca
u slivnike kraj nogostupa jer
karavane nemaju gdje
do sljedeće polumjesečeve mjene.
Bas baobab
Pod bjeloočnicama čovječanstva raste baobab
staklovinu iznutra lomi u pukotine suše - crvene žile
probijaju fosile prvog skoka
majmuna-čovjeka s grane
udarac stopala o kožu zemlje
bubanj bosih tabana uspravio je ljude
ustaje dvonogo doba
utišava civilizacijski bas raste bubri
preživljava prvi tremor ispod buke
skriven iza eksplozija sirena smijeha,
neprekidna pratnja početka nečujna od gradova
bubnja tempo skoka s baobaba
rođenje svijesti
nepoštivanje lavlje grive
zaborav groblja slonova,
suhe grane ptica grabljivica
između nekoć nas i sada nas
blata i čelika
udara samo bas bosih tabana
večerima uz plemensku vatru
danima u tvornici ispred stroja
u postelji pod bocama
trgovima tramvajima,
napuhnutoj djeci iz bjeloočnica
ispada gladno sjeme
baobaba niče
u daljini zaborava milijardi
trešti drevni bas nepromijenjen
glas prije glasa odmetnut šutnji prirode
i ništa nikad neće zaustaviti zov
baobaba na parenje i povratak:
bao – bab bao – bab bao – bab...
Pod kupolom tijela
Želim živ van iz sebe!
Tražim deblo za razbijanje
unutarnjih vrata jer ključ je
izgubljen od dohvata nagona i razuma
za izlazak iz sebe
iz napukline prsne kosti
balonom natečene jetre
na zrncima suhog znoja
nema karte za ono izvan nas
urezane pod rebra
rastuća eksplozija napinje membrane
okoštava ožiljava krvavu
lutku bez poklopca za van
hrani se preko kože
upija razgrađeni svijet i naslijepo raste
divlje meso čovjeka
do prsnuća vrištanja
na užarenom korijenu kose plamte ovojnice
neugasivog požara lubanjskog podzemlja
uronjenog u limfu i krv i svijest
pletenica molekule života
omata blindiranu kupolu nad
unutarnjim izgaranjem
kovačnice stvaranja
možda tako čuva svijet divljanja
oslobođenog pod njom ljudskog krika
jačeg od bljeska nuklearnih gljiva
pred njim stenje zelenilo radijacije
i atomi zemlju osipaju u pokornu prašinu
mrtve zvijezde padaju ničice
planeti režu orbitalne vratove
prestrašena meteorska krda jure u crne rupe
životinje u obruču vatre
ništa ne stoji na putu eksplozije
podivljale nabrekle mišičave svijesti čovjeka
milijardi zatvorenih u tijelu
zatvorenici spaljuju dočekanu slobodu
otvaraju kozmičke rane, krče galaksije
presječeno moždano deblo pušta mladice novih svemira
pupa stablo svjetova
bijes hara spaljenim šumama
stvaranje zaključano u čovjeku
čeka smrt stvarnosti
granatiranje kupole oslobođenje
Predugo bijesni, veći od vidljivog sebe,
tijesna, trajna glavobolja nevidljivog
obuzdani i živi
Uspavanka
Iz grla su izumrla krda rečenica
survana niz liticu napretka
u zastarjelo more pričanja
rezervat olupina endemi riječi
smrad raspucane prošlosti govora
ustajalost trulež neprozračena šupljina
odbačenih rječnika dotrajalih jezika
razgovor umire rasječen od ljudi
ubrzana smrt svih stvari
ubrzanje čovjeka prema ničemu
sažimanje vremena sažimanje pogleda
ljuštenje jajeta stvarnosti
bubri grah mikroskopskog svjeta
nokat svemira urasta duboko u sebe
sve je malo i postaje sve manje
čovjek se sklupčao na predmetnom stakalcu
između žarulje i okulara
svijet je napokon postao točka
stezanje beskrajnosti koncentrira znanje
koordinate ne idu dalje od jedinice
nešto nezaustavljivo želi postati ništa
opustiti se zaboraviti usnuti vječni san
što prije stići i završiti
vrhunac čovječanstva zaspati
na groblju na najplodnijem od polja
ispiti koktel kostiju iz gameta
krevet je lijes naprednog čovjeka
rudimenta jezika, obrezanih riječi
grleni glasovi rastežu jedinke kao na početku
uspavljuju nemirnu djecu
sve veće praznine među pojmovima
snažni fokus spaljuje značenje
slijepo oko specijalizacije
mrmljanje spaja osušene misli
ne zna se razmišlja li krajnja šutnja
rečenična smrt revolucija slova
nova generacija simbola
čisti znakovi bez zvuka
elektronska sterilnost.
Nadanje onih rijetkih
nakon sna iz točke izrast će pravci
i svijet pustiti abecedno korijenje
za drugu vječnost daleko nakon naše,
doba novih oblika izgovorljivih simbola era zrelih rečenica.
Gladne godine glasova
početak su i kraj dvonožne svijesti
između je uvijek samo
neuhvatljivi govor trzaj života
Naprijed unatrag
Širenje moždanih epicentara povratka
krckanje genetski modificiranih sjećanja
pretvorba prošlosti u građevinsko zemljište
privatluk po nacrtu ovlaštenog arhitekta
prebrojavanje imena, postrojavanje mrtvih
sadašnjost se kalibrira otraga
stvarnost je podesiv žiroskop povijesti
potres nekrofilije rastuće magnitude otvara
rane rudnike mržnje, brazde podjela
unatrag u slavu napretka
kočnice razvoja su godinama iza sadašnjih sekundi
mrtvi su danas najopasnije oružje
memorijske bombe teške kategorije
množe se medijskim supstratom
okopavanjem izglodanih lubanja
obdukcijom živih
mijenjanje uzroka smrti nakon umiranja
smrt je postala veća od sebe važnija od sebe
nije obezbrojila mrtve ništavilo mjerljivo korača
gospodarica budućnosti ojačana osnažen puni
akumulacijsko jezero sjećanja
hladi uranijeve šipke lustracije
crpi naftne bušotine školovanja
najnoviji izvor obnovljive energije
mrtvačka fuzija pokreće nepokretno
nezadrživo odumiranje mozgova, preziranje nestvorenog doba
kameleon kostur vreba kukca budućnosti
mrtvi su življi nego za života
demografija živih posustaje pred njima
ništa naganja nešto
opasnije je prebrojavati mrtve nego žive
živi su nestalni, mrtvi su vječni i rastu
živi rastu u prazno
zbog mrtvih mrze žive
svijanje polomljene stvarnosti - tko je više kriv što je ništa veće?
Ništa je uvijek jednako bez obzira na brojke.
Nešto nije i ne treba biti.
Dublji osjet života
Hologram stvarnosti
vremenske halucinacije
potpuna interntnost fiziologije
stimuliranje centralnog živčanog sustava
kemikalijama za dublji osjet
virtualnog svijeta
injektiranje krajnjeg zadovoljstva kroz vene
brisanje potreba tijela
oaza psihoaktivnih impulsa u ampuli, u prahu
pod ekranom rađaonica nove sadašnjosti – bezvremenosti
mutiranje koraka, gubljenje fizičkog, prolazak kroz informatički portal
produžena ruka života, najnoviji svijet
nadvožnjak života, anestezija egzistencije jačanje
u prostoru elektromagnetskih valova
algoritam truleži tijela razlomljen elektronima
nova, grafička stvarnost
programski jezik sudbine
dizajn logičnog svemira iz vode strujnih krugova
multimedijalna hobotnica
stvaranje ispočetka
brisanje postavki vremena
blokiranje smrti
osvježavanje nagriženih sklopova sreće
nepotrebnost sjećanja zakržljalo razmišljanje
memorija struji u čipove rudimentarni mozgovi
gubitak stvarnog svijeta
gašenje... umjetna inteligencija – jedino ljudsko zatvoreno u beskonačnu petlju
oslobođenje tijela smrt osjećaja matematička stvorenja
kraj dva beskraja
završna igra
aktualizacija materije u dobu nakon rješenja kombinatorike
povratak iz statike nula i jedinica
miris prajuhe eksperiment fotosinteze maternica
okus svakog daha
osjećaj čovjeka
ponovo kreacija
valjak života
ovisnost o životu
narkomani kretanja
predoziranje napretkom
blažena smrt.
Beskrajni porođaj
Krvarenje planeta početak
menstrualnog ciklusa čovječanstva
embrij svjesnog života iscrpio je majku
razrovao utrobu spalio pluća
progrizao organe i zatrovao krv
maternica se ubrzano ljušti
komadi ozonske sluznice padaju kao žbuka
otvorene rupe u snježnom tkivu ne dopire krugovlje svjetla
kroz pukotine se osmjehuje tama
ledena kao topeći polovi
mračnija od nafte
gusta neshvatljiva favela, a usred nje zrnje
dalekih svjetova ozbiljno svjetlucanje
koraka koje nismo napravili
neviđenih zločina u neizgrađenim gradovima
čistog tla bez tinte granica
bezmozgovono postojanje osuđeno na vječnost
bez saznanja bez upoznavanja
paraliza sna.
Zemlja će nas abortirati u svemir ubrzo
raketama kapsulama znanošću
planet nije groblje on je svetište ključne slučajnosti
neuspjela trudnoća mora nastaviti drugdje
ovaj plod treba više nastavak dostojan ovakvog kraja
porod daleko od majke daleko od plodne vode začeća
izvan u neistraženom u sudbini na dlanu galaksije postoji to mjesto
snažno od čistoće spremno za dijete teže od crne rupe
ma koliko dvonogi put bio dalek nepoznat i strašan u svojoj sterilnoj praznini
protiv čovjeka ne postoji kontracepcija
svemir ne jede svoj mozak
kozmos je savršen atleta
s mozgom još nerođenog djeteta
antenama se čuju otkucaji iz nesrasle lubanje
valovi plutaju dimenzijama pozadinsko mikrovalno zračenje
beskrajnog porođaja
čovječanstva.
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.